Na čistom zraku

Slažem se da je ovo preopširna tema za pričanje, tako da je tu samo mali djelić onoga što sam htjela reći i nekako uspjela izraziti. Stvar je u tome da mi postajemo gospodari svoje sudbine u trenutku kada to u potpunosti osvijestimo. Dok god pokušavamo prilagoditi život i svijet u kojem živimo, igramo nemoguću misiju. Tek kada realiziramo da Mi jesmo taj život, postajemo njegov kreator. Do tada smo samo igrači, glumci (kako kaže Bugenvilija) u rukama materijalnih zakona. Što znači potpuno smo ograničeni njima. Doći do svoje slobode, znači doći do sebe. Spoznati tko smo, gdje smo trenutno i zašto smo baš tu, što nam je činiti. A tijelo nam je dodijeljeno, stoga njime možemo činiti što nam je volja. No iako smo posve vezani za njega, ono nije naše. Mi smo samo prolaznik, putnik u ovom svijetu na putu do krajnje istine. - Svekolike ljubavi? Boga? Sebe? Otpuštanjem vezanosti za prolazno, približavamo se pravoj biti života – vječnosti i čistoj, bezuvjetnoj ljubavi. Življenjem u sadašnjem trenutku postajemo dio te bezgranične vječnosti koja je zapravo sazdana od trenutaka sadašnjosti. Strah je tu samo upozorenje da smo se udaljili od sebe, dakle od ljubavi!
A je li ljubav doista lijek za sve? Vjerujem da ćete se svi složiti da je ona osnovni i najmoćniji životni pokretač. Mi imamo slobodnu volju odlučiti što ćemo sa svojim životom učiniti i kojim ćemo se putem kretati, a sukladno tome odgovorni smo za sve aktivnosti koje u njemu činimo. U životu ništa nije slučajno, sve je tu s određenom svrhom i razlogom. Često nam ti razlozi nisu poznati, iako u sebi nose svoj smisao. Značajno je to da su naše želje i djelovanja uzrokovala stanje i situaciju u kojoj se nalazimo. I tako opet dolazimo na početnu poantu kreatora i kreiranja.