Bruno Šantek - brutek

srijeda, 28.02.2007.

Čija to duša putuje sa tim oblacima?
Čija duša se je uputila put svemira, i zaustavila se sred crnih, gustih oblaka, koji putuju u svom svevremenskom krugu vode? I, putuju li duše uopće dalje od njih ili se kao i kapljice i para stalno vraćaju na isto, spuštaju na ovaj svijet, pa poput magle glume duhove dok kruže oko nas i promatraju svijet kojeg su i same bile dio, tražeći možda mjesto ili tijelo gdje bi se vratile? Ili se jednostavno prepuste sudbini kišnih kapi, pa puštaju oblacima na volju da ih odnesu na nebesko krstarenje, pa ih onda ispuste da padnu nošene vjetrom i strujama gdje sreća odredi?
Čiju li to onda dušu gledam, gledajući taj tamni, prijeteći, tromi i moćni oblak?
Dali je i moja duša pripada tamo, brojeći u meni samo kratke sate, samo posudbu tijela, ili znatiželjni izlet, čekajući da ponovo bude uzdignuta ka nebu oslobođena svih ovozemaljskih pitanja, sve težine koja je drži na zemlji i neda joj da sama poleti?

- 21:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

TAMO GORE

(1997.)

ma hajde daj, oblij me kišom
ko što me mrak pokriva tamom
ja nisam sretan kad nisam sa njom
a ona nije pak sretna sa mnom

pa što da činim, kuda da idem
u koje polje da zakopam svoj jad
mjesto da plačem lažno se smijem
besciljno lutam kroz prazan grad

a tamo gore munje se bore
nijedna se meni poklonit ne želi
nisam stvoren za te nebeske dvore
kad cijeli svemir ko da nas dijeli

pa što da činim, kuda da idem
u čije ime ponos da prodam
pa da se predam, da samo pijem
kad s kim god bio bez nje sam sam

ma hajde daj, nek padne već jednom
ionako suze iznutra već teku
sve je uzalud kad nisam sa njom
pa neka te suze i izvana peku

pa što da činim, kuda da idem
kraj koje ceste da zauvijek stanem
ja nisam ništa i to ne krijem
kad nije moja, kad nisam njen

a tamo gore oblaci plove
za mene nema mjesta kraj njih
i kad me jednom vječnost pozove
ostat neće ni spomen, ostat neće ni stih

- 14:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

NE VRIJEDI ČEKATI

(1997.)

sutra nikada nije pripadalo meni
ne uzimaj to olako
ovo je možda posljednja noć
posljednji sati na svijetu
zar i ti ponekad vidiš rubove
šavove po kojima zemlja puca
ne vrijedi čekati
daj sve od sebe i ne žali
obzorje je sve bliže
i ne zavaravaj se naukom
ne zamaraj se logikom
ionako ništa nema smisla
sve gori da izgori
sve traje da nestane
i ovaj svijet prestaje
zaboravi nadu jer ona je
ona je laž kao i sve
sutra ionako ništa ne donosi
ako će uopće doći
ovo su naše jedine zvijezde
a možda one i ne postoje
dok svemirske dubine nas zovu
da li i ti osjećaš dim
da li to lomača svijeta gori
ne vrijedi čekati

- 11:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 27.02.2007.

PREPOZNAJEM

(1999.)

prepoznajem slike, prepoznajem njihove oblike
nisam kriv
prepoznajem vlastiti obraz na vrhu osmrtnice
a još sam živ
okrećem se od prozora
vjetrovi daju nove oblike starim stablima
brišem sve bez obzira
što popuštam pred propalim idealima
čije će ime biti sutra na vijestima?
moje sigurno neće
čije će ime biti na njenim usnama?
ja nisam te sreće
tek jednog dana bit ću crnilo crne kronike
kao slučajni svjedok
i to vlastitog života, dok će teći u slivnike
istekao mu je rok
vjeruje li još itko da je vjerovati dobro
a da se ne sakriva iza vjere
grijeh, ispovjed, pa opet - i to je to
pa tko se još zbog istine ždere
masni otisci još svjetle na podu
novci klize kroz prste
briga me, ja ih puštam da odu
kao što već sam pustio sve
prepoznajem zvuk, prepoznajem tu stvar
to nije moj stih
prepoznajem godine koje kažu da sam star
a mogu i bez njih

- 11:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.02.2007.

RASTOPLJENA ŽENA

(1987.)

bila je sjaj i odsjaj
same sebe u trenu
kada je došao kraj
za još jednu ženu

gledala je vir sred brzaka
i sjetila se proteklih vremena
kada je i ona bila jaka
i prelijepa mlada žena

dok je bacala krpe sa tijela
korak po korak do vode
nebo pruži ruku i haljina bijela
u nebesko carstvo ko oblak ode

krene u vodu; korak, dva
a onda je snaga povuče
i dok bila je između sreće i očaja
rijeka joj šapnu: moja su luče

sada si ovdje, bez bola i plača...
šapuće rijeka tiho i sneno
...mnoge si varala al ja sam jača
ja sam ti kazna i utjeha ženo

prošle su vode; mirne, daleke
tražeći ženi obećani raj
rastopi se ona u vrtlogu rijeke
i postade samo jedan njen sjaj

- 11:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Još jedan gubitak

Možda ne vjerujem u sudbinu, ali uvijek je ista: ista priča gubitka i propuštenih prilika. Najgore je u svemu tome što nisam kriv zbog kukavičluka, popuštanja ili tako nečeg, već zbog karaktera koji je ponekad protiv mene samog, kao da sam zaista škorpion, a ne čovjek.

- 10:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.02.2007.

LIJEPO

(1996.)

lijepo je šetati uz sumrak ka noći
i udisati zrak kao nikada do sad
i sanjati o boljem sutra
i nadati se
i tražiti put
ako je to ono što želiš čuti

ali volio bih i ljubiti te
cijelu, svim
cjelivati tvoje tijelo
dirati te požudno....

lijepo bi bilo biti sa tobom u mraku
i znati ono što samo mi ćemo znati
sakriveni od svih u svome svijetu
isprepletenih tijela kao jedno
izgubljeni u sebi a tako zajedno
samo ti i ja
kao zvijezde sakrivene iza oblaka
kao tamna strana mjeseca
u znoju kože i mirisa strasti
vatrenih tijela u zaleđenom svijetu
kao komete u srcu zime
ispod zavjese tmine
bez ijedne misli i s još manje riječi
tek poneki pogled i uzdah ko krik
u trenju nagosti i dodira bez stida
golih umova i zaboravljenih ratova
bez jučer i sutra, samo sad
samo ti i ja
kao zvijezde sakrivene iza oblaka
kao tamna strana mjeseca
ako je to ono što želiš čuti

lijepo je šetati u zoru iz noći....

- 19:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

VRIJEDI LI ?

(2005.)

vrijedi li umrijeti
za jedan jedini trenutak sreće
i vrijedi li živjeti
ako taj trenutak nikada doći neće

a smrt, kao dio života
samo je tren u našim vječnostima
i sva strast i sva ljepota
samo se nastavlja u drugim življenjima

- 14:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ŽIVLJENJE

(2002.)

nema smisla bacati nove rime na papir
uzalud trud kad nitko to neće vidjeti
ostat će samo slova koja blijede
tek požutjele slike moje boli
nešto kao ultrazvuk duše
i svejedno kuda me to odvede
svejedno što sve gorjelo u meni
ja više nisam pjesnik
ni negdješnji romantik više ne gori u meni
čak ni smiješni ljubavnik
ništa više nisam
ono što si tiodavno vidjela u meni
i baš ono što si od mene i dobila
sada kada se šavovi zbrajaju
samo hrabro mogu reći
da još uvijek živim
lažući i sebe i druge
da ovo što činim življenje se zove

- 14:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

JEDNOROG

nemam ja tebi što pričati, frajeru
prepametan si ti za to.
sve ti znaš, sve si ti.
to o čemu ti pričaš
prošlost
budućnost
a ni sadašnjost ne razumiješ
djeca odlaze jer ih truju mržnjom
a ti si čovječe stao uz takve
podržao takve
a s kim si - takav si

siđi s tog jednoroga frajeru
narod pod tobom ne živi u bajci
samo ti se tako čini
u pozlaćenim dvorima virtuale
još samo tu tvoje jeftine fore pale
uživo si sirovina, strvinar, očaj
nositelj ordenja nepostojećih uspjeha
i dobar domaćin guznih uvlakaća
što izgubili su obraz za par jezerača
sirovine, strvine, očajnici
jer s kim su - takvi su

takvi samo ti daju novi helij za ego
zato i ne razumiješ onaj stvarni narod
jer ne moraš kupovati narodske droge
već štediš na njima drogirajuć se vlastitim egom
pa umišljaš da svi ti se klanjaju i svi te vole
dok gradiš puteve za nigdje umjesto škole
misliš da si zvijezda plačajući minute na ekranu
a sve tvoje misli u par natuknica stanu
i velik si, jak si, sve si ti
a čim padneš svi će ti leđa okrenuti

namam ja više ni vremena ni snage za tebe frajeru
još bar toliko pameti imam
a ti si prepametan da bi se opametio
i da bi napokon prestao pričati gluposti
jer stao si uz najgore
podržao zločince i lopove i lažljivce
i misliš da si bolji
a s kim si takav si
ništa ti ne razumiješ frajeru
ovaj narod odavno shvaća da im prodaješ bajku
al ti i dalje nalaziš smisao u jeftinom lajku
ego je prejaka droga pa umišljaš da si poput boga
ma daj frajeru, sjaši već jednom s tog jednoroga

- 13:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>