petak, 28.11.2014.

~Kako naći Krivi put
~

Zbog olujne bure, za sve je skupine vozila zatvorena dionica Jadranske magistrale od Svetog Jurja do Marije Magdalene - odzvanjao je metalnim zvukom glas nasmrt ozbiljnog spikera Hrvatskog radija.

Sranje - procijedio je kroz zube Ljubo Makadam i stisnuo jače volan pretpotopne Lade prozujavši kod ploče na kojoj je pisalo Dramalj.
Šta ćemo sad? - Zabrinuo se Joke Kampanel na mjestu suvozača.
Znam jednu prečicu - frkne Makadam samouvjereno. Imam u malom prstu sve prečice od Balkana do Azerbejdžana.
Svetin Ćimavica koji je do tada dremuckao na stražnjem sicu točno iza vozača, naglo se prenuo i pogledao me širom razrogačenih očiju, a Puškica koja je sjedila između nas dvojice nije ni kapkom trznula nego nastavila žvakati Orbit bez šećera.

Poslala nas firma u Rijeku na stručno usavršavanje. Trebalo je naime u najkraćem moguće roku svladati osnove Kopernikusa, programa za upravljanje proizvodnim procesima kojeg je razvila renomirana njemačka tvrtka neizgovorljivog imena, tipa Švarcenberger und zons ili tako nešto.

Uglavnom, nadrobili smo se stručnih izraza ne za pet dana već za narednih pet godina. Sublimirali smo da nakon što izvršimo evaluaciju putem dju diliđensa, trebamo provesti implementaciju Kopernikusa pa restrukturiranje sve dok jednog lijepog dana ne isplivamo na pozitivnu nulu. Sve nam je to fino objasnio jedan Kurt iz Gelsenkirhena na kobasičarskom engleskom. Evrizing iz izi kad se zofeš Kurt. Šifili!

I sad bi se nakon napornog radnog tjedna nas petoro umornih, ali stručno usavršenih trebalo vratiti domovima svojim i to dobrom starom krivudavom magistralom ispod Velebita. Međutim, gle iznenađenja, urlikajuća buretina stuštila se s planine pa između dva refula hukala - neš majci ovoga puta!



Srećom po nas, Ljubo Makadam zna prečicu.Točnije rečeno, on je uvjeren da su svi putevi iz njegovog malog prsta spasonosne prečice, ali se eto ponekad, ali samo ponekad dogodi da se prečica rastegne u zaobilaznicu. Međutim, ovog puta je siguran. U Senju, odmah iza pumpe, treba skrenuti lijevo pa ćemo par kilometra uzbrdo a onda se preko Vratnika spustiti u Liku.
Tamo ne puše bura. Samo je minus dvajstipet! Ali dobro...
Joke Kampanel se složio s tom odlukom, Svetin Ćimavica sumnjičavo odmahnuo glavom a Puškica je i dalje samo gledala pravo i napuhivala balune od Orbita bez šećera. Nakon što bi balun puknuo, ljepljiva masa bi joj se natrndačila po nosu ali bi ona poput kameleona izvukla jezik gigantskih razmjera i usssssrrrrp - brzo vratila žvaku u usta.

Joke Kampanel i Puškica su odnedavno u vezi, ali to kao nitko od nas ne zna. Barem oni misle da mi ne znamo. A baš su lijep par. Moglo bi se reći i skladan. Ko u umjetničkom klizanju. U Joke dva kubika brda, a Puškica tek nešto viša od PEZ figurice.

Ljubo Makadam ih je zlobno prozvao pupak na pupak. Ali oni to ne znaju. Mi barem mislimo da ne znaju. Ali ono, svakog puta vizualiziramo. Pupak na pupak...
Ljubo zna biti zloban. Ali zna sve prečice. I zaista, nije bio u krivu, neposredno iza benzinske u Senju, suvereno daje lijevi žmigavac i pretpotopna Lada se penje uz obronke kao nekad kad je rulala drumovima Urala. Super auto ta stara Lada, jedino što troši malo puno, a onaj blesavi Duje iz Transporta nam je prije odlaska na put rekao - evo, dajem vam je samo da ne idete autobusom, i tako ćemo je odnit u BUK-a čim se vratite. Ako se vratite hihihihi - zaskvičao je blesavi Duje.

Noć se spuštala, a Lada se penjala uz planinu, cesta je krivudala između gudure i provalije, a mi nepomično zurili u svjetla Senja koja su polako nestajala iz vidokruga.
Svetinu Ćimavici učinilo se da cesta postaje uža, što je Makadam s gnušanjem odbio i uzvratio - ne okreći se Svetine. Vratnik je samo što nije!



Međutim, Ćimavica je bio uporan pa se nakon neumjesne opaske o širini kolničkog traka usudio primjetiti kako ispod slabašnog sloja asfalta sve češće proviruju vlati trave. Čudno za cestu kojojm se često prometuje. Istina, svo ovo vrijeme otkad smo skrenuli s magistrale nismo se mimoišli ni s jednim jedinim vozilom, ali računamo - noć je, zima je, bura je, tko je lud da po ovom vremenu kreće na put. Osim nas naravno...
Donekle nas je umirilo kad je iz mraka izronio putokaz na kojem je pisalo - Krivi put. Zastali smo ne znajući kamo dalje.

Majke ti, nikad nisam vidija ovakav znak na cesti - nakon toliko prijeđenih kilometara piše da je put kriv - javio se i Joke Kampanel.
Na trenutak je zavladala šutnja. Puškica je značajno puknula još jedan balon od žvakalice.
Ali ljudi - eto ti opet Ćimavice - pa nema problema, ako piše da je livo Krivi put, onda znači da je ovaj desno - Pravi!
Bogemi, nisi ni ti glava za dvi noge - kaže Ljubo Makadam i ovoga puta odluči poslušati pa skrene desno.
A di je taj Vratnik, tribali smo ga proć ima dvajstminuta - progunđao je više onako sebi u brk.

Krenuli smo onim putem koji nije krivi i nakon malo vrludanja našli se pred tablom na kojoj je pisalo - Mrzlo polje.

Jesmo li se ovo dovatili Like? - pita Kampanel
Ebalo majku, zalutali smo - Ćimavica će sa zadnjeg sica. Makadame okrići se!
Nemoj ti meni Makadam znaš, nervozno će Ljubo, ali ipak nakon trenutka-dva ubaci u rikverc.
Što zbog mrkle noći, što zbog nas troje na zadnjem sicu, što zbog zamagljenog stakla, nije mogao ni vidjeti kuda se okreće, samo se u nekon trenutku začula lomljava - Lada je krmom sorila gomilu!
Motor je bolno zaurlao, kao da je spejs-šatl u pitanju a ne zaporoška lađa.
Auspuh, u kurac! Ispa nam je auspuh - brzo je problem dijagnosticirao Ljubo koji se ljuti kad ga zovu Makadam, a pogotovo kad zaglavi u Mrzlom polju i kad se nespretno okreće i razvali gomilu. Ipak je uspio ubaciti u prvu. Krenuli smo.

Lada se vukla pustopoljinom kao mačka za čiji su rep mulci zavezali konzervu. Auspuh je strgao, motor urlao, a mi smo Boga molili da se domognemo barem onog skretanja na kojem je pisalo Krivi put.
Ima li ko bokun konopa da ga privežemo - ponudio je rješenje Joke Kampanel.
Složno odmahujemo. Nitko nema konop.
Imate li barem žice - ne odustaje Joke.
A jebi ga - konačno se oglasim i ja. Eto, ja uvik ali baš uvik nosim u borši deset kila žica, ali ovoga puta baš za pegulu - nisam ponija!

Nismo mogli dalje. Izašli smo sva četvorica vani, cupkali po cičoj zimi, saginjali se, svijetlili mobitelima, dovijali se kako pričvrstiti auspuh da nam se ne vuče po asfaltu. Neka urla, ko ga jebe, ali barem da se ne vuče ka krepalina.
A na cesti nikoga. Ni kučeta ni mačeta.
Padali su razni prijedlozi - aj skini kajiš sa gaća!
Nu!? Skini ga ti! Platija sam ga dvista kuna!

U trenutku kad smo izgubili svaku nadu pojavilo se svjetlo na kraju Krivog puta. I to ne jedno već dva!
Da se nisu vanzemaljci spustili!?
Pohitao sam u susret neidentificiranom vozećem objektu i gotovo pa uspaničenim mahanjem uspio privoliti vozača da stane.
Veliki Mercedes. Terenac.

Prvo sam pomislio zamoliti vozača da on skine kajiš s gaća, kad već neće ovi moji, ali kad sam preko prozorskog stakla ugledao glavinu ličkog mađeda, naglo sam se predomislio.
Staklo se nečujno spustilo, Mađed me upitno pogledao.

Molim vas - imate li možda malo žice u autu?
Jel ti to ozbiljno? - namrgodi se vozač Marcedesa
Najozbiljnije! Treba nam malo žice da...
Jel ti to mene zajebavaš? - prekinuo me
Molim? Ne pada mi na pamet. Odmaknuo sam se korak unatrag i šćućurio kao mali miš. Ispao nam je auspuh znate, pa ga pokušavamo učvrstiti.
Aaaaaauspuh! Puhhhhhhh. Da imam li žice? Ho ho ho. Čovječe, da imam li žice pa ja imam tvornicu, tvornicu žice, pravu tvornicu heeeeej!
Daj amo da vidim šta je to!

Gospodin žicar je izišao iz Marcedesa, ovlaš bacio pogled na Ladu u agoniji, nožurdom odvalio napola slomljeni blatobran, odnekud izvadio nekakva klješta, zavrtio sajlu, sve učas povezao i rekao - evo ga, pali mašinu!
Ljubo Makadam je dao kontakt i zaverglao. Lada je još uvijek hroptala, istina, nešto tiše nego ranije, ali najvažnije je da se auspuh nije valjao po tlu.
Spasili ste nas!
Ho ho do, da spasio, a ja mislio da si ti mene prepozno pa da zajebavaš imaš li žice imaš li žice. A ja tvooooooornicu žice ima tvoooornicu hohohoho. Aj sretno odoh ja!

Zanimlljivo kako je naš spasitelj iz mraka u samo dvije minute proveo evaluaciju, implementaciju i restrukturiranje, a sve to čak i bez valjane licence Kopernikusa!?




<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se