Bruno Šantek - brutek

Novi centar misli otvaram da bih ispričao svoju priču života. Ili, barem jednu od njih, jer svaka priča u nama priča je života.
Čudna lica koja se probijaju kroz maglu samo su sjenke moje prošlosti. Sjenke moje prošlosti samo su moje potrošene uloge, moje odbačene maske. Lica sa prozora uz stazu po kojoj hodam moji su krvnici i moji anđeli. Nitko od njih me nije tako strasno mrzio niti volio da bi ostao uz mene na tom putu za nikud. Hodam sam ulicama koje nemaju imena, prepune rupa i tragova bivših ratova, bivših žrtava sličnih sudbina. Sličnih rekoh, jer ova moja samo je jedna i jedinstvena, i nikome više takvu poželio ne bih. I ni sa kime više ne želim je dijeliti. Ne, nisam sebičan, naprotiv... Pa tko bi želio ta moja zrnca šećera, i mora, oceane gorčine?! Pa tko bi još tražio Atlantide u meni kad je jasno da u mojim dubinama više ničega nema, ako je ikada ičega i bilo? Snjegovi opet prekrivaju dokaze. Ispod bjeline smiju se crne misli, smrdljivi zadah svijeta, čekajući da vatre pakla malo jače zaplamte i otope njihov smijeh nad tugom siromašnih i gladnih. Hoće li doći netko tko vidi dalje od naših skučenih horizonata, od naših preplašenih duša i umišljenih veličina? Netko tko razaznaje lažne ljubavi i odglumljene osmijehe, netko tko prepoznaje prevaru prije no što nastane.
Čudna lica izranjaju iz magle i njihove oči govore poput požara. Zlo. Ima li načina da dovučem ledenjake hladnih djeva da se otope pred tim očima, da postanu vode koje će zauvijek ugasiti te požare? Postoji li način da zaustavim ove dane koji prolaze kraj mene? Da uhvatim možda i posljednji brod u luci, i konačno krenem sa svim svojim licima ka sigurnoj obali, obali kontinenta koji je svakog trena sve dalji od nas? Prehladno je da osjetim miris te obale u zraku. Ni na dobro poznatim mjestima više ne postojim. Uzalud tragam za tragovima koje su godine već odavno pregazile. Ni osmijeha njenog nema u nadolazećim vjetrovima... To samo planine grme, to dubine se bune, vulkani bi ponovo željeli izaći. Već vidim crvenu rijeku kako teče sa brda, već odavno znam njen tok. U ovim krajevima crvene rijeke, obično obojane krvlju, sasvim su normalna pojava.