red bush

ponedjeljak, 25.01.2016.

DEMOKRATSKA ZONA (SU)MRAKA

Nikada se nisam smatrao inteligentnim čovjekom. Nikada nisam umišljao da svoja razmišljanja moram i trebam nametnuti drugima. Nikada nisam imao spoznaju da znam što je to demokracija. Ne pomišljam tumačiti drugima što je ona, kako se i na koje načine sprovodi, i u čemu se prepoznaje...
Zapravo, moja želja jest diktatura dobrote i milosrđa, dostojanstvo svakog čovjeka...
U zadnje vrijeme dosta se govori se o pokušaju gušenja demokracije kroz kontrolu medija, a slučaj je sa Poljskom.
Međutim, nije mi jasno zašto se govori o njoj kada kod nas imamo nešto slično, ili još gore...
Naime, zbog govora mržnje voditelja na Z1 televiziji, njoj je odlukom Vijeća za elektroničke medije zabranjeno emitovanje na tri dana. Vjerovatno nešto slično u idućim razdobljima znači još veću kaznu, odnosno nakon toga oduzimanje prava za emitiranje programa...
Doista nije mi jasno, kako je moguće da kroz svo ovo vrijeme govora mržnje sa mnogih strana, na mnogim mjestima, i od raznih medija, neko dođe na ideju da učini ovako nešto. Jer, znali smo biti ustaške guje, crne mantije, ljudi opasnih namjera, križari i katolibani, najgora vrsta fašista, i dosta toga čega se ne mogu sjetiti...
Nisam čovjek koji ima moć. Ne želim je imati. Ali, nikada ne bih zabranio nekome da iznosi svoje razmišljanje. Međutim, problem je u tome što je velik broj medija ove napade predstavio kao razuman govor antifašista, onih koji imaju visoke standarde napretka i demokracije, onih koji promiču nešto novo i napredno, onih koji se bore za slobodu govora i života, onih koji promiču osnovne vrijednosti jednog društva i uređenja...
Možda jesam glup, ali to je za mene težak govor mržnje, pokušaj da nam se zalijepe usta, jer očigledno je da oni imaju pravo na sve, da jasno i glasno mogu govoriti što misle. Takvi, uzurpirali su pravo na istinu, pravo na slobodu i demokraciju, žele zgaziti nečiju slobodu govora. Njihova tolerancija kreće se samo u onom opsegu u kojem mogu hraniti vlastitu ideologiju, nadograđivati i čuvati vlastiti tron moći i utjecaja. Čini mi se da su kao takvi apsolutno imuni na mržnju, na zlo i nasilje, na pojam diktature. Izgleda da im je neko dodijelio licencu na Istinu, na Demokraciju, na Pravdu i Pravednost... I doista, čini mi se da mi svi drugi ne bi trebali ni misliti jer sve što smislimo i umislimo jest zlo, primitivizam, fašizam....
Doista, kad sve pogledam što se danas govori, onda je zabrana emitiranja jednoj televiziji jedan veliki presedan koji bi mogao otvoriti Pandorinu kutiju, jer siguran sam da ljudi poimanje mržnje vide različito. Potrebno je da se ponajprije suočimo sami sa sobom, sa svojom mržnjom, kao što to reče jedan mladi povjesničar. Ali, to ga nije omelo da kaže kako su svećenici u Drugom svjetskom ratu s pravom pobijeni, jer su bili na strani fašizma. Kao što su mnogi 'antifašisti' kazali kako su s pravom pobijeni mnogi Hrvati jer su svi odreda bili zločinci...
Izgleda da se ono suočavanje samih sa sobom odnosi samo na primitivce i ljude nazadnih spoznaja, jer oni sami su apsolutno čisti i davno su evoluirali u naditeligenciju i nadspoznaju prave slobode i osnovnih vrijednosti čovječanstva.
Za mene je takav govor čisti fašizam, govor svih krvoločnih režima, jer sebi uzima za pravo da donosi odluke tko treba živjeti a koga treba ubiti... Takvi ne znaju da je život svakog čovjeka svetinja, kao što im nikada neće niti biti, jer umišljaju da su oni ti koji moraju ili trebaju da određuju.
Takvi ne znaju što je sloboda govora, jer žele čuti samo svoj glas...

Oznake: nek budem na stupu srama

25.01.2016. u 22:14 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.01.2016.

LAŽNI PROROCI APOKALOPSE I TEORIJE ZAVJERA

Ono što volim pogledati na nekoj od brojnih televizija jesu razni dokumentarci, a posebno me privlače oni koji govore o znanosti.
Obično ih gledam preko vikenda kada ne radim. Nedavno, za novogodišnje praznike, na javnoj televiziji bila je nekakva tv emisija kojoj ne znam imena, a bilo je govora o nekakvim prorocima apokalipsa, o nekakvim izmišljenim teorijama zavjera. Gosti te emisije bili su psiholog i znanstvenik, obojica neke srednje starosne dobi...
Posebno je bio zanimljiv taj psiholog, kojem sam i zaboravio ime. Tako spominje te nekakve proroke apokalipse. Ne može se načuditi njihovoj bolesnoj upornosti, jer kad promaše taj datum oni i dalje izmišljaju neke nove, odnosno pomiču ih u neko drugo buduće vrijeme. Tako spominje i Nostradamusa, babu Vangu, onu famoznu 2012. godinu. Ne znam iz kojeg razloga ih uvrštava u smisao i pojam kršćanstva, odnosno vjere. Tako spominje da su kineske vlasti morale pritvarati kršćane pred 2012. godinu, jer su širili strah i paniku među stanovništvom. Način i boja glasa otkrivaju da se duboko u sebi slaže s postupcima kineskih vlasti, da je to razuman, napredan i demokratski postupak protiv nerazumnih...
Očigledno je da spometnuti 'stručnjak' slabo poznaje kršćansku vjeru, jer ta 2012. je posljedica nekakvog majanskog kalendara, a Nostradamus i baba Vanga možda jesu bili vjernici kršćani ali ne znam i ne mislim da su oni nekakvi proroci vjere, da govore i djeluju u njeno ime. A ako misli na neke kršćanske sekte u Americi i u drugim djelovima svijeta koje su najavljivale smak svijeta u godinama koje su prošle ili u onim koje će tek doći, onda mora znati da su to samo i tek obične sekte koje iskorištavaju Boga i vjeru u neke svoje ciljeve, radi svojih nekih zabluda. Koliko mogu shvatiti za njega je vjera neko teško psihičko stanje čovjeka koji se nađe u nekakvim bezizlaznim stanjima, i zato takvi traže rješenja ili izlaze u njoj, odnosno u Bogu. I po njemu, to je kad ljudi krenu u potpuno pogrešnim smjerovima.Nisam psiholog, nisam stručnjak da čitam nečije lice, ali prema crtama njegovog, prema načinu treptanja, mogao sam očitati kako jako mrzi vjeru i vjernike, kako ta mržnja prelazi u jednu opsesiju.
Onda se dotakao svih tih teorija zavjera, odnosno onih koji ih neprestano šire i izmišljaju. Spominje kako neprestano osporavaju čovjekovo slijetanje na Mjesec. Tako je npr. NASA primorana stalno objavljivati neke nove fotografije, neke nove dokaze, ali sve je opet uzalud, jer ovi su tvrdoglavi i jednostavno ne žele vidjeti nešto što je očigledno i doista istinito. Kako je branio NASU doista probudio je moje suosjećanje prema 'jadnoj' svemirskoj agenciji koja novac i dragocjeno vrijeme troši zbog nekakvih neznanih idiota. Izgledalo je kao da je glasnogovornik ili odvjetnik te agencije, a ne kao tek jedan obični psiholog iz jedne male zemlje...
Što se tiče čovjekova boravka na mjesecu, ne znam što bi rekao. Vjerovatno su doista bili, ali ne znam zašto bi bila isključena opcija da je sve samo jedna obična prevara. U doba hladnog rata bilo je govora o 'zvjezdanom štitu', o nekakvom obrambenom sustavu u svemiru koji bi nekoga štitio od interkontinentalnih raketa, pa je sve na kraju ispalo kao nekakva izmišljotina koja je trebala zavarati Ruse...
Za razliku od psihologa znanstvenik je bio puno primjereniji i realniji, i ne bi imao nekakvih zamjerki...
Kršćanstvo govori o apokalipsi, ali je jasno rečeno i napisano da niko ne zna tog datuma i trena. Mogu reći da će biti za godinu dana, ali su to samo moje riječi. One ne mogu imati značenje vjere samo zato što se nazivam vjernikom, kao što se islamski teroristi ne mogu izjednačiti sa prorokom Muhamedom ili sa Alahom samo zato što se pozivaju na vjeru. To bi francuski satirički časopis trebao i morao znati, ali čini mi se kako su oni ponajprije mrzitelji vjere, što me kao kršćanina katolika vrijeđa kao i same muslimane. Ne znam zašto bi kao takvi bili heroji slobode i demokracije kada su i jesu samo mrzitelji. Ali, očigledno je kako se i pojam mržnje iskorištava u nečije interese, odnosno kako se nekome ona pridodaje dok je neko potpuno imun na nju, ne može je imati ili koristiti.
Katolička vjera me nikada nije učila da mrzim ateiste, niti ih mrzim. Mogu reći da svi ateisti nisu isti, kao što ni svi vjernici nisu isti. Ima nas dobrih i zlih. Dobrota i zlo ne biraju pripadanje ili nepripadanje nečemu ili nekome. To mnogi trebali bi znati...
To moraju znati i oni koji kažu da se znanosti boje samo oni neznani i primitivni, oni koji naivno i glupo vjeruju u nekakvog Boga...

Oznake: odgovor je unutar svakog čovjeka

14.01.2016. u 20:57 • 4 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.01.2016.

ČOVJEK ISPRED SVOGA VREMENA

Obukao sam svoje najbolje i najljepše odijelo. Sako je bio malo prevelik, posebno rukavi, tako da je izgledalo kao da šaka i prstiju nemam. Nogavice gaća uspijele su prekriti barem koljena. Cipele su bile za tri broja veće, jer tog dana u trgovini ne bijaše onih manjih...
Stao sam pred ogledalo.
- Ogledalo moje, ogledalce, kaži mi ko je najpametniji, najljepši na ovome svijetu !?
Međutim, kao i uvijek, ono je šutilo. Pitao sam ga nekoliko puta, ali odgovora nije davalo. Reklamirao sam ga kod prodavača deset puta. Tri puta su ga mijenjali, ali uvijek je bila samo prevara kupca, jer davali su mi samo gore od onoga što je bilo prije.
Eto, kad se pogledam u njemu uvijek je nekakav pogrešan i iskrivljen odraz, pa tako pred sobom sada gledam nekakvu budalu i pravog blentu.... I onda se trgovci čude zašto sam ljut i što vičem, što govorim da ću nekome....
Uzeo sam bocu rakije, jer šampanjac nisam imao, i krenuo sam...
- Stani !!! Kud si pošao idiote !? - neko je zavikao.
- Stao sam... A ko i zašto to pita !?... Pošao sam u Novu godinu... - zbunjeno ću.
- E, ne može to samo tako ! Ja sam Nova godina, a da bi ušao moraš odgovoriti na ovaj test od dvadeset pitanja! - predstavi se ona.
Uzeo sam papir. Žurilo mi se. Ha, pitanja su bila jako laka, čista formalnost, tako da mi nije dugo trebalo.
- Evo izvoli. - zadovoljno ću. Odmah sam krenuo, jer u sebe nisam sumnjao.
- Stani budaletino jedna !!! Na sva pitanja si pogrešno odgovorio. Zato, okreni se, jer ne možeš u Novu godinu !!! - ljutito će i jako strogo.
- Moliiiim !!!! - nisam vjerovao vlastitim ušima.
- Ne možeš u novu godinu, i točka !?
- Ma lijepo te molim da me pustiš !!! - na koljenima sam molio. Potegao sam nekoliko dobrih gutljajeva rakije, pa kroz pjesmu i stihove dodadoh:
- Otvor' godino kapiju
man' se budalaša
evo mene sa rakijom, bez tamburaša...
- Pijani idiote, lijepo sam ti rekla da se okreneš i vratiš nazad, jer k meni sigurno doći nećeš !!! - nije popuštala.
Zato sam još malo popustio rakiji.
No, dobro. Što je tu je... A kad sam se okrenuo i pošao natrag u Staru godinu, opet me prepade nečiji glas:
- Stani !!! Kud ćeš budalo !?
Od iznaneđenja nisam znao što reći. Tada je taj neko ponovio pitanje.
- Vraćam se nazad u Staru godinu... - nekako ću tužno, drhtavim glasom.
Zamislite, ponovo sam morao odgovarati na tih dvadeset pitanja. I ponovo sam dao pogrešan odgovor na svako. Stara godina me više nije željela primiti natrag k sebi. Svašta...
Ali, nije ona jedina. Ima još godina...
Međutim, kako sam se vraćao godinu po godinu, i kako je sa svakom bio isti problem, tako sam malo po malo dogurao do komunizma...
U maloj prostoriji bio sam pred trojicom, koji su sjedili za nekakvim stolom i nešto čitali. Vjerovatno moje karakteristike. Gusti dim od cigareta gospodario je prostorijom. Kroz njega nekako su se nazirale slike nekakvih likova, zvijezda petokraka, te slogan: SMRT FAŠIZMU SLOBODA NARODU.
Dok sam čitao onu prvu riječ pretrnuo sam od straha. Ali, kad sam ugledao ' SLOBODA NARODU' automatski mi se ukazao široki osmijeh, jer slutio da sam konačno na svome terenu i u svome vremenu.
- Što se smiješ budaletino jedna !? Što ti je smiješno !? - Zavika jedan od njih.
- Izvinite gospodine, ali...
- Kakav gospodin, izrode jedan !? Ovdje se oslovljava sa druže !!! - Ustao se i derao se. Udario je i tri puta šakom po stolu.
- Pa, mislim... - više nisam ni mogao da mislim, jer me totalno zbunio i ustrašio.
- Šta si ti !? Aristotel !? - vikala su sada ona druga dvojica.
- Nisam... - tiho ću.
- E onda, pošto nisi Aristotel onda nema ti šta da misliš, jer ima tko da misli umjesto tebe.
Zatim su stavili predame papir i olovku. Ma, pretpostavljao sam da su opet ta prokleta pitanja na koje moram odgovoriti.
Valjda pretpostavljate kako sam opet pogrešno odgovorio na sva pitanja. I jesam... Ali, je jako malo nedostajalo da odgovorim točno barem na jedno.
- Budi sretan što te nismo zatvorili !!! ... A sad se lijepo gubi iz ovog vremena !!! - najuriše me.
Nije mi bilo druge nego pokucati na vrata fašizma. Osobno me primio sam Adolf... Zagrlio me, primio me kao rođenog sina ili brata. Zagrlila me, ali i poljubila Eva. Srce mi je zalupalo, noge su zadrhtale. Znao sam da sam došao na ono gdje sam davno trebao doći. Stavio je na stol opet ta pitanja. Otišao je do prozora. Radio je one poznate pokrete rukama i pomicao je usnama. Mislim kako je uvježbavao svoj javni nastup. A Eva je sjedila na nekakvom trosjedu. Otkrila je svoje duge bijele predivne noge. Namignula mi je, i ugurala je svoj srednji prst u usta...
Ta me žena potpuno hipnotizirala. Njeno tijelo bila je svirka frule pred kojom je plesala moja mašta. Otrijeznila me tek njegova šamarčina...
Ako je Eva iz Rajskog vrta kriva za progon ljudi iz njega, onda je ona kriva što su me prognali iz fašizma. A imao sam tako velike planove... I mogao sam tako daleko dogurati.
Potom je slijedio prvobitni kapitalizam, a kako ni tamo nisam imao sreće, konačno sam došao tamo gdje pripadam, u doba inkvizicije...
Stajao sam pred tom nekakavom vjerskom porotom. Promatrali su me. Nešto su razgovarali među sobom. I bio sam potpuno siguran da ovoga puta moji odgovori ne mogu zakazati. Osjećao sam se kao kod kuće...
- Trebaš odgovoriti na dvadeset pitanja. Pazi što odgovaraš i govoriš, jer samo jedan pogrešan i stavićemo te na Ofeliju. Dosada je niko nije probao - jedan od njih obratio mi se. Drugi do njega mu je nešto došapnuo, pa je još nadodao:
- Ustvari, njene čari isprobao je jedan astronom.
- Ne. Ne trebam odgovorati. Idem odmah iskusiti čari te vaše Ofelije. - oduševljeno ću. Kad samo pomislim što su povjesničari govorili o inkviziciji onda mi dođe da ih pljunem i pošaljem u onu stvar, jer ovdje su stvari i prilike očigledno potpuno drugačije.
- Da li je s Vama sve u redu !?... Zašto ste oduševljeni i zašto želite Ofeliju !? - nije im bila jasna moja reakcija i ponašanje.
- Zaboga miloga, zato što nisam žensko, već sam prava pravcata muškarčina željna pobuda i izazova !!! - moram priznati da mi ni oni sada nisu bili jasni kad me pitaju tako nešto.
- Ma, vodite mi ga ispred očiju !!! On je totalni luđak i budala !!! - vikao je jedan od njih, vjerovatno onaj koji se pitao.
- Molim Vas, vodite me na Ofeliju !!! - prekljinjao sam, ponavljao sam...
- Vodite tu budalu !!! I zabranite mu svaki pristup u krugu od sto kilometara !!! - grmio je glas iz njegovih usta.
Dok su me odvodili i dalje sam molio i preklinjao, ali sve bi uzalud.
- Idi što dalje, jer ako te ponovo nađemo da se muvaš blizu nas onda ti se ne piše dobro !!! - opomenuo me jedan od stražara, nakon što su me dva dana vozili nekakvom kočijom .
- Hoćeš li mi barem reći je li Ofelija plavuša ili brineta !? - od muke i očaja uzdisao sam.
- Ona je naša nova naprava za mučenje. - kratko će stražar. Nekako me čudno pogledao....
Ostao sam bez riječi. Sad mi je jasno zašto su se čudili kad sam ih prekljinjao da me stave na nju.... Bila mi je muka. Povraćao sam...
Barem mi je ostala čitava glava. Vraćao sam se kroz razne godine, stoljeća... Nisam prošao testove feudalizma, Starog Rima, kao ni kasnija vremenska doba i kasnije civilizacije. Došao sam do samog kraja, odnosno do našega početka.
He- he- he, u kamenom dobu ne mogu pogrešno odgovoriti na pitanja, jer oni i ne znaju što je govor, a kamo li još da znaju pisati. Izgleda da je to vrijeme i mjesto koje mi pripada.
Ispred pećine, pokretima ruku govorio sam njima da sam došao izdaleka, kako želim da me prime u svoju pećinu i da me prihvate kao svojeg.
Bili su vrlo oprezni, ispuštali su nekakve nerazumljive urlike....
He-he-he-he, što će biti sada kada iz džepa izvadim upaljač i kada upalim plamen.... Ma, postat ću njihovo božanstvo, bog pred kojima će na koljena pasti i pred kojim će se klanjati. Samo treba da ga izvadim i da im pokažem što je moć...
Uh, izgleda da sam ga zaboravio ponijeti... Ali, tu su bile nekakve čokoladice.... Možda one upale...
- Ma ne !!! Čekajte !!!! - vikao sam na njih, jer budala su počele jesti a nisu skinule omot sa njih. Zato sam im pokazao kako se to radi.
Kad ugledaše tamnosmeđe čokoladice svi ih odmah baciše i uhvatiše se za noseve.
- Glupani jedni, to nije izmet već su to čokoladice !!!! - izbezumljeno sam vikao. Ne mogu shvatiti kako mogu biti tako glupi.
Međutim najuriše me toljagama i kamenjem. Morao sam bježati. Ni sami Bolt ne bi me prestigao...
O Bože, sada doista ne znam ni gdje ću ni što ću...
I dok sam bio u tom beznađu odjednom shvatih ono što sam morao znati i prije polaska u Novu 2016 godinu. Cijelo vrijeme bio sam u velikoj zabludi, jer se nisam trebao vraćati natrag u prošlost... Jer, ja sam čovjek daleko ispred svoga vremena !!!
Ali, kako i kome to dokazati... !?
A onda se opet sjetih... Ima jedna velika najmoćnija žena ovog svijeta... Ona nije proračunata, ona ne planira nekakve planove zavjere... Ona se bori za malog običnog, ugroženog čovjeka.... Ona je Majka naše vjere i nade za nekim boljim životom...
Eto, nema veze što i ona ima tih dvadeset pitanja na koje moram odgovoriti. Ne sumnjam u sebe, ali niti u nju.
Odgovorio sam na pitanja... Njen odgovor je bio da sam bolesni ultra nacionalist, kojeg prožima najgori vid komunizma, čiji um je mračno doba inkvizicije, i da mi je mjesto negdje u jednoj od pećina kamenoga doba...
Eto ti ga na....

Oznake: gdje se staviti, kad mjesta za me nema

03.01.2016. u 20:42 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Studeni 2016 (5)
Listopad 2016 (19)
Rujan 2016 (6)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (5)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (4)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (4)
Veljača 2015 (7)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (5)
Veljača 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga ISTINA-OBIČNA KRPA KOJOM ČISTIMO NAŠU PRLJAVŠTINU

mahhrvatskahrvatska

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se