<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Veljača 2009 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (11)
Prosinac 2007 (14)
Studeni 2007 (17)
Listopad 2007 (16)
Rujan 2007 (13)
Kolovoz 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

chains/sea

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

Ljudi koji su sigurno zaslužili ovaj kutak..... :)

ŽANA

SANJA_45

Magična noć

Tigrić

Moji snovi-OSTAVILA PRVI KOMENTAR
NA MOM NOVOM BLOGU

zavedi me osmjehom

diogenin kinički život

Njofrek

Samo reci istinu

Sewen

Prorok!

Sudbino nepoznata

sve će jednom imati smisla...nadam se

Clear Flame

m@l@ utjeha

:)-HVALA NA VRAĆANJU NADIMKA!!! :)

zvuk

malijanica

ruski galeb

@n@liz@ ili ti ga PLAYLIFE

nihonkichigai

Najljepši dan? DANAS
Najlakša stvar? POGRIJEŠITI
Najveća prepreka? STRAH
Najbolji učitelji? DJECA
Najveća misterija? SMRT
Najopasnija osoba? LAŽLJIVAC
Najgori osjećaj? OGORČENJE
Najljepši poklon? OPROST
Najugodniji osjećaj? UNUTARNJI MIR
Najjača sila na svijetu? VJERA
Najpotrebnije osobe na svijetu? RODITELJI
Najljepša od svih stvari na svijetu? LJUBAV

srijeda, 23.01.2008.

Vjetar promjene.....

Vidjela sam leptira danas… Htio je ući kroz prozor, a ja sam mu rekla: "nemoj, idi, ja ću te željeti dotaknuti ako ostaneš, i ako te dotaknem, čitav tvoj svijet će nestati"… I on me shvatio, odmahnuo krilima, a ja sam gledala kako leti prema nekoj drugoj djevojčici. I sjetila se praha koji su neki drugi leptiri ostavili na mojim djetinjim prstićima, i svih ostalih leptira koje sam ne namjerno povrijedila, ne znajući koliko su krhki i koliko je njihov prah dragocjen…

Koliko tragova ostaje na prstima djevojčice, plave boje leptira, bjeline krede, kamenčića s plaže, crnila prve olovke za oči, parfema koji nam vrati doživljaj nekih zaboravljenih trenutaka… Sve ostaje u nama, a mi smo toga jedva svjesni; i ne sjetimo se često presudnih trenutaka koji su promijenili naše shvaćanje svijeta ili nas natjerali da promijenimo stav…

Kad bismo se svega toga sjećali, bismo li mogli živjeti u miru sa sobom i ljudima? Bi li me pekla savjest zbog svake bubamare koju sam odnijela kući i koja je umrla od tuge? Bi li me uvijek jednako boljelo sjećanje na grubost prijatelja ili raspad velikih ljubavi? Koliko nas mijenjaju ti trenuci koje zaboravljamo? I oni kojih se sjećamo…