Bruno Šantek - brutek

petak, 31.08.2007.

BOLESNI KLOŠAR

(1994.)

volio bih čuti da sam nešto genijalno
ali ja sam obični, bolesni klošar
koji nikada ne ratuje, a gubi stalno
sam u svome tijelu podstanar

krici s visina me pokušavaju zbuniti
ali prehladan sam čak i za vašu marionetu
pokušavate me novim lažima napuniti
no ipak nisam od jučer na ovom svijetu

nije me briga za vaše probleme i strahove
za debele žene i čekove bez pokriča
za velike tvornice koje ne poštuju rokove
i generale koji ne mogu bez pića

pruge koje samuju nisu moj drug
ni žrtve iz ratova stoljećima zakopane
a to što i naše ptice odlaze na jug
samo je putokaz za neke bolje dane

vaše su istine poput svake žene
sve su lijepe, bilo prave ili izmišljene
ne, ne tražite atlantidu od mene
ja zaista nisam živio u to vrijeme

niste mi vi ovaj život dali
nećete mi ga vi niti uzeti
možda možete imati sve
ali mene ipak nikada ne

- 13:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 29.08.2007.

STARO PITANJE

(1994.)

san mi ove noći ne dolazi na oči
san mi ove noći bježi ka danu
a on je jedino što može mi pomoći
i staviti barem melem na moju ranu
barem do novog rata sa stvarnošću
do sudara svijetova koji su u meni
teško je kad se očaj posvadi sa strašću
a svi hramovi mira već su porušeni
i kako onda da se odmorim od svega
da zaboravim, bar na tren da ozdravim
da se pomirim sa bogom kada nema ni njega
da jednom zauvijek sa svime se pozdravim
jer, baš kada pomislim da imam sve
da sve je moje i da sam najveći
stignu me potjere već odavno poslane
i otmu mi sve što uspio sam steći
ostajem sam kao otok napušten od mora
u davno svršenom ratu bez rusije i amerike
i staro pitanje koje ostaje bez odgovora
što mi je ostalo sem stihova punih patetike
sve što imam je zrak koji dišem na rate
jer i to mi dijele kako im se svidi
a onda se čude i nikako da shvate
da nije sve onakvo kao što se vidi
da iza mog oklopa zapravo nema ničega
samo krhotine bola, sjećanja i plača
da samo samoću imam nakon svega
da vlastita sjenka od mene je jača
sad kad me samo ona prati kao jedini svjedok
moje bolesti i jada dok tražim izbavljenje
kao pokvarena konzerva kojoj je produžen rok
da traje još samo za nečije tuđe veselje
mučim se i molim da dođe mi dan
da me prvi valovi zore odnesu u san
i da u njemu saznam barem pola istine
da li se ikada zaista umire?

- 22:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 28.08.2007.

BESKRAJNA PRIČA

(1998.)

što mogu ti reći, moj prijatelju
sve je gotovo a nije kraj
kao krugovi iz prošlosti
kao vrtlozi koji su nas upili
novi početak baš kao prethodni
slike su žute ali sunce je krvavo
sve to nema veze sa zločinom
jer ja nisam zao već samo loš
stara priča vječno se ponavlja
i bez krvi ja osjećam bol
a kad ništa ne osjećam ipak plačem
bez obzira koliko se trudio
ne možeš protiv vjetrenjača
kad je i moja sjenka od mene jača
ne bi pomoglo ni kad bih poludio
na kraju puta sam sebi bih sudio
ne bi prestalo ni kad sve bi stalo
tu nema pomoći
tom ne možeš pobjeći
i svi kažu da vječno će trajati
ne srami se ako ne možeš shvatiti
ni ja ne shvaćam za što to moram platiti
ni samom sebi ne mogu objasniti
pa čemu onda riječi kad ničemu ne služe
ništa ti ne mogu reći, moj prijatelju
tek: vrijeme je promjenljivo
kolnici skliski i mokri
granični prijelazi otvoreni
a sutra će biti isto kao i danas
tek novi krug u priči bez kraja

- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.08.2007.

IMA LI DALJE ?

(2000.)

preživio sam još jedan potop
a još sam na dnu
gledam mjehuriće kako lete gore
gledam sunce kako prži odozgo
kako se jedva probija kroz tminu
tako je hladno oko mene
hodam po pijesku vječnosti
ali na dnu ne ostaju čak ni tragovi
sol, pijesak i voda gutaju i zadnji dio mene
bol, bljesak i nada guraju me dalje
a ima li dalje?
što je iza sljedećeg zida tame
što je iza koraka koji već postaje prošlost
iza misli koja već je zaborav
gledam lica koja me prestižu
sve poznate i drage oči mi se smiju
teško je shvatiti da dolaze iz moje podsvijesti
svi bivši prijatelji i prokockane ljubavi
svi pijani tulumi i istrošene strasti
i što vrisnuti kada i moje me oči prestignu
kada novi dan ne svane a sunce me zabljesne
hoće li netko reći zbogom
da li će nekome suza poteći
i hoće li me netko čekati iza vrata svjetlosti
ili je i tamo sve samo tmina
kao i u hladnoći ovih mojih dubina
postoji li riječ kojom se može otvoriti prolaz
iskra kojom pale se baklje
pogled koji guta daljinu
ili to podsvijest novu laž mi šalje
ima li dalje?

- 13:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 24.08.2007.

PUT DO BESKRAJA

(1988.)

gazim
koraci tupo odzvanjaju
asfalt se pretvara u snijeg
brišem znoj sa čela
umoran sam od očaja
koraci lagano propadaju
snijeg se pretvara u blato
seoski psi me psuju
gura me nešto kao magla
suze smjenjuju znoj
putevi me nose nekud
koraci umiru od sna
blato postaje rijeka
niz nju plove galije
božije lice postaje mrak
vražiji glas postaje muk
krv smjenjuje suze
gazim
miris beskraja me obuzima
rijeka postaje smrt
putevi me nose nekud
što li dolazi nakon smrti?

- 23:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.08.2007.

KOMPROMIS

(2002,)

iza mojih očiju je strah
prejak da ostavljam ti nadu
sve drugo bio bi loš znak
jer svaka laž je zalog zlu
i ne pristajem na kompromis među nama
tu nema spornih pitanja
već samo jedna teška odluka
da li smo tu ili nismo
ima li nas ili ne postojimo
jer ti i ja već odavno smo dvoje
ali da li mi bi mogli opet biti jedno
to odgovor je na sve druge riječi
i zalog za sve druge tišine
tek toliko da poletimo kroz svemir
tek toliko da razapnemo mreže
pa nek ulove se zvijezde i planeti
il nek nestane sve to zauvijek
nek nestane sve za nas

- 10:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.08.2007.

REVOLUCIJA JE VEĆ POČELA

(1997.)

trčao sam prema tebi želeći ti pomoći
kroz kiše i magle, preko blata i šuma
nisam stigao na vrijeme
revolucija je već počela
sve velike riječi i zborovi
isukane sablje i konji na startu
posljednja utrka bez oklada
ti si se izgubila u toj masi vjernika
uvjerenih da je vjera vječita borba
da oltari su gladni novih žrtava
zar su bijes i mržnja zaista sve što osjećaš
zar se više ljubavi ne sjećaš
zar ti zaista ništa dobrog nisam dao
ovako znojan i blatan od zaludnog tračanja
umoran od svakodnevnih pokreta
umoran od preskakanja novoiskopanih rovova
pomozi mi da te spasim od tebe
ne dozvoli da te proguta ta razjarena masa
nisu cijeli svijet mržnja i bijes
nije cijeli svijet samo dom za nove revolucije
ti nisi odabrana za vođu iz te kaljuže
pogledaj, i moja stopala su blatna
moje je lice sakriveno u maglama
nema vremena za premišljanje
ovdje je hrabrost pobjeći a ne se boriti
nema vremena za naša ratovanja
makar me više nikada ne ljubila
makar samo mene od sada mrzila
nema vremena za traženje razloga
nema potrebe za smišljanje oprosta
revolucija je već počela

- 12:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.08.2007.

GLUMCI VLADAJU SVIJETOM

(1997.)

tražim smiješak od tebe
mada znam da možda nema ničega u njemu
glumci vladaju svijetom
divim se tim zlim ljudima
znam da nije lako vladati osjećajima
a oni ih tako lako lome u meni
zemljina kora puca
paklene vatre se dižu ka meni
a oni će reći da je to samo topliji dan
i najavit će nevrijeme kao vijest
a oluje su svakodnevna pojava ovog planeta
samo još nigdje da pronađu toplinu
koja će otopiti ledenjake u meni
pokloni mi osmijeh
možda uspiješ ono što je utopija
za milijune onih koji misle kao ja
za sirotinju koja bez maske hoda svijetom
na rubu ponora koji nas priziva
jer maske su potrebne da lica ne izgore
previše lažnih sunaca nas proganja
glumci vladaju svijetom
i ti bi htjela biti jedna od njih
ili na pozornicu, ili na prijestolje
bilo što što moć ti daje
zar zaista ne vidiš razlike?
tisuću je sitnica između ponosa i pokore
spusti se među nas obične
makar odglumi tu predstavu samo za mene
treba mi tvoj smijeh
mada mi ništa njime ne rekla
glumci vladaju svijetom
a ja znam da je teško biti klaun bez maske
previše lažnih dana je iza mene...

- 10:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 17.08.2007.

LAKO JE

(1999.)

lako je vjerovati u čudo
samo spusti glavu i pokloni se
sve je moguće i sve je ludo
i nas su čudesne sile stvorile

blizak si nebu samo ako znaš
kako ostati na zemlji kad je najbolje
kada u ovome svijetu ti sve od sebe daš
a nikada ne tražiš lađe i dvorove

možeš reći da sam naivan i glup
i sam se ponekad sebi nasmijem
al zar me zbog snova pribiti na stup
zar više ni sanjati ne smijem ?

pusti nek gradovi plove
nek rijeke gore i pustinje cvile
lako je sit sanjati snove
i lako je gladan vjerovati u vile

sve izgleda drugačije sa tvog brijega
podigni ruku i već misliš da si svet
a kako bi bilo da se odrekneš svega
sa obje slobodne ruke spreman si za let

lako je vjerovati propovjednicima sa ekrana
ti ne nosiš križ onih koji se boje
i mi smo od ničega nastali jednoga dana
a možda već ovog nam trena posljednje sate broje...

- 15:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.08.2007.

NE VRIJEDI PLAKATI

(1998.)

jedan, dva
jedan, dva
svaki korak sve bliže
svaki korak sve više
konačni sud je blizu
ne vrijedi bježati
samo stoj i čekaj
jednom će pokucati na vrata
pomoli se svim svojim bogovima:
laži i zabludi
ljubavi i istini...
sve je manje vremena
što je učinjeno – učinjeno je
ne vrijedi plakati
i tvoja je priča odavno napisana
tješi se
nisi jedini i nisi posljednji
tu je kraj i tu sve opet počinje
novi krug za stari dug
konačni sud je tu
opusti se i pomiri se
samo ti možeš si suditi
samo si ti možeš oprostiti
ne vrijedi plakati

- 10:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 14.08.2007.

VOLIO BIH TE VOLJETI

(1997.)

svaki put kad mi dođeš u san
volio bih te voljeti
uz miris mandarina ili naranči
uz tminu svijeća i strasti
u tvoju bih dušu želio pasti
i volio bih da me voliš
s barem pola bivše ljubavi
da mi bar nešto srce nahrani
jer, od ove će praznine prepući
ko svaki put kada te vidim
svaki put sve dalja a opet sve bliže
skoro ko nekad, samo bez tebe
i tisuću bih riječi ti želio reći
makar jednu da tu mržnju spriječi
a nisam je zaslužio, vjeruj mi
mada je teško vjerovati u moj nemir
lakše je okrenuti glavu i darovati prezir
a ja se s tim moram boriti
svaki put kada mi dođeš u stvarnosti
opet bih te tada volio voljeti
a bojim se da će oboje boljeti
i kada vidim tvoj osmijeh moram odustati
ako si sretna nemam pravo to kvariti
a volio bih da me voliš
makar kao davnu, dragu uspomenu
da mi bar nešto dušu ispuni
mjesto da tvoja je mržnja progoni
svaki put kad pokušam ti sve reći
a premalo se toga može sa dvije-tri riječi
možda tek spomen uz miris voća
odsjaj očiju u tmini svijeća
ili samo poruka umjesto pozdrava
"lijepa si danas"

- 22:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.08.2007.

TAKO MI SE SPAVA

(1997.)

tako mi se spava a svijet se i dalje vrti
još jedan krug za nas a onda gotovo
samoća na usnama a ne ti
tek gorak okus će ostati
i kao da to već odavno znam
ponovo sam, ponovo sve je propalo

tako mi se spava ove jebene noći
a bojim se zaspat ću i zvono neću čuti
pa kako da onda zaklopim oči
mada nešto u meni ono najgore sluti
nešto u meni zna da nećeš doći

tako mi se spava a luna luduje
pretvori se u oblak a onda se sakrije
ta igra sjena mi ne pomaže
kad kraj moje tvoja se ne prikaže
kad od nas ništa ne ostaje
samo samoća spremljene postelje

tako mi se spava ove jebene noći
a bojim se sa ovim bolom probuditi
kada znam da dugo još me neće proći
kada ti više me nećeš ljubiti
kada više mi nećeš doći

- 10:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.08.2007.

POTOP

(1995.)

izmišljeni događaji, priče, snovi...
sviranje kurcu, besposličarenje, krah
negdje tu doći će i strah
i kraj koji je tako jebeno blizu
mostovi koji se i dalje ruše
jedan za drugim, kao domino
sve propada u vatrene rijeke
rijeke koje nikuda ne odlaze
ni u jedno more ni ocean
samo vatre bola koje me tjeraju da izgorim

pa što onda ako ovo ne liči na mene ?
pa što onda ako sam bezobrazan ?
pa što ako sam bijesan ?
ne želim, ne mogu pronaći novi način
nadu, ideale, snove, cilj.....
slamam se i tonem
zar je to grijeh ?

nitko to neće ni primjetiti za koji dan
kad poplave potope svijet
kao što ja tonem u alkoholu
na dno mutnog taloga
možda je to moja uloga ?


- 08:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 10.08.2007.

LAŽI

(1997.)

slažem laži sve u red
da ih izvučem kada ih zatrebam
da samog sebe prevarim
kad opet od tebe obolim
a nisam ni znao da sam sam
sve dok se ti nisi pojavila
i što mi vrijedi da sada znam
kad sve me duplo ubija
kad i ti si otišla
i u što sad da vjerujem
kada više nemam te
kada više nema te
tek ostaci posljednje večere
i tupi koraci čovječanstva izvana
a nisam ni znao da sam sam
sve dok se nisi pojavila
pa onda me ponovo stvarnosti vratila
tom grotlu svijeta da me proguta
zato mi sada laži trebaju
da me bar one slušaju
iskrivljena ogledala da me utješe
kad tebe nemam, kad nema te
u što drugo da vjerujem
kako noć da preskočim
kako snove da prevarim
da te u njima ne vidim
da opet od tebe ne obolim

- 14:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.08.2007.

POBUNA

(1987.)

gubim kompas
okrećem se kao vrtuljak
bol u glavi me razbija
suviše misli na jednom mjestu
krv luduje u žilama
stisak hladnoće ubija motive
noć me proganja
isključujem tamu i palim plamen
širim pobunu svojih riječi
ubijam tišinu urlikom
i ptice se plaše
gubim horizont
beskraj ulazi u moju glavu
temperatura topi san
suviše rana na jednoj duši
zaklinjem se životom
ubit ću tog luđaka u ogledalu
isključujem tišinu i palim vatru
širim pobunu svojih misli
vrisak koji puca u mene...

- 15:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 08.08.2007.

AKO ZNAŠ

(1995.)

izbjegni me – ako možeš
približi se – ako možeš
i reci mi što želiš – ako znaš
prisili me da vrisnem
natjeraj me da plačem
daj mi razlog da napokon umrem
ne mogu više...

više me ni jedno svjetlo ne vodi
ni nada, ni ideal, ni strast
sruši me već jednom sa tog dna
reci mi što želiš – ako znaš
isperi moje grijehe dubinama mora
prozrači moj dah eksplozijom kisika
samo mi ne daj da još patim
ne mogu više...

pregazi me svojim vagonima moći
spakiraj me i pošalji
raj, pakao, meni je svejedno
samo nek je kraj
ni strpljenje više nema mira
čekanje vječnosti nije zabavno
daj mi samo snage za taj posljednji korak
ne mogu više..

- 09:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.08.2007.

U SNOVIMA

(1987.)

u snovima vidim ptice
bez krila i očiju
vlakovi udaraju u stijene
vrištim
ljudi postaju veliki
gradovi pusti i hladni
ti me prizivaš
ja te ljubim

u snovima čujem glazbu
bez početka i kraja
vidim lica kako se tope
vrištim
rijeke odlaze u nebo
mora postaju pustinje
otoci postaju mora
ti me prizivaš
kao iz drugog sna

u snovima ja letim
vidim svijet kao zrno
a onda godinama padam
vrišteći dok glas se gubi
negdje u ponoru čaše
beethovenova deveta me prati
ruže venu u kosi
ti me prizivaš
u snovima

- 13:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 03.08.2007.

MRAK, MAGLA

(1999.)

iz mraka otrgnute misli
ja ne prepoznajem tu riječ
novi detalji su nam stigli
za nas prekasno je već

vijesti se nižu poput praha
zrno po zrno pustinja
samo da nas dovedu do straha
tu nije važna istina

potrebne stvari za u kofer
nisu ni četkica ni novac
kud god krenuli - krivi smjer
više nema mjesta za nas

razlog za tugu ne postoji
takva su pravila igre
samo njihov uspjeh se broji
i sve od drugih što se otme

strašne su rane od laži
obmana tu normalna je stvar
pa kada te pitaju ti kaži
da mrziš mladost jer si star

sve bivše više nije naše
to sada pripada stadu
tim novim ovcama koje plaše
i mi koji nemamo nadu

tmina nam šalje novi vrisak
tišina prekasno je stigla
što će nam svjetlo, naš je mrak
i magla koja se je digla

- 00:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 01.08.2007.

DUBOKO U MRAK

(1987.)

još jedan san se gubi
još jedna noć bez sna
ona sa drugim odlazi
duboko u mrak
toliko suza u meni
ni jedna da pobjegne
kako je čovjek jak
kada mu to ništa ne znači

bludne kraljice zovu me
ne shvatam te znakove
luda želja da potrčim
daje mi snagu i glas
toliko alkohola
tek ponešto krvi
u mojim žilama
toliko puta posljednji i prvi
u nekim grubim igrama
još jedna nada pada
još jednom sunce na obzorju
moji snovi odlaze
vraćaju se duboko u mrak
toliko suza u meni
ni jedna da pobjegne
kako je čovjek jak
kada je sve gotovo

- 22:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se