|
|
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Meni jako dragi blogeri:
...previše izgubljena...
beEeeEEEbItAaAA...
zvrka
*nataša*
skladateljica snova
*bLaCk pAnTeRa*
romantičarka
Ivy
anđeo
milo_dijete
jaaaaaaaaaa
a gdje je ljubav?
...prolaze ljudi,ali stoje sati...
BROKEN SMILE
Lacrima
sweet revenge
sirenica
-nivblf-
._. p×greška ._.
Pisat ću o svemu onom što ja smatram da bi vam moglo biti zanimljivo, ali bit će vjerojatno i onog šta uopće nekima nije zanimljivo, ali...nemože se svima udovoljiti. Bit će veselih tema, ali i onih tužnih (nažalost svako ima neš tužno u svom životu). Nadam se da će biti više veselijih tema, a manje onih lošijih...potrudit ću se što više budem mogla.
Neke sitnice koje me vesele i čine me ovakvom kakva jesam:
Sport koji obožavam i treniram
Obožavam životinje, a pse najviše
Najdraža mi grupa
Najdraža mi serija i glumac 
Obožavam i crtiće, a ovaj najviše
Obožavam filmove, a ove najviše
Sva sam kao i ova maca...volim se maziti
Lako se vežem i vjerujem ljudima...šta mi je i najveća mana
Imam jako krhko srce jer sam puno puta bila povrijeđena
Ali isto tako sam uvijek nasmijana i vesela...
I najvažnije od svega...VJERUJEM U LJUBAV i čaroliju koju ona stvara!!!!!!!
"Since U Been Gone"
Here's the thing we started off friends
It was cool but it was all pretend
Yeah yeah
Since U Been Gone
You dedicated you took the time
Wasn't long till I called you mine
Yeah Yeah
Since U Been Gone
And all you'd ever hear me say
Is how I pictured me with you
That's all you'd ever hear me say
But Since U Been Gone
I can breathe for the first time
Im so movin on
Yeah yeah
Thanks to you
Now I get
What I want
Since U Been Gone
How can I put it? you put me on
I even fell for that stupid love song
Yeah yeah
Since U Been Gone
How come I'd never hear you say
I just wanna be with you
I guess you never felt that way
But Since U Been Gone
I can breathe for the first time
Im so movin on
Yeah yeah
Thanks to you
Now I get what I want
Since U Been Gone
You had your chance you blew it
Out of sight, out of mind
Shut your mouth I just can't take it
Again and again and again and again
Since U Been Gone
I can breathe for the first time
Im so movin on
Yeah yeah
Thanks to you (thanks to you)
Now I get what I want
I can breathe for the first time
Im so movin on
Yeah yeah
Thanks to you (thanks to you)
Now I get (I get)
You should know (you should know)
That I get what I want
Since U Been Gone
Since U Been Gone
Since U Been Gone
Behind These Hazel Eyes"
Seems like just yesterday
You were a part of me
I used to stand so tall
I used to be so strong
Your arms around me tight
Everything, it felt so right
Unbreakable, like nothin' could go wrong
Now I can't breathe
No, I can't sleep
I'm barely hanging on
Here I am, once again
I'm torn into pieces
Can't deny it, can't pretend
Just thought you were the one
Broken up, deep inside
But you won't get to see the tears I cry
Behind these hazel eyes
I told you everything
Opened up and let you in
You made me feel alright
For once in my life
Now all that's left of me
Is what I pretend to be
So together, but so broken up inside
'Cause I can't breathe
No, I can't sleep
I'm barely hangin' on
Here I am, once again
I'm torn into pieces
Can't deny it, can't pretend
Just thought you were the one
Broken up, deep inside
But you won't get to see the tears I cry
Behind these hazel eyes
Swallow me then spit me out
For hating you, I blame myself
Seeing you it kills me now
No, I don't cry on the outside
Anymore...
Here I am, once again
I'm torn into pieces
Can't deny it, can't pretend
Just thought you were the one
Broken up, deep inside
But you won't get to see the tears I cry
Behind these hazel eyes
Here I am, once again
I'm torn into pieces
Can't deny it, can't pretend
Just thought you were the one
Broken up, deep inside
But you won't get to see the tears I cry
Behind these hazel eyes
Swallow me then spit me out
For hating you, I blame myself
Seeing you it kills me now
No, I don't cry on the outside
Anymore...
Here I am, once again
I'm torn into pieces
Can't deny it, can't pretend
Just thought you were the one
Broken up, deep inside
But you won't get to see the tears I cry
Behind these hazel eyes
Here I am, once again
I'm torn into pieces
Can't deny it, can't pretend
Just thought you were the one
Broken up, deep inside
But you won't get to see the tears I cry
Behind these hazel eyes
"Because Of You"
I will not make the same mistakes that you did
I will not let myself
Cause my heart so much misery
I will not break the way you did,
You fell so hard
I've learned the hard way
To never let it get that far
Because of you
I never strayed too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don't get hurt
Because of you
I find it hard to trust not only me, but everyone around me
Because of you
I am afraid
I lose my way
And it's not too long before you point it out
I cannot cry
Because you know that's weakness in your eyes
I'm forced to fake
A smile, a laugh everyday of my life
My heart can't possibly break
When it wasn't even whole to start with
Because of you
I never strayed too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don't get hurt
Because of you
I find it hard to trust not only me, but everyone around me
Because of you
I am afraid
I watched you die
I heard you cry every night in your sleep
I was so young
You should have known better than to lean on me
You never thought of anyone else
You just saw your pain
And now I cry in the middle of the night
For the same damn thing
Because of you
I never strayed too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don't get hurt
Because of you
I try my hardest just to forget everything
Because of you
I don't know how to let anyone else in
Because of you
I'm ashamed of my life because it's empty
Because of you
I am afraid
Because of you
Because of you
"I Hate Myself For Losing You"
I woke up today
Woke up wide awake
In an empty bed
Staring at an empty room
I have myself to blame
For the state I'm in today
And now dying
Doesn't seem so cruel
And oh, I don't know what to say
And I don't know anyway
Anymore
I hate myself for losing you
I'm seeing it all so clear
I hate myself for losing you
What do you do when you look in the mirror
And staring at you is why he's not here?
You got what you deserved
Hope you're happy now
'Cause everytime I think of her with you
It's killing me
Inside, and
Now I dread each day
Knowing that I can't be saved
From the loneliness
Of living without you
And, oh
I don't know what to do
Not sure that I'll pull through
I wish you knew
I hate myself for losing you
I'm seeing it all so clear
I hate myself for losing you
What do you do when you look in the mirror
And staring at you is why he's not here?
I hate myself for losing you
And oh, I don't know what to do
Not sure that I'll pull through
I wish you knew
And oh, I don't know what to say
And I don't know anyway
Anymore
No, no
I hate myself for losing you
(I'm seeing it all so clear)
I'm seeing it all so clear
I hate myself for losing you
What do you do when you look in the mirror
And staring at you is why he's not here?
What do you say when everything's said?
Is the reason why he left you in the end?
How do you cry when every tear you shed
Won't ever bring him back again?
I hate myself for loving you
"M O S K V A ! ! !"
Dani polako prolaze mi
I čekam kad ćeš se vratiti ti.
Pišući svaki dan zabavljam sebe
I tako kao manje mislim na tebe.
Puno to pomaže mi
Kad tako daleko si.
Svoje osjećaje sve na papir stavim
Pa time nikog oko sebe problemima ne davim.
Spavati ne mogu nikako
Jer se pitam dali ćeš se javiti ikako.
Tako prvih para dana bilo je,
A onda zafrknut odlučila sam te.
Kako platiti ćeš mi još ne znam ni sama,
Ali neće oko mene više biti tama.
Koliko god teško će povrijediti te bit
Napravit ću da tuga u meni postane mit.
Jednoga dana svemu ću se smijati to znam,
Ali prije toga hoću da ti do znanja dam.
Shvatit ćeš koliko ljubav boli
Kad jedno srce drugo voli,
A ovo uzvratiti neće
Pa ti suza niz obraz teće.
"LAŽ..."
Svi kažu da ljubav je prava stvar.
Kažu da tko voli nema briga i problema.
Kažu da prava ljubav uvijek se pamti.
Ali nitko nije rekao da ljubav zna da boli,
da u ljubavi srca se slamaju.
Nitko nije rekao da tko voli može da plaće.
Nitko nije rekao da u ljubavi se pati.
"Ljubav"
Voljeti me nisi znao
iako si mi srce krao.
Ljubiti sam te htjela,
ali nisam smjela.
Pokušala sam ukrasti
dio svijeta tvog
mada sam znala
da je različit od mog.
Učiniti morala sam sve
da u tvom životu
ne budemo dvje.
Na kraju ispalo je
da ni jednu nisi volio
nego si treću
na svijetu molio.
Ona te nije htjela voljeti
i nije znala koliko će to
tvoje srce boljeti.
Nestao si i pretvorio
se u prah, a život ti je
prošao u mah.
Kriva ljubav je za sve
i zato više nema te.
"Tebi..."
Pjesme ljubavne sada pišem
i kroz njih ja za tebe dišem.
Pjesme su mi tužne skoro sve,
ali ne i ova, ta drukčija je.
Ovu pjesmu posvećujem tebi
i da sam te zaboravila usudit se reći nebi.
Sama plakala sam dugo,
ali sad ti govorim odlazi tugo.
U mom životu sreća je sada
i duša mi mirno spava
jer nema više boli i patnje kao tada.
"Cory..."
Kad došao u kuću tvoju je
svi su odmah u njega zaljubili se.
Čim sam ga ugledala ja
znala sam da bit će duga veza ta.
Sad već velik i razigran je
i svaki dan šetamo se.
Volim ga kao da je moj
isto kao i osmjeh tvoj.
On je jedini koji nas veže sad
i možda bi uspjeli da je postojao tad...
Razdvojili jako smo se
i tako bi htjela kraj sebe te.
Zašto se nešto koči među nama
jer mene već neizdrživo guši tama.
Nije meni teško šta sama sam
nego što samo tebi srce mogu da dam.
Primiti ga ti nebiš znao
jer s osjećajima si suviše zao...
Priznaj molim te iskreno mi
što sad na srcu stoji ti.
Znam da voliš NJU
iako siguran nisi ni tu.
Barem uvijek budi samo s njom
a ne švrljaj po gradu tom.
Najgore je kad obiđeš sve
pa meni vratiš se.
Tad misliš da moram primiti te,
a ne znaš kako to peče me...
Nemam više komadić srca da ti dam
jer sve si ih slomio već i sam.
Pusti onda zauvijek barem me
i nemoj mi vraćati se.
Nemoj zaspati pored mene nikad više
i ujutro nestati još tiše...
Nemoj tražiti utjehu kod mene tu
kad te sve druge odbiju...
Jer TO je onaj bolniji dio
koji mi nije bio nikad mio!!!!
"SJEĆANJA!"
Odlazim poslije treninga i posjećujem naše staro mjesto
gdje smo pričali i nalazili se često.
Sjedam na našu klupicu tu
gdje sam prvi put VOLIM TE rekla mu.
Odmah sjećanja bude se sva
i mislim kako fale mi sastajanja ta.
I tad suza niz lice polako mi krene,
ali zašto kad svaka ljubav kad tad uvene.
Očito nisu me naučili da rastanak jako boli,
a još više kad jedno srce drugo puno voli.
Vrijeme je da krenem dalje sad
jer pokopat će me uspomene od tad.
On već drugu ljubav našao je
i za sigurno zaboravio me.
Moram zaboraviti sjećanja sva
i da srce zaboli kad vidim ga
ne smijem dopustiti da zna.
Trudit ću se da zaboravim sve
iako znam da boljet će me.
Za početak preostaje mi da pravim se
i glumim da sam zaboravila te!
"Dečko jedan"
Bila sam povučena mala
i da ljubav boli nisam znala.
Onda je ON u život ušetao moj,
a srce i duša u mnei su vodili boj.
Još i danas Boga molim
da prestanem da ga volim.
Srce lupa sve brže kad sretnem ga u gradu,
ali pogledati ga ne mogu nego spustim bradu.
Ne znam kako da ga prebolim
kad previše ga volim?
"VRIJEDAN"
Dovoljan je bio pogled jedan,
Dovoljan je bio osmjeh jedan,
Dovoljan je bio dodir jedan,
Dovoljan je bio poljubac jedan
I od tada svega si vrijedan.
Ali tebi trebalo je više od toga
I kasno je bilo za povratak srca moga.
Pogled, osmijeh, dodir i poljubac jedan
Nikad boli nije vrijedan!
"Jedino znam"
Jedino znam da sam te voljela
i da te nisam molila
da mi se vratiš.
Znam
da krivi smo oboje
i da naša ljubav tamne je boje.
Jedino znam da mi je
srce puno tuge-
- ti si volio cure druge.
Otišla je, napustila je zauvijek ovaj svijet. Umrla je u petak 22.09.2006 u 7:20 ujutro. Teško je bilo to čuti, teško je to prihvatiti. Svi su znali i očekivali, ali kad je to došlo svi su ostali iznenađeni. Nisu mislili da će stvarno to biti tako brzo. Bila je kod bake sve do danas i nije još skroz dobro, ali zna da će biti. Zna da je teti sada lakše i bolje, da se sada napokon ne pati više, da ju ne boli. Sada na nebu ima jednog anđela čuvara više... i to ovaj je anđeo poseban, jači je od ostalih. Zna da je teta vidjela koliko je ljudi došlo ju ispratiti, oprostiti se sa njom. Ona nije bila na sprovodu jer je čuvala baku... i bilo joj je jako žao jer se nije oprostila sa tetom onako kako je htjela. Kasnije je otišla na grob, ali to nije bilo isto. Grob je bio zakopan i pun vijenaca tako da nije znala šta gleda, kome govori, s kim se oprašta. Pomolila se puno puta i zaželila teti sve najbolje i rekla joj šta će joj najviše faliti i kako će najčudnije biti kad dođe kod bake, a nje nema. Ali to je život i svi se suočavamo sa teškim trenutcima koji nas stavljaju na kušnju.
Razočarala se jako u tih nekoliko dana i opet osjetila ono šta ju od djetinjstva muči. To šta je mama uvijek više "voljela" brata nego nju i sestru. Možda ona njih voli sve jednako, ali tako se ne ponaša. Samo brata hvali i samo su njegova djela super. A ostali nisu toliko bitni. Osjećala se prozirnom ovih par dana. Samo se brat hvalio, a ona kao da ne postoji. Ne želi da ju se hvali, ali onda nek ju se ni ne pljuje. Nek ju se radije izostavi iz razgovora. Mrzi kad ih uspoređuju... blizanci su, ali opet nisu toliko slični. Sad je tek shvatila koliko su u bit različiti. Ona brata u svemu brani i štiti i pomaže mu u svemu, i opet ona na kraju dobije jezikovu juhu. Ona za sve bude kriva i nesposobna. Dosta joj je toga više. Bila je razočarana nekim djelima svoje obitelji i žao joj je šta neki tako misle, ali prijateljica joj je danas otvorila oči. I sad je dobro... Žao joj je šta nije vidjela tetu još jednom... što nije vidjela njeno tijelo zadnji put. Jer ona će zauvijek živjetu u njoj i neće je zaboraviti. Da je znala da će ju ostaviti da bude babysiter onda bi otišla sa sestrom ranije ili bi pustila da otvore lijes prije nego su ga odnjeli. U svakom slučaju tjedan je bio lud... težak i bolan. Ali sad će biti bolje, znam to. Sada je na nebu još jedna zvijezda koja sjaji i koja joj pokazuje put.
Hvala svim puno na komentarima i stvarno ste mi super. Sve vas jako volim
Šta reći, šta napisati? Ne zna zašto se to mora sada događati kad je sve ok. Kad je sve napokon u redu. Sretna je i onda joj Bog TO napravi... i opet ju uništi. Samo kad se sjeti svega loše joj je. Koliko se samo molila da ju spasi i da se ne muči više, ali niš od tih molitva. Nego sada kad su svi mislili da je bolje ON ju odluči polako uzimati k sebi. Radi se o bolesnoj teti koja ima rak. Koja se već osam godina muči i ubija sa terapijama, zračenjima i truje svim silnim tabletama. Više je vremena provela u bolnicama nego doma. Prvo su joj rekli da neće živjet duže od nekoliko mjeseci, a ona je osam godina prolazila sve i svašta. Operacija za operacijom koje su ju toliko uništavale, ali ona se nije dala. Bila je jaka i svi su joj zavidili na tome. Ali zadnju godinu ni ona više nije mogla, i ona se iscrpila. Počela je polako sve psihički proživljavat i mučit se... i pogoršalo se. Ali ovaj put kažu bez spasa. Sve je terapije prošla i nisu uspjevale. Loše joj je iz dana u dan. Bila je i u Zagrebu, i rekli su da treba čekati mjesec dana dok se vidi dali je terapija uspjela... ali da ona to neće doživjeti. Oduzeta joj je jedna strana tijela i ne možeš ju ni vidjeti takvu. Mama nam ništa nije htjela govoriti, ali svaki put bi čula kad je na telefon pričala. Tako sam sve saznala..
Znala sam da joj je loše, ali ne toliko.... toliko da će možda otići. Iako se svi na to spremaju još mi ne ide u glavu da je to moguće. Svi govore da je možda bolje da ode i da se ne muči više. Ja se slažem, ali opet. To kažem na glas, ali u sebi nemogu vjerovati u to. Ne vjerujem šta govorim. Mislim samo na bratića koji će ostati sam. Oca nema od malena i samo je ona još tu. A ako ode... ostaje sam. Ima sad nekakvu curu pa se svi tješimo da je barem to dobro, da će ga ona malo spasiti. Ali nisam jako uvjerena u to. Roditelje nitko ne može zamijeniti... no nadam se da će mu pomoći. Mamu nisam vidjela već par tjedana jer je stalno uz tetu... uz svoju sestru. I po tome odmah znam koliko je loše. Trebala je doći danas doma, ali odgodila je jer se teti pogoršalo. Mi smo trebali svi otići do nje, ali mama ni sam ne zna dali je to pametno. Znam da loše izgleda, ali voljela bi ju vidjeti. Ne želim reći ZADNJI PUT jer sama ne vjerujem u to... vjerujem u čudo, pa se molim da ju spasi i da se dogodi čudo. Ali znajući svoj život... malo sam pesimistična. Ne volim pokazivati da mi je teško, smijem se i stalno sam vani, družim se s ljudima... samo da ne mislim na to. Ali onda kad dođem doma obuzme me strah. Sjetim se nonotovog sprovoda i suze mi počnu teći. Tad sam prvi put vidjela tatu da plače, a sad da mama ostane bez sestre... to je najgora stvar u životu. Odmah pomislim na svog brata blizanca i sestru i nezamisliv mi je život bez njih. Pogotovo brat i ja... blizanci smo i jako povezani. Volim ga više od svega na svijetu, više od sebe same. I pazim ga kao da je mlađi braco, a starija sam ga samo 5 minuta. Branim ga od svega i svačega i jao se onoj curi koja ga povrijedi. Znam da ga neću moći cijeli život čuvati, ali takva sam. Toliko ga volim da je život bez njega nezamisliv. Da se njemu neš dogodi, ja bi odmah umrla... jedna polovica mene ne bi nikad više bila ista. Jer ja sam sačinjena od dva dijela... a jedan dio mene je brat. Zajedno smo se koprcali devet mjeseci i zajedno smo rasli i sve radili skupa. I dan danas nas toliko stvari veže, sve si pogledom možemo reći... Istina ima dana kad se "mrzimo" i tućemo, ali nakon pola sata se pomirimo. Ma jednostavno VOLIM ga.
Sorry šta sam napisala tako tmuran post, ali morala sam nekome reći. Svojim prijateljima ne govorim o tome previše. Kad me pitaju kažem im da nije dobro i šta su doktori rekli... pa me odmah gledaju kako se dobro držim, a u biti nisam dobro. Ali ne želim da me se žali ili neš tako. Jednostavno to je život i ostat ću bez puno dragih osoba, i ja sam toga svjesna. I preživjet ćemo sve to jer se volimo međusobo i potpora smo jedni drugima. To nas drži i daje nam snage.
To nas čini jako sretnom obitelji... i sretna sam jer stvarno imam obitelj koja zrači tolikom ljubavlju da nam nijedna prepreka nije dovoljno teška da nas uništi. Kiss svima!!!!!!!!!!!!
Naslov je dovoljan sam za sebe, ali ipak nešto napisati mora. Ona je... u redu je. I to ovaj put misli da je stvarno u redu, a ne kao prije kad je lagala. Najgore je to šta je lagala sama sebi, i prijateljima. Ali neće više, obećaje ovaj put. Nije dobro kad živi u snovima i maštanjima. Lijepo je, ali nije ostvarivo ako samo sanja, a ništa ne poduzima. Zato je i napokon sretna i dobro je jer je shvatila šta je sama sebi radila. Sama je sebe skoro pokopala zbog ljubavi. Koja je bila kratkotrajna, ali je imala dugotrajne posljedice. Sve su prave ljubavi takve... to i je ljubav.
Zato sad ide stazom i ne boji se ničega. Slobodna je i sretna. Opet je vratila svoj stari život nazad i posvetila se samo sebi. Za promjenu misli malo na sebe, a ne stalno na druge. Uvijek je tu da sluša druge, ali neće više sebe zanemarivati. Kad joj bude trebala pomoć, jednostavno će ju potražiti kod ljudi za koje zna da ju vole i da su uvijek tu. Da nije sama i da nikada nije ni bila sama... nego je to osjećala. Ali osjećala se tako jer je mislila da bez NJEGA nije vrijedno da živi, da postoji. Da nije vrijedna da ju itko drugi voli, da joj je ON dovoljan. I ona je samo za NJEGA živjela, disala, postojala. ON je bio ono šta ju je svako jutro budilo, davalo joj snage i želje za novi dan. ON je bio njen oslonac... Samo napokon je shvatila da ON to u zadnje vrijeme nije znao biti. Uvijek bi pored NJEGA padala upravo kad ju je trebao uhvatiti. Uvijek mu je ispadala iz naručja i nikada nije bila samo njegova. Shvatila je da ga mora pustiti iako je ON bio njen cijeli život. I najgore je pitanje bilo KAKO? Kako pustiti nešto šta te pokreće, šta te čini takvom kava jesi? Kako pustiti razlog tvog postojanja, razlog tvog utočišta? Jednostavan je odgovor, čak i jednostavniji nego šta je mislila. ON to nije bio već duže vrijeme, ON je već duže vrijeme bio daleko od nje. Kad je sve složila u glavi i sredila misli i sjećanja... shvatila je kako se u biti nema za šta više primiti. I jednostavno ga je pustila! Plakala je još samo tu noć, poljubila mu sliku, spremila sve vezano za njega, sve šta ju podsjeća na njega... i zaželila mu svu sreću svijeta. I sama polako krenula u potragu za svojom srećom.
Zna da je postupila ispravno i da je napokon shvatila frendicu kad joj je o tome govorila. Zahvalna je na tome... Jer napokon je razumjela šta joj je htjela reći. Osjetila je. Sad zna da će biti sve super, da će biti dobro. Zna jer sad se okreće nova stranica njenog života. Kreće u nove avanture i zabave. Vratila se ona stara osoba koja je uvijek optimistična i vesela, uvijek za zabavu. I upravo danas ide van sa starim društvom... i jedva čeka. Zna da će biti super.
Vidim da me dosta vas krivo shvatilo kad sam napisala ovaj prošli post. Sve šta ste napisali u komentarima je točno i ja se slažem. Možda sam se ja krivo izrazila, pa evo da to ispravim.
Ono šta sam htjela reći je da su nam sjećanja uvijek tu i da je dobro ih imati. A to sam mislila kad si sam i kad misliš da je sve gotovo i da nema za tebe nade. Da ipak nema onog princa na bijelom konju... barem ne za tebe. Onda su sjećanja dobra, da nas posjete koliko smo bili sretni nekada, ali i tužni. I da svatko kad tad dočeka svoju sreću. Treba ići naprijed, a ne boraviti u prošlosti jer time će cijeli život proći, a da nisi ništa pokušao. I onda ćeš se samo pitati šta da? Prošlos te može pokopati i uništiti... to se slažem. Ali isto tako mislim da ju nebi smjeli zaboraviti, jer ona nam je podsjetnik naših grešaka i gluposti koje smo radili. Tako kad krenemo dalje znamo gdje smo onda pogriješili i trudimo se da se to opet ne ponovi. Znam kako je kad te prošlos zauzme i kad te baci na dno... sam asam to prošla i znaju oni koji čitaju moj blog. Svašta sam prošla zbog NJEGA i svoje prošlost, a čemu? Čemu kad me samo uništavao i patila sam, samo me bolila ta ljubav. I nakon dugo vremena sam krenula dalje i ta prošlost će ostat u meni zauvijek i nikad ju neću zaboraviti. Ali samo zato da mi bude podsjetnik šta sam sve prošla i šta sam mu sve dala, koliko sam ga voljela i još volim, a završilo je sve tužno. Završilo je sve ružno... Čak ni ostali dobri nismo. Jadno nakon svega toga. Ali tako je kako je. Neću više žaliti za ničim, ni šta sam trebala ni mogla učiniti. Takva je sudbina bila i znam da će biti bolje. Kako mi frendica kaže: "Bog ne bi to stavio mi na put da zna da ja ne mogu to izdržati"
Ona i ja
Ona i ja vatra i voda
kazu ne ide sve
dok nas ne vide
ona i ja niko i neko
idu daleko, kad je ovde
ja je necu, ako ode umrecu
Ona i ja, crno i belo
kakva razlika srcu se otela
Ona i ja, niko i neko
idu daleko, kad je ovde
ja je necu, ako ode
bez nje necu srecu
Bicu iskren jer sam lagao
nisam veran al bih probao
da se rodim nju bih ljubio
radio bih sve ponovo
Ona i ja korak do snova
nikad sanjali, u masti rodjeni
Ona i ja, niko i neko
idu daleko, kad je ovde
ja je necu, ako ode
bez nje necu srecu
Bicu iskren jer sam lagao
nisam veran al bih probao
da se rodim nju bih ljubio
radio bih sve ponovo
Jedva sam dočekala da dođem doma i ponovno počnem pisati postove. Tako su mi falile vaše riječi i komentari, vaši osjećaji i postovi...vaše ispovjesti. S užitkom čitam vaše iskrene ispovjesti. Toliko sličnih postova čitam svaki dan...toliko istih boli i suza, a negdje tako lijepih ljubavi koje svatko želi. Jednoga dana će i blogovi koji su pisali s puno boli, pisati o ljubavi. O svojoj drugoj polovici koja ih čini tako sretnom da ni sami nisu znali da takva sreća postoji.
Dakle... Rečenica iz naslova je iz jednog gilma koji je bio na televizi pred par dana. Film se zove "Zauvijek u mom srcu". Predivan je i ja sam plakala. A inače ne plačem na filmove, što dokazuje da je stvarno super i emocijonalan film. Neću ga prepričavati, ali samo ću reči ovo. Ljubav nema granice. Nema ničeg šta može zaustaviti dvije osobe da se vole. Koliko god ih ljudi i okolica htjela razdvojiti... ljubav je jača. Pa makar oni ne bili skupa, znaju dobro da ono šta osjećaju u srcu nitko ne može uzeti ni izbrisati. Pa čak ni smrt... To je u filmu tako lijepo pokazano. Ma morate ga pogledati, nećete zažaliti.
Sjećanja su za one koje možemo zaboraviti... slažem se skroz. Jer sjećanja su onaj dio koji ostane u nama kada sve ostalo ode. Kada sve ostalo "izbrišemo" iz srca, točnije kada sve spremimo duboko i ne damo da se više ikad pojavi. Zato su tu sjećanja... koja nas ipak na neki način malo vrate u prošlost. U vrijeme kad smo bili sretni, ali očito nije bilo suđeno. Sjećanja su najljepši dio života i nitko ih nebi smio pustiti. Neka nas pak drže na životu, a neka nam ukazuju na greške koje nebi smjeli ponovno napraviti. Kroz njih proživljavamo svoju prošlost... kao da smo opet u tom vremenu.
Mene sjećanja jedina drže na životu, za njih ja živim. Sve zapisujem u dnevnik z aslučaj da ako nešto zaboravim da se s vremenom mogu prisjetiti... i lijepih, ali i tužnih trenutaka. Ona moj život čine cijelim i bez njih ja nebi mogla dalje. Ja nebi bila potpuna... Pa i onda kad ostanemo bez dragih osoba, sjećanja su tu da te osobe zauvijek budu uz nas... s nama.
Naslov je ja mislim jasan sam po sebi, ali evo da vam napišem zašto sam baš njega stavila danas. Tema je danas KRAJ... Moj kraj moje ljubavi prema NJEMU. Da dobro ste pročitali... GOTOVO je. Oslobodila sam se i napokon mogu sve zakopati i spremiti duboku u sebi. Spremiti i jednoga se dana sjećati kao lijepe uspomene. Kao nešto prekrasno... šta je i bilo usprkos svim suzama i boli bilo je i ostat će nešto neopisivo. Jer ON će zauvijek biti dio mene. Zauvoijek ću ga VOLJETI... ON je ono šta nikada neću zaboraviti i znam da se kad tad svemu uvijek smijemo, ali oveme neću nikada se smijati. Ne ovome...jer ovo je ono pravo, iskreno. Ovo je ona prava ljubav, samo šta nije sretna. Da i takvih ima i ja sam to doživjela, ali ne žalim. Žao mi je i voljela bi da sam neke stvari drugačije napravila, rekla, pokazala, ali tad nisam to znala. Tad sam se bojala... bojala sam se ljubavi, a najviše bojala sam se života. I u biti sama sam kriva za svoje stanje, ali barem sam se sad oslobodila. Da nakon 3 godine što sam sve prošla s NJIm i šro sam ga svakim danom sve više i više voljela... slobodna sam. Zašto i kako? Pa vidjela sam "dokaz" ljubavi koja traje dugo. JA se tu nemogu mjeriti niti više to hoću. Vidjela sam da ju vole i ja sam se sad s tim pomirila. Vole ju svi... i roditelji i cory i ON. Sad znam da je to tako i da za mene više ovdje nema mjesta. Ona je ono šta NJEMU treba. Sad to vidim. Ja nisam... ja nisam jednostavno za njega i brat je u pravu. Ne mogu vjerovat da sam to rekla, ali tako je. Oni su suđeni jedno drugom, a ja nisam niti sam ikada bila. Možda onda sam i bila, ali to nije više važno. SRETAN je i ja tu nemam šta radit. Ostavljam ga dragi moji blogeri. Teška srca ga ostavljam, ali moram. Sad napokon znam barem ono što sam htjela. A i olakšala sam mu. Sad ON ne mora ništa reći, a ja ne moram ništa čekati da kaže. Sad napokon mogu SVE zakopati i zaključati duboko u sebe. Duboko spremiti uspomene i krenuti dalje. Dali sam spremna... da jesam. Moram biti. Vrijeme će svoje pokazati.Samo me žalosti šta sam ja to sve mogla imati i htjela sam to, ali nisam znala tražiti. Samo da sam iskrena bila s njim onda i da smo pričali... ali mi nikada nismo znali pričati. A to je jedan veliki problem veze. Ako se ne može komunicirati onda veza ne može trajati. To se i dokazalo. Puštam ga...puštam ih da budu sretni. Puštam ga da uživa. Samo se nadam da i ona njega voli i da će ga uveseliti i držati. Da ga neće povrijediti. Samo mi je to želja. Da ga USREĆI!!!!!!!!!!!!!!!! Kad ja nisam znala...
Teško je jer mi se srce sad do kraja slomilo i to zauvijek, ali isti tren je zaraslo jer sam se riješila velikog tereta. Riješila sam se te LJUBAVI koja me mučila. Riješila sam se sumnje napokon. Otvorila ssm oči i vidjela štase oko mene događa. Sad mogu tražiti dalje, sad se i ja nekome mogu dati. Mogu nekome pružiti priliku da mi pokaže šta e ljubav. Da osjetim ovo šta sam ja osjećala premsa NJEMu i još osječam... i osjećat ću do kraja života, ali neću to više dirati. Taj dio srca će ostati napuknut do smrti... Vjerojatno se pitate šta je s Plavim? E i tu sam naravno ostala sama. I on je otišao ča. Sve poruke i riječi kojima me osvojio pale su u vodu. Samo odjednom je sve prestalo... sve nježne rioječi su stale. Nisam ga tražila objašnjenje jer bolje da neznam. Ako saznam da je zbog druge bit će i gore jer sve šta je govoro nije moglo proći nakon tjedan dana... ne nakon šta smo dva mjeseca bili sretni i bilo je prelijepo. I mrzim ga zbor toga, ali ne osuđujem. Jer sam se pomirila da očito imam nešto šta dečke štraši... očito nešto ima u meni. Mislim da sam i shvatila šta je... To je ON. Barem je bio do sada. A dalje ćemo tek vidjeti jer sam se tek danas riješila toga. I vidjet ćemo dali će sada naići netko tko će me zaštititi... netko s kom ću se moći sakriti i biti sigurna od NJEGA. Neću bježati, ali samo trebam nekog da bude tu. Da me poštuje i cijeni. To je sve...Ne očekujem ljubav jer za ljubav je još rano. U moje srce ljubav još nemože tako brzo doći... još mora proći neko vrijeme, ali barem polako da krenem.
