Bruno Šantek - brutek

petak, 14.09.2007.

VRIJEME IZMIČE

(2000.)

vrijeme izmiče, vrijeme promiče
klizi mi kroz prste
kao pijesak dalekih pustinja bježi od mene
čekam dan kada će se tek nada pojaviti
čekam riječi koje će me spasiti
i krpam se mislima između redaka
krpam se lažima da imam vremena
a sve je samo tren koji je usporen
sve je samo san koji je odsanjan
i zapisano je negdje samo ja ne znam čitati
kako se zaustaviti na toj vječnoj nizbrdici
ni kočnice više nisu na mojoj strani
ni šale, ni cinizam za svakodnevnu upotrebu
sve je prekratko da bi baš na mene čekalo
a ja nemam mogućnosti pasti
sve dok sam tako čvrsto na dnu
sve dok svijet je samo naizgled tu
a život, život je već odavno negdje drugdje
živjeti više nema smisao koji sam nekada mislio
ako ovo je život što ja živim
ako su ovo sjećanja koja su mi jedino ostala
vrijeme me je već odavno ostavilo iza sebe
nema novih vlakova za novi povratak

- 22:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se