utorak, 04.09.2007.
KAUČEVI I KVARTALNO PEGLANJE
...jutro je počelo već sinoć, tj. noćas oko 01:00.
Nakon 4. neprospavane noći, sinoć sam razbila dugi niz dana apstinencije i roknula dec votke, da me obori...nebili zaspala u neko normalno vrijeme. Mala Zvijer je krenula u vrtić i sad se Ja moram dizati "rano" da je dostavim do 09:00. Nakon toga zaključavaju. Ima još jedan tajni ulaz...al mi je fakat bed se ukradati svako jutro...mislim, fakat ću izdebilizirati dijete.
Enivej, u tih 01:00, nakon što sam ja fakat zaspala, odmah nakon "Velike Prijevare zvane Nova Epizoda Uvoda u Anatomiju"...Mala Zvijer je uletila u našu spavaću vidno uznemirena. Kroz san, znam da ju je On strpao između nas. Da sam ja bila iole prisebna, ja bi je vratila u njenu sobu...al nisam htjela kompromitirati obecavajucu naspavanu noc. No, Ona nije surađivala, pa me je onako žestoko odalamila par puta dok se vrtila u snu...tako da sam ja revoltirano uzela jastuk i otišla u dnevni.
U dnevnom je novi kauč, trosjed. Od neke umjetne kože. EKO. Dovukao ga je On nedavno, zajedno sa dvosjedno i foteljom. A nije da su nam trebali...imali smo ih ionako za moj ukus previše. Tako da sad, u 80 m2 najgluplje raspoređenog stana na svijetu imamo točno 5 kauča, od toga, 2 na rastavljanje i 3 bez. Jedan od njih je završio čak u spavaćoj sobi. I njegova je funkcija isključivo da me podsjeti kad je krajnje vrijeme da započnem sa kvartalnim Obračunom sa nepopeglanom robom.
Podsjeća me već danima...jer se već tjednim kauč niti ne vidi. I upravo iz tog razloga ja već danim šizim...jer ne spavam noćima...a kad ne spavam noću, spavam po danu...a to znači da ne peglam. Već sam daleko prekoračila rok. Nemojte me pitati zašto ne peglam noću iako ću vam ja svejedno reći: prvo i osnovno, nema "obiteljskog speeda" da mi podari Energiju; drugo, zadnji put kad sam imala "Energiju", susjed ispod je dobio akutni napad shizofrenije pa je umalo probušio rupu u njegovom stropu a to znači i u mom podu, nebi li mi što bolje jebao sve svece jer mu smetam!?! Mislim da on mora imati puno većih problema sa spavanjem od mene jer ako ga smeta "buka" peglanja...fakat je 
No, kad sam se preselila na taj jedan od pet kauča, sjetila sam se da nisam uzela nikakvu plahtu pa sam se pokrila ogrtačem poslije kupanja. Kako je to bilo faaaar too pretoplo, nakon 15 minuta pokušavanja da ponovo zaspem, jedina konstatacija mi je bila da mi se dupe zaljepilo za tu, wannabe, eko kožu.
Tako da sam ipak upalila TV i usprkos satelitskim programima prepunih silikonskih sisa, osudila sam se na 2. program HTV-a. I uredno odgledala 3 dokumentarca: jedan od mramoru, onda neki mix zvan Znanstvan Petica, gdje sam svatšta doznala o zasićenim i nezasićenim masnim kiselinama, pritoku rijeke Save i ornitolkulturi staništa, i još svašta nešto...a na kraju je bila reportaža, brže bolje sklepana od malih iscjedaka, o jedrenju na Besi, od Hvara do Parosa i onog nekog linka između ta dva otoka. Ražalostila me činjenica da su očigledno ti ljudi toliko toga vidjeli i posjetili ali im dozvoljen termin nije dao ni 5% svega da prikažu. I onda, na kraju, booom...režija i sve ostalo by Stipe Božić!! Mislim da je opasno počeo konkurirati našem slavnom brandu, Đeli Hađiselimoviću, zvani OdabraoĐeloHađiselimović. U ovih mojih mjesec i pol noćnog nespavanja, sve dokumentarce koje sam vidjela je napravio On. Stipe Božić (a ja mu se uvik sitim sina i djevojke njegove, koja je šišala moju kosu sa takvom strašću...R.I.P.). Od Oluje i bitaka po dalmatinskoj zagori, preko skakutanja po planinskim brežuljcima, pa eto...sve do jedrenja do Grčke. KAD ON TO SVE STIGNEEE???
Nakon Božića je počela španjolska sapunica (vjerojatno meksička, možda i portugalska, brazilska...meni sve ti isto) i tada sam zaključila da nešto ne štima. Pogledala sam kroz rupice od roleta i vidjela dan. Jebote, pa koliko je sati...? 6 i kvarat.
Super, odspavala sam opet samo nekih 3 i pol sata, samo što sam to odradila u prvoj polovici moje nadobudno naspavane noći. Rezulta: faking d sejm. Opet zombi. Opet nema peglanja.
Onda sam pokušala probuditi pseću ekipu. Naravno, dojebali su me po kratkom postupku u stilu: "Ne seri, inače idemo oko podne van, a sad nas budiš u 6. Ne vjerujemo ti...!"
Onda sam pokleknula i IPAK upalila komp. Vidno zadovljno jer sam izdržala čak cijelu noć bez "pripajanja sisa na trbuh"...odlučila sam se počastiti samo sa dva tri otvorena taba. Pročitala sam nekoliko zanimljivih blogova i brže bolje ugasila komp jer je već bilo vrijeme da se On digne. A kako je skužio da pišem blog...naravno da se već utripao da, OPET, imam nekog on-line fakera. A stvarno mi se nije dalo svađati u 7 ujutro.
Umjesto toga, napravila sam mu nesicu. Popeglala mu brže bolje "Majicu of the Day"...to je jedino moje konstantno peglanje, jedan komad po danu...i to ako si je on sam ne popegla...
I sad sam se vratila iz Obdaništa, dostavila sam Dijete na vrijeme. Kupila cigare u Kenzumu i pokušavam organizirat dan... Ako sad legnem, i spavam do podne, ako mi za drugu kavu treba pola sata, i sat vremena za pregledavanje must read-ova po netu...bit će jedan. Od jedan do tri bi možda nešto i uspjela popeglati...a imam dobar motiv. Čim popeglam mogu sjest u auto i NAPOKON pobjeći u rodni Grad. Naravno, prije toga moram složiti svu robu od Male Zvijeri sa zutim i roza post-it naljepnicama na kojim će pisati upute kako i šta obući na dijete a da ne izgleda kao da je pobjegla iz neke čerge. Za Njega mi se fućka...on je ionako nepriznati metro koji jaaako dooobro zna šta i kako obući.
Zato...Sveci svih religija, udružite se i dajte mi Snage da obavim ono Bitno, a ne radim ono Nebitno. Dajte mi Mudrosti da uvidim...ma nikad ja nisam znala tu pjesmicu-molitvu-mantru...a mislim da bi je uskoro morala naučiti. Ili u HR AA to ne mantraju prije sastanaka...?
- 08:17 -
