Bruno Šantek - brutek

utorak, 31.07.2007.

STEGNI ME IZNUTRA

(1987.)

reći ću ti sve
samo me stegni iznutra
poklonit ću ti svijet
dotaći tvoje rame
otrovom tvog daha se trovati
samo me veži za sebe
spasi me da ne odem
daleko od tvojih dodira
tamo gdje ću postati broj
ukradi me lešinarima
oni me žele baciti na štit
i vratiti me u kovčegu

reći ću ti sve
samo me privij uz sebe
pusti da udišem tvoj miris
miris nebeskih planina
daj mi toplinu grudiju
poklonit ću ti zvijezde
dotaći tvoje usne
samo me stegni iznutra
stavi melem na moje rane
one čekaju bolje dane
opij me svojim vinom
sruši me pogledom
vjeruj mi i kada znaš da lažem
dozvoli mi da te volim
daj mi razlog za san

reći ću ti sve
samo me stegni iznutra
- 10:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.07.2007.

POTROŠEN

(1997.)

lagano sam potrošen, baby
kao zadnja doza pred spavanje
tek toliko da snovi su šareniji
a ujutro ću već nekako
tko me uopće i pita
jutro ionako dolazi bez poziva
opet, ponovo, i tako svaki put
kakva demokracija, nema glasanja
svanut će i bez mene
ako se tako nekom gore prohtije
ili sa mnom, ako išta od mene ostane
do kraja sam popušen, baby
ni filter neće ostati
a znaš da mrzim cigarete
znaš da ni sebe ne volim
potroši me i ti
na tamnoj strani dana
zadnja doza za bijeg
snovi će ionako doći
mada možda se neću sjećati
tko to uopće pamti
kada svjetlo zaprijeti sa prozora
opet, ponovo, i sve u krug
kakva demokracija, nema izbora
svanut će i bez mene
- 11:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 27.07.2007.

PUNO PLODOVA KOJE NITKO NE TREBA

(1997.)

zrak, zemlja, voda, vatra
sve bili smo mi
a sada sve je to samo beskrajno polje
puno plodova koje nitko ne treba
sve tvoje suze i mirisi
svi tvoji krici i uzdasi
svi moji lomovi i udarci
sve moje skitnje i bjegovi
sada samo su dio povijesti
i ljubav što smo je vodili
i strast koju smo prolili
sada samo je dio toga
i bitke u kojima smo se borili
i laži kojima smo se služili
sve gadosti i prevare
svaka gluma i nevjera
toliko plodova koje nitko ne treba
u prošlosti koja nas je slomila
i još smo tu
u svakom uzdahu zrak je pun nas
u svakom koraku zemlja nas skriva
gutljaj nas svaki na gorčinu sjeća
gorimo još od vatri iznutra
to beskrajno polje još nas upija
sve grube riječi i pogrde
sve nemoćne geste i poglede
svi loši trenutci su nas pritisli
svi dobri još više su zapekli
tu gdje smo zauvijek nestali
i ljubav koju smo dijelili
i strast u kojoj smo tonuli
sve ništa je i ništa je sve
i dani koje smo izgubili
i nade koje smo spalili
svi ideali i sni
i mržnja koju smo sijali
puno plodova koje nitko ne treba
u svijetu koji će ostati
da li će od nas išta dobrog izrasti?
- 22:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.07.2007.

ZNAŠ LI?

(1996.)

znaš li?
osjećaš li?

kuda je nestala ljubav
i što se je desilo sa njom
kuda je nestala ljubav
i što se sve krije u tom?

znaš li?
osjećaš li?

što se sve krije u tami
i kuda je nestalo svjetlo
zašto smo oboje sami
tko nam je smjestio sve to?

znaš li?
osjećaš li?
- 21:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 25.07.2007.

RABLJENA ROBA S GREŠKOM

(1997.)

nitko me neće uzeti ovakvog
loša rabljena roba s greškom
izgubljeni putnik bez imena
bivši za sve osim za život
pa što onda da još tražim
i što ja to čekam
na ovom peronu vlakovi ne staju
tu samo još sjećanje miriše na daljinu
i da se nudim, nikog nema
a cijena – sitnica, skoro badava
daleko od snova i ideala
tek poneka iskra u viru hladnoće
premalo je toga da me ugrije
premalo da me odledi
nitko me neće uzeti ovakvog
potrošenog u krivim utakmicama
sve derbije su igrali drugi
i dok sam bio zadovoljan sitnicama
oni su uzimali sve što su stigli
i što mi je sad onda preostalo
što ja to čekam
na mom su nebu otkazani svi letovi
s njega još samo kiše me oplakuju
i kom da se požalim kad nema nikog
čak niti za lijek, niti za piće
čak ni za zaborav, jednom zauvijek
ništa više ne funkcionira kako treba
loša rabljena roba s greškom
nitko me neće uzeti ovakvog
- 10:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.07.2007.

ROBOTI

(2005.)

hodam ulicom – sve puno robota
ruka na uhu i priča poznata:
„tu sam, dolazim, još pet minuta“
„evo me, polazim, ne budi ljuta“
a ja samo šutim i hodam
sve puteve predobro znam
a ipak u svakom koraku uživam
kao da sanjam neki svoj san
u gužvi tih robota ostajem sam
i sva ta zvonjava i sve te sirene
ništa od toga nije za mene
jednolična glazba nije moj izbor
jer svi tu govore ko da su zbor:
„ joj, super, pričat ćeš mi sve“
„ jesi li čula nove tračeve“
svi hodaju i govore, kao u prazno
i sve manje toga meni je jasno
hodam gradom tražeći mir
a milijuni glasova gutaju svemir
sve više roboti a sve manje ljudi
samo naivac ko ja se tome čudi
dok hodam gradom i uživam
kao da sanjam neki svoj san
ja barem se ne sramim što sam sam...

- 21:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.07.2007.

HAJDE

(1996.)

kada poruše se zidovi
iznad praznih gradova
kada nestanu svi zakoni
amandmani loših ustava

hajde tada reci mi
što će od nas ostati
silna vojska i policija
slike prošlog vremena

hajde tada povedi me
gdje sloboda stanuje
hajde tada pokaži mi
gdje slobodu pronaći

kada sruše zastave
plavo more nacije
kad ni d ne ostaje
od obećane demokracije

hajde tada reci mi
kako snove stvoriti
i u svoj toj ludnici
za koga se boriti

hajde tada povedi me
gdje sloboda stanuje
hajde tada pokaži mi
gdje te mogu voljeti
- 21:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 20.07.2007.

SVJETLO IZA TVOJIH PROZORA

(1997.)

gorjelo je večeras svjetlo iza tvojih prozora
a ja sam zaogrnut hladnoćom šetao sam pod zvijezdama
i žudio za tvojom toplinom
sudarao sam se sa sjenkama
tragajući pogledom za tvojom siluetom iza zavjese
možda čak i spokojnim pogledom u mrak
u kojem sam za tebe samo dio praznine
i sjetih se svijeća tad
mirisa voska u prigušenoj tmini
i opojnog znoja i topline se sjetih
dok stajao sam promrzao od mjesečine
i pitao se da li si sama večeras
da li ti ikada u misli dođem
i da li je nestao gorak okus s naše uspomene
ili me još prezireš i mrziš
smatraš me jadnim i slabim
kao što sam sada ovdje u mraku
dok dobri dani sve dalji su
a bliski ljudi kao da odlaze sa njima
ne žalim se, samo malo hladno je
i žudim za tvojom toplinom
makar samo iz riječi izrečene
nakon svega onog što nismo zaslužili
ni ti, ni ja, nijedno nema isprike
i zalud je što tražim riječi
kad znam da ih nećeš reći
ni toplinu mi dati sa njima
jer, gorjelo je večeras svjetlo iza tvojih prozora
kao i nekada mi
a ovaj put ja sam bio samo promrzli dio tmine
- 14:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 18.07.2007.

MAGLA U MRAKU

(2000.)

sve oko nas zaokuplja mrak
u magli brodovi tonu
vrisak iznutra bi želio van
dok neki ga zvuk iz daljine zove
svi smo mi samo vojnici u vrsti
neke nas sile stavljaju u stroj
neke nas sile tjeraju u boj
i dok čekamo da započne rat
ni svjesni nismo da on već odavno traje
čak ni rane svoje ne osjećamo svjesno
tek nešto duboko nas peče i boli
čije su to ruke što nas drže u šahu
čija je to krv po kojoj gazimo
da li još netko uopće broji mrtve
kada će im netko istinu reći
ili će i dalje živjeti u laži
živeći taj svoj lažni život
kao zombiji dok lagano tonu u magli
koju pak tmina bez isprike guta
a tu tminu pak mi nosimo u sebi
i sami sebe tražimo u njoj
izgubljeni u nespokoju vlastitih snova
- 11:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.07.2007.

MAGLA

(2005.)

da, magla je to što me guši
iz zasjede, bez najave, bez znaka
iz šume, iz oblaka, iz mraka
ko dimni signali iz daljine
dok klizi ka meni uz koračnicu tišine
sve to me straši i smeta
ta magla iz ljudi što me prate
njihove zamagljene namjere i laži
sve te igre životinjskoga svijeta
lovci što ne love više zbog gladi
trofeji su važni, makar i lažni
glume se uloge za velike uloge
sve će to ionako drugi platiti
u svojoj naivnosti to neće shvatiti
a ja sam samo jedan u nizu
i sam sebe gušim jer predugo šutim
i magle u meni sve gušće se množe
često se zapitam dal više još može
i uvijek me smijeh iznutra prene
to meni se smiju vlastite sjene
jer od tih se magli ne možeš skriti
tu iznutra će uvijek ih biti
a ti samo viči, plači, kliči
trči, bježi, al nećeš stići
kud god da kreneš magla već je tu
u prirodi, ljudima, i na mome dnu
- 22:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.07.2007.

NITKO I NIŠTA VIŠE

(2005.)

zapišite moje ime
da, da, ja sam taj i taj
sve je u redu, ma nema zime
tu ionako sve vam piše
i dan i mjesto i broj
ja sam nitko i ništa više
to je sve, može i potpis za kraj
ako treba evo i otisak moj
da, dobro, ležat ću mirno, ni disati neću
nema problema, nije to prvi put
ne nemam pratnje, sam sam tu
pa zar izgledam kao da sam ljut?
ma to vam ja normalno izgledam tako
jer valjanje po blatu i nije baš lako
stisnut ću šaku a vi radite svoje
te moje vene se ničeg ne boje
ništa ne peče i ništa ne boli
koja kap krvi više il manje
ne namam nikog da za mene moli
sve je to meni normalno stanje
samo vi dajte , ne idem ja nikud
čekat ću da se vratite sa njima
pa nek me promatraju, nek kažu da sam lud
znam da nisam baš jednak sa svima
i što će vam te priče, pa to nema smisla
to me je samo još jedna magla stisla
znam da je ne vidite kad tu je iznutra
znam da će nestati, možda do jutra
znam da vi u to vjerujete bez ograda
al ipak je važnije što nevjernik sam ja
a to se računa, zar ne?
i znam da vas je baš briga za mene
ne nemojmo se lagati u lice
ja bit ću tek isprazno ime sa osmrtnice
tek taj i taj, i dan i mjesto
u predvorju ovom ja bio sam već često
ne trošite zalud te laži na mene
kemijajte tu krv i zatvorite vene
da hvala, moći ću i sam
bez brige, sigurno, sve napamet znam
dvije ujutro, tri u podne, i šaku uveče
i još par udaha, obavezno pred san
ma naravno da je život pun sreće
ma naravno da sam sada radostan
pa kom se još toliko povijesti piše
pa tko ne uživa dok je bolestan
možda tek nitko i ništa više
- 09:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 13.07.2007.

SMRT

(2005.)

ispijeno lice
upale oči
i suhe suze što klize niz obraz
tako izgleda smrt dok kuca na vrata
i samo onaj koji čeka zna da je tu
ko da čuje korak
ko da poznaje miris tog vjetra
i galop jahača koji je prate
u posljednjem strahu sve nade gasnu
ona tad postaje jedina nada
jedina želja i misao pred san
iza kojeg više ničeg neće biti...

blijeda koža
spokojne ruke
najbolje odijelo koje više ne stoji dobro
tako izgleda smrt kada je tu
i samo onaj tko živi zna koliko fali
koliko vrijedi taj čovjek
svaki trag koji ostaje za njim
jeke života koji je stao
tek neke se sjenke još bore
još uvijek traže svoje mjesto
nešto što bit će i njihov grob
u kojem će svoje živote skriti...

crna haljina
mračni pogled
i tamne suze što klize niz obraz
tako izgleda smrt nakon što ode
samo onaj kog boli zna kako je teško
kako je sve odjednom prazno
kako puno je stvari koje više nemaju svrhu
prazna strana kreveta
prazna fotelja i najdraža šalica
i odjek zidova na sva pitanja
bat sata koji nitko ne navija
nestalo je vrijeme i neće se vratiti
- 13:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 11.07.2007.

NI SVET NI UKLET

(1996.)

nije mi ništa
i ne pitaj, jer, nema odgovora
još samo jedan zaludan dan
još samo jedan neostvaren san
kao da se to samo meni događa

ma pusti me ovako
nije mi hladno i nije mi stalo
ni svjetlo ne pali, treba mi mrak
i pokoja doza da izbjegnem krizu
sve je to već viđeno negdje
ni prvi ni zadnji
ni svet ni uklet

glavne su uloge odavno rasprodane
uz mene nećeš doći do vrha
a dno već odavno ima otiske moje
sve je po starom
sve je to ništa
život kao lutrija bez jack-pota
vječito čekanje i umrla nada
tek sklupčano biće u kutu sobe
okružen zidovima tmine i tišine

ne traba mi ništa
idi ako želiš
pa tko će se već sutra sjećati nas
ne budi naivna
i moje je sjećanje tek umorni vjetar

zar zaista vjeruješ u bolju budućnost
još si u goroj komi od mene
pusti, zaboravi, idi il ostani
na svjetlu je ipak toplije
nema odgovora
vjeruj već jednom
ja sam samo jedan od mnogih
- 10:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 10.07.2007.

VRISAK TMINE

(2005.)

provlačim se poluosvjetljenim ulicama
gore svjetla iza prozora
samo iza tvojeg tmina stanuje
samo iza tvojeg tmina vrišti – nema te
i pokraj svjetla s ulaza nema više tvoga imena
sve mi govori da si otišla
i da se više nećeš vratiti
a sve mi sada nedostaje
tvoje vlažne oči pune požude
tvoj meki vrat za moje poljupce
kosa u kojoj prsti gube se
čak i okus cigareta s usana
mada sam to oduvijek mrzio
i to bih sada ljubio
samo kad bih te ponovo imao
a tmina vrišti – nema te
te te ulice više ne pamte
ti te prozori više ne skrivaju
niti te moje ruke očekuju
samo još u snu se pojaviš
tamo još poput krijesnice zasvijetliš
i opet bih uz tebe ležao
i opet bih niz kožu plovio
u oči pune požude bih tonuo
niz vrat ti usnama klizio
prste kroz kosu ti provlačio
čak i na smrad cigareta bih pristao
mada sam to oduvijek mrzio
a znam da bih se na kraju probudio
i tmina bi opet vrisnula - nema te
- 10:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.07.2007.

ROĐENDAN BEZ SLAVLJA

(1995.)

laž, kao kritična masa pred izbore
kao neka smutljiva igra
kao rođendanski tulum bez slavljenika
izbacujem smeće iz glave
skoro sve što je unutra
želim završiti to trovanje
samo još ne znam kako
kako sasjeći sve niti koje me vežu
sa koje strane takozvanog života
sve su to gluposti koje me guše
izblijedjele slike iz prošlosti
sve same utvare koje me neće imati
jer od toga se želim odvojiti
želim postati lik koji se ne vidi
kao rođendan bez slavlja
pa neka drugi plešu
neka piju ako žele
nek mi nazdravljaju
ali ja im neću doći
sve je to smišljeno bez veze
kao izborna pobjeda bez brojeva
neka me puste da gorim
u svitanje ionako nitko neće vidjeti vatru
samo još jedan običan dan
samo još jedan prazan san
i sutra će doći, ponovo uzalud
život bez života, besmisao
rođendan bez slavlja i tulum bez slavljenika
samo još ne znam kako da završim tu priču...
- 10:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.07.2007.

RECI GLASNO

(1997.)

opet magle dolaze
da se lakše sakrije
sve što ovdje ne valja

zalud čekaš brodove
oni tu ne dolaze
ti otok si zaboravljen

čitaj između redova
tu je negdje prevara
predaj se ili ustani

tako malo je vremena
zalud šapat s usana
reci glasno ili odustani

dosta ti je prevara
dosta loših predstava
daj nešto i ti izmisli

grane puste su ostale
od tebe ljubavi su otišle
zar više ne znaš voljeti

stisni zube i izdrži
duša je stvorena da se bori
nećeš se valjda predati

što se je to s tobom zbilo
zašto si zašutio
reci glasno ili nestani
- 00:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 06.07.2007.

ZAR JE TO ŽIVOT

(1996.)

proći ću opet zonom sumraka
reći ću nekom da se ne vraćam
to je za mene ipak pobjeda
samo da više ništa ne osjećam

prijeći ću ipak na drugu stranu
napraviti taj korak u zaborav
neka te sirene napokon stanu
ionako nikada neću biti zdrav

zar je to život, reci mi
kad ne možeš normalno disati
kad nemaš volje voljeti
guši me sve što želim napisati

zar je to život, reci mi
kad želim samo vječni san
kad nemam kud ni pobjeći
gdje god odem bit ću bolestan

- 21:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.07.2007.

JASTUCI

(2005.)

još jedno sivo jutro je svanulo
i kiša ponovo ispire ulice
tek zadah prašine se diže s asfalta
a ničega nema da mi to uljepša
dok još tražim tragove sred jastuka
no ti si sa njih već odavno nestala
nema tvojeg opojnog mirisa
da njime duša se hrani
ni kosa nije po njemu rasuta
da mi osmijeh mami
samo grlim tu toplinu
odjednom hladniju od leda
pa dozivam negdašnju tišinu
kojoj se tvoj uzdah preda
i milujem ti lice, ljubim ti čelo
dodirujem usne, tražim ti ruke
a zapravo samo stežem stare jastuke
jer možda još negdje duboko u njima
dio je tebe, dio je nas
i svaka riječ koju nismo rekli na glas
i svaki trzaj, i vrisak, i sni
sve možda se krije u toj mekoći
sve to skrivaju oni
sjećanja davna na naše strasti
ponovo iz tih jastuka pokušavam ukrasti
ali sve što dobijam praznina je samo
prazno mjesto gdje tebe nema
dok nova zora mi zamke sprema
svojim me sivilom zove u dan
dok sred jastuka umire još jedan san...
- 09:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 03.07.2007.

ODGOVOR

(1996.)

izbrisane riječi brišu samo tragove
jer ono što osjećam vječno ostaje
pa ni kiše ni oluje neće pomoći
ništa tu bol ne može oprati...

uzdižem svoj mač do sunca da se istopi
što će mi snaga kada sam ću ostati
za kog da se borim, za kog da ratujem
kada nakon svake bitke sam ostajem

križevi na nebu gore ali nema vjernika
samo ja bez vjere poput pjesnika
pa što će mi ideali i lažna nadanja
kada sam u svijetu straha osuđen na lutanja

zašto onda, pitate se, ja još postojim
zašto jednom zauvijek sve ne ostavim
odgovor je lak, makar čudno je
ni sa druge strane meni nema utjehe
- 21:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.07.2007.

SOL I MIRISI

(2005.)

nedostaje mi sol sa kože tvoje
da je polako skupljam svojim usnama
i da prsti mi zrno po zrno broje
dok se ne izgube u tvojim dubinama

sanjam taj okus na vrhu jezika
tu gorčinu koja je slađa od meda
i čim sklopim oči opet ta slika
tvoje tijelo što čeka da mi se preda

volio bih kad bi i ti sanjala isto
tada bi barem u snu zajedno bili
i sve tako dok tijelo ne bude čisto
dok prsti sva zrna soli nebi istopili

nedostaje mi miris tvoje kože
taj opojni zov da te beskonačno ljubim
da činim ti sve što se usnama može
da prstima tvoje nove uzdahe snubim

sanjam tu opojnost kako je ispijam
svakim dahom toneš sve dublje u mene
i sve tvoje tajne sad napokon znam
u samo su jednom pogledu otkrivene

volio bih kad bi i ti to voljela
da daješ mi sebe makar i u snu
i bilo bi stvarno koliko bi to željela
i mirisi i sol, sve bi tad bilo tu
- 11:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme