DivanSkitnje

srijeda, 05.11.2014.

PROPAST AKCIJE „CROA-SAN“



Protekli tjedan na ovim prostorima bit će upamćen po munjevitoj jutarnjoj akciji, kodnog naziva CROA-SAN, državnih organa zaduženih za sigurnost i blagodat države. Kirurškom preciznošću su skoro na spavanju, u njenom domu u mjestu V. iznenadili Jacu B. poznatu dilericu vrućih uštipaka, kroasana, savijača, kiflica, pita i pitica…
- - Hrvoje, dal si pronašao što? - stenjao je viši inspektor Jerko rujući ispod pećnice tražeći skrivene kroasane
- -Jesam! – slavodobitno je uzviknuo inspektor Hrvoje pokazujući vreću sa 25 dekagrama brašna.
- - Spremi vrećicu u našu vreću – zapovjedio je viši inspektor Jerko metući mrvice ispod štednjaka. Posao je obavljao metodično ne ispuštajući malu metlicu iz ruku. Iznad njega stajao je mlađi inspektor Stjepan pomno promatrajući što radi šef.
- - Šefe al' što će nam tih 25 deka brašna? Pa od njega se ne može napraviti ni pet poštenih kroasana koje ja sam pojedem s bijelom kavom – pitao se inspektor Hrvoje poznat po tome što se ponekad posluži i vlastitom glavom..
- - Možda se ne može napraviti kroasana al' može uštipaka – objasnio je viši inspektor Jerko pokazujući zbog čega je najviše rangirani dužnosnik. Inače, viši inspektor imao je sigurne dojave da je osumnjičenica poznati diler proizvoda od tijesta i da se kod nje u kući svakoga vikenda održavaju pravi derneci u jelu i piću. A tko je u ovo doba recesije vidio da se održavaju takvi derneci?! To nisu sigurno čista posla. A postoje čvrste indicije da se ti uštipci, a naročito kroasani, pite makovnjače, pa čak i orahnjače iznose izvan kuće i dilaju po svatovima, karminama, svadbama, rođendanima pa se čak koriste i prilikom babinja!!! Doduše, nakon poduljeg praćenja pa čak i prisluškivanja (preko plota) moglo se zaključiti da se roba iz kuće iznosi u manjim količinama. Onako na tacnama kako ne bi bilo sumnjivo. A da nisu čista posla vidjelo se prije par dana kada je susjeda Stana donijela osumnjičenici pod rukom kokoš graorku. Dojavljivač Anto zabilježio je kako je Stana viknula osumnjičenici:
- - To ti je za one kroasane što si mi ispekla za svatove!
- Nakon toga alarmiran je državni represivni aparat jer je bilo očito kako se država potkrada i da državi od kokoške pripadaju barem jajca. Koja bi snijela. Ako sumnjivac od nje prije toga ne napravi juhu. A imao je viši inspektor u tome iskustva. Još uvijek je neopjevana ona poznata akcija „Ajvar“ kada su u suradnji s oklopljenim specijalcima na djelu uhvatili baba Maru gdje neovlašteno prodaje dvije tegle ajvara. Među službenicima se šapuće kako je Jerko provalio i onu dvojicu što su prodavali svete slike i pritom svaki od njih zaradio po 57,45 kuna, a da državi nisu platili porez. Pa akcija „Popuši“ kada su uhvatili baba Milku s tri kilograma duhana te priveli i trojicu kupaca kod kojih su našli u džepovima po 300 grama sitno narezane hercegovačke škije. E, nema majci, državi državno, Bogu božje, tajkunu tajkunovo, a tebi babo zatvor.
- .- Šefe, ovo ne radi- oglasio se i pripravnik inspektor Vinko pokušavajući uključiti pećnicu. Škljocao je prekidačima, provjeravao kabel, utičnice, napon ali jok. Pećnica nije radila.
Viši inspektor Jerko stenjući se osovi na koljena pazeći da glavom ne drmne u spuštena vratašca štednjaka. Pogleda s nevjericom mladog kolegu:
-Kako ne radi? Pa mora raditi, kako će peći te uštipke, kiflice, kroasane i ostalu inkriminiranu robu od koje ta okorjela dilerica vjerojatno mjesečno zaradi i par stotina kuna?! – čudio se viši inspektor gurajući u hlače potkošulju i košulju, koje su se izvukle dok je puzao ispod štednjaka.
- Što ćemo sada šefe? – očajničkim troglasom zavapili su inspektori Hrvoje, Vinko i Stjepan.
Viši inspektor Jerko zbunjeno se češkao po glavi zagledajući štednjak sa svih strana ne bi li otkrio dal' rerna, iliti pećnica uistinu ne radi ili je to samo podvala da se zamete trag. No, velika rupa na limu i nagorjele žice neumoljivo su pokazivale kako pećnica nije u uporabi već dulje vremena.
Nema kroasana, uštipaka, pita i pitica, savijača, nema brašna, nema pećnica, nema dokaza, morao je na kraju samom sebi priznati viši inspektor Vinko. Skrušeno je uzeo svoju metlicu i zapovjedio povlačenje u bazu. Iako je, onako visok i autoritativan dostojanstveno napuštao inkriminirano mjesto, u sebi je kiptio od bijesa: Hajd što je akcija CROA-SAN propala, al što je onoj dilerici onako temeljito pomeo kuhinju s malom metlicom to si još dugo neće oprostiti.

05.11.2014. u 09:49 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.11.2014.

Dan poslije; Nosač uspomena

Sjedim na hladnom, nadgrobnom kamenu umoran od svih smrti koje su se očešale o mene u posljednjih pet godina. One od 1991/95. i ne računam, one su u nekom od foldera moždanih vijuga i iskaču kad one hoće, a ne kada ja to želim. Da je po mojoj volji taj folder nikada više ne bi više bio otvaran. A ove posljednje. Jedna za drugom, brzo i stalno. U nekoj ubitačnoj konstanti. Nekom paklenom, preciznom rasporedu. Sve dok ne ostadoh skoro sam. Ostaviše me kao posljednjeg nosača svijeća i cvijeća, i prokletstva uspomena. Ili blagoslova. Nisam siguran.

Ma nisam baš sam, nisam posljednji. Ima pokoja i mlađa osoba ali one – osim sina moga, drže do viših razina meni pomalo nedokučivih. I dok oni kažu da su u mislima s njima ja nosim vodu, perem ploču i kamen, brišem slova, berem cvijeće iz vrta jer držim da oni to cvijeće više vole od onoga umjetnoga i kupovnoga. Iako nije tako raskošno. I užgam svijeću i pozdravim se s njima barem jednom tjedno. A one ostale dane mislim na njih. Bez obzira na datume. I prekrižim se, pa čak pokušam promrmljati i molitvu. Započnem ali ju ne dovršim. Nerazumljiva je ali se uzdam da onaj kome je upućena to razumije. I zna ju dovršiti. Oduvijek sam bio slab s moljenjem.

Nisam se pomolio ni kada sam ja umro. Nisam ni imao vremena. A i da jesam imao vremena ne bih se molio jer to nisam ni znao. Čak se i ne sjećam da sam bio mrtav. Zbog čega su me vratili, pitam se već godinama. Dal' su me svojim životima otkupili meni najdraže osobe? Ako i jesu često puta pomislim da im je žrtva bila uzaludna. Ili nije? Ostaviše me kao svoga posljednjeg nosača svijeća i cvijeća, i prokletstva uspomena. Ili blagoslova. Nisam siguran.



03.11.2014. u 23:50 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< studeni, 2014  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga: Divani, skitnje...

tenushm@gmail.com
Mail - Divan skitnje

O AUTORU
1443598348630658797


Željko Mužević (1951.-2015.) bio je poznati brodski novinar i kolumnist. Karijeru je započeo davne 1973.. u informativnoj ustanovi „Brodski list i Radio Brod“. Nakon duljih sukoba s tadašnjim direktorom, politikom i međuljudskim odnosima u kući, 1981. odlazi u tadašnju SOFK-u, a 1989. ponovno se vraća u „Brodski list i Radio Brod“. Kroz sve to vrijeme, od 1973. bavi se novinarstvom: Brodski list, Sportske novosti, Večernji list, Arena, Radio Brod, Vikend…Demokratske promijene zatekle su ga na mjestu novinara „Brodskog lista i Radio Broda“. U lipnju 1991. samoinicijativno odlazi u opkoljeno Kijevo i praktički postaje prvim brodskim ratnim izvjestiteljem. U listopadu 1991. postaje pomoćnikom zapovjednika 108. brodske brigade za IPD. Vrijeme uglavnom provodi na novogradiškom ratištu da bi ga, nedugo potom, Upravi odbor Brodskog lista imenovao odgovornim urednikom radio Broda (studeni 1991.). Za vrijeme najvećih napada na Slavonski Brod, otvara vrata svoje obiteljske kuće u kojoj se seli čitava radio stanica i iz koje se emitira radio program. Od 1995. postaje izvršni urednik. Pet godina kasnije postaje urednik brodskog dopisništva Jutarnjeg liste. Godine 1998. izaje knjigu "Mars u brodskom sazviježđu.
Njegovu priču "Jeka" 2006. je Miljenko Jergović uvrstio u zbirku „Najbolje hrvatske priče 2006"




Copyright©divanskitnje
Svi tekstovi i fotografije zaštićeni su ovim znakom i nije ih uputno objavljivati bez dogovora s autorom




za povijest

PRIČE

Barun Franjo Tenk - priče,by Divan-Skitnje

1.Barun Franjo Trenk

Otmica Đule Ređepove,
Ratnik, pustolov, ljubavnik,
Pjesma i ples,
Kako je harambaša Ivo riješio zagonetku o tri rupe na 'rastovu stolu
Đulin let,
Kakovu Hrvati djecu jedu,
Trenkov dvorac danas

2. Čaruga

Kako je Čaruga za nos vukao starog doktora,
Kako je Čaruga opljačkao Najšlos,
Mica trocijevka,
Kako je Čaruga u Podvinju galamio na žandare,
Na današnji dan 27. veljače


3. RAT

Jeka,
Maslenica-Kašić I,
Maslenica-Kašić II,
Mladosti kojoj nisu dali odrasti,
Siniša Glavašević,
Mjesec kada su ubijali djecu,
Kijevo '91 I,
Kijevo '91 II,
Četnici u Posavlju-dr.Lj. Boban,
Kako je započeo rat u BIH,
A. Izetbegović-fonogram,
E, moj druže haški,
Roditelji,
U predvorju pakla
Pozdrav iz Like,
Umjesto Božićne priče,
Rat prije rata u BIH,
Zločin i kazne(e),
Pismo,
Pir I,
Pir II,
Pir III,
Pir IV,
Pir V,
Pir VI,
Pir VII,

4. DIVANI

Divani o Šimi,
Živ sam,
Malena,
Crnogorci raketirali Podvinje,
Kako su 'tjeli otrovat naftom,
Nakurnjak1,
Nakurnjak 2,
Mata 1,
Mata 2,
Mata 3,
Obljetnica,
Ćuko,
Buna seljaka brodskog Posavlja I,
Buna II,
Buna III,
Buna IV,
Martin,
Kajo, moja Kajo,
Povratak Rodana,

5. ZAVIČAJNICI

Ivana Brlić Mažuranić,
Dragutin Tadijanović,
Mia Čorak Slavenska,
Tomo Skalica-prvi Hrvat koji je oplovio svijet I,
Tomo Skalica II,
Krešo Blažević (Animatori),
prof. Vuk Milčić,

6. SKITNJE

Stari običaji u novom ruhu
Glagoljica i Lovčić selo,
Jankovac- Biser gornje Slavonije,
Običaji,
Čijalo,
Antina spilja,
Skitnje Vinodolom,
Dilj Gora krije 100 milijuna tona ugljena,
Ovdje se rađala Europa,
Dani dudove svile i divana,
Vinkovo,
Crni Potok,
Kosovarska,
Panonsko more na vr' Dilja,
A zvona, zvone li zvone,
Građevinci-arheolozi,
Naušnica,