utorak, 01.07.2008.

~Silba
~

Ima jedan otok
Između Zadra i Pule
Oliba i Premude
Na dodiru Dalmacije i Kvarnera
Između moje sreće i nesreće
Radosti i tuge
Silba...











Silbe se od najranijeg djetinjstva sjećam po pravim Odisejama, najprije automobilskim do Zadra, pa zatim brodom preko Molata, Zapuntela, Ista, Škarde, Premude... sto godina bi trajalo to putovanje...
A kad bi konačno ugledali Grebene i zelene obrise pitomog otoka, znali smo da se dida Šime već spustija do porta na Žaliću ili Sotorišću i da nas čeka. Ugledali bi mi njega već s broda kako stoji na mulu, dok bi on nas zabrinuto pogledom tražija među stotinama putnika i brinija jesmo li se uopće uspili ukrcat u Zadru...
I kad bi nas konačno usvitilija onako umorne, istramakane, ruku punih kufera, valiža, boršetina, kesetina, osmijeh bi mu se razvuka priko ciloga lica...

Za desetak minuta hoda došli bi do kuće u kojoj bi nas čekala baba Marija i vesela družina mojih rođaka kojima je Silba bila ljetna rezidencija.

Postoji mali milijun razloga zašto i kako nisam do Otoka dolazija puno češće nego li je to bilo "normalno". O, kad bi sad uronija u to, ispala bi prava saga o Budenbrookovima.
Ili možda Karamazovima..
Ili nekim drugim "ovima"...
Razlozi, uzroci i posljedice ostajali bi među šaputanjima, kao u povjerenju, nikad glasno i jasno izrečeni...
Sad to nije više važno...
Puno je godina prošlo.

Dida Šime umra je točno na moj osamnaesti rođendan.
Baba Marija ga je nadživila skoro dvadeset godina...
Silba je otok udovica.
Muškarci rano odlaze.
Ko zna zašto je to tako...



Otok Silba...
Čudesan otok...
Zeleni otok
Selva, silva, selba... znači "šuma"
Za Silbu se općenito jako malo čuje i zna.
Oni koji su bili na njoj, makar i jednom, dobro znaju o čemu govorim.
Oni koji nisu, uglavnom i ne znaju da postoji
Je li to Susak?
Ili Sušac!?
Ah ne, to je nešto drugo...kako ste rekli...Silba!?

Kao da postoji tajna zavjera šutnje.
Postoji jedan otok da, zaista postoji, pravi raj na zemlji, ali pssst...nemoj da se širi previše, znaš, kuiš, fakat ono, ne..

Otok kapetana
Kapetanskih dvora
Omeđenim visokim zidovima
Otok neuzvraćenih ljubavi.
Čudesan otok...





Ništa više nije kao prije
Dida i baba su pod čempresima kod svetog Marka
Ostala je kuća na Otoku
Sama
Tužna
Prazna
Žalosna
Matematički precizno razdjeljena među baštinicima
Svačija
I ničija

Neobično mi je ovog puta bilo na Silbi
Totalno drugačije nego ikad prije
Sa mnom su bili moji prijatelji
Otvorenog srca
S osmijehom na licu
Bilo im je drago
Znam da je
Osjećam to
Reka sam im prije polaska: "Ne očekujte puno"
To je samo Otok
I jedna kuća u kojoj nitko više ne živi
Rekli su mi: Ma ne brini!

Bili su to predivni dani
Ništa spektakularno
Ali...baš onako kako triba bit!

Na Silbi žive neki mudri ljudi
Rekli su mi ovog puta: "Vi MORATE dolaziti!"
Znam da niste do sada
Ma da, u stvari jeste, ali rijetko, previše rijetko
Znamo i zašto
Nije više važno
Ali sad MORATE...

Ima nešto posebno magično u dolasku i odlasku Broda s Otoka
Neka svečana tišina
Ili tek potihi žamor
Oni koje odlaze
I oni koji ostaju
Na mulu
I mašu
Za sretan put
Dobro Vam More...









Kad smo odlazili, osta sam zadnji u kući
Zaključa vrata, ugasija svitla, pokupija sve stvari...
Lagano zatvorija već ruzinava vrata od dvora...
Kuća je opet bila tužna
Prozori sa zatvorenim škurama
Ka sklopljenim očima...

Ali...sad mi je izgledala drukčije tužna nego par dana ranije, kad smo tek bili došli
Još je uvik to bila tuga, ali neka druga tuga...
Unili smo život
I smij
Zamirisala je kuća po ljudima
Barem na tri dana

Lipo nam je bilo
Baš lipo...
Mislim da ću se vratit...
Osjećam to






















<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se