flashback

dođem tu i tamo. ali nema što za reći. poprilično sam okupirana, što je možda i dobro. faks, ljubav, život općenito. barem da ne gubim vrijeme uzalud.
ovo je neki prošli život. ovaj blog. ali to ne znači da mi nije drago doći tu s vremena na vrijeme. i žao mi je što nisam u kontaktu sa dragim mi osobama koje sam upoznala ovdje. možda se jednom i sretnemo :)
i da, smajlići su sve češći i mom pismenom izražavanju. ali i u stvarnom izražavanju. ako me razumijete :)
veselim se Anđelovoj igri. gledam ju već dugo kako mi stoji na stoliću pokraj kreveta, i uskoro ću ju pokoriti :)
sve vas puno pozdravljam!

...the only exception...

znam, zapustila sam blog. i znam, nije me dugo bilo. i žao mi je. ali je problem u tome da dođem ovdje, i samo promatram par minuta i baš ništa mi ne pada na pamet. što da vam kažem? a ja i dalje buljim u ekran i... ništa. nikad nije postojala neka prevelika inspiriacija, a sada je još manja šansa da se pojavi. zaključak: kada sam sretna, nemam ideju što pisati. jer, inače sam se jadala. i bila sva nikakva, i to je bio neki pokretač misli, a sada. sada to ne trebam na neki način. jer... pa sretna sam. i to je to :) istina je da ima dana kada bi sve izbacila iz sebe, ali to relativno brzo prođe, brže nego prije. znači, pozitiva pozitiva, i samo pozitiva. kad se sjetim sebe od prije nekih godinu i pol, nikada ne bi rekla da će se stvari ovako odvijati. ima trenutaka kada se vratim na lošije raspoloženje, ali za to sam jedini uzročnik ja. vjerojatno... i sad eto, pišem, tj. pokušavam i vjerojatno to nitko neće pročitati, i znam, sama sam kriva, ali što je tu je...
nadam se da ste mi vi dobro. sve vas puno pozdravljam...

don't leave me die...

predugo. nisam ovdje bila predugo. i iskreno, nema nekog posebnog razloga. možda manjak inspiracije. vjerojatno. ali i vremena. a sad, sad imam vremena. :) da se pohvalim, dala sam sve ispite i sad imam cijelo ljeto pred sobom.
i trudim se uživati. ide mi malo teže jer sam si neka trula, ali bit će bolje. malo me muče neki zdravstveni problemi, iako to možda i nisu, ma nema veze...od sveg onog živciranja u toku godine (jer sam jednostavno takva) malo je varirala kilaža, tj. nije varirala nego je jednostavno pala, pa... uz sve je još i to :) uglavnom, slabije se osjećam zadnjih par dana, fizički. a psihički, puno puno bolje nego prošle godine u ovo doba.
i sretna sam :) a za to je zaslužna jedna jedina osoba koju volim najviše na svijetu :) i što je najvažnije, tu je. kraj mene. ne trenutno, ali je :) i to je to ljudi moji, to je TO.
a što radim? pijem čaj u sred ljeta, čitam. nadoknađujem ne čitanje cijele godine. s obzirom da me netko podsjetio na blog :) odlučila sam napisati riječ dvije. nema baš neke kreativnosti. zapravo ni malo. možda dođe.
trudit ću se češće doći.
sve vas puno pozdravljam