Bruno Šantek - brutek

SVJEDOK

(1994.)

još me guši, još me boli
još ratujem sam sa sobom
slaba duša za odmor moli
umorna od potrage za slobodom

neću ponovo plakati zbog toga
slana mora sada su sol s obraza
ja samo sam svjedok da nema boga
i dežurni klaun do novog poraza

vidim vatrena polja u svakom dahu
a ne čujem kočije koje će me pregaziti
ostat ću kao izmet zameten u prahu
koji će se možda opet u čovjeka pretvoriti

umoran od vina, tuluma i žena
umoran od sebe a dosadan svima
s malo prošlosti i izgubljenog vremena
to je povijesna priča od pepela i dima

toliko puta slaman a nikada do kraja
ponekad poželim da i to se desi
sve već vidjeh ovim očima bez sjaja
čak mi se i ogledalo kao dušman kesi

zaračen sa svima, ponosan, tvrdoglav
ne želim popustiti ni pred ponorom bez dna
na podivljaloj rijeci odvezujem si splav
tražeći izgovor da pobjegnem od sna

i ići ću do kraja bez obzira na sve
briga me što i drugi pate zbog toga
nek se i oni već jednom probude
ja samo sam svjedok da nema boga