Ljubavni jadi

04.12.2012.

Ne mene...mog mačka su zadesili. Napolju je jedna dama koja ga, sjedeći na prozorskoj dasci dovodi u stanje da prede, maše repom i mijauče... to kako.

To je jedino doba kad sa mačkama ima problema. Inače su sasvim drage životinje: pokažeš im kao malenima gdje je toalet i nikada više nemaš brige da ćeš negdje u stanu naći lokvicu. Naravno toalet se mora redovno očistiti ali ne možemo od njih još očekivati da i to rade. Hraniš ga ujutru i naveče, ponekad daš neku slasticu, očešljaš mu krzno... i to je sve. Svo ostalo vrijeme on se brine sam za sebe.

Mi smo našeg mačka naučili da izađe napolje i on se uvijek vrati, barem u vrijeme kad je gladan. Ne da on ne ulovi ništa ali nekog miša ili pticu ne pojede nego je donese nekome od nas kao nagradu što se brinemo o njemu. To je jedina stvar koju ne volim kod njega... lov... ali svi me ubjeđuju da je to instinkt i da se tu ništa ne može. Ja sam doduše uspjela par puta da u takvoj situaciji interveniram na vrijeme i spasim miša ili pticu ali ne mogu ga pratiti stalno na tim njegovim izletima. Zato pokušavam da zaboravim tu sliku kad on donese miša u zubima i pobjedonosno baci pred moje noge... kažu da je to znak njegove ljubavi prema meni.

Ali o drugoj vrsti ljubavi... Dakle več neko vrijeme, van njegovog revira sjedi jedna krasotica na daski od prozora i on je redovno posjećuje. Stane ispred prozora i gleda zaljubljeno. I ona u njega... nažalost to je kućna maca... jedna rasna ljepotica i za vlasnike bi bilo nepojmljivo da se išta dogodi između njih jer je moj mačak jedan „obični“, iako za mene najljepši od svih susjednih mačaka.

I tako on sjedi satima ispred prozora i gleda, šalje joj zaljubljene poglede, mjauče najljepšim glasom koji može iz sebe da izvuče... i kad shvati da ipak ima i stomak, koji polako počinje da upozorava, savije rep i vrati se kući. I onda cijelo vrijeme leži tužan na jednom mjestu satima. Šta mu je u glavi ne znam....ali čim se ponovo smrači on se spremi... sjedne pred vrata i čeka da neko naiđe i da mu ih otvori... i kad se to desi odjuri najvećom brzinom svojoj ljubavi.

Znam već iz iskustva da su ovakve faze kratkog vijeka i pojavom neke slobodne mace koja mu pred nosom zavrti repom prestaje i vjernost. A ta faza kad je mačka spremna da da ljubav nekom mačku dolazi dva puta godišnje... i upravo je sada došlo to vrijeme te su mace počele same da dolaze pred vrata... naravno neke druge ali mačak ko mačak ... treba iskoristiti priliku, ne pruža se često. Ljubav će čekati.... i kad se završi ovaj mjesec mijaukanja i lutanja, vratiće se naš mačak ponovo svojoj ljubavi. Ili će je možda zaboraviti. Pa mačak nije čovjek... on brzo zaboravi ljubav. Ili?




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.