Bruno Šantek - brutek

nedjelja, 07.10.2007.

MORE BEZ OBALE

(1997.)

kao stranac u stranoj zemlji
u kojoj nema praznika
nedjelja i ponedjeljak su isti
a druga obala je daleka

kao cvijet u beskrajnoj pustinji
svako zrno prašine poput planine
i kad tišina u snu zatutnji
moje latice u trenu su uvele

slab kao more kojem oduzmu obale
ni jedan val tu nema odjeka
nema ni stijena da me zavole
sigurno tlo samo je želja daleka

plah kao tamna strana mjeseca
ne vidim zemlju već samo pola svemira
netko drugi uvijek ciljnu traku presijeca
i u svoj toj buci samo moja stvar ne svira

što sam još zapravo želio učiniti
kad sve sam šanse i sne iskoristio
upropastio ih sve i više ih neću imati
manje bi peklo da ni to nisam dobio

slab kao more kojem oduzmu obale
tek sjećanje osta na otoke i luke
i sve oluje kao da u meni su stale
i one su od mene već digle ruke

kao prolaznik u vlastitom tijelu
tek ponekad pomislim da pokušam živjeti
a ne mogu se skrasiti u pravom odijelu
da bih se u masi mogao utopiti

kao stranac u stranoj zemlji
bez svetinje i politike
nešto u meni vratiti se želi
ali na slici kraj mora više nema obale

foto by gdajevic
- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme