Bruno Šantek - brutek

srijeda, 08.03.2023.

PERUNOVA DJECO

u što se to sve pretvorilo
Perunova djeco
bačeni na koljena
vraćeni kroz stoljeća
želite spaliti sve vještice
sve vaše majke i sestrice
jer vam je muškost isprazna bez rata
i jedini preostali smisao života
sve vam je što osjećate
sve vam je što znate
vaš blaženi svetac dobro vas je podučio
klečite da vas ne obuzmu službenice zla
vi znate bolje i vi vrijedite više
pa samo je Sotoni važna ta sila nečista
da vas kroz njih u vašoj svetoj čistoći ometa
za njih je samo pobožnost, stidljivost, povučenost i radinost
i pokoji šamar da se podsjete na svoje mjesto
nek ne misle, nek obuzdaju jezika svoga
sputaju svoje strasti i ljubavi
vi ćete im reći što trebaju osjećati
čim se odmorite od klečanja
vi ste puni snage a njihova je pobožnost isprazna
ako nije u svrhu vašeg postojanja
a ako se otmu kontroli treba ih kazniti
životinjskim nagonom do dna njihove nečisti i lažne slobode
takva je odvratna Bogu i poštenim ljudima
treba im reći kao što svaki muž misli
poručiti ženama da ostanu doma i budu kuš
dok vi derete koljena za njihovo bolje sutra
jer kad po nesreći izgubi poštenje i padne žrtvom tjelesne pohote
onda je njezin život vrlo gorak, a svršetak vrlo žalostan
svaka će bludnica biti zgažena kao smeće na ulici
rekao je onaj za kojeg ste spremni i umrijeti
pretvoriti ga iz mizogonog zločinca u sveca
zar ste za te lažne blaženike mijenjali svoje bogove
Perunova djeco


Oznake: žene, Perun, klečanje

- 08:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.12.2020.

NEZABORAVAN SAM

uvijek me pozdravi jer me se sjeća
i razumijem to, nezaboravan sam
kao hirošima i černobil,
iza mene samo pustoš ostaje
poslije mene se još godinama obolijeva
to je neka leukemija lošeg sjećanja
koje ne nestaje ni kad se lobotomija isproba
ništa tu ne uspijeva protiv mojih uroka
uvijek kad me se sjeti preplave je emocije
kao i kod strave u ulici brijestova
prođu je trnci po tijelu
ko da je prekrije pepeo pompeja
takav sam, nije da se hvalim
uvijek ću imati posebno mjesto u njenom srcu
poput prijeteće aritmije
zadrhti kad čuje moje ime
ko kod potresa usred pandemije
moje joj ime miluje uši
kao grom pred prozorom
od bljeska joj se priviđaju moji bjegovi
od treska joj se gase svi sustavi
samo ja ostajem usred mraka
jer neizbježan sam, jer nezaboravan sam
kao tuča usred ljeta, kao dvijetisuće i dvadeseta
i nikada neću proći

- 12:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

LUDA SUSJEDA

značajno mi je prišao i s visoka rekao:
e, sreo sam onu tvoju ludu susjedu
začuđeno ga pogledah i upitah: koju ludu susjedu?
sad se on ispuše, smanji, i uzvrati
kako misliš koju, pa onu ludu
kako misliš kako mislim koju ludu
pa da, kako koju
pa koju
jel onu kojoj djeca padaju s kata preko balkona
jel onu koja po cijele dane urla
samo da je bivši ljubavnik čuje
ili onu koja urla na djecu
jer ne spavaju od njenog urlanja
ili onu koja trese tepihe na balkon ispod
pa im jebe mater što se bune
pa zalijeva cvijeće da ih još malo razjari
ili onu što jedino ujutro u pet izlazi da prošeta psa
ili onu koja šeta pet pasa
ili onu koja šeta ubrzanim korakom oko zgrade
pa tako pedeset krugova
ili ona koja sve vidi sa svog prozora
nikud ne izlazi ali sve zna
ima svoju crnu tekicu sa dužnicima i kamatama
i sva su djeca propaliteti, debili, idioti i ništkoristi
osim njenog zlata
kojem je pošteno kupila diplomu s prometnog
ili kćer oca svoga koji se sudio jer ga susjed ne voli
a samo mu je jednom puškom prijetio kroz prozor
sve ostalo je bilo izvana
a ona sad ima iste metode i iste spike
svi su krivi za loše stanje stvari
samo ne njen stari
susjeda mi je i ona koja cijele dane vrišti
busa se u prsa da je sve njeno i ničije drugo
čak je i vlastiti odvjetnik izbjegava
o javnom bilježniku da i ne govorim
ili ona koja svako jutro odlazi na misu
pa nakon toga na rakiju kod ljubavnika
ili... ma, dosta mi je nabrajanja
reci koju od njih si sreo
a on, upola manji no što je bio
samo se pokunjio
s upola manje glasa gotovo da je šaptao
sori frende što sam se tuđoj ludosti veselio
na tvom bih se mjestu odavno odselio

- 12:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NEZAMJENJIVO

rudariš od osam do četiri, sedam do tri,
šest do dva, sedam do sedam,
dvadeset četiri četrdeset osam,
satnica je bolja u drugoj firmi i naravno da si već tamo
a sutra tko zna gdje
samo da je kunu bolje
nema veze što si i dalje jeftino roblje
boriš se sedam dana,
boriš se da ostaneš glavom nad vodom,
da brak uspije, da žena te ne ostavi
pa da te ostavi
da ti ne ispija živce, pa da ti njoj ispijaš živce
da djeca rastu, da se školuju, da su što dalje
ciljaš visine
iskorištavaš godišnje, vikende
sanjaš poševiti nju, pa neku drugu kad ti dosadi,
pa treću, četvrtu,
sve su najbolje,
sanjaš baš taj auto, pa onda drugi
kuću, stan, vikendicu vilu, klet,
jahtu, kaić, kanu, luftić flamingo, bazen, jacuzi, saunu,
beyonce, shakiru, moniku, halle, severinu, rozgu, lidiju, maju,
dok ševiš susjedu, pa kumu, pa prijateljicu,
pa studenticu, učiteljicu, maturanticu, odgojiteljicu,
snimaš sve najnovijim mobitelom, i razmišljaš o novom modelu,
igraš imitaciju života na najnovijoj plejki,
treba ti brži internet, optički, kvantni, misaoni
kako bi mogao biti konkurentni igrač
a sve da bi napkon stigao do kraja nezamjenjivog života
nakon kojeg te se niti nakon najboljih preporuka
možda čak i pokojeg traga, djela ili afere
za sto godina neće sjećati baš nitko

- 12:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MIRISNA SMRT

sjela je do mene u polupraznom vlaku
ne želi biti sama
zamolila me za punjač mobitela
mora nazvati svoje
mora im reći loše vijesti
rekla je: ja sam smrt, samo još malo živa...
i nema nade, sve je šanse ispucala
patetično sam pokušavao dokazati
da se nikada ne zna, da možda i nije kraj
a ona se smiješila kroz suze i odmahivala glavom
čekajući da se baterija napuni
jer ne može biti sama
ne smije biti sama
uzdisala je bojeći se jecaja koji bi pobjegli
zahvaljujući što sam tako drag
stranac kojem može sve bez straha reći
jer sutra je možda više neće biti
zaboravila je svoj miris u meni
nosio sam ga cijelim putem do doma
i teški teret njenih suza i umorna lica
i riječi da je za par mjeseci neće biti tu
jer ona je smrt a ne marijana
i nemoj me zvati po imenu
ostanimo stranci jer neće me biti
još lebdi u očima
slika prozirne crne haljine
ili samo ogrtača
i roze majice negdje ispod toga
krhkog tijela preslabog da se bori
a prejakog da me ne zavodi
pomislih pred san
ma koliko zavodljiv bio miris smrti
do kraja se ovaj život mora udisati
jer sutra nas možda više neće biti

- 12:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 05.12.2020.

NIJEMI VRISAK

prepošten sam za tu borbu
koja hrani svoje žrtve
dok im obećaje slobodu
za sobom ostavlja mrtve

ostaje samo nijemi vrisak
koji rastjeruje strah
i novi žestoki stisak
koji sve mrvi u prah

tragovi otvrdli s blatom
smiju nam se u leđa
u utrci s pješčanim satom
zrnca pijeska sve su rjeđa

a pustinje kao da rastu
negdje duboko u nama
sve teške istine su tu
tonemo u njima od srama

ostaje samo nijemi vrisak
kao posljedni trag nutrine
lažući sebe da još sam jak
bježeći od prave istine

prepošten sam za tu igru
u kojoj kaos je pravilo
al neću im dozvoliti tišinu
bar mi je toliko ponosa ostalo

- 11:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

TREĆI

ja više nisam tvoj princ
ni ti moja princeza
sve se je srušilo s njim
s lažima pukla je veza

suze su postale dim
cijeli naš svijet sad gori
lako se pomiriti s tim
ni srce se više ne bori

sveg što smo gradili nema
dvoje je srušio treći
i nema tu sad dilema
nema se više što reći

uzalud molbe i žal
premala sam osoba za oprost
to sad je samo tvoj bal
na kojem ne želim biti gost

budi sretna sa sobom
ili s njim, nije mi važno
ja više ne mogu s tobom
sve to bilo bi lažno

nisam više tvoj partner za let
niti ti moja sretna zvijezda
treći te je odveo u svijet
u kojem ne postojim ja

- 11:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BEDASTOĆA

stisla su se sa ta leta
čez pišljive zide zrak leti
žalosten je pogled deteta
kaj čez oblok zimu gledi
i čeka sneg koji došel nebu
jer nikaj već ni kak je bilo
odkaj se je čovek zameril nebu
i se se je nekak spremenilo
leta nas hajcaju, zime gladiju
i šume su betežne od naše zloće
reke se zmanjšale, morja pretiju
jer nema leka protiv bedastoće

- 11:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.11.2020.

MAGIČNA DUBINA

maglenog pogleda sve gubi na oštrini
nešto me vuče put magične dubine
i svijet prestaje biti onakav kakvim se čini
dok drhtavim koracima nestajem u zidu bjeline

u svoj toj tišini i magla se čuje
koraci kojima se provlači nad vodom
što li to u njenim rubovima putuje
što li to žudi za svojom slobodom

u nutrini osjećam gustoću oblaka
sputava mi svaki pokušaj udaha
strepim od nadolazeće jeke koraka
iščekivanje me guši više od straha

al ipak se ne branim jer se maglama hranim
baš sve je tako mutno i unutar mene
naslijepo kročim putevima znanim
svi moćni oblici sad samo su sjene

a magla svom snagom šulja se tiho
sakriva stabla, kuće, ljude, nebeske visine
opalo lišće jedva pronalazi tlo
i ja se gubim u grotlu magične dubine

- 09:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 16.10.2020.

NAJBLIŽE ZVIJEZDAMA

malo je hladno
u ovo pakleno ljetno veče
ovdje gore je bolje
goli pod zvijezdama
s pogledom na svjetla grada
jedno u drugom do kraja
zaboravljajuć na sve izvanjske stvari
i topline i hladnoće
na sva ta svjetla
samo je bitna vrućina u nama, i iskre svjetla u očima
uzdasi iz naših dubina
umjesto vjetra koji pjeva u krošnjama
i vlaga rose sa travnjaka
bitna je samo vlaga u nama
sklapamo oči dok uvježbano i skladno spajamo tijela
i u tom trenu kao da smo još bliže zvijezdama
koje kao da nas privlače ka sebi
svakim uzdahom smo im sve bliže
pod samim vrhom gore se uspinjemo gore
i dišemo zrak odsutan iz grada
pijemo kapi sa naših lica
osjećajući slobodu golih tijela
prekriveni samo zvijezdama i dodirima
u igri stapanja koja sve više liči na let
bez dodira sa stvarnošću
potopljeni strašću
sa svakim udahom kao da pijemo zvijezde
samo na dodir od nas
stopljeni sa njima dok ispod nas
razlijevaju se svjetla potonulog grada

- 19:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2023  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme