Eulice

20.06.2012.



Ljubiti jedan sat je osobina životinje.
Ljubiti jedan dan to je osobina čovjeka.
Ljubiti cijeli život oznaka je anđela, ali
voliti cijeloga života samo jedno stvorenje to je osobina bogova.
( Paolo Mantegazza)

Kod pekara

14.06.2012.

Klasična prepirka kod pekara!

Radi se o tome ko je slijedeći na redu. U ovoj zemlji zakona, u kojoj postoje propisi za sve i svašta, nažalost nije napisano pravilo o ponašanju u redu dok čekaš sviježe zemičke.

Dakle ovako stoje stvari: u redu koji se proteže duž cijele tezge stoji več jedan par, iza je jedna djevojka i zatim dječak. Oni stoje sasvim desno tako da je posljednji kupac več skoro u dijelu gdje su stolovi za doručak. Tezga je dugačka i zašto se onda gurati... nema trake koja usmjerava red kao napr. u banci ili na aerodromu, a imam tačan pregled kada sam na redu...dakle stanem van reda uz tezgu... par je več naručio šta želi i sada je na redu djevojka. Moj tramvaj dolazi za četiri minute i ako ga propustim moram čekati slijedećih deset. Nestrpljiva sam ali ako sve ide bez problema stići ću. Djevojka koja je bila na redu naruči:
"Molim 3 muffinsa i dvije zemičke"
"Na žalost ostala su još samo dva muffinsa", kaže prodavačica...
"Dobro, uzeću onda ta dva"
Djevojka plati i okrene se da ode. Iza dječaka, se na kraju reda u međuvremenu postavio jedan tip i cijelo vrijeme zuri u mene. Što me tako uporno gleda, pitam se... uto dječak poruči sebi jednu zemičku... imam još tri minute.

Odjedanput se ponovo vrati djevojka sa muffinsima jer joj je palo napamet da umjesto onog trećeg muffinsa, kojeg nije bilo, uzme neki drugi kolač. Več ranije je bilo jasno. Sigurno da je taj treći muffins bio za nekog kolegu iz firme i ako nema muffinsa nešto će ipak htjeti pojesti za užinu... dakle neki drugi kolač. Pošto djevojka nosi uniformu susjedne prodavnice i pošto je već prije minutu bila u redu, prodavačica joj daje još jedan kolač.

Više i ne smijem pogledati na sat.

Kad napokon dođem na red iskoči onaj tip i kad prodavačica upita "Ko je slijedeći?", on poče da poručuje. Istovremeno i ja rekoh "Tri zemičke" i on me pogleda preneraženo tako da sam osjetila potrebu da objasnim situaciju "Vi ste vjerovatno vidjeli kad ste došli i stali u red da sam ja već bila tu."
"Da, ali vi stojite uz tezgu jednostavno onako."
"Kako onako? A kako bih ja to trebala da stojim?"
"Pa u repu"
" U kakvom repu, molim vas, ovdje nema nikakvih ograničenja, znači ne trebamo stajati u repu nego zapamtiti ko je došao ispred nas."
Prodavačica je več zapakovala tri zemičke kada je on postao sve glasniji:
" To je stvarno drskost, vi uopšte ne stojite u repu, stojite u sredini tezge."

" Zar niste shvatili? Ovdje nema takvog reda. Postavite se gdje želite i čekate dok ne posluže onoga ko je došao ispred vas. Ne postoji nikakav propis da se stoji u redu koji je toliko dugačak da smetate drugima koji doručkuju u drugom dijelu."
"Ali, to je nepisano pravilo, to se radi svugdje... postavi se posljednji u rep i čeka..."
Odmah sam znala, ovaj tip ne samo da liči na nastavnika engleskog... on jeste to.



"Ovdje nema repova i njihovih vlasnika! Izuzetak su psi ali i oni moraju ostati vani, jer im je zabranjen pristup unutra. Lijepo stoji natpis na vratima." Okrenula sam se istog trenutka i izašla da ne čujem šta je "nastavnik engleskog" odgovorio...i upravo na vrijeme ...uspjela sam u posljednjem trenutku da uletim u tramvaj koji je već stajao na stanici.

Uh...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se