Novembar

24.11.2012.

I evo nas još uvijek u novembru, mjesecu koji nam je ukrao sve boje i ostavio samo sivu.
Šta se može učiniti da se prevari ovaj sivi mjesec. Neke stvari sam smislila možda pomognu i drugima da ga lakše prebrode:

-otići u kino ili na neku izložbu,
-pročitati neku zanimljivu knjigu umotan u mekanu deku (kamin bi bio idealan ako ga neko ima),
-razervirati vrijeme za stvari koje su ostale nezavršene (to je jako dobar antidepresiv),
-upaliti mirisnu svijeću, napraviti kavu i uživati u mirisima i okusu,
-napuniti kadu i provesti u njoj najmanje sat vremena,
-zagrliti nekoga (ako nema nikoga pri ruci onda mačku ili jednostavno nekog medu iz djetinjstva),
-obući se toplo i izaći u šetnju usprkos sivom i hladnom danu jer šetnja potiče stvaranje hormona sreće u tijelu a time podiže raspoloženje,
-početi bilo šta sa bojama naprimjer pokušati slikati, naravno ne prirodu u tom vremenskom dobu nego nešto što ima najmanje pet različitih boja ili obući neku šarenu haljinu... ako je previše barem oviti šareni šal oko vrata,
-pozvati goste... bez ikakvog povoda i napraviti naprimjer jedan found od sira, te raspravljati o događajima u svijetu i oko nas...
… i još mnogo toga.

Najvažnije od svega je činjenica da smo mi mnoge novembre već doživjeli, preživjeli i dočekali proljeće.

Ali... uvijek ima jedno ali...Jedna osoba mi je, puna saosjećanja, ispričala jednu glasinu koja kola okolo o mjesecu novembru. Novembar je morao psihologu jer je ogorčen na svoju sudbinu: niko ga ne voli i on se osjeća nepoželjan i bezvrijedan u odnosu na druge mjesece u godini, koji ljudima mogu da pruže radost i lijepa događanja. On je jedini koji pruža samo hladan zrak, sivo nebo i kišovito vrijeme.

Razmišljala sam o ovoj glasini. Prvo što mi je palo napamet je: sam je kriv. Ali osjetih sažaljenje... novembar je ipak sam shvatio da je nepoželjan, znači razmišljao je o sebi.

Bilo mi ga je žao ali nakon što sam još jednom pročitala moje savjete šta raditi u novembru, pade mi napamet kako da ga ohrabrim. Naime, novembar ima veoma veliki značaj za nas, ima ulogu koja zahtjeva dubinu. On donosi ljudima i ostalim bićima u prirodi mir koji im je neophodan, pomaže im da se odmore. On im daje vrijeme za razmišljanje o prolaznosti i daje im unutrašnju snagu kojoj otkrivaju ono vrijedno u sebi.





Šta učiniti da budeš (ne)sretan

22.11.2012.

Moja prijateljica zbog koje ovo pišem je sretno udata, muž joj je liječnik sa vlastitom ordinacijom...znači dobrostojeći su, ima sina od dvanaest godina koji je odličan učenik, kuću u predgrađu gdje nema buke i saobraćaja i i i...ne vrijedi da nabrajam šta ima ali jednom rječju, po mom mišljenju ima lijep i sretan zivot.

Međutim u čestim susretima ili telefonskim razgovorima uvijek joj nešto nedostaje... sin nije dobio jedinicu (ovdje je to najbolja ocjena) nego dvojku iz matematike, ona je vratila pola stvari naručenih online jer su joj male... znači udebljala se... mora na dijetu (uzgred super izgleda i u hlačama broj 40)...i još mnogo toga što joj je neki od njenih lagodnih dana "pokvarilo raspoloženje", ražalostilo ili čak dovelo u depresiju.

Razmišljajući o njoj došla sam do zaključka da napišem par riječi o tome šta treba učiniti da bi čovjek postao nesretan jer sreća je za mnoge izgleda nedokučiva. Pa evo šta je od toga proizašlo.

Kada te neko pita: "Šta želiš sebi za budućnost?", odgovor je uglavnom isti kod svih: želim si zdravlje i sreću". Ali jesi li si postavio pitanje zbog čega si dao taj odgovor. Jer to je uobičajeni odgovor koji se daje automatski, bez dubljeg razmišljanja, zapravo odgovor tipa "Dobro sam", na pitanje: "Kako si?". Odgovaraš automatski na osnovu onoga što u tom trenutku osjećaš.



Sad ti postavljam pitanje: "Zbog čega želiš da budeš sretan?" Zar nije jednostavnije biti nesretan?

Kao prvi korak ispunjenju želje "biti nesretan", potrebno se prije svega odreći optimizma. Kad neko pokušava da kaže da trebaš biti realističan to je samo prikriveni izraz za pesimizam... sva ona htijenja za dobrim i lijepim u životu treba staviti na stranu jer, budimo ozbiljni, život je kao ljestve u kokošinjcu ...kratak i usran.

U ovoj fazi postaju svi odnosi komplicirani. Kad si to konstatirao dolazi slijedeći korak: međuljudski odnosi. Svejedno imaš li partnera ili ne, potraži si za novu ljubav kolerično-ciničnog sadistu. Ova osoba će ti učiniti na duže vrijeme život nesretnijim i dovešće te puno bliže tvome cilju.

Ako si na poslu trenutno zadovoljan, činjenica je da će se ta situacija prije ilil kasnije promjeniti. Zato je bolje da poduzmeš slijedeći korak: slijedi svoje strahove... oni će ti omogućiti da nađeš novi posao na kojem ćeš se češće sresti sa svojim fobijama. Ovaj potez je odlučujući za tvoju budućnost u kojoj ćeš biti nesretan prema sopstvenoj želji.

Neki ljudi kad se osjećaju nesretni i neshvaćeni jedu čokoladu. Ne smiješ nipošto!!! Jer ne smiješ svoje tijelo na taj način potaći da izlućuje hormone sreće... to bi bila smrt tvojoj novoizabranoj nesreći.

Ako imaš auto, nipošto nemoj da hodaš pješke ili da koristiš bicikl jer pri takvim sportskim aktivnostima tijelo izlučuje endorfin. To je hormon koji također izaziva osjećaj sreće a to želiš spriječiti po svaku cijenu.
Vožnja autom ima još jednu prednost... pomaže ti da svom cilju dođeš korak bliže. Naime, gužva na cestama, posebno ako imaš neki važan termin ili želiš da što prije stigneš kući nakon napornog posla, vrućina itd izazivaju stres i na taj način ti daju neograničene mogućnosti da ostvariš svoj cilj: biti nesretan.

Kao krunu svega ovoga, da bi doživio potpuni uspjeh u svojoj težnji, trebaš da smisliš i ostvariš neku ekološku nepodopštinu, nešto što će ostaviti trag da si učestvovao u uništenju naše planete jer kako se ono kaže u ovim krugovima: "Ne spašavajte zemlju... ona je jedina planeta na kojoj ima čokolade." Jer kad zemlja bude uništena neće više biti čokolade a time ni sreće.

Ako se striktno držiš ovih pravila i slijediš ih po svakoj tački garaniram ti da ćeš imati ono što želiš: neograničenu melankoliju i depresiju.

Jedna ljubavna izjava

18.11.2012.

Otvoriš poklopac laptopa i u desnom kutu piše: Imate jednu nepročitanu vijest... otvorim poštu i onda ovaj mail... danas nije nikakav značajan datum... ni godišnjica, ni rođendan, samo jedna obična nedelja... Nemam odgovor, jer ovakve izjave ljubavi ga i ne trebaju, samo jedno veliko e

Mail
Prima: Brigita
Šalje: Zoran
Predmet :Kad nismo zajedno

Ljubavi moja jedina (Brigita i ni jedna druga) ...

Kad nismo zajedno ...
Kad nismo zajedno nedostaje nam topline čak i kad je vani 40 stepeni.
Kad nismo zajedno tražimo se cjelu noć u snu na jastuku..
Kad nismo zajedno i najboljem jelu nedostaje onaj pravi začin.
Kad nismo zajedno i najljepši parkovi nisu tako lijepi i djeluju prazno.
Kad nismo zajedno pjesma ptica djeluje tako obično.
Kad nismo zajedno i po najplavljem nebu plovi poneki oblačić tuge.
Kad nismo zajedno osjećamo se samo polovično.
Kad nismo zajedno druga polovina uvijek traži i vapi za onom drugom.
Kad nismo zajedno ni svađe nemaju nikakav smisao.
Kad nismo zajedno pokušavamo se prisjetiti šta je to dodir dva bića.
Kad nismo zajedno volimo se isto kao i kad smo zajedno.

Voli te tvoj Zoran ...



Volim i ja tebe, ljubavi!

Afrika - istine i zablude

15.11.2012.

Moja nećakinja se sprema da početkom slijedeće godine putuje u Afriku... ne turistički na par dana nego da u sklopu jedne humanitarne organizacije drži tečajeve šivenja afričkim ženama.
Ta njena akcija izazvala je kod poznanika i prijatelja pitanja tipa: moraš li paziti da te tamo ne pojedu ljudožderi?

Naravno pretjerujem ali poneka od tih pitanja ponukala su me da prekopam moje omiljeno štivo, net i pronašla sam jedan zanimljiv članak turističke prirode u vidu pitanja koja se postavljaju o Africi i odgovore njihovih stručnjaka za turizam. Navodim nekoliko, mislim da su odgovori jako zanimljivi, obzirom da su pitanja prilično glupa.




P: Da li ću na ulici vidjeti slona? (SAD)
O: Zavisi od toga koliko ste alkohola konzumirali.

P: Da li je sigurno hodati okolo u prirodi (Švedska)
A: Hm... dakle, istina je ono što se o Šveđanima priča.

P: Kako se mjeri vrijeme u Africi? (SAD)
O: Odozada. Nemojte ostati u Africi predugo jer ćete postati toliko mali da nećete moći letjeti nazad sami.

P: Postoje li u Africi bankomati i mogu li dobiti listu gdje se nalaze u svim većim gradovima?(SAD)
O: Od čega je umro vaš posljednji rob?

P: Možete li mi poslati informacije o koalama u Africi? (SAD)
O: Aus-tra-li-ja je veliki otok u sredini Pacifičkog oceana. Af-ri-ka je veliki trokutasti kontinent južno od Europe, gdje nema...ah, zaboravite. Moguće da se neki koala nalazi u nekom od niza zooloških vrtova.

P: Gdje je sjever u afričkoj državi Južna Afrika? (SAD)
O: Namjestite se prema jugu i onda okrenite za 180 stupnjeva.

P: Mogu li ponijeti viljušku u Afriku? (VB)
A: Zašto? Koristite prste kao i mi.

P: Postoji li u Africi parfem? (Francuska)
O: Ne, mi ga ne trebamo, Mi ne smrdimo.

P: Možete li mi navesti regione u Africi, gdje ima manje žena nego muškaraca? (Italija)
O: Da, u noćnim klubovima za homoseksualce.

P: Slavite li Božić u Africi (Francuska)
O: Povremeno..tojest otprilike jedanput godišnje.

P. Postoje li u gradovima supermarketi i može li se svaki dan kupiti mlijeko?(Francuska)
O: Ne, mi smo narod strogi veganeri koji skupljaju plodove bobica koje rastu na grmovima. Mlijeko je kod nas ilegalna roba.

P: Da li u Africi ikada pada kiša. Nikad nisam vidio na TV kišu u Africi. Kako onda tamo rastu biljke?(VB)
O: Mi uvozimo sve biljke, zatim ih zakopamo u zemlju i posmatramo kako polagano rastu.

P: Pošaljite mi spisak bolnica gdje imaju serum protiv zmija – zvečarki. (SAD)
O: Zvečarke postoje samo u A-me-ri-ci, odakle i potječu. U Africi postoje zmije koje nisu otrovne, mogu se držati u rukama a pogodne su kao drugari u igri za hrčke i druge domaće životinje.

P: Postoji li kuga u Africi? (Njemačka)
O: Ne, ali donesite je sa sobom.

A: Da li mogu tamo da se sporazumijem na engleskom? (SAD)
O: Sigurno da možete... naravno ako vladate engleskim možete ga govoriti u Africi.

Lijepi novi svijet

08.11.2012.

Naš život je svakim danom sve brži i hektičniji. Prije prilično godina trajalo je dosta dugo da se napr. gramofonska ploča postavi na gramofon. Trebalo ju je pažljivo izvaditi iz omota, prebrisati sa posebnom krpom i staviti na gramofon. Tada se s mukom manevriralo iglom da legne na prvi rez i čekalo da muzika počne. Većina je imala po nekoiko ploča, možda tridesetak, dok su neki, koje je zanimala neka grupa ili pjevač, odlazili u veliki grad, pregledavali satima regale i čekali red da poslušaju par taktova izabrane ploče da bi je na kraju kupili i tako zapakovanu u nekoliko papira transportirali do kuće.

Ako se želila popiti kava, pristavljala se voda na platu šporeta u posebnom lončiću i dok je voda prokuhala, napunio se električni mlin kavom u zrnu ( moj tata je čak volio samo kavu koju je mljeo u ručnom mlinu, jer "u električnom, zbog zagrijavanja promjeni ukus") i kava se mljela da bude sitna. Zatim se u pripremljenu džezvu stavljala žlicom, prelila kipućom vodom iz lončića i ponovo stavljala na platu da se podigne do vrha džezve. I kad se čulo "klok", kava je tek tada bila gotova. Zatim se servirala na tacnu sa malim šoljicama ili fildžanima i šećerom, sitnim ili u kocki, kako ko voli.. A miris kave razlijegao se cijelom sobom i dalje.


Nije bilo gotovih jela ni mikrovalne pećnice (izuzev poznatog mesnog doručka, koji se mogao jesti onako ili ponekad preprženog pa zaljevenog smjesom od izmućenih jaja sa mlijekom i malo soli). Kad smo bili gladni moralo se kuvati. Povrće se opralo, ogulilo, isjeckalo...ponekad se zasjeklo i po prstu ali nikakva hektika...sprala se krv pa ako nije bilo pri ruci zavoja, par puta jezikom prešlo preko posjekotine dok krv nije prestala da curi. Ali i pored toga kad sjedneš da jedeš pripremljeno jelo, pomirišeš prije nego staviš u usta i osjetis njegov ukus...mmmm. Jelo je bilo događaj za sva osjetila. Osim toga nije se u svako godišnje doba mogla jesti rajčica ili trešnja. Jagode se moglo kupiti samo u ljeto.Moralo se čekati da prodđe normalan proces sazrijevanja, branja i onda trk na tržnicu da se probaju one prve.

Ali ubrzavanje je počelo da uzima maha. Internet je bio tu. Znali smo sjediti po nekoliko minuta pred modemom, slušali puni isčekivanja škripu i posmatrali ekran, na kojem se lagano ali sigurno počela pojavljivati slika. Svijet World-Wide-Web lagano se otvarao.

Danas pritisnemo dugme automata za kavu koji ima cijenu jednog polovnog automobila. Kava iscuri u solju...kad god hoćeš. Pritisnes dugme....piješ kavu. Ako želimo da slušamo muziku ukljucimo naš MP-3 player sa 1234 naslova i opet ponekad ne pronađemo neku muziku koju bi poželili da čujemo. Istovremeno izvadimo pizzu iz plastične folije, gurnemo je u mikrovalnu te dobijemo jelo servirano u dva minuta. I dok jedemo surfamo po internetu po desetak izabranih stranica, na laptopu koji stoji na stolu. Da li smo iz mikrovalne izvadili pizzu ili špagetti bolognese ne registiramo više. Najvažnije prestalo je krčanje u stomaku.

Lijepi novi svijet!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se