bromberg

petak, 30.10.2015.

Honza Zirkelbach

Ne može se reći da je atmosfera bila sasvim lišena neugode dok je Honza Zirkelbach pripremao capuccino svojoj prvoj jutarnjoj mušteriji, uglednoj učiteljici mjesne osnovne škole Jani Horakovoj, koja je u svojim invalidskim kolicima zauzela krajnji bočni stol na terasi pred izlogom pogrebnog poduzeća.

Jer osim što su imenjaci, njih dvoje sudbina je povezala i na još jedan, mnogo dublji i bizarniji način. Upravo onome što se pokazalo kao zla kob koja je tada još sasvim mladoj gospodični Jani Horakovoj, vjerojatno najuspješnijoj studentici književnosti u povijesti ovog maloga gradića, zahvaljujući kojoj je i njemu, gradiću, pripalo nešto slave i na samom praškom sveučilištu, što se dakle pokazalo zlom kobi koja joj je jednog ljetnog mjeseca kastrirala mladost i doživotno je pospremila u invalidska kolica, upravo tome Honza Zirkelbach može zahvaliti sve što on uopće jest, cijelo svoje postojanje.

I baš bi zato, zbog te neugode, Honza Zirkelbach sada i ne trepnuvši dao čitavu svoju tjednu nadnicu koju prima za konobarsku ispomoć na terasi pred pogrebnim poduzećem samo da se napokon pojave ti Nijemci, pozauzimaju svoja mjesta na terasama glavne ulice i ponaručuju svoje kave. i da se stvar u žamoru mnoštva napokon razvodni.

Ali još je rano i na ulicama ovog češkog gradića uz samu granicu nema gotovo nikoga. Sjeća se Honza i onih vremena kada ovdje gotovo nikoga nije bilo uopće. Mjesto je bilo skoro sasvim usahlo do trenutka kad su osamdesetdevete napokon digli rampu kod Kubice. Onda je krenulo: Nijemci su najprije u tisućama i tisućama dolazili po skoro dvostruko jeftinije gorivo, a kad su se doskora pootvarali restorani, kafići, trgovine i k tome oni posebni saloni (uglavnom se vode kao moteli) u koje sramežljivi Honza nikad ne bi ušao, Nijemci su se ovdje opskrbljivali gotovo svime što im treba.

Ne baš svime. U ovih dvadesetpet godina koliko je otada prošlo, još nijedan njemački gost nikad nije koristio usluge poduzeća u kojem je Honza zapravo zaposlen. Pogrebnog poduzeća. Njemački posjetitelji troše u Češkoj, provode dane u Češkoj, katkad i umru u Češkoj (nekidan je u jednom od spomenutih salona jednog njemačkog gospodina sklonom plavim tableticama izdalo srce), ali se pokapaju kod kuće.

Pa ipak, spretni direktor pogrebnog poduzeća uspio je iznaći načina da se i ono podigne na noge. Iskoristivši sjajnu poziciju poslovnog prostora koje imaju nasred same glavne ulice, i stranačku pripadnost indentičnu onoj aktualnog načelnika općine, direktor je ishodio posebnu dozvolu da i pogrebnici otvore terasu na kojoj će usluživati njemačke goste. Bez obzira što su još živi.

Angažirana su i dva profesionalna konobara, a kako je jedan slomio nogu pretprošlog tjedna, morao je kao privremena pripomoć uskočiti inače pouzdani kopač grobova Honza Zirkelbach, koji je kao iznimka među radnicima znao ponešto njemačkog.

No prerano je za Nijemce i ovdje su i dalje samo njih dvoje, Jana Horakova i Honza Zirkelbach, koji joj s knedlom u grlu upravo spušta capuccino na stol.

Tridesetšest godina ranije, u ovoj istoj ulici, tada ni izbliza šarenoj kao danas, ni dvadesetak koraka od mjesta gdje je sada ova terasa, nesretna Helena Štastna, još tinejdžerka u potrazi za identitetom, pružila je ruku upoznavanja glavnom mjesnom frajeru, divljem i neukrotivom Tomašu Zirkelbachu. Koji mjesec kasnije, jedne pijane noći s puno mjeseca i puno votke, Tomaš Zirkelbach prodro je u Helenino krilo nasilno i grubo. O pravom silovanju nije moglo biti govora jer se nije radilo o tome da nesretna Helena, koja je samu sebe već smatrala djevojkom Tomaša Zirkelbacha, to nije htjela, ali zasigurno nije htjela tako.

Zna se toliko da Helena Štastna, unatoč prijetnjama, nikad više nije htjela u svoju blizinu pripustiti Tomaša Zirkelbacha.

A zna se i to da je, kad je idućeg proljeća rođen mali Jan, njegov otac Tomaš upravo počeo s izdržavanjem četverogodišnje zatvorske kazne jer je, koji mjesec prije, vozeći mrtav pijan na izlazu na cestu prema Kubici svojom ladom usmrtio mladog glazbenika Petra Hrdličku i teško ozlijedio njegovu djevojku Janu Horakovu.

Opće je čuđenje međutim, pa čak i među najobavještenijim lokalnim babama informatorkama, izazvala činjenica što je Helena Štastna, unatoč svemu, novorođenog dječačića Honzu upisala kao Jan Zirkelbach a ne kao Jan Štastny.

Tko zna o čemu je sve Honza Zirkelbach mislio dok je račun za capuccino blagim pokretom smještao pod pepeljaru na stolu uz invalidska kolica učiteljice Jane Horakove. Možda mu je kroz glavu proletjela slika svoga oca Tomaša koji je iz zatvora izašao nekako drukčiji, apatičan i tih, te povremeno viđao sina, a nikad više Helenu, i poslije otišao za nekim navodnim poslom u Plzen gdje mu je naposlijetku nestao svaki trag. Ili je pomislio na svoju majku koja je iznenada umrla prošle zime, pa su, kad je za nju hitno trebalo iskopati grob, Honzu fizički morali spriječiti da tog dana dođe na posao.

No najvjerojatnije je Honza Zirkelbach mislio na spasonosnu okolnost da se sutra, nakon nekoliko dana renoviranja, ponovo otvara kavana 'Masaryk' u kojoj uvažena učiteljica Jana Horakova inače svakodnevno pije svoju jutarnju kavu.

30.10.2015. u 09:52 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 27.10.2015.

Kad popijem

Ta stvar naprosto ne poznaje isprike. Kad popijem, toliko sam dosadan, toliko naporan, da bi to trebalo biti kaznjivo.

Mislim, nije da sam trijezan nesto puno zanimljiviji. Ali mozda nije kaznjivvo.

No, kad popijem...e onda zaista....

27.10.2015. u 00:19 • 8 KomentaraPrint#

petak, 23.10.2015.

Nihilisticko budjenje

Krajnje je vrijeme za malo vrhunskog nihilizma ovdje :)

Sto su rijeci?
Ako su izgovorene: "nepotrebne fleke na tisini nistavila" (mislim da je to cak Beckett)
Ako su napisane: "nesuvisla objasnjenja prije isceznuca" (to je Merot)

A naravno, imamo i gazdu svih nihilista, Ciorana:
"Ne mogu si oprostiti sto sam rodjen. To je kao da sam povrijedio jednu tajnu, profanirao jedan misterij." (po sjecanju, jer lezim jos u krevetu i ne da mi se posezat za knjigama i provjeravat).

Tako, sad kad smo se razvedrili tim briljantnim mislima, mozemo jos posegnuti za stricom Goetheom

"Ich habe mein Sach' aufs Null gestellt
Darum ist mir so gut in der Welt!"

pa skociti u vertikalu, docepati se negdje neke kave i na Arbeit!


23.10.2015. u 09:34 • 9 KomentaraPrint#

nedjelja, 18.10.2015.

Na putu

Cetvrta noc, cetvrti krevet, cetvrti grad, treca zemlja, treca klima, treci jezik, drugi dijalekt, prva ljubavnica.

Umoran sam, glup i nije mi do niceg.

18.10.2015. u 20:51 • 16 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.10.2015.

Problemistika

Sto sam dosad naucio o ljudima? Nista, u sve sumnjam.

Mozda ipak jedno:
Problemi medju ljudima se rjesavaju tako da se - ne rjesavaju! Jer se rijesiti i ne mogu.
Umjesto toga oni se - prevazilaze. Zaobilaze. Majstorski ignoriraju. Ostave da stoje. Puste negdje po strani, da izblijede, pozute i postanu nebitni.

Eto tako.

15.10.2015. u 20:54 • 19 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 12.10.2015.

U Zbirca

Sjeo na makiato u Zbirca. Piciginisti izgleda u strajku, igra se samo balun na pijesku. Pomislim kako mozda traze bolje uvjete, staz, socijalno, tako nesto.
Kraj mene dvije studentice medicine pripremaju ispit, razgovor im je toliko prepun anatomske patologije da mi se koza najezila. Ne mogu vise, nabijam slusalice na usi i buljim u Brac i plicinu.

Boris Dezulovic jednom je iz Zbirca napisao kako je ovdje more bas isto kao i zivot, plitko i prelijepo.

No ja sam majstor za pokvarit si svaku divotu: uhvatio sam se kako razmisljam o tome da sam sutra u ovo doba na zubarskoj stolici u Zagrebu, a za tri dana u ovo doba vec u hladnoj Austriji. Ne znam koja od tih misli mi je losije sjela na zeludac.

Zato sad skuzajte....gren iz ovih stopa na Ovcice skinit sve sa sebe i skocit u more!

12.10.2015. u 12:24 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.10.2015.

Luzerologija

Optuzila me da namjerno i sistematski, uporno i ciljano, inteligentno i perfidno, gradim imidz luzera, jer znam da se u gotovo svakoj zeni krije socijalna radnica, i da one stoga ne mogu odoljeti da me "spase".

I kako da sad ja odrzim cistim i neokaljanim ugled svojeg postenog i iskrenog, prirodnog i nepatvorenog luzerstva?

08.10.2015. u 21:28 • 13 KomentaraPrint#

utorak, 06.10.2015.

Cocktail world

Pijem caffe na sanku jednog fensi cocktail-bara, jednog od onih s hawaii-cuba stajlingom, slamnatim suncobranima, foteljicama, jastucima itd. Mojem ukusu nije blizak, ali ovdje sam (za sankom, razumije se) da bih otkrio neku stvar o kelnerici.

Usred terase neko veliko drvo s razgranatim deblom.

U trenu shvatim kako je jedino sto bi mojoj dusi bilo blisko da se sad popnem na to drvo i bacam s njega banane.

06.10.2015. u 10:01 • 20 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.10.2015.

Pod ceradom

Prolom oblaka napokon stao. Na promenadi standovi s pizdariaman, neki ostali zatvoreni ali neke otvaraju.
Prolazin kraj jednog - napola otkriven, napola jos pod ceradom. Ispod cerade ljudskolika grba.
Najednom tup udarac i grba zaurla: "ojebenti kuke co me svaki don u tikvu trisnu.... da ti jeben te kuke...kuke da ti jeben!"

Malce sam zlocest, ma.... ol te scene ne moren fermat smij cili don :)))

05.10.2015. u 12:03 • 10 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (20)
Veljača 2016 (14)
Siječanj 2016 (8)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (9)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (5)

Opis bloga

Skribomanija.

Linkovi

Post office

bromberg00@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se