DivanSkitnje

subota, 14.04.2007.

MALENA




Priča za laku noć

Ovo je priča o rodi i čovjeku. O dobrim i zlim ljudima. Priča za laku noć.

Image Hosted by ImageShack.us

Bilo je to davno, prije 14 godina kada su talijanski lovci za jeftine novce kupili pravo na ubijanje naših životinja. Nakon jutarnjeg mezetluka i šljivovice, Talijani predvođeni domaćim lovcima, koji se inače kunu kako vode brigu o životinjama, lunjali su oriovačkim i lužanskim utvajima usput pucajući na divlje (i domaće) patke. Zadrigli u piću, nesigurne ruke i mutna oka, nervozni jer cijeli dan nisu ništa ubili, Talijanci su počeli pucati na sve živo što se kreće. Tako su vidjeli i jednu rodu gdje gaca močvarnim tlo. Jedan od njih je naciljao i pogodio ju u krilo, a kako nisu znali što će s njom ostavili su ju da ugine. I to sve s blagoslovom domaćih vodiča kupljenih za šaku lira.
Tako su strani lovci u koaliciji s domaćim osudili rodu na smrt. No, pojavio se Stjepan Vokić, domar u slavonskobrodskoj Osnovnoj školi iz Brodskog Varoša. Uzeo ranjenu rodu slomljena krila i odnio ju kući. Prošla je roda brojne veterinarske preglede: rana je zacijelila, ali je krilo ostalo beživotno visjeti. Roda više nije mogla letjeti. Tako je plavetne visine zamijenila životom na zemlji, a Stjepan joj je na visini od četiri metra sagradio gnijezdo i silaznu platformu. Tu je roda, nazvana Malena, provodila vrijeme-sve do zimskih dana kada se selila u dvorišnu zgradu gdje je također imala gnijezdo i "magmu" koja ju je grijala cijele zime. No, iako se Stjepan o rodi zdušno brinuo, svakodnevno odlazio na ribnjake, lovio ribe, guštere i zmije – roda je u životinjskom svijetu bila žigosana, obilježena i niti jedan mužjak ju nije htio. I tako je Malena čeznula za plavetnilom, venula za pomlatkom tim više što je svakodnevno u svome susjedstvu gledala dvije obitelji roda koja su se voljele, legle jaja, odgajale mlade, učile ih letjeti i pred jesen kretale na duga putovanja put juga.
I kao u pravim bajkama, nakon 11 godina samovanja, jednog proljeća iznad dvorišta je, vraćajući se iz Afrike sa zimovanja (ljetovanja), jedan je rodan zastao uporno kružio iznad Vokićeva dvorišta. Danima se Malenoj udvarao i postupno uselio u njeno gnijezdo stoički trpeći kljucanje njenog kljuna. No, bilo kako bilo-planula je ljubav! A, nakon ljubavi gnijezdo se napunilo jajima te se izlegle dvije rode koje je, pošto Malena to nije mogla, rodan učio letjeti i pripremati za jesenski odlazak. Cijelo ljeto proveli su njih četvero zajedno, a kada je došlo vrijeme odlaska rodan se sa malim rodama vinuo u zrak i dugo, dugo su kružili iznad dvorišta opraštajući se od Malene. Trajalo je to satima, a potom su rode odletjele na put dug više tisuća kilometara ne znajući tko će se od njih vratiti na proljeće. Malena je ostala u gnijezdu, tužna i nesretna, a ljudi se kunu da su u njenim očima vidjeli suze. Nekoliko dana od silne tuge ništa nije jela ni pila, ali su ju prvi hladni dani natjerali da uđe u zgradu gdje je počela iščekivati proljeće i povratak svoga rodana. Izlazila je ona van, na snijeg šetajući pored obližnje ceste. Tako je izazvala i sudar. Kada je bijesni vozač izašao van i dreknuo: - Kamo gledaš glupane? vozač krivac je skrušeno odgovorio: - U rodu! Ovaj ga je zblenuto promatrao, a potom poslao u rodni kraj nazvavši ga lašcem. Kako je krivac uporno ostao pri tvrdnji da je na snijegu vidio rodu - obojica su krenuli u provjeru. I stvarno, u obližnjem su dvorištu ugledali Malenu. Čuvši priču o njoj, a kako automobili nisu pretrpjeli veća oštećenja, vozači su se izmirili u birtiji, dogovorili o popravcima - i sve se vratilo u kolotečinu.
A Malena je nestrpljivo čekala proljeće. Kako se bližilo vrijeme povratka, Malena je postajala sve nervoznija i nervoznija… I napokon, jednog dana u ožujku, iznad dvorišta pojavio se njen rodan. Dugo je kružio, pozdravljajući klepetanjem kljuna Malenu, Stjepana i svoj dom. I sletio. Klepetali su dugo crveni kljunovi, radovalo se, snubilo, ljubilo, a večer je nalikovala onoj iz "tisuću i jedne noći". Prštalo je granje gnijezda koje sutradan Stjepan morao popravljati. I opet se ponovila priča: jaja, mladi, učenje, odlazak, tuga… I tako već četiri godine. Bilo je tu i nevjere, izbacivanja iz gnijezda, opraštanja… Baš kao u onom ljudskom braku. Ove godine rodan je doletio krajem ožujka, a Malena je na Uskrs snijela prvo jaje. I opet će se priča ponoviti, samo što se i rodan ulijenio te Stjepanu prepustio brigu oko hrane. I dok Stjepan mora hraniti dvije rode, rodan za to vrijeme ljubi i skuplja snagu za jesenski odlazak. A Malena za tugu do ponovnog povratka.


Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us

14.04.2007. u 22:49 • 15 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga: Divani, skitnje...

tenushm@gmail.com
Mail - Divan skitnje

O AUTORU
1443598348630658797


Željko Mužević (1951.-2015.) bio je poznati brodski novinar i kolumnist. Karijeru je započeo davne 1973.. u informativnoj ustanovi „Brodski list i Radio Brod“. Nakon duljih sukoba s tadašnjim direktorom, politikom i međuljudskim odnosima u kući, 1981. odlazi u tadašnju SOFK-u, a 1989. ponovno se vraća u „Brodski list i Radio Brod“. Kroz sve to vrijeme, od 1973. bavi se novinarstvom: Brodski list, Sportske novosti, Večernji list, Arena, Radio Brod, Vikend…Demokratske promijene zatekle su ga na mjestu novinara „Brodskog lista i Radio Broda“. U lipnju 1991. samoinicijativno odlazi u opkoljeno Kijevo i praktički postaje prvim brodskim ratnim izvjestiteljem. U listopadu 1991. postaje pomoćnikom zapovjednika 108. brodske brigade za IPD. Vrijeme uglavnom provodi na novogradiškom ratištu da bi ga, nedugo potom, Upravi odbor Brodskog lista imenovao odgovornim urednikom radio Broda (studeni 1991.). Za vrijeme najvećih napada na Slavonski Brod, otvara vrata svoje obiteljske kuće u kojoj se seli čitava radio stanica i iz koje se emitira radio program. Od 1995. postaje izvršni urednik. Pet godina kasnije postaje urednik brodskog dopisništva Jutarnjeg liste. Godine 1998. izaje knjigu "Mars u brodskom sazviježđu.
Njegovu priču "Jeka" 2006. je Miljenko Jergović uvrstio u zbirku „Najbolje hrvatske priče 2006"




Copyright©divanskitnje
Svi tekstovi i fotografije zaštićeni su ovim znakom i nije ih uputno objavljivati bez dogovora s autorom




za povijest

PRIČE

Barun Franjo Tenk - priče,by Divan-Skitnje

1.Barun Franjo Trenk

Otmica Đule Ređepove,
Ratnik, pustolov, ljubavnik,
Pjesma i ples,
Kako je harambaša Ivo riješio zagonetku o tri rupe na 'rastovu stolu
Đulin let,
Kakovu Hrvati djecu jedu,
Trenkov dvorac danas

2. Čaruga

Kako je Čaruga za nos vukao starog doktora,
Kako je Čaruga opljačkao Najšlos,
Mica trocijevka,
Kako je Čaruga u Podvinju galamio na žandare,
Na današnji dan 27. veljače


3. RAT

Jeka,
Maslenica-Kašić I,
Maslenica-Kašić II,
Mladosti kojoj nisu dali odrasti,
Siniša Glavašević,
Mjesec kada su ubijali djecu,
Kijevo '91 I,
Kijevo '91 II,
Četnici u Posavlju-dr.Lj. Boban,
Kako je započeo rat u BIH,
A. Izetbegović-fonogram,
E, moj druže haški,
Roditelji,
U predvorju pakla
Pozdrav iz Like,
Umjesto Božićne priče,
Rat prije rata u BIH,
Zločin i kazne(e),
Pismo,
Pir I,
Pir II,
Pir III,
Pir IV,
Pir V,
Pir VI,
Pir VII,

4. DIVANI

Divani o Šimi,
Živ sam,
Malena,
Crnogorci raketirali Podvinje,
Kako su 'tjeli otrovat naftom,
Nakurnjak1,
Nakurnjak 2,
Mata 1,
Mata 2,
Mata 3,
Obljetnica,
Ćuko,
Buna seljaka brodskog Posavlja I,
Buna II,
Buna III,
Buna IV,
Martin,
Kajo, moja Kajo,
Povratak Rodana,

5. ZAVIČAJNICI

Ivana Brlić Mažuranić,
Dragutin Tadijanović,
Mia Čorak Slavenska,
Tomo Skalica-prvi Hrvat koji je oplovio svijet I,
Tomo Skalica II,
Krešo Blažević (Animatori),
prof. Vuk Milčić,

6. SKITNJE

Stari običaji u novom ruhu
Glagoljica i Lovčić selo,
Jankovac- Biser gornje Slavonije,
Običaji,
Čijalo,
Antina spilja,
Skitnje Vinodolom,
Dilj Gora krije 100 milijuna tona ugljena,
Ovdje se rađala Europa,
Dani dudove svile i divana,
Vinkovo,
Crni Potok,
Kosovarska,
Panonsko more na vr' Dilja,
A zvona, zvone li zvone,
Građevinci-arheolozi,
Naušnica,