DivanSkitnje

subota, 08.12.2007.

MOJ PRIJATELJ MATA (3)

Image Hosted by ImageShack.us


- Stani Mata, ne žuri. Evo Delfi hoće još, al' polako. Lagano
-Delfi?
- Kaže, priču po priču.
E, tako nećemo bit gotovi za dvije godine, makar svaki dan objavljivao.
- Dobro, hajdemo još ovaj nastavak-
- Za Delfi? Može ako ti kažeš. A što te zanima. Ljudožderi na Papui? Ma to bih najradije zaboravio. Rekao sam ti da sam bio nazočan kada su se vratili sa jednom djevojkom iz suparničkog plemena i hladnokrvno ju ubili i pojeli. Još i sada se zgrozim. Zatim sam bio na jednom filipinskom otočiću u selu gdje su domoroci živjeli normalno, hranili se mesom divljači, nekim travama i ništa nije odavalo da su kanibali. Sve dok mi nisu ponosno iznijeli lubanje svojih neprijatelja koje su ubili ili zarobili i –pojeli. Bogami, nije mi bilo svejedno i nisam se nikako mogao zamisliti u nekom kotlu sa začinima, da bih bio poslužen kao glavno jelo pri nekoj njihovoj svetkovini. Na sreću sve je dobro prošlo, ali je gorak okus ostao. Doduše, ja nisam vidio da su oni ikoga uhvatili ili, nedaj bože, pojeli, ali sam vidio hrpe ljudskih kostiju oko svetišta, a ratnici su oko pojasa nosali torbice od dječjih kostiju. Ako i jesu kanibali onda je to u onim vremenima kada nestane hrane i kada puki opstanak postaje upitan. Dakle, samo u krajnjoj nuždi, a onaj koga će pojesti to zna unaprijed. Obično izaberu najslabijeg. Ma, pusti ljudoždere, hajdemo o nekim drugim dojmovima.

Image Hosted by ImageShack.us


Evo, kada sam bio na Madagaskaru tu sam se susreo sa svijetom vračeva, mistike i kulta. Preci se tu štuju toliko da je to za naše pojmove neshvatljivo. Na otoku Razana (preci) nema dana da se ne spomene umrli predak, a mjesečno se pomoću vračeva priziva njegov duh. Zbog poštivanja i zazivanja predaka groblja su tik uz selo, a posebno je zanimljiv običaj Famadihana koji se grubo može prevesti kao „promatranje mrtvaca“.
Svečanost započinje uz zvuke bubnjeva i na okupu je najšira rodbina. Na poklone donose po nekoliko kilograma riže, ribe, voća i ta hrana se mora pojesti dok traju ti dani. Na okupu se nađe i po stotinu potomaka. Prvoga dana obitelj dolazi pred grobnicu gdje su pokopane kosti. Mladi ljudi potom skidaju veliku kamenu ploču obzidanu crvenim blatom. Potom u grobnicu ulaze najstariji ljudi iz obitelji, pozdravljaju mrtvace i objašnjavaju im razloge svoje posjete. Ako je grobnica velika u njoj ima nekoliko polica s kosturima koji su poredani po starosti tako da je na najvišoj polici najstariji kostur. Svi su umotani u svilu crne boje i tako umotani podsjećaju na egipatske mumije. Ljudi iznose najstariji kostur, odmotavaju ga, a žene peru i čiste gosti i umotavaju ih u novu svilu. Najodvažnije žene čak hvataju „mumiju“ i otplešu poneki ples uz riječi hvale kako je bio pametan, odvažan, mudar te mu zahvaljuju na životu koji im je podario. Nakon toga ga vraćaju nazad uz hranu i piće da mu se nađe do slijedeće „famadihane“.
- E, jesi ga izabrao! Opet o kostima, mrtvima …
- E, bogati, tko bi tebi udovoljio. Evo o jednom izgubljenom selu u Tanzaniji. Ondje su mi pričali da postoji selo u kojem žive polumajmuni. Vodiči su se zaklinjali da je to istina. I tako sam krenuo s njima kako bi sve to provjerio. I tako stigli smo do sela kojeg nije ni na specijalkama. U prvi tren, po ulasku u selo, nisam vidio ništa neobično. Osim da je bilo pusto a to je često kada ulazimo u sela jer se ljudi obično skriju dok ne budu sigurni da im ne prijeti nikakva opasnost. Ipak uspio sam vidjeti i fotografirati nekoliko takvih bića kojima je gornji dio tijela bio ljudski, a donji podsjeća na majmunske udove. I glasali su se kao majmuni. Ništa mi nije bilo jasno tada, a ni sada. Neki kažu da je došlo do parenja s majmunima. Znanstvenici kažu da je nemoguće. Pored toga majmuna tu uopće nema. Držim da je došlo do neke degeneracije, ali takvo nešto prije ni kasnije nigdje nisam vidio.

Image Hosted by ImageShack.us


E, dosta bi bilo. Kao što sam ti rekao, bolje vodi računa da se te moje zabilješke objave kako bi koji oni vole na taj način putovati imali što čitati. A ima se, vjeruj mi.
- - Vjerujem Mata, pa ne mogu pobrojat sve te slike. Ima ih na 'iljade, a da bi pregledao samo vrpce mog'o bi sjedit i gledat nedjelju dana. 'Fala ti i na ovom ljudikanju.

08.12.2007. u 01:42 • 24 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga: Divani, skitnje...

tenushm@gmail.com
Mail - Divan skitnje

O AUTORU
1443598348630658797


Željko Mužević (1951.-2015.) bio je poznati brodski novinar i kolumnist. Karijeru je započeo davne 1973.. u informativnoj ustanovi „Brodski list i Radio Brod“. Nakon duljih sukoba s tadašnjim direktorom, politikom i međuljudskim odnosima u kući, 1981. odlazi u tadašnju SOFK-u, a 1989. ponovno se vraća u „Brodski list i Radio Brod“. Kroz sve to vrijeme, od 1973. bavi se novinarstvom: Brodski list, Sportske novosti, Večernji list, Arena, Radio Brod, Vikend…Demokratske promijene zatekle su ga na mjestu novinara „Brodskog lista i Radio Broda“. U lipnju 1991. samoinicijativno odlazi u opkoljeno Kijevo i praktički postaje prvim brodskim ratnim izvjestiteljem. U listopadu 1991. postaje pomoćnikom zapovjednika 108. brodske brigade za IPD. Vrijeme uglavnom provodi na novogradiškom ratištu da bi ga, nedugo potom, Upravi odbor Brodskog lista imenovao odgovornim urednikom radio Broda (studeni 1991.). Za vrijeme najvećih napada na Slavonski Brod, otvara vrata svoje obiteljske kuće u kojoj se seli čitava radio stanica i iz koje se emitira radio program. Od 1995. postaje izvršni urednik. Pet godina kasnije postaje urednik brodskog dopisništva Jutarnjeg liste. Godine 1998. izaje knjigu "Mars u brodskom sazviježđu.
Njegovu priču "Jeka" 2006. je Miljenko Jergović uvrstio u zbirku „Najbolje hrvatske priče 2006"




Copyright©divanskitnje
Svi tekstovi i fotografije zaštićeni su ovim znakom i nije ih uputno objavljivati bez dogovora s autorom




za povijest

PRIČE

Barun Franjo Tenk - priče,by Divan-Skitnje

1.Barun Franjo Trenk

Otmica Đule Ređepove,
Ratnik, pustolov, ljubavnik,
Pjesma i ples,
Kako je harambaša Ivo riješio zagonetku o tri rupe na 'rastovu stolu
Đulin let,
Kakovu Hrvati djecu jedu,
Trenkov dvorac danas

2. Čaruga

Kako je Čaruga za nos vukao starog doktora,
Kako je Čaruga opljačkao Najšlos,
Mica trocijevka,
Kako je Čaruga u Podvinju galamio na žandare,
Na današnji dan 27. veljače


3. RAT

Jeka,
Maslenica-Kašić I,
Maslenica-Kašić II,
Mladosti kojoj nisu dali odrasti,
Siniša Glavašević,
Mjesec kada su ubijali djecu,
Kijevo '91 I,
Kijevo '91 II,
Četnici u Posavlju-dr.Lj. Boban,
Kako je započeo rat u BIH,
A. Izetbegović-fonogram,
E, moj druže haški,
Roditelji,
U predvorju pakla
Pozdrav iz Like,
Umjesto Božićne priče,
Rat prije rata u BIH,
Zločin i kazne(e),
Pismo,
Pir I,
Pir II,
Pir III,
Pir IV,
Pir V,
Pir VI,
Pir VII,

4. DIVANI

Divani o Šimi,
Živ sam,
Malena,
Crnogorci raketirali Podvinje,
Kako su 'tjeli otrovat naftom,
Nakurnjak1,
Nakurnjak 2,
Mata 1,
Mata 2,
Mata 3,
Obljetnica,
Ćuko,
Buna seljaka brodskog Posavlja I,
Buna II,
Buna III,
Buna IV,
Martin,
Kajo, moja Kajo,
Povratak Rodana,

5. ZAVIČAJNICI

Ivana Brlić Mažuranić,
Dragutin Tadijanović,
Mia Čorak Slavenska,
Tomo Skalica-prvi Hrvat koji je oplovio svijet I,
Tomo Skalica II,
Krešo Blažević (Animatori),
prof. Vuk Milčić,

6. SKITNJE

Stari običaji u novom ruhu
Glagoljica i Lovčić selo,
Jankovac- Biser gornje Slavonije,
Običaji,
Čijalo,
Antina spilja,
Skitnje Vinodolom,
Dilj Gora krije 100 milijuna tona ugljena,
Ovdje se rađala Europa,
Dani dudove svile i divana,
Vinkovo,
Crni Potok,
Kosovarska,
Panonsko more na vr' Dilja,
A zvona, zvone li zvone,
Građevinci-arheolozi,
Naušnica,