ponedjeljak, 24.09.2007.
POVRATAK IZ RODNICE
...da, sinoć smo se vratile. Samo kuje, mužjak je ostao na Okretaljki.
Srce mi puca...al to sam morala napraviti. Ima više razloga...neda mi se o tome. Koliko tužnih ljubavi na svijetu ima...zašto bi moja bila nešto vrijedno pisanja?
Kako je bilo...? Nemam pojma. Ne znam (još) ni čemu sve to.
Osim što je poslužilo Zakonitom da shvati da mu ne falim. I da digne papire za rastavu, sporazumnu, navodno. I mislim da blefira...al neka. Izblefa je sam sebe. Ako je mislio da će me šokirati...zajeb'o se. Moj odgovor na tu kukavički izrečenu izjavu je bio: "...napokon!"
OK, tajming je katastrofalan...al kad je oravi tajming za rastavu? Nikada.
Istinabog, toliko toga me čeka...jer sam u tolikoj mjeri mazohistički nastrojena da sam pristala ostati u Splitu kako Dijete nebi moralo mijenajti rutinu, vrtić, prijatelje... OK; i ja sam dobila odličan posao...počinjem za tjedan dana...i u totalnoj sam Panici.
Upravo sam se vratila sa MUP-a. Moram prebaciti prebivalište koje je do sada bilo na rijčkoj adresi. Odjavila sam se 23.04. Znači, prošlo je "samo" 5 mjeseci...a rok je 7 dana. Kad sam prelazila granicu, molila sam Boga da moje splitske tablice ne budu toliko sumnjive pa da krenu u komp kontrolu. Dobila bi kaznu...već jednom jesam. Jebote, ako ljudi mogu imati dvojno državljanstvo...zašto ne mogu imati i dvojno prebilvalište??? Više ni Bog ne zna koliko sam puta to prebacivala.
I sad, kad prebacim prebivalištre...promjenim osobnu...onda cu opet morati, jer čvrsto namjeravam vratiti svoje djevojačko prezime. Jebote...šta me sve čeka.
U Rijeci sam bila zamrznuta...sve te moje babe koje sam toliko željela vidjeti...za koje sam mislila da ce me "dignuti" iz ovog kakatoničkog stanja...nisu mi pasale. Nije situacija definirana...sve je u zraku...i sve me jako tišti...a kad je tako...onda se ja zatvaram u sebe i...prepuštam se TV-u. Kad je već moj Život u kurcu...da barem gledam one kojima je bolje...ili gore.
Dakle...sve sam odgledala...mogla bi neki doktorat napisati o telki u zadnja dva tjedna.
I sve bi to još prošlo iole ok da nema tih debilnih reklama...koje su ok samo ako u to vrijeme mi se piša, kaka ili jede... No, muči me njihov koncept. Ako su reklame proizvod analize kolektivne psihologije...onda smo fakat u kurcu. Od sponzoruša do srpskih domaćica...svi smo u kurcu.
Primjer prvi: dolazi koka, u "najboljim godinama", sjeda na klupu u parku, divan je sunčan dan, ona sređena kao neka vrhunska men'đerica...šta li samo radi oko 10 i pol ujutro u parku??? Na istoj klupi sjedi On, umire od dosade, ima kožne hlače. U 10 i pol ujutro. Puše i stenje a na majici mu se vidi natpis da je to jedino što je dobio od te i te banke nakon što je počeo štedjeti kod njih... Aloooooo....frajer u kožnim hlačama, crnim, neobrijan, lovi zjake u parku...i štedi??? Ma molim vas... Ona ga ne jebe 5 posto, pogotovo nakon što je pročitala da šta piše na gornjem djelu majice... Dvojka. Jebe se njoj za frajera koji je samo dobio majicu od banke. Ona traži "pravo" muško. Nema veze što na sebi ima tliko šminke da ni trepnut ne može...i što joj to ne pomaže da sakrije bore i otekline ispod očiju...on je The Koka. No, kad se skorojević pomakne...i ostatak natpisa na majici pokazuje da je zbog te iste štednje, u toj banci, dobio i auto, i stan u centru (neš ti) i vikendicu na moru...ona odjednom skače i zažvali ga do gušterače!
Primjer drugi: ...dvije verzije istih kretenarija...o čemu se već naveliko pisalo, no eto... sjede njih divje, lijepe do bola. Dolazi komad, mužjak, u savršenoj crnoj košulji...ili pak Ona, u savršenoj crvenoj haljini... Netko od njih se čudi kako im to polazi za rukom...a odgovor stiže u tili čas...dovoljno je izvaditi bocu tekućeg deterđenta iz torbe i objasniti da je On/Ona njihov partner i da je dovoljno koristiti magični deterđent...stvar je pod kontrolom. Dobro je poznata stvat da Žene nose svašta u torbi...al kunem vam se...niti jedna nije toliko luda da tegli bocu Perwoola sa sobom....da bi ga, kao ultimativni, corpus delicti...pokazala frendici.
Primjer treći: ...planinski vrhovi pokriveni snijegom. Idila bjeline. Odjednom se planine i bijeli vrhovi pretvaraju u plahte a ispod njih izviru dvoje djece. Nastavljaju dječju bitku jastucima i inom bijelom posteljinom...i, naravno, u toj igri u bijelom, sruđe lončanicu koja se prospe posvuda. Mama (cca 19 i pol godina) ulazi u sobu i sa SMJEŠKOM slegne ramenima...Njeno savršenstvo ne ometa razlivena lončanica crne zemlje po njenoj savršenoj bijeloj sobi...ona ima Ariel, Persill...votever... A-ha! Dajte mi jednu...koja neće popizditi!
Primjer četvrti...uber alles: ...svatili smo svi već dosada da je dovoljno koristitii Cillit Bang...u svim bojama...pa da nam dom bude besprijekoran. Nema veze što dotični proizvodi koštaju tri puta više od onih ostalih..jer.... koji vam je Bog... ovako sigurno štedite na vremenu i novcu. To su nam objasnile raznorazne profi savršene domaćice...od debeli hrvatice do, momentalno, najnovije srpske koke...koja, uz pomoć photo shopa...uistinu, i najprljivije površine dovede do sjaja u tili čas...No, najnovija kretenarija je sažeta u obliku spužve...koja je već natopljna sa tim nekim sredstvom za čišćenje... Znači, u kurcu ste ako ne kupujete Cillit...u još većem ste ako vam se taj isti neda staviti na spužvu...pa zato kupite već ovu natopljenu...stvarno će vam uštediti na tih 5 sekundi koliko vam treba za pošpricati ili natopiti neku spužvu vulgaris tim istim sredstvom... Katastrofa...!!!
I sad, da dalje ne nabrajam...sva ona spontana kolektivna okupljanja neprijavljena lokalnim vlastima, u ime propagiranja uložaka, Coca Cole light...kad i gdje cijeli grad odustaje od posla i izlazi na ulice marširati u ime dotičnog proizvoda... Niti smrdljive prasice uskurčenog izgleda koje sa užasom otkrivaju da imaju tetovažu svinje ispod pazuha...pa im ne polazi za rukom pokupiti frajera u metrou...osim ako se ne naštrcaju Rexonnom...da ne govorimo o pranju, brijanju gelom, šamponiranu ekstraktima kašmira...!! Jeboteeee...kako se ekstraktira ektrakt kašmira...??? Stavi se đemper i lonac i pusti da pusti ektrakt??? Mislim, stvarno...
U cijelu priču ne ubrajam vrhunske pizdarije koje se reklamiraju kroz jutarnji termin na Novoj i RTL...pod zajedničkim nazivnikom TOP SHOP...od napuhanih najduobnijih luftmadraca, brijača za nos i uši, naočala sam 150 različitih stakala, treskavih aparata koje će vas osloboditi svih Zala ovog svijeta...ako ga uštekate u nevidljive utičnice na plaži i pustite "Remen 1000 psrtiju" da vas oslobodi nesnosnih naslaga celutlita...naravno, ne zaboravimo komad plastike koji će vam kralježnicu dovesti u stanje Duje draganje...a ktome je još, i nevidljiva...i sve to ako nazovete ODMAH...jer tek tako sve ima smisla...
U pičku materinu...da!
What a wonderful life...klikom daljinskog away!
Ah da...zaboravih...jeste li uzeli vašu dnevnu dozu LGG-a???
- 10:44 -
srijeda, 12.09.2007.
OKRETALJKA...???
Vi...fakat...MENE ČITATE??? 
Sekundarno i monumentalno nemam apsolutno nikakvu ispiraciju...
U rodnoj Rijeci sam..Rodnici...kako ja to volim nazvat!!! Baš mi je to nekako ... onako. ...
U Rodnici nemam komp...i zahvaljujem Svim Onima Gore na tome... Moram se malo skinuti sa lajne... MORAM.
Daklem, uspjela sam doći do tutača...i krenuti na put. Naravno, nje ni to prošlo lako. Najprije sam morala prihvatiti činjenicu da se Zakoniti ogradio od bilo kakve partecipacije u Operaciji "Vratimo joj auto...Vratimo joj Život!". Ok, smilovao se pa me bar odvezaop do TTTS gdje je tradicionalno bio smješten parkingh krivo parkiranih automobila. Došli smo kolektivno tamo...al parkinga nigdje. Umjesto njega, ogroman Prodajni Centar "Doma Nutjak".
Likujući, moj me Mužjak salvodobitno pogleda i upita gdje je to mjesto gdje on nije nikad MORAO doći podignuti SVOJ auto...a JA već JEDNOM jesam. Lijepo je parkirao pokraj ceste i postavio svoje legendarno pitanje: "A šta ćemo sad?"
JEBOTE PAS...DA TE JEBO??? Kakav je to mužjak, recite vi meni???
Progutala sam Bijes, Tugu i Očaj...i sa polusmješkom dobre kućanice pune razumijevanja za muževljevu nesnalažljivost umilnim glasićem retorički pitala: "...a da pitamo nekog, ha?"
"OK; ajde idi pitaj!" - odbrusi On.
"Ja???" Zar je tebe sram?" - nisam više bila ni kućanica, ni umilna!
"DA!" Mene je sram!" - On će nato...
"OK...mene niej sram, a i imam minicu i dobre noge...a tamo su neki skladištari koji ce mi ziher sve objasniti...al budući da ja nisam iz Splita...ne znam baš koliko će to pomoći!" - i odmarširala sam tamo.
Objasnili. Shvatila. Nadrkana došla na šalter i ispsovala ih do jaja zbog neinformiranja glupih plavuša o svojem preseljenju... ! Frajer me samo pogledao i okrenuo LCS ekran i rek'o: "Jel ovo vaš automobil!?"
"Nije Budalo!!! Da je taj Mercedes AMG moj automobil, muž bi mi bio Kerum!"
Tako da ne želim uopće zašto taj Mercedes AMG nije mog auto...preferiram padele i lonce AMG! Sic.
Drugi dan...uzela sam smo pse i gomilu robe. I krenula...na sjever. Odmah podno Klisa, u Tunelu, umalo skrivila mega saobraćajku jer nisa mvidjela kretena bez svjetla ispred kojeg sam se imala namjeru prestrojiti. To me podsjetilo da ipak malo više gledam u cestu a manje u mobitel.
Ja ne znam šta je to kod Žena pa da imaju Napad Panike da će im baš taj ljubičasto roza grudnjak faliti...u nekom krucijalnom trenutku. Naravno, zato sam zabravila papuče pa skačem oko kuće bosa...Ostalo, manje više...imam garderobe za ekspediciju Himalaj - Sahara.
No to je totalno u skladu sa mojim danima...ovim danima... Ionako smo stalno po šumama i livadama...davimo se u kupinama...berem ciklame...ma joooj...prave grobničarske vile.
Svakako...ovih dana me i jako nervira ovaj Kreten od Čučića...kojeg bi nabola na kolac i pustila da polako umire...infuziju bi mu prištekala pa da mu još dodatno produžim muke...kao i Pedofilčina koju su ulovili iz Klisa...i onaj sa "Provjerenog"!
E pa ubijte me...koji Bog mora biti u Mozgu tih ljudskih otpadaka...??? Ja se toliko iznerviram kad o tome pišem...da ne mogu ni pisati.
Osim toga...sad sam uzurpirala Lorenin komp a njena tipkovnica je ona američka i još ktome, sva zapečena raznoraznim čajevima i inim zdravim napitcima kojima se Lorena naljeva tijekom noći viseći nad kompom...pa čak više i od mene.. Njoj sise se nisu zaljepile (još) za trbuh jeri ma koju godinu manje od mene... A da ne govorim koliko je naporn stalno gledati u tipkovnicu i podsjecati se da je "y" zapravo "Z"...i obrnuto!
A i Lorena non stop nešto priča tak da mi je fakat nemoguće se koncentrirati na pisanje bloga. Jedino dobro u svemu ovome je pita od višanja iako imam vec jebenu zgaravicu od nje. Fala bogu pa Rista ima super ličku rakiju...koja liječi sve.
Svi se ljute da previše pijem. Imaju pravo, Fakat moram malo stat na loptu...uzelo je maha. Vidim ja, sinoc na cugi kod moje veterinarke, popilo se dost taga...al je meni trebalo da se napijem... Prije jos samo par mjeseci bi me Lorena, još na pola puta, odvela u wc gdje bi ja dušu ispustila...a ona bi otišla van...bez mene.
No, ja ih pokušavam uvjeriti da je to privremeno... Rakija i pelin su jedini smetlari Melankolije i Tuge... koje su fakat u dobroj formi lejtili...bar kad sam ja u pitanju.
Mislila sam da ce Rijeka blgotvorno djelovati i da ću se bar malo "dignuti"...l al ne ide. Otišlo je tako daleko da sam i Risti objasnila, ono baš iskreno...do koje mjere sam u kurcu. I shvatio je. I ne zna kako da mi pomogne. Nitko ne zna...najmanje ja.
Najogore je što je Situacija takva da, koju god Odluku donesem...netko će najebati. A ja ne želim da itko najebe...id ok to ja tako želim...najebavam ja. Vrhunski i doslijedno. Valjda je to jedina moja doslijednost.
Svi su jaki na riječima i savjetima...i svi su oni dobri i dobronamjerni...al kad završe, shvate i Oni sami da je jebeno...i da nece biti nimalo lako.
Znam da vam je sad sve ovo turbo apstraktno...al nemam snage još o tome pisati u detalje. Svaka riječ natipkana...izgovorena...konkretizira Problem...i onda se On nadvije nad mene kao onaj crni kišni Oblak kojo je kriv što i je Pauk dignuo tutač.
Vratio se i Slon.
Da, da...vratio se debeli Slon koji mi pred jutro sjedne na grudi...i ona me tom svojom težinom probudi...gušenjem. Vidim ga doslovce. Sjedne, rep mu je pred mojom facom...a težak je tri tone. Neda disati, neda mi Mozgu da proradi i otjera ga...nego krene u obliku napada Panike...a za njim krenu suze nevidljivice.
Toga me najviše strah... On je sjedio tu, na mojim Grudima, kad je bilo najgore... Dali mi doktori tablete protiv Slona...al više ni to ne fercera, stvorio je valjda rezistenciju. A i ovog puta nema mog najdražeg Shrinka da ga potjera. Drugima mi se više neda objašnjavati sve ispočetka...
I sad mi je Žao da je ovaj Iscjedak toliko turoban, a trebao je biti veseo, i možda malo smješan. Obično je sve smješno kad sam u Rodnici...sve je veselo i gužvasto...nisu dovoljna 24 sata za uzivanje u svim dragim ljudima zbog kojih čeznem kad sam u Spalitu.
I zato mi je Žao i zbog Vas...evo, vas malo koji ste mi se javili...sigurno se nikom ne čitaju turobni Iscjedci....al danas je takav dan. Kad shvatm da sam tu već 4 dana a da se nisam, osim jučer, makla iz kučice na Okretaljci (da, ima jedan rotor na kraju ceste ispred kojeg su stavili znak "Okretaljka"). Vjerovatno se netko u tvornici znakova nadimio pa zajebo jedan znak...pa to stavili tu kod nas...jer je to vjerojatno najmanji i najneiskorišteniji rotor na svijetu...pa nek se ljudi vesele.
Za par dana ću nazad Dolje...južnije...tužnije...i još moram počet raditi. Naravno, ako prođem onaj sajko test? I kako da objasnim Zakonitom i Poslodavcu da se vratio Slon i da ga je jebeno teško pomaknuti u 6 i pol ujutro.
- 12:59 -
petak, 07.09.2007.
...JOŠ MALO.
...dok utipkavam lozinku...za ušlogiravanje...tipkam i redial Pauka...da vidim dokad rade...da se ne zahebem i ostanem bez tutača do ponedjeljka. Najprije zauzeto, puno upita imaju, ziher...onda zvono dozlaboga...pa se javi netko a ja mu otpjevam:"...dobardan errrr adokadavidanasraditeeee?"
"Radimo non stop gospojice...¨!"
A bidni...
Rista poslo' lovu da dignem tutač. Zakoniti se čvrsto otuđio od bilo kakvih intrervencija...kaže da nije još skinuo ni zadnjeg pauka sa vrata a sad ima vec novog. Jebote, nebi da je crna udovica...
Ganjaju me riječani...da sjednem više u taj dem tutač i stignem na pijanku zvanu Ring Blesura u Rijeci. To je skupina totalno ispršđenih kinologa i kinogila koji pod isprikom dresure pasa za Izložbe se uredno nalaze na parkiralištu Viktora Lenca. jebote, da imam helikopter nemrem stić do 18:00. Čak sam i poslala zahtijev Sv.Adminici da me bana iz zajebantskog podforuma nebili krenula opeglat Mt.Everest koji me vreba još od dva posta prije...
Ajd, bar sam krenula...složila sam i odvojila ono ZA i ono PROTIV peglanja... Jupiiii. Onda sam ošla po jedan pelin al nisu imali pelin pa sam uzela votku...ona bar nema kalorija toliko... Sad, nakon te votke, apsolutno sam ziher da NEĆU danas krenut za Rijeku al im nemam herca to još priopćit... Moram popeglat sve to, moram usisat, složit tu vražju robu, skupit svu dlaku od paščadi... Ne mogu...a ide mi se!
Koji je to kuyac samnom da, i ono što tako želim, mi se neda?
Jel me opet Depra hvata a ja se pravim luda...
OMG, ima li vece kontradikcije od ovog?
Nema.
Al definitivno...čim skužim da mi je glagol MORATI u igri...ja NE MOGU!
I onda, još točka na i...zove me direktorica firme gdje sam nesretnim slučajem dobila pos'o jučer...i govori mi da mi je zaboravila reć da moram na testiranje kod psihologice...! Sic.
To mi je jedini način da izbjegnem posal... Moram još razmislit...dal da zajebem psihologicu i ispadnem, ono, turbo pametna...ili da joj odma' u facu pljunem djagnozu F42,1 i F60,3 i sve ono što mi je na duši...pa ako gukne da je tužim za Klevetu i Moju Rič protiv Njene...??? I šta bi je još mogla tužit...?
Reko mi Rista i da su neki talijani došli gledat zemlju na Krku za izgradit starački dom??? Odkad talijani nama grade staračke domove??? Zar se i to isplati... A ziher se isplati...gerijatrija ti potpiše da ti sve ostavlja a God Knows koliko je bogate povratničke gerijatrije po otoku Krku...i etogana!
Molim te Bože...daj da prodamo to boćalište od parcele i da si skinem kredite sa vrata i napravim sise i liposukciju trbuha i kupim napokon maskaru...molimtemolimtemolimtepliiiiz.
I daj da više nauči mkako da ubacim fotke ovaj šturi kutak blogosfere...
I daj da ipak nekim čudom danas krenem za Ri...
I daj da budem više sretna...
Da napravim sve ono o čemu sanjam već godinama...a da to nikoga ne povrijedi.
OK:..znam, sad sam pretjerala...to ne možeš ČAK ni Ti.
I da, skužila sam, mislim, poantu ostavljanja komentara...fakat je tužno kad treseš ovako Iscjedke, a vidiš da ti web count vrti brojke...a nitko ti ništa ne komentira. To je kao kad se središ dozlaboga i onda ti nitko neda kompliment. Sva sreća pa je moj Probušeni Ego puno otporniji nego što ja mislim...kada mislim...kad imam sa čim misliti...
Dobra ova votka...
- 14:38 -
EPICENTAR RAVNOTEŽE SVEMIRA U MENI
...Bog da...Bog uzme.
...al zašto je, kad sam ja u pitanju, tako brz i ekspeditivno...očitan?
Dakle ja imam tutač. Super mi je tutač, japanac, mali i ljubičasti. Kupila sam ga na neviđeno...jedini uvijet mi je bilo štao manje elektronike i što više klime. Radi ko vurica, čak je jednom "preživio" 1000 km, nakon "stručne promjene" ulje od strane mog Dipl. Ing.Strojarstva Tate, koji mu je uredno ispustio i ulje iz getribe. Vozila sam ja tada 100 km na posao, i onda još tol'ko natrag. I svaki dan sam mu govorila: "Rista...tutač nije dobro!" On mi se lascivno smijao i time vrlo jednostavno pokazivao šta on misli o mojoj "dijagnostici". Pa on je sam servisirao i popravljao svoj BMW 323i!!! A ja sam žensko i plavo...i šta se ja sad tu bunim što meni tutač malo čudno prede...i izbacuje usred zavoja iz treće brzine?
Nakon 5 radnih dana, prve subote, nakon tog "stručnog mijenjanja" ulja...Rista se ipak zavukao ispod. Gleda on, gleda...al niš ne vidi. Dođe Frane susjed, profesor etike sa hobijem popravljanja svih krntija po Grobniku. Uvuče se on ispod. Pa pita: "Gos'n Jure...a koji ste vi vijak otpustili...?"
"Kako koji...oni tamo dolje!" - neda se Rista tek tako, nekom grobničaru.
"Je...je...vidim...al G'sn Jure, to vam je vijak od getribe...!"
"Jebo ga ja" - Rista polako popušta - "...a zato sam se ja čudio što je ulje bilo tako čisto...bar na početku!"
Tom izjavom, završila je jedna Era. Mislim da je u tom trenu moj Rista shvatio da ga je vrijeme zgazilo...ko mačku na cesti...sa njegovim BMWejem 313i. Ne samo da godinama pomno skupljan alat nije bio dostatan da bi uniš'o dovoljno duboko u utrobu jednog malog japanca...nego su i vijci sad na nekom novom mjestu... Danima je bio u depri.
A ja sam likovala. I gladila tutača kako je on izdržljiv.
Jedini problem, sa vremena na vrijeme, poprimi formu akumulatora. Naravno, isključivo u kriznim situacijama, tipo, ponoć na parkingu Emmezete kad u Splitu pada snijeg. I tome slično.
Ovoga puta je odlučio crknut tamo negdje s proljeća. I to ispod kuće. Mirno i dostojanstveno. Znala sam odmah šta je, jer kako sam sjela u mojimdupetomoblikovani sic...vidjela sam da je sklopio ono malo od elektronike što ima...sat nije radio.
Imamo mi dva tutača. Al Njegov tutač nema klimu... I još da Murphy bude sretniji...prozor suvozača se nemre otvoriti. Elektronika ga jebe. Tako da kad sjednemo u taj njegov tutač, ja moram roknuti bar dva tri Xanaxa, bar jedan pelin i smjestiti dva psa i dijete nekamo iza...i onda mantrati Šivi, Devi i Frojdu...da ostanem mirna dok mi se temp diže...na autocesti.
Naravno, zbog toga smo propustili nemali broj izložaba kerova, i ja sam nemali broj isplakala suze Irudove. Al moj tutač je blaženo bio pokojan ispod kuće. Sa klimom.
I cijelo ljeto tako...tutač sa klimom je počivao u hladovini i ispuštao zadnje dahove zraka iz guma...a mi smo se vozali u tom Njegovom...bez klime i prozora!
Napokon se neki dan smilov'o, Zakoniti, i kupio novi akumulator. Naravno, ni to nije bilo tako jednostavno jerbo ti mali japanci imaju neke blesavo male akumulatore koje Vesne i ostali proizvođači vulgaris ne rade. Čak i kad je iskeširao suludo visoku cifru za jedan akumulator...kleme nisu odgovarale...pa su se morale naručivat posebno. To je trajalo nekoliko popodneva, al se napokon prekjučer zgotovilo.
Naime, ja moram ići na rehabilitaciju u Rodni Grad. MORAM. Zna i On to jako dobro. Ili malo doma...ili na prekršajni sud...ili ludaru. Pucam po šavovima nakon cijeloljetne ekspozicije Malom Zlu 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. A i Kuja mora na specijalnu izložbu u Deželu. A i on se, most probabli, isto tako mora odmorit od mene... Dakle, svi razlozi su se poklopili i ja sam prekjučer, kako već kazah, napokon zasjela za svoj sopstveni volan.
I onda, Posejdon mi je morao pokvariti račune...i promjeniti mikroklimu ove naše Banana Republic...pa sam odgodila za par dana putovanje jerbo me nitko ne ganja, Malo Zlo je krenulo u Obdanište...a i gume su mi ćelavije od Damira Urbana (sorry Dadek 
A onda, jučer pak, nažalost, dobijem i posao! Odem na razgovor i...dobijem posao. Koji me vrag tjerao da opet se bacim u suludu karijerističku utrku sa čistačicama, nepoopeglanom robom (ok, to je konstanta, radila ja ili ne), ranim ustajanjima, šetanjima kerova dok cuclam prvu nesicu i pušim prvu pljugicu i nemam pojma gdje su i šta rade i koga trenutno kolju...
Nakon toga nesretno sretnog razgovora...krenem doma...a nadamnom krene jedan Oblak...crn i jako mokar...i lije po meni ko iz Kabla. Nemrem se prestrojit koliko se ništa ne vidi. I tako se ja nađem u samom prvom krugu Pakla zvanom Centar Splita...i usred Čepa nad Čepovima.
Kako mi se vrhunski pišalo, snimim ja jedno park mjesto, zavrnem preko duple lajne na cesti, sparkam se tamo, smočim ko pizda i uletim u jednu kvazi robnu kuću. Popijem dupli Pelin da si nazdravim i opravdam pišanje. Sve skupa...pola sata. Izađem van...TUTAČA NEMA.
...odnio ga Vrag. Pauk. HVIDRA: Bem im Iruda, da im bem!!!
Kad sam Zakonitom, skrušeno ispripovijedala šta mi se, eto, desilo...samo je zašutio a onda izvalio: "A jest ti dugo trajao...!"
Sad sam zvala HVIDRU. Tristotinečetrdeset kuna .- (=340,00kn) za preuzimanje auta.
A ja sam čula...da oni nemaju pravo moj auto zadržati. Jesam jesam. I da mi ga svakako moraju dati...al to kao ljudi ne znaju. Neka pišu uplatnice za sebe i za MUP,,,al tutač je moj...i moraju mi ga vratiti.
Sad samo razmišljam...dal da obučem minicu i lijepo ih zamolim...ili da u stilu PTSPijevca dođem tamo i zaprijetim im bejzbol palicom.
Da da...Bog da (ono što ne želiš)...Bog uzme (ono što ti treba)!
Ma... koji Bog .. sve ovo meni uopće treba...? 
- 09:39 -
četvrtak, 06.09.2007.
LIFE IN PLASTIC - IS IT FANTASTIC?
...mene je sram! Najozbiljnije, imam fakat nevjerojatan osjećaj krivice kad pogledam u sobu mojeg djeteta i shvatim koliko Ona ima igračaka. To se više ne zna gdje je šta, šta je šta, od onih čupavih, plišanih, malih, velikih, neki laju, neki mijauču, većina ih ispušta iste zvukove bez obzira koju životinju predstavljali (tako recimo, TyRex se identično glasa kao i Patka, FYI)...onda je tu neizostavna kolekcija Barbie ergele, sa krilima, perajama, lete, hodaju, kakaju i piške...i sva full option oprema uz njih.
I sad, ovih dana...slušam ja kako je Matell povukao masu igračaka proizvedenih u Kini jer da sadrže previše olova u sebi. Opasne po djecu, kažu.
Magma d.d., kao generalni uvoznik i distributer istih za HR, TVRDI da niti jedna od povučenih igračaka ne postoji na njihovim policama.
Ic okej...rekla bi Fani.
Al, kupujemo li mi samo Matell-ove igračke? Pa ko to more platit?
Šta je sa epidemijom izravnih uvoznika u obliku China Shopova???
Imala sam sreću pa sam proboravila neko vrijeme na tom Dalekom Istoku, baš Hong Kongu i Kini... Baš u tim košnicama dječijih igračaka. I vidjela sam prekrasne pogone gdje ih izrađuju...al, brale, bilo je i takvih gdje sam odbijala ući... Smrad je bio gori nego kad su mi servirali KitKat crvenog Mačka...a možda je bio i crno bijeli Felix...nisam mogla o tome tada razmišljati...pogotovo nakon što sam umjesto u WC, ušla u "kuhinju"... Konobar me, nakon mog zgražavanja, uvjeravao da to nije mačka i da ja nemam pojma o anatomiji mačaka...i da On Zna...jer je radio u Irskoj! ...a to je bio fancy ultra skup restoran namjenjen zapadnjacima.
I sad sam ja, ne samo u bedu jer ih ima previše...nego me je i strah. Kako da ja Njoj objasnim da ćemo sve te ludorije lijepo pobacati, i zamoliti Didu da joj napravi par klopotala od ličkog eko drva..pa neka sa igra sa njima.
I ne samo to...priča se po kuloarima da je i roba prepuna formaldehida...i da se ispitalo masu te robe i povuklo se sa tržišta. Otrovne su. A sjećam se i njene pedijatrice koja mi je u doba njenog bebovanja strogo zabranila upotrebu omekšivača...kaće ona: "Ma molim vas Mama, priznajte mi, dali vi uistinu razrijedite Lenor i ostale spačke koje se prodaju pod koncentrat 4:1???"
...naravno da ne. Tko je vidio štediti. Pa to je super, narokaš toga do vrha i ona je roba mrak!!!
...a taman sam odlučila napravit plastične sise!
Nema druge, nego prodat sve...i otić u minska polja živjet u kući od babe, sadit kukuruz, štrigat ofce, plesti vunu, prati robu na izvoru potočića, prat se jednom mjesečno ili za praznik...umjesto kondoma Zakoniti će navuć crijevo od neke beštije ili ću ih rodit još 11 ...i to na vlastitom krevetu, koji će On izradit...na plahtama koje ću ja satkat...i ako sve to preživim i stignem, između dva potomka...bar ću biti sigurna da živim zdravo.
...hvala ti Kravo, za Prirodno i Zdravo!
- 09:52 -
srijeda, 05.09.2007.
ALKA RADELJAKA RADODAJKA...?
...čak sam i ja načula da su Vlatka Pokos i Josip Radeljak rastali se. Dugo, bolno i prosperitetno...medija radi, ako niš' drugo.
Mašala.
Žao mi je samo one male princeze koja izgleda kao anđeo...to dijete mora da je nešto jako zgriješilo u prošlom Životu pa da je karma ovak jebe od rođenja. Vjerojatno je bila muškarac; ponekad je to sasvim dovoljan razlog.
E, i da vam samo kažem...puca meni kitakojunemam tko je koga, kad i kako, i u šta je bio obučen...dapače, ne kupujem štampu već godinama jer ako ne plaćam porez na auto (ni HRT nepristojbu) nebum bome ni porez na budale. Rigalo mi se kad sam ovoga proljeća na svim naslovnicama naših, kao ozbiljnih, tisaka MORALA čitati sapunicu Pokosni Radeljak. I fućkalo mi se što Ona ima manje gaćica nego bundi...valjda joj je lakše proprati gaćice nego bundu, ne?
Enivej...nemam pojma zašto me ovo muči već danima. Doslovce me muči.
Gledah je neku veće onaj čušpajz od Red Carpet-a. Uistinu, u tom trenu na Tv nije bilo ama baš niti jedna emisija, film ili Božićev dokumentarac...pa eto. I vidm ja Alku sa Radeljakom na jahti... Snima "navodno" Ona Njega...kako On laprda, sijedim dlakama obrasle trbušine...i već onda zamišljam koliku bi ja cijenu tražila da mi plate pa da legnem ispod, na ili pokraj te gerijatrije?
I sad se ja pitam...čija je to ideja bila... i na kakvoj pijanki se morala rodit...i u čijoj glavi? Dal je Radeljko pomislio:"Ček, ako ovu uzmem sa sobom na jahtu, sigurno će mi dat pičke a i medijski ćemo to pokrit...hmmm...nije loše!"
Ili je Ona pomislila:" Jebote, umjesto da plaćam smještaj po otocima, idem ja Njemu malo dat...a još ću i nešto kao snimit, pa ću imat Savjest mirnu, osunčano tijelo i materijal za prilog Red Carpeta, onaj za ljude sa oštećenem sluhom...!"
(...ljudii sa oštećenim sluhom su mi jedino logično objašnjenje zašto se onoliko preserava dok onako sporo ČITA tekst...koji je navodno sama napisala...ok, možda je spora jer i sama ima disleksiju, ili je plaćaju po sekundi priloga; op.aut.)
Svakako...mislim da je to bio jedan od degutantnijih trenutaka sedme sile...i čudi me da se o tome nije više polemiziralo... Ili se polemiziralo a ja sam aut. Ili su se ljudi tek vratili sa mora pa pričaju, za promjenu, o svojim iskustvima.
Moje jedino ufanje je i dalje u Stipu Božića...al samo dok i on ne odvede Alku sa sobom na slijedeći penjačku ekspediciju.
- 08:51 -
utorak, 04.09.2007.
KAUČEVI I KVARTALNO PEGLANJE
...jutro je počelo već sinoć, tj. noćas oko 01:00.
Nakon 4. neprospavane noći, sinoć sam razbila dugi niz dana apstinencije i roknula dec votke, da me obori...nebili zaspala u neko normalno vrijeme. Mala Zvijer je krenula u vrtić i sad se Ja moram dizati "rano" da je dostavim do 09:00. Nakon toga zaključavaju. Ima još jedan tajni ulaz...al mi je fakat bed se ukradati svako jutro...mislim, fakat ću izdebilizirati dijete.
Enivej, u tih 01:00, nakon što sam ja fakat zaspala, odmah nakon "Velike Prijevare zvane Nova Epizoda Uvoda u Anatomiju"...Mala Zvijer je uletila u našu spavaću vidno uznemirena. Kroz san, znam da ju je On strpao između nas. Da sam ja bila iole prisebna, ja bi je vratila u njenu sobu...al nisam htjela kompromitirati obecavajucu naspavanu noc. No, Ona nije surađivala, pa me je onako žestoko odalamila par puta dok se vrtila u snu...tako da sam ja revoltirano uzela jastuk i otišla u dnevni.
U dnevnom je novi kauč, trosjed. Od neke umjetne kože. EKO. Dovukao ga je On nedavno, zajedno sa dvosjedno i foteljom. A nije da su nam trebali...imali smo ih ionako za moj ukus previše. Tako da sad, u 80 m2 najgluplje raspoređenog stana na svijetu imamo točno 5 kauča, od toga, 2 na rastavljanje i 3 bez. Jedan od njih je završio čak u spavaćoj sobi. I njegova je funkcija isključivo da me podsjeti kad je krajnje vrijeme da započnem sa kvartalnim Obračunom sa nepopeglanom robom.
Podsjeća me već danima...jer se već tjednim kauč niti ne vidi. I upravo iz tog razloga ja već danim šizim...jer ne spavam noćima...a kad ne spavam noću, spavam po danu...a to znači da ne peglam. Već sam daleko prekoračila rok. Nemojte me pitati zašto ne peglam noću iako ću vam ja svejedno reći: prvo i osnovno, nema "obiteljskog speeda" da mi podari Energiju; drugo, zadnji put kad sam imala "Energiju", susjed ispod je dobio akutni napad shizofrenije pa je umalo probušio rupu u njegovom stropu a to znači i u mom podu, nebi li mi što bolje jebao sve svece jer mu smetam!?! Mislim da on mora imati puno većih problema sa spavanjem od mene jer ako ga smeta "buka" peglanja...fakat je
No, kad sam se preselila na taj jedan od pet kauča, sjetila sam se da nisam uzela nikakvu plahtu pa sam se pokrila ogrtačem poslije kupanja. Kako je to bilo faaaar too pretoplo, nakon 15 minuta pokušavanja da ponovo zaspem, jedina konstatacija mi je bila da mi se dupe zaljepilo za tu, wannabe, eko kožu.
Tako da sam ipak upalila TV i usprkos satelitskim programima prepunih silikonskih sisa, osudila sam se na 2. program HTV-a. I uredno odgledala 3 dokumentarca: jedan od mramoru, onda neki mix zvan Znanstvan Petica, gdje sam svatšta doznala o zasićenim i nezasićenim masnim kiselinama, pritoku rijeke Save i ornitolkulturi staništa, i još svašta nešto...a na kraju je bila reportaža, brže bolje sklepana od malih iscjedaka, o jedrenju na Besi, od Hvara do Parosa i onog nekog linka između ta dva otoka. Ražalostila me činjenica da su očigledno ti ljudi toliko toga vidjeli i posjetili ali im dozvoljen termin nije dao ni 5% svega da prikažu. I onda, na kraju, booom...režija i sve ostalo by Stipe Božić!! Mislim da je opasno počeo konkurirati našem slavnom brandu, Đeli Hađiselimoviću, zvani OdabraoĐeloHađiselimović. U ovih mojih mjesec i pol noćnog nespavanja, sve dokumentarce koje sam vidjela je napravio On. Stipe Božić (a ja mu se uvik sitim sina i djevojke njegove, koja je šišala moju kosu sa takvom strašću...R.I.P.). Od Oluje i bitaka po dalmatinskoj zagori, preko skakutanja po planinskim brežuljcima, pa eto...sve do jedrenja do Grčke. KAD ON TO SVE STIGNEEE???
Nakon Božića je počela španjolska sapunica (vjerojatno meksička, možda i portugalska, brazilska...meni sve ti isto) i tada sam zaključila da nešto ne štima. Pogledala sam kroz rupice od roleta i vidjela dan. Jebote, pa koliko je sati...? 6 i kvarat.
Super, odspavala sam opet samo nekih 3 i pol sata, samo što sam to odradila u prvoj polovici moje nadobudno naspavane noći. Rezulta: faking d sejm. Opet zombi. Opet nema peglanja.
Onda sam pokušala probuditi pseću ekipu. Naravno, dojebali su me po kratkom postupku u stilu: "Ne seri, inače idemo oko podne van, a sad nas budiš u 6. Ne vjerujemo ti...!"
Onda sam pokleknula i IPAK upalila komp. Vidno zadovljno jer sam izdržala čak cijelu noć bez "pripajanja sisa na trbuh"...odlučila sam se počastiti samo sa dva tri otvorena taba. Pročitala sam nekoliko zanimljivih blogova i brže bolje ugasila komp jer je već bilo vrijeme da se On digne. A kako je skužio da pišem blog...naravno da se već utripao da, OPET, imam nekog on-line fakera. A stvarno mi se nije dalo svađati u 7 ujutro.
Umjesto toga, napravila sam mu nesicu. Popeglala mu brže bolje "Majicu of the Day"...to je jedino moje konstantno peglanje, jedan komad po danu...i to ako si je on sam ne popegla...
I sad sam se vratila iz Obdaništa, dostavila sam Dijete na vrijeme. Kupila cigare u Kenzumu i pokušavam organizirat dan... Ako sad legnem, i spavam do podne, ako mi za drugu kavu treba pola sata, i sat vremena za pregledavanje must read-ova po netu...bit će jedan. Od jedan do tri bi možda nešto i uspjela popeglati...a imam dobar motiv. Čim popeglam mogu sjest u auto i NAPOKON pobjeći u rodni Grad. Naravno, prije toga moram složiti svu robu od Male Zvijeri sa zutim i roza post-it naljepnicama na kojim će pisati upute kako i šta obući na dijete a da ne izgleda kao da je pobjegla iz neke čerge. Za Njega mi se fućka...on je ionako nepriznati metro koji jaaako dooobro zna šta i kako obući.
Zato...Sveci svih religija, udružite se i dajte mi Snage da obavim ono Bitno, a ne radim ono Nebitno. Dajte mi Mudrosti da uvidim...ma nikad ja nisam znala tu pjesmicu-molitvu-mantru...a mislim da bi je uskoro morala naučiti. Ili u HR AA to ne mantraju prije sastanaka...?
- 08:17 -
ponedjeljak, 03.09.2007.
TKO JE OVDJE UISTINU LUD???
...odnosno..koji bog ljudi forsiraju da im se ostavljaju komentari??? Jel to neka interna fora za koju Ja ne znam...?
Ne budite tako konspirativni! Objasnite i meni!
A najgore mi je kad ja, još ovako mala i naivna, fakat odem do tih što mole da im komentiram...a kad ono ... jeb'ga, vidim mladež kojima je najgore stvar današnji početak škole. OK; ne tvrdim da nema kvalitetnih mladih Umova...jebote, pa ja im zavidim kad im vidim blogove...al ljudi...meni je onda crnjak!
Zašto?
Zato jer se onda pitam kako Ja doprinosim općekolektivnom mentalnom zdravlju. Mislim, ako cure i dečki koje svesrdno kolje pubertet...uistinu čitaju ove moje Iscjedke...kakvu perspektivu mogu imati od Života???
Zato, dragi blogeri under 25 (nemam pojma zašto 25...valjda jer sam ja do tada bila poprilično "dobra" i "netaknuta") ja vas lijepo molim da preskočite moj blog poput onog nekog vuka...Crash Bandicota, I guess...kad preskače one neke otočiće i Tony Hawka na skejtu...kako god vam drago. Ja zaista ne mogu i ne smijem preuzeti na sebe odgovornost još i za vas...ok?
Understood?
...ili,
Ms.Understood?
Nota Bene: prvih 20 under 25 koji mi objasne bitnost ostavljanja komentara u njihovom blogu...imaju 10 dozvpljenih čitanja mojih Isjedaka.
- 18:36 -
NA ZAPADU NIŠTA NOVO
..e.vo, nije mi bilo dosta samo jedan blog...morala sam podvojiti ove 4 (dosad individualizirane) ličnosti...pa ako vas nije strah, slobodno odite vidjeti i "onu nenadrkanu", link vam je tatrane. Nemojte još jer nisam stigla sve prepisati iz Kuharice Dr. Oetkera (kopije,A4 formata, crvenom spiralom uvezana, svaka druga strana bijela, odlično za zapisivanje gromoglasnih ideja koje ne stignem odmah baciti na blog...). Fak!
Svakako, apropo mojih dimenzije, malo ispod oplakanih...dolazim do još jednog, zapanjujućeg, otkrića.
Ako ovako nastavim...sjediti ispred kompa u položaju 13. paragrafa...ne samo da ću izgledati ko vijetnamka u polju riže...nego će mi se i ovo malo sisa (čitaj: povećih akni) srasti sa trbuhom!
Do tog otkrića me dovela ideja o križanju sorti ruža (smatram taj hobi jednim od najvećih dostignuća dokoličarka sa parama...eeeee, di sam ja još od toga). Pa, ako mogu dvije odrezane grane srasti, kao tkivo...onda će vjerovatno i moje epitelne stanice sisa i trbuha toliko zavoljeti da će stvoriti neku novu izraslinu...
Oprostite...ovo je jedna nova Ja, u nastajanju, definitivno autodestruktiva i hipohondrična iber ales u odnosu na druge.
Do daljneg cijeđenja...
- 12:37 -
