red bush
četvrtak, 10.11.2016.
Nasilje nad djecom
U zadnje vrijeme puno se priča o vjeronauku u školi... Biti ću opet konzervativan, moja razmišljanja biti će primitivna i nedemokratska, jer tako se prepoznajem. Premda ne znam što doista znači biti konzervativan ili liberalan, jer ako za sebe kažemo da pripadamo samo jednoj opciji ili razmišljanju onda je to jedan vid ograničene intelektualne savijesti, ma kojoj god da se priklonili ili za što god da se opredijelili....
Uvođenje vjeronauka tako često prikazuju nasiljem nad djecom, nečim što ih razdvaja i stvara određenu vrstu traume i osjećaja nejednakosti. Mislim kako je prava istina u tome da on puno više trauma stvara određenoj grupaciji društva koja se smatra inetelektualno nadmoćnom i koja se postavlja i određuje urbanim progresivnim stupom ili valom nego samoj djeci koja ga pohađaju ili ne.
Nisam odgojen u strogoj katoličkoj obitelji. Da sam sada učenik onda bi mi vjerovatno puno draže bilo ne biti na vjeronauku, jer bi to bila izvrsna prilika za nogomet ili košarku. Naravno, da imam ona ista razmišljanja koje sam imao u to doba kada sam bio učenik. Oh, kako bi mi dobro došla moja 'ugroženost'....
Ne znam samo zašto se tada 'demokratske udruge' nisu dizale protiv markszima, najveće gluposti koje sam morao učiti. Ne znam kako jedan školski predmet može govoriti da je oružana revolucija jedini put kojim se obični i jadni ljudi mogu osloboditi svojih okova. A svaka uporaba oružja predstavlja nasilje i ubijanje, gdje najviše stradavaju civili i djeca, dok su mudraci uvijek u čizmama od sedam milja... Tako, terorizam za jedne biva nešto pozitivno ili negativno, odnosno ne zove se i prikaziva istim imenima...
Isusovo učenje je zapravo nešto posve drugačije, kao i učenje drugih religija. Ali, uvijek će biti onih koji će za svoje osobne interese iskoristiti vlastitu vjeru, odnosno samog Isusa, i koji će pozivati na svoje oružane revolucije, kao što je bio slučaj sa generalom Francom...
Osobno nisam za vjeronauk u školama, pogotovo ne da se on ocjenjuje, jer to onda stvara kod učenika određeni strah prema samoj vjeri...
Ono što je najbitnije je činjenica kako ovo društvo prešućuje nasilje svakakvog načina među samom djecom. Smješno je reći kako je ono uvjetovano vjerskom, nacionalnom ili rasnom tematikom, premda ga ima i u ovim slučajevima. Smješno je kako je to nasilje simbolički prikazano imenom jednog stradalog, jer nasilja su različita i drugačije naravi...
Neka su sva djeca iste vjere i nacije, odnosno da su ateisti i da je nacionalna i rasna ideolgija prevaziđena, onda ćemo opet imati nasilje, jer tako često neko biva izvgrnut nasilju samo zato što je debeo ili mršav, samo zato što ima krive noge ili rijetke zube...
Danas vjerovatno dijete biva izvrgnuto nasilju zato što nema pametni mobitel, zato što nije na Facebooku, ili možda samo zato što su njegovi roditelji jako siromašnog stanja. Ma, ima tu tisuće razloga gdje će neko dijete naći razloga da ismija neko drugo. Nasilje tako često i sve češće biva na Facebooku, a što je najžalosnije mnogi će se smijati nekome ili nečemu samo zato što neko misli da je to smiješno i da ima pravo ismijavati i ponižavati... Djeca zapravo kopiraju svijet odraslih, jer mnogi misle da su jako duhoviti, da su bez dlake na jeziku, da su intelektualno nadmoćni. A moć je ta koja ne priznaje i ne poštuje nemoć, bilo da se radi o naprednima ili zaostalima. Oni je manifestiraju u različitim oblicima i načinima...
Mnoga djeca pate zbog druge, ali šute o svemu. Odrasli nemaju vremena jer su zaokupljeni svojim važnim ili bezveznim životnim stvarima. Znam da sam i sam bio zlostavljan, kao što sam se smijao nad drugim zlostavljanima, ili kao što sam i sam bio zlostavljač...
Sjetim se jedne školske eskurzije iz srednje škole... Bili smo u jednom jednom gradu, u jednom hotelu... Alkohol je kružio od jednog do drugog, kao i trava. Nije bilo pametno zaustaviti taj krug... U susjednoj sobi tulum su imale učenica... Ne znamo što su one radile... Nagovarali smo jedan drugoga da izađe kroz prozor i da ode do drugog prozora i da vidi što rade one... Bio je to četvrti kat, a za hodati bilo je prostora i možda manje od po metra... Jednog smo uspijeli nagovoriti... Znam samo da mi je u tom trenutku proradila savijest i hvala Bogu da se uspio vratiti, jer da je pao smatrao bi se ubojicom...
Npr. nedavno je bio onaj slučaj jedne škole u Sarajevu kad su jednog učenika silovali nekakvim drvenim predmetom, a sve su to promatrali drugi učenici kojima je bilo vjerovatno sve jako smiješno i možda su svojim mobitelima sve snimali. Što je preostalo jadnom učeniku nego počiniti samoubojstvo, jer odgovorno tvrdim da bi najveća ljaga uvijek bila na njemu samom nego na onima koji su sve počinili. To pokazuje koliko je ovo društvo često hladno i surovo...
Drugi slučaj je onaj gdje su jednu djevojku silovali, neko je sve snimio i stavio na Facebook, a taj je dobio tisuću lajkova. A ovo je društvo gdje se ljudi ocjenjuju po broju lajkova ili pratitelja. Što ih imate više to znači da više vrijedite...
Odrasli jednostavno ne vide patnju i strahove djece... Oni vide samo svoje vlastite strahove i tjeskobe....
Oznake: nekima je sama škola pakao
