Bruno Šantek - brutek

nedjelja, 30.09.2007.

SVE JE NAŠE MRAK

(2001.)

sad te više ne volim
niti ti mogu oprostiti
sve je naše laž
sve je naše mrak
bez svjetla na kraju tunela
samo sjećanja puna beznađa
još jedan plač pred spavanje
i suhe suze kada se budimo
tragovi koji nikada ne nestaju
ni snjegovi ih najveći ne prekriju
ni zaborav tu ne dolazi
a ipak sve prolazi
sve se gubi u još jednoj zabludi
ne volim te, baš kao ni ti mene
samo smo dobri glumci loše predstave
ako takva kombinacija postoji

- 10:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 28.09.2007.

BEZ TEBE

(1995.)

još jedna noć, još jedan san
pa onda jutro i još gori dan
bez tebe

opet lutam sam, cijeli svijet je stran
poziv upomoć, na zaborav
ali nikako da zaboravim
bez tebe

ostavljen sam tim daljinama
opkoljen bolom kao planinama
među svim tim svijetom malen kao mrav
izgubljeni utopljenik koji traži splav
bez tebe

kada će već jednom mrak taj nestati
i mjesec se probiti kroz oblake
kada će već jednom bol ta prestati
život nije život živeć – bez tebe

kada će već jednom sunce zasjati
nek se svi snjegovi u meni otope
kada doći će spas, kada doći ćeš mi ti
samoća ubija, kad sam sam bez tebe

čuješ li, sanjaš li, gdje si sad
krik u tami budi cijeli grad
bez tebe

poput stare navike sirene me progone
oči poput mora, lice puno bola
bez tebe

ceste iz snova bježe od mene
vani mir je, iznutra nevrijeme
tražeći bar nadu za konačni kraj
oružje da ubije taj strašni osjećaj
bez tebe

- 12:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.09.2007.

OVO NIJE SAN

(1989.)

promatram te
a ti kao da ne osjećaš to
i tek kao da te sada znam
kao da te potpuno poznajem
u tim kretnjama bez cilja
kretnjama bez sna
okreni se
shvatit ćeš moj očaj
shvatit ćeš da bih želio otići
predati se njima
osloboditi se slobode
kada bih mogao
dao bih da život ode
niz ova vruća mjesta
pustio bih te da odeš
u svjetlost kiše
kroz čudno, svjetlucavo blato
samo da mi daš još malo snage
ostavio bih tvoj lik
dao bih ti da me slomiš
u ovoj ružnoj noći bez neba
pusti me da odem
ne gledaj me tako
pusti sve i zaboravi
ja sam zao
ja sam zaista lud
ja ne sanjam sve ovo
ovo nije san
pitaj me i reći ću ti, možda
kako je to biti u vatri
gledati zapaljene zastave
gledati sebe tamo
s onu stranu života
samo kad bih mogao
pustio bih život vjetru
svu tu prazninu i očaj
razdor u meni i sjaj smrti
usamljenost koja me tješi
revolucije bez cilja
samo kad bih mogao
pustio bih te da me ne voliš
nikada više
u ovom mamurnom životu
ostavio bih tvoje oči
pusti me da zaboravim
ne gledaj me tako
pusti sve i nestani
ja sam zao
ja sam zaista lud
ja ne sanjam sve ovo
ovo nije san

- 10:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 25.09.2007.

SAMO TE POKUŠAVAM ZABORAVITI

(1989.)

iznad zidina vide se zastave
teške od kiša i smoga ulica
govorim svima neka sami nastave
jer noćas je moj bol teži od lica

ulazim u zadimljene, jeftine lokale
pijem i ne pitam gdje si sad
sve moje ljubavi u tren bi stale
još jedino volim ovaj sumorni grad

lutam bez cilja tražeći mrak
pišem ti ime na oronuli spomenik
i u svemu pronalazim barem mali znak
koji me podsjeti na tvoj lik

kao da se ovaj put neću oduprijeti bolu
drugovi mi govore: nemoj više piti
ne, ne želim se utopiti u alkoholu
samo te pokušavam zaboraviti

ponekad i sjenke liče na tebe
kao da prepoznajem tvoje tihe korake
uzimam karte i riskiram bez potrebe
a možda baš sada negdje trebaš me

kliziš niz izlizano lice kao oblak
ova suza kao da ima sav tvoj sjaj
toliko je svjetla a ja bih želio mrak
u nadi da i ova noć ima svoj kraj

plutam ulicama kao morima bez dna
pustinje ostaju daleko iza mene
vidim rosu, kao da je sa tvojih usana
ali to samo je sjaj nestvarne žene

kao da me ovaj put neće pustiti
možda je tako zaista moralo biti
ne, ne želim noćas od pića umrijeti
samo te pokušavam zaboraviti

- 12:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.09.2007.

SAMO SEBI NE

(1994.)

za tisuće, milijune snage imam
za sve, samo za sebe ne
u ime planete kazne primam
nek mjesto nje mene zagade

stojim pred vratima ali ne zvonim
jer ne znam želim li zapravo ući
i dok predugo kroz dubinu ronim
divlje srce još ne prestaje tuči

razmišljam kuda dalje poći
ili kraj koje bih rijeke stao
samo do raja još mogu doći
jer pakao sam odavno prošao

a svima bih dao i pogled i glas
samo samom sebi ne mogu pomoći
i tisućama duša bih našao spas
samo ja se i dalje gušim u samoći

a možda sve to nije ni važno
možda već sutra izda me snaga
kad shvati da sve je trulo i lažno
i samoća me sama odvede do vraga

neka se oslade drugi i proslave kraj
ni spomen ni riječ neće ostat od mene
ni šapat, ni suza, ni oproštaj
jer svima sam dao, samo sebi ne

- 09:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 22.09.2007.

BEZ POZDRAVA

(1996.)

zora tek se digla iznad grada
modro nebo bez ijednog oblaka
sam sebi rekoh: idem sada
ne čuvši riječi od buke koraka

stao sam tek da suza koja krene
da bacim pogled na prošlost svu
svijet će se okretati i bez mene
kao da nikada nisam bio tu

onda ću okrenuti leđa svim nadama
bez ičega ću poći u krvavi dan
neću čitati poruke na fasadama
sve ih ionako napamet znam

bez pozdrava otići ću tad
izbrisati sve što me sjeća na njih
briga me dal bit ću junak il gad
dal itko će ikada reći moj stih

sam sa svojom samoćom ću poći
tamo gdje mogu i tamo gdje znam
briga me gdje tim putem ću doći
došlo je vrijeme da odlučim sam

pa nek mokro lice i vjetar šamara
nije me briga hoću li preživjeti
al ako i za ljubav tu treba mi para
u tom svijetu ja ne želim ostati

- 22:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 21.09.2007.

EKSPLOZIJA

(2001.)

izaberi svoj put
pobjegni od mene
još samo tren do eksplozije
buuum...i nema me više
svaki moj tren je posljednji
svaki moj dan je izgubljen
ne zaslužuješ ti to malena
sve govori protiv novih riječi
šutnja će nam sve reći
uzalud je tražiti izazove
na koje nismo spremni
uzalud je ljubiti
naše slike u ogledalu
svaka noć i svaki dan
sve gubi se u odsjaju loših dana

- 11:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.09.2007.

MAJSTOR BJEŽANJA

(2000.)

pusti me da plačem
pusti me da isplačem sve tuge iz sebe
nije to zbog tebe
ti si samo prolaznik u mojoj samoći
ti si tu samo ove noći
žao mi je što si svjedok ove slabosti
ali bolje da odmah shvatiš
nego da i ti moraš plakati
kao toliko njih prije propasti mog svijeta...
da draga moja, ti gledaš srušeni grad
ti gledaš pepeo i jad
ti gledaš kamen kojeg su rijeke već previše izlomile
led kojem ni sunce ništa ne može
a vidiš samo vrh te sante
ne boj se – nije zarazno
to samo jeke prošlosti pjevaju u meni
to samo vrata propasti škripe i zovu me
već napamet znam taj put
nije me strah i ne moli se za moju dušu
tu nema pomoći, moji su mostovi već odavno srušeni
ujutro se ni ti ni ja nećemo prepoznati
ti sama sa svojim snom a ja već daleko u sudbini
kočije će doći tiho po mene
nećeš se ni probuditi dok ću te za pozdrav poljubiti
majstor sam bježanja pred krvava svitanja
ne želim davati odgovore na zaludna pitanja
nema smisla kad i ti znaš da nema sutra za nas
nakon jutra možda me se ni sjećati nećeš
pusti priče, nije noć stvorena za otkriće
a ja nisam stvoren za svjetla
sunce ne pripada nikome od nas


foto by Gdajevic

- 09:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 18.09.2007.

SAMO ŽIVJETI ŽELIM

(1994.)

korak, dva, pa stanem i dišem
ili bar pokušavam oteti malo zraka
kao da si još jednu oporuku pišem
dok tonem u hladnoću potpunog mraka

pružam ruku kao da milostinju tražim
ubod pun kemije za moje uvelo truplo
još jedan život gubim, opraštam se s njim
još jednom je za mene sve gotovo

sutra možda i krenem novim korakom u dan
i možda me zarobe svjetlost i toplina
ali umro je još jedan zaludan san
još dio je duše odletio put visina

stežem zube, i šaku, i oči
ponovo se na jučer i sutra dijelim
hoću li ikada do kraja doći
a zapravo samo živjeti želim

vrućina me grije i peku me usne
dok kapi ko droga jure niz žile
sa novom boli gubim stare sne
sve dvorce od zraka i predivne vile

zaboravljam stvarnost i tonem u maglu
glasove koji me zovu ne čujem od tišine
u jednom trenu do neba pa opet na dnu
hoću li prijeći tu granicu svjetlosne visine?

novi dah me vraća, uz malo zaostale krvi
nespreman da živim, prejak da se predam
u životu u kojem svaki dan je kao prvi
samo živjeti želim, pa makar i zauvijek sam

- 10:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.09.2007.

VLAK ZA SMRT

(1989.)

vlak polako tone u mrak
svjetla grada smjenjuju zvijezde
automobili klize niz ulice
a iza negdje si ti
u ludilu svjetlosti...
ispred je samo tama
grad nestaje u trenu
ti se sad gubiš u njemu
ti si sad samo netko tko me želi
gledajući tupo u pod tramvaja...
miriše koža zastarjelih sjedišta
šine blješte svjetlošću daljine
sve me podsjeća na tebe
sve u meni si ti
i vlak te nosi sa mnom u mrak
čujem njegove glasove:
„svakim danom sve stariji bivaš
svakim danom sve manje snivaš
vidiš li kraj svog lutanja
ili tražiš dah za smrt
kao i ja, kao i ja, kao i ja, kao i ja,kao i ja,...“
i ti mi se ponovo vraćaš u misli
jer ne postoji granica povratka
samo tragovi prošlosti se ne mogu vratiti
bol - to je sve što imam sad u grudima
ti i ja - mi ne možemo ništa svim tim ljudima
sada kada nismo zajedno
između nas je mrak
ti si u svjetlu velegrada
a ja u crnilu koje prolazi kraj prozora
možda pretjerujem
sve je to stanje pjesničkih misli
tako će netko kasnije reći
ne plačeš zbog mene
samo se ponovo budiš
vlak grije moje promrzlo tijelo
bojim se da je uzalud
čeka me nova hladnoća
hod na drhtavim nogama
sve do neuredne sobe
grad više ne postoji
prašina osvjetljava mrak
gutajući maglu tom svjetlošću
i tvoje oči su to mogle
zašto se vraćam unatrag?
ovako umoran i sam
ne vrijedi posezati u prošlost
vlak me vuče za sobom u nepoznato
osjećam da to odnekud znam
moje oči su navikle na mrak i prazninu

- 11:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.09.2007.

OČIMA

(1989.)

očima otvaram dan
budim se iz razbuđenosti
drhtim od hladnoće vode
lebdim nad klizavim asfaltom
pratim drvorede
mislima snujem ludilo
očima pratim vlakove
koji kreću nekuda, a ne odlaze
očima mislim na tebe
gledajući plavetno nebo
i oblake bijele kao snijeg,
koji nikako da padne
puštam sve rokove da odu
mirno ulazim na vrata svijetova
jer znam da postojim
kada pomislim na tebe...
puštam misli da nestanu
hodam sa pogledom stranca
kao samoubojica u opasnosti
bojeći se da ne umrem od života
svaki put kada poželim tebe
osjetim strah i drhtim zbog toga
jedna bi greška srušila sve snove
a što bih ja bez tebe
u ovim ispraznim danima ?
očima pronalazim izgubljeni svijet
sanjam kao bolesnik
očima tražeći lijek
suludi urlici u mojoj postelji
prizvuk bola u prsima
isti vrisak po svuda
isti poljubac na rubu bluda
iste riječi i isti san
kao da ponirem
kao da negdje nestajem
duboko u očima....
očima te ljubim
dodirujući njima tvoje usne
želio bih te vječno gledati
želio bih te vječno imati
makar samo očima

- 10:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 14.09.2007.

VRIJEME IZMIČE

(2000.)

vrijeme izmiče, vrijeme promiče
klizi mi kroz prste
kao pijesak dalekih pustinja bježi od mene
čekam dan kada će se tek nada pojaviti
čekam riječi koje će me spasiti
i krpam se mislima između redaka
krpam se lažima da imam vremena
a sve je samo tren koji je usporen
sve je samo san koji je odsanjan
i zapisano je negdje samo ja ne znam čitati
kako se zaustaviti na toj vječnoj nizbrdici
ni kočnice više nisu na mojoj strani
ni šale, ni cinizam za svakodnevnu upotrebu
sve je prekratko da bi baš na mene čekalo
a ja nemam mogućnosti pasti
sve dok sam tako čvrsto na dnu
sve dok svijet je samo naizgled tu
a život, život je već odavno negdje drugdje
živjeti više nema smisao koji sam nekada mislio
ako ovo je život što ja živim
ako su ovo sjećanja koja su mi jedino ostala
vrijeme me je već odavno ostavilo iza sebe
nema novih vlakova za novi povratak

- 22:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.09.2007.

VRAG BI GA ZNAO

(2000.)

ovo nije početak
tek možda kraj
vrag bi ga znao
kad ni bogovi ne mogu utjecati na to
ni njihove sluge nemaju odgovor
a pitanja su sve veća
napinju ih vjetrovi nadolazećih oluja
gradovi tonu pod bijesom vode
drveće leti u oku oluje
vatrene kugle gutaju duše
ljudi se guše tek dišući samo
kuda to plovi ova nemirna kugla
u tom svemirskom moru punom hridi
i polovi se pomiču
i stari vulkani ponovo riču
a led nam je svakim danom sve bliže
dok vatra nas pakla napokon stiže
vrag bi ga znao
ni veliki nam vrač nije odgovor dao
sve više ličimo svom iskonskom liku
u slici pračovjeka prepoznajemo vlastitu sliku
sve više što dalje želimo pobjeći
stari nas instinkt sve više traži
grizemo zemlju i lomimo grane
pijemo krv prvog koji naiđe
nabijamo na kolac vlastite sjenke
sijemo mržnju i žanjemo divlje plodove
kao da ništa više neće se roditi
vrag bi ga znao
tek, možda, kraj...


- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 12.09.2007.

SUZE KO BISERE

(2000.)

ponekad ne želim slušati radio
ponekad to me gotovo ubije
povežu dvije-tri drage stvari i eto nevolje
ja padnem na koljena
postajem rob sjećanja
a ti sad nekom drugom stvaraš svijet
ti sad nekom drugom izazivaš osmijehe
i daješ mu suze ko bisere
za neke druge razloge
za neke druge feelinge
više ne za moje bolove
već odavno ništa za mene
ni toplo ni hladno
ni lijepo ni ružno
ništa te više na mene ne podsjeća
pred tobom su neka druga proljeća
a meni još stara prijete
i stare me sjenke još progone
poneka me čak i prestigne
a ti sad s nekim drugim dočekuješ kraj
nekom drugom daruješ početak
uz vrisak koji te vodi do ludila
kamo sa mnom nikada se nisi usudila
i osmjesi su samo dio tog spokoja
i suze ko bisere nosiš samo da se okitiš
još jednom srećom u nizu
zato je bolje da nisam ti blizu
bolje je da ugasim radio


- 10:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.09.2007.

LUDO

(2000.)

ludo je biti tvoj nakon sveg tog vremena
otkada ti više nisi moja
i ludo je nositi te u sebi
i imati te u mislima svaki put kad gorim
a znati da ti odavno ne misliš na mene
i da ti teško dolazim u san
možda tek da te uplašim od ljubavi
možda tek da te podsjetim na poraze
u tvoje slatko vrijeme pobjeda
i znam da je vrijeme da se pomirim
da napustim ovaj brod ili da potonem
a ja još sanjam obale
gradove pod morem i tvoje poljupce
ja još uvijek ratujem protiv vjetrenjača
znam da je ludo ali to sam ja
jedini i najbolji ja koji postoji
savršen u kalupu kakav mi je namijenjen
makar to bio kalup beznađa
mada to bila samo nova krinka ludila
i ti si samo dio te obmane
još uvijek tu a ipak to samo je sjenka kraj mene
i kao da milijun godina živim
otkada ti više nisi moja
ludo je ali jedino tako još mogu trajati
sve dok oceani ne pristanu na moje molitve

- 10:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 08.09.2007.

ZNATE LI

(2000.)

znate li da još sanjam
znate li da još se ponekad nadam
ne znam što i ne znam čemu
i znam da mogu bez toga
a ipak to je kao zrak koji dišem
to je kao moć koja me hrani
ruka koja me čisti
mač koji odsijeca strah

znate li da još ponekad žudim
znate li da još osjećam ljubav
ne znam što i ne znam zašto
a znam da mogu bez toga
i živim to svakoga dana
kao pokislo pseto daleko od doma
umorni oblak koji se topi
zaborav koji se sjeća i boljih dana

znate li da znam tajnu smrti
samo me život tu i tamo zbuni
to tek je dim ali se mirim s tim
ne znam zašto i ne znam kako
a znam da mogu bez toga
a ipak još trajem u besmislu sebe
bez juče i sutra, i bez danas
bez jedra i vjetra, bez tame i svjetla
bez odgovora na sva pitanja

- 10:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.09.2007.

KOLIKO DUBOKO MOGU IĆI

(2000.)

koliko duboko mogu ići
koliko još dna moram probiti
koliko još snova moram se odreći
i gdje ću to na kraju stići
ako kraj postoji u toj priči
dok tonem u oceanima
dok oko mene magma se otapa
vragovi se smiju dok me otpisuju
sve dublji je jaz između svjetova
ni ledenjaci nisu poput njihovih vrhova
duboko sve je drugačije
tu se zemlja oko neke druge sile okreće
nema maraka ni dolara
tu druga je igra postanka
dok više me ništa ne ubrzava
tu lažna je i akceleracija
sve je kao u usporenom filmu
a život leti poput vihora
nema stvarnosti i nema pravih iluzija
sve se to jedno u drugo pretapa
i svejedno mi je već odavno
samo me još ponekad smisao svega zanima
koliko duboko mogu ići
koliko duboko je rekord do sada
koliko li je života ovakvih potrošeno
koliko li je meta promašeno
postoji li dno koje se neće probiti
tako bih želio lupiti u nešto tvrdo
prepući po šavovima svog smiješnog kroja
nema smisla biti maneken besmisla

- 21:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 05.09.2007.

IZGUBLJEN KAO SAD

(1989.)

smijao sam se samome sebi
lutao sam nepoznatim gradovima
šetao mračnim šumama
trčao zlatnim poljima
plakao u naručju nepoznate žene
pratio sam karavane smrti
divio se prognanima od svih
ali nikada još nisam bio izgubljen kao sad
otkako te znam

bio sam utopljen u vinu
bio sam u ludilu
bio sam u bunilu
bio sam u predvorju smrti
bio sam pred vratima pakla
bio sam slavan i velik
bio sam voljen i volio sam
ali nikada još nisam bio izgubljen kao sad
otkako te znam

tražio sam sakrivena blaga
borio se protiv utvara
gubio sam utakmice života
ljubio sam najljepše od svih
ostavljan bio od istih
čekao sam na peronima zaborava
pio po najvećim rupama
ručao u velikim salama
ali nikada još nisam bio izgubljen kao sad
otkako te znam

bio sam mrtav zauvijek
bio sam živ kao nikad
bio sam izdajnik i heroj
bio sam čudak iz velegrada
bio sam stranac sa sela
bio sam broj na listi
bio sam sretan u samoći
ali nikada još nisam bio izgubljen kao sad
otkako te znam

- 22:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 04.09.2007.

OSJEĆAJ PRAZNINE

(1988.)

mirišeš kao ceste noću
dodirujući sliku sutrašnjeg dana
dok hodaš ulicom brijestova
tko li mi te uzima?
tko me gura u vatre ljubomore?
gradim gradove na nebu
koračam želeći biti slobodan
uz taj prokleti osjećaj praznine
tražeći osmijeh kao bogatstvo
u uličnim sviračima
prolaziš kao anđeo
ulična muzika je sjetna
i znam da je kraj
mi živimo daleko
ja gubim i uvijek isto
ponovo kao da umirem
uz taj prokleti osjećaj praznine
a moglo je i bolje
tražeći osmijeh kao bogatstvo
u uličnim sviračima
sve sam izgubio
samo sjene u ulici brijestova
i kraj koji dolazi

- 21:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.09.2007.

RAT SA OGLEDALOM

(1993.)

sve što kažeš može se upotrijebiti protiv tebe
kao u jeftinom romanu ili skupom filmu
sve naučene trikove i uloge zadrži za sebe
u igri sa mnom mogla bi se izgubiti u dimu

ti još sanjaš o slavi i skupim hotelima
da svi ti se dive i padaju pred tvoja stopala
a i dalje si na dnu i lutaš bezimenim selima
i za malo bolje cigarete bi se prodala

ličiš na negativke iz dosadnih serija
tvoj bijes je zastrašujuć a očaj zarazan
postaješ laka roba i već nakon par rakija
dozvoljavaš da te bilo tko odvodi u stan

vodeći rat sa ogledalom umišljaš vječnu ljepotu
kružiš zadimljenim lokalima kao manekenka bez stila
gdje li je nastala ta rupa u tvome životu
nekada si čak i za najbolje ti nedokučiva bila

šunjaš se mračnim ulicama da te ne vide
kada se uništena vraćaš iz noćnih bitaka
i djeca bježe od tebe kao da te se stide
zar je to vrijedno tih tvojih kratkih užitaka

a onda opet gledaš u ogledalo i satima plačeš
još jednu bitku si izgubila ali rat i dalje traje
znaš da je blizu kraj ali ipak ne odustaješ
možda jednom naiđe vlak koji u ovoj zabiti staje

- 10:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 01.09.2007.

HIPNOZA NAIVNOSTI

(1994.)

tvoj osmijeh mi je dao čašu punu slasti
tvoje tijelo more uzburkane strasti
tvoje oči dale su mi nebo puno zvijezda
ali, reci mi gdje je duša nestala
i što li sam dobio od nje?

bio sam ti izvor i slap
bio sam ti stijena i polje
od najboljeg vina posljednja kap
korak naprijed kad je nestalo volje
a odlazila si kako ti se prohtije...

odnosila si moje snove i jeftino ih prodavala
kao smiješne priče za snobove iz predgrađa
šaputala im iste laži dok s njima si spavala
svejedno ti je bilo što se samnom događa
a ja sam i dalje čekao na tebe...

vraćala si se kao da nisi me varala
s tek malo straha u očima da se ne probudim
iz te hipnoze naivnosti kojom si me začarala
i još ponekim drhtajem da zaista ne poludim
...da ne izgubiš zaklon spreman na sve...

glumio sam princa, klošara, heroja
dok tvoji su se hirovi mijenjali za tren
bio sam tvoje godine, u nizu bez broja
tvoj zaklon od tog vremena, tvoj znamen
a ti bila si samo oaza mog bola...

ostavljala si mi prostranstva samoće
a ja već navikao na to bio sam ravnodušan
pronašavši tako zaklon od tvoje hladnoće
i način kako pobijediti taj hipnotički san
da svaki me put ne slamaš po pola

sada ja mogu slobodno lutati
smijati se tvojoj nemoći da shvatiš
tvoji me lanci više ne mogu sputati
došlo je i tvoje vrijeme da platiš
ja tu ti ne mogu pomoći...

znaš li sad da se od tuge boluje?
znaš li sad da se od tuge umire?
ne nije to osveta ni moj novi hir
mnogi tek u smrti pronađu mir
tamo više nemaš kamo pobjeći...

- 11:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme