petak, 03.04.2009.

~Croatia Boat Show 2009.
~

Unatoč realnim opasnostima da svaki "nobless" sajam pri (ne)povoljnim okolnostima prije ili kasnije lako otklizne prema najobičnijem vašaru, svakogodišnji ranotravanjski posjet Croatia Boat Show-u, najvećem sajmu nautike u ovom dijelu županije a i šire, malo-pomalo mi je postao konstanta u neformalnom pristupu cjeloživotnom obrazovanju. Pa, iako bi CBS mogli prevesti i kao Crno-Bijeli Svijet ili u krajnjem slučaju Hrvatski Brodokaz, usprkos recentnoj krizi koja je zahvatila i "modro" područje, ova je manifestacija još uvijek zadržala prilično lepršavu dozu mediteranskog kolorita.





Na svu sreću, dodao bih, jer koliko god me svake godine maksimalno iznervira sadržaj brojnih napisa u najrazličitijim tiskovinama koje nevjerojatnom sposobnošću uvijek u prvi plan ističu najmanje važne stvari u ovoj priči, ipak nevoljko moram priznati kako je izvjesna doza glamugroznosti i preseransa neizbježna, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da je svim izlagačima gotovo uvijek u centru pažnje ipak njegovo veličanstvo - kupac!
Potencijalni kupac - preciznije rečeno.

No dobro, da ne bi sada odlutali u beskrajna lamentiranja o smislu svega postojećeg, napravit ćemo jedan zajednički đir splitskim pontonima. Iako sam već više od desetljeća "zarobljen" u konstrukcijama ogromnih tankera i sličnih čeličnih grdosija, mala brodogradnja oduvijek je bila moja tiha patnja i neostvarena želja. Stoga su mi ovakva događanja izuzetno zanimljiva u prvom redu da vidim kakvi su najnoviji trendovi u dizajniranju i gradnji brodova štonobisereklo za "odmor i razonodu".





Jer, ruku na srce, kad ogolimo ovaj naš posao do srži, uvijek dođemo do čarobnog trokuta čovjek-brod-more.

Čovjek mora stvoriti brod koji voli more, koji se s njime neće nadmetati niti ga pokušati pokoriti.
Pravi Brod mora ljubiti svoje More, mora mu se udvarati, osvajati ga, ali u svakom trenutku biti svjestan njegove moći.
More daje konačnu presudu - ako ono uzvrati svoju ljubav, onda je cilj postignut.
Kako pronaći formulu za savršenu ljubav - e to je pitanje svih pitanja.







Moj prvi dojam pri samom ulasku na sajam bio je da ima više izlagača nego posjetitelja.
Možda dijelom zbog toga što je čitav dan padala dosadna kiša, ali kako je meni baš taj četvrtak bio idealan za posjet CBS-u, povukao sam svoje veze i poznanstva prema nebesima kako bi osigurao nekoliko sati bez kišnih kapi. Hvala najljepša!



Na "elitnom" mulu ispred Lučke Kapetanije, udobno su se smjestili, sve redom - ploveći (bolje reći - plutajući) monstrumi.





Zašto plutajući - pa iz jednostavnog razloga što takvi brodovi spadaju u onu famoznu "nu me" kategoriju i što njihovi vlasnici u najvećem broju slučajeva nemaju blage veze o moru i plovidbi, ali očito imaju nešto što obični smrtnici nemaju. Baš se pitam što tz, tz, tz...



No, brodovi sa makar mrvu duše lako se prepoznaju.
Iako dizajnom bitno odskaču od mediteranskog tipa brodova, meni se osobno jako dopadaju ovi "amerikanci" - Grand Banks 47...
Dobar primjer kako od klasičnog ribarskog broda doći do dopadljive jahtice.



Primjećuje da su boje iz godine u godinu sve živopisnije.



Serija "Antares" francuskog proizvođača Bennetau malkice je bliže našim snovima. Ovoga puta smo iskoritili priliku pa skoknuli u natkabinu "osmice".
Desno mala kuhinjica pa upravljačka konzola, ispred/ispod njega sićušni WC više primjeren guzi Miki Mausa, blagovaonica s lijeve strane koja se može pretvoriti u ležaj, a u provi još jedan za ljubavnike...
Manage a trois - isključena opcija!



Naravno, na ovakvim sajmovima uvijek ima mjesta za "brodo-perverzije" svih mogućih orjentacija poput ovih...





Mislim stvaaaarno, nakrcati na krmu 1050 "konja", o bložemili...



Ovaj "crvendać" navodno može potegnuti punih 68 čvorova.



Pitam se, čemu?
A ko zna, možda je čoviku uvik priša....

Muški dio publike najviše zanimaju nadasve rafinirani detalji







Što o svemu ovome misle splitski umirovljenici, nismo uspjeli saznati



U stvari, možda čak i jesmo, ali nije baš za javnost



Ti snimaš mene, ja snimam tebe...
Snimajmo se bejbe...



Evo nas konačno i do jedrilica - mala jurilica za prave jedriličare, opet u produkciji Beneteau-a. Sedam i po metara uz minimalni prostor u kabini, samo za regate i dnevna jedrenja...



Zigi zagi jarboli brčkaju se na površini mora...



Eh da, nisam ni sumnjao da će me Salona 34 osvojiti ne na prvi, već uopće - bez bilo kakvog pogleda.
U devet metara i devedeset i devet centimetara, smješteno je sve što "normalnom čovjeku" treba za jadranske đite. Idealna za krstarenja od otoka do otoka, a zapravo kompetitivna i na regatama. Unutra su dvije kabine, prostrani salon, kuhinja, kupaonica...
Uhhhhh....prekrasna je zaista, odmah se vidi "rukopis" braće Jakopin.



Jernej i Japec Jakopin, potpisali su do sada na stotine vrhunskih projekata. Dizajnirati jedrilicu od deset metara koja "ima sve" zasigurno nije lako, ali prava čuda nastaju kad se talent, rad, znanje i upornost razigraju u "igrama bez granica", ili jednom rječju - Shipman!



San snova, zaista...



Iz iste radionice dolazi i motornjak Skagen, no ovoga puta mi je za oko zapela turbosimpatična bosonoga hostesa...



Kad sam se već počeo ozbiljno brinuti da nema brodova za radničku klasu, naletio sam na pravu stvar.
Originalno Hrvatsko - Marin 22!





Bilo bi zgodno kada bi se ovaj brod mogao isprobati u njegovom prirodnom okruženju jer ipak - jedna je stvar razgledati ga ovako na suhom, a sasvim druga na moru, ali imam jaki predosjećaj da je ovaj "brodić" izvanredno pogođen za naše more. Koji centimetar manje od sedam metara dužine, 2.6 metara širine, motor od 140 konja, potrošnja goriva - litra po nautičkoj milji, tamaaaaaan....
Dobro ajde, triba skupit pedesetak iljada eura pa još i koju siću za PDV i trošarine ali...

Za kraj smo ostavili i mini-podmornicu, žutu adakuće...



Na koncu, ne mogu se oteti dojmu da je sam obim sajma značajno smanjen u odnosu na protekle godine, iako vam to naravno nitko iz "Profectusa", organizatora sajma, neće službeno potvrditi. Vjerojatno će priznati "mali pad" od desetak posto, ali po mom osjećaju, pad u broju izloženih plovila je drastičan.
Doduše, za divno čudo, najmanji je vidljiv u onom "premium" segmentu za razliku od uvjetno rečeno - sitneži. Međutim, to je u svakom slučaju izvrstan pokazatelj globalne financijske krize. Odmah se vidi tko podnosi najveći teret - onaj famozni "srednji sloj" koji istina kod nas nije još ni zaživio ali eto - bilo bi lijepo da ga ima. Meni je osobno nedostajalo malo više "šuga", malih brodova, jedrilica, morskih kajaka, dasaka, kite-surfera...

Ono što je ipak utješno u ovoj priči - hrvatska mala brodogradnja se pokazala žilavom i ne predaje se tako lako. Štoviše, dva brod(ić)a koja su mi se najviše svidjela od svih na sajmu upravo su "made in Croatia."
Pa eto, ovo sunce koje je zasjalo nad splitskim pontonima možda je ipak dobar znak.
Jer, unatoč svemu, ploviti se mora...
Nema nam druge.






<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se