.quoted{margin: 0;padding: 0px 10px 0px 10px;margin: 15px 0px 15px 0px;border-left: 6px solid #fff;border-right: 6px solid #cccccc;color: #fff;} -->
< | veljača, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ŽANA
SANJA_45
Magična noć
Tigrić
Moji snovi-OSTAVILA PRVI KOMENTAR
NA MOM NOVOM BLOGU
zavedi me osmjehom
diogenin kinički život
Njofrek
Samo reci istinu
Sewen
Prorok!
Sudbino nepoznata
sve će jednom imati smisla...nadam se
Clear Flame
m@l@ utjeha
:)-HVALA NA VRAĆANJU NADIMKA!!! :)
zvuk
malijanica
ruski galeb
@n@liz@ ili ti ga PLAYLIFE
nihonkichigai
Najljepši dan? DANAS
Najlakša stvar? POGRIJEŠITI
Najveća prepreka? STRAH
Najbolji učitelji? DJECA
Najveća misterija? SMRT
Najopasnija osoba? LAŽLJIVAC
Najgori osjećaj? OGORČENJE
Najljepši poklon? OPROST
Najugodniji osjećaj? UNUTARNJI MIR
Najjača sila na svijetu? VJERA
Najpotrebnije osobe na svijetu? RODITELJI
Najljepša od svih stvari na svijetu? LJUBAV
Želim istinu....
Čak i onda ako znam da će me povrijediti....
Nemoj se maskirati u nešto što nisi.....
Naučila sam prepoznavati izdajnički hod....
Naučila sam prepoznati lažno nasmiješeno lice....
Ali zaboravit ću danas na noćne more....
Na okrutnost oko nas....
Na imitiranje ljudi naših jadnih osobnosti koji
pokušavaju biti nešto što nisu...........
Ali ukradu od nas ono jedino što mi jesmo....
Takve stvari bole, jer predugo traju....
I don't know if i care
I'm the jeark life's not fair!
Napravila sam glupost.....
Uh, da je barem jedna u pitanju......
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Tišina u sobi.... Zvukovi ulice u noći.... I poneki uzdah, kad
uzroje se misli.... Toliko si blizu da te osjećam....
Tišina u sobi.... Negdje daleko, u nekoj drugoj sobi,
na nekom drugom planetu si ti....
Tonem u san i opet si tu, pružaš mi ruke
i vodiš me rascvjetalim livadama sreće.....
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
I poželim izbrisati sve što smo nekada imali.....
Sve što je nekada nešto značilo, a sada ne znači ništa.....
A ipak nanosi bol.....
Ali ne smijem.... To su sada samo tvoje uspomene.....
Pitam se zašto si sama nanosim bol,
kada si mi je ti ionako previše nanio....
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
OPROSTI..... Nisam smjela dirati po prošlosti.....
A ipak sam dirala.....
Možda danas napravim samo jedan korak
na putu prema onome što želim...
Možda je to što želim tako daleko i taj jedan korak
na tome putu je tako malen i neprimjetan....
Možda ću sutra napraviti korak više ili pola koraka manje, možda...
Možda ću stati, možda ću htjeti odustati, možda ću zaboraviti san, možda ću si reći ‘nije to za tebe, pusti...’!
Možda...
Možda ću nastaviti sanjati san,
jer možda snovi nikada ne prestaju...
Sada znam,
nije daleko ono gdje želim stići,
najteži dio je onaj u meni.....
Moram..... Samo biti ja.....
Nećemo danas o bajkama....
Niti o posrnulim svjetovima.
Nećemo o snovima ni iluzijama.
Nećemo se prisjećati sjećanja, niti ocrtavati pogreške.
Čiste su misli moje od takvih uspomena.
Danas, napokon, jednostavno je danas.....
Sada znam, treba vremena za sve....
Treba proći period privikavanja na ideju o novome.
Ali ako osluškujete svoj vlastiti um, on zna, uvijek sve zna o nama…
Zato nagovaranja ne pomažu, zato nas iznenadne situacije izbace iz takta, zato se događaju stvari koje u tom trenutku ne želimo, a moramo.... Promjena?
Ne ovisi uvijek o nama, na žalost smo u mnogim situacijama prisiljeni odigrati potez za koji nismo spremni.....
I onda je to mučno i naporno…
I rezultira nezadovoljstvom, ali samo na prvi tren.
A sretna sam....
Na neki svoj način, ali ipak sretna....
Ne, nije vrijedno svega ovoga....
Na žalost.....
Umrle su zvijezde, ni mjeseca nema da ostavi sjaj....
Naučila sam da nekada nije dovoljno samo željeti....
Snove nemaš, niti se trudiš sanjati.....
A kada zatvoriš oči i nasmiješ se, jasno mi je....
Ne sanjaš, smiješ se sjećanjima.....
Neka bude kraj.....
Neka i zvijezde to ispišu na nebu.....
Dopusti mi da te odvedem u puna polja makova....
Zagrli me i nasmij se....
Dopusti da ti pričam priče, gledaj u nebo
ispod kojeg hodaš....
Slobodno potrči, gledaj livadu punu cvijeća....
Budi tamo i u mašti....
Nasmij se....
Da povjerujem da razumiješ...
Da povjerujem da mi vjeruješ...
Bilo je dana kada sam samo kroz prozor gledala kišu....
Slušala najtužnije note koje je svirala....
..........................................
Po prvi put opet zaista vjerujem....
Nemam što izgubiti....
Uđi u moj um i učini da povjerujem da si stvarno tu.
Učini da vjerujem da nećeš otići kada počnu padati kiše.
Da zauvijek bit ćeš pored mene,
kao sjena na zidu, svjetlost u svijeći,
kao list što s drveta pada,
kao šapat u tihoj sobi....
Ne gledaj mi ožiljke na rukama, ne izgledaju lijepo.
Ne pitaj me zašto i zbog čega, ne znam ni sama....
Samo budi tu i ne dopusti da se ponovo povrijedim....
Dopusti sebi da vidiš mene očima kojim ja vidim tebe.
Pokušaj barem jednom u životu biti čovjek koji gleda u mali otočić na jezeru,
a sretan je kao da vidi cijeli svijet....
:)-HVALA NA VRAĆANJU NADIMKA!!! :)
Toneš. Ne gledaj gore, ne treba ti ničija ruka. Imaš dvije.
Obriši prašinu s lica, operi ga suzama što teku iz očiju crvenih od plača.
Gledaj ispred. Ne gore, ne dolje, ne nazad, ne lijevo ili desno.
Vjeruj mi, ne vrijedi.
Daj mi riječ, pretvorit ću je u osjećaj.
Nećeš otići s prvim svitanjem jer svidjet će ti se ljubav.
Ja ću ti je pokazati i svidjet će ti se kako ti nježno riječima milujem dušu.
Svidjet će ti se moji prsti isprepleteni s tvojima,
moje ruke oko tvoga ramena,
moje usne na tvojima.....
Naučit ćeš jednom da nekad nije dovoljno samo željeti.
Kada padneš moraš ustati da bi nastavio.
Kada voliš moraš prestati da bi mrzio.
Nauči voljeti, znat ćeš i mrziti.
Ali reci oprosti, uvijek kad osjetiš da treba.
Zvijezde će ispričati našu priču.
Mjesec je samo točka na kraju.
Nemoj da te zavara njegov lažni sjaj.
Ovako je dobro za oboje, kažu.
Hajde da im povjerujemo.
Danas ne moram pisati post....
Ne moram baš ništa pametno reći....
Ne moram čak ni sjediti za kompjutorom...
Idem leći....
Danas odmaram....
Prošla sam prometne propise u auto-školi,
a kasnije naučila gdje se u autu pale duga svjetla.
I ponešto o motoru auta, ali tog se ne sjećam.
I sama sam si namjestila retrovizore......
A instrktor mi je jako pomogao oko shvaćanja kvačila.
Stisni ga jako, kao da gaziš bivšeg dečka,
otpuštaj ga nježno, kao što maziš sadašnjeg.
Sve sam odmah shvatila.
Sutra vozim.
Smijete mi čestitati!