red bush

četvrtak, 23.04.2015.

ANĐEO - stvarnost ili mit

Bože moj, čovječanstvom je tako lako manipulirati. Oni koji takvo nešto čine prigovaraju nam da smo izmanipulirani Tobom, jer njihova je jedina želja da vjerujemo njima. Ipak, kao vjernik, želim biti slobodan. Ne želim njihove okove...
Bože moj, primjećujem kako biće (ili pojam) anđeo počinje polagano nestajati, izumirati. Primjećujem kako nas je sve više strah izgovarati ga, jer tada bivamo smješni, zaostali, odnosno u pogledu psihologije nešto nije u redu s nama...
Ali zato, u filmovima i predstavama, u raznim prikazima, sve više dominiraju demoni koji postaju pozitivni likovi, dok se čovjeka prikazuje nečim zlim i lošim. Nisam naivan da ne poznajem čovjekovo zlo, ali nešto nije u redu s takvom slobodom i demokracijom, s tom forsiranom umjetnošću. Kao veliki ljubitelj filmova sve više se zgražam nad tom demonizacijom, nad tim realnim prikazivanjem komadanja ljudskog tijela, nad forsiranjem nasilja, nad veličanjem nemorala, nad gaženjem svega što bi trebalo biti zaštićeno kao temeljna ljudska vrijednost. Nekada sam volio pogledati i horor filmove (ne sve), ali ovo sad je doista ovjekovječenje i uzdizanje sotone, jedna sablazan, nešto što zabrinjava. Nisam naivan da ne znam što je realnost, da ne znam kroz kakve je sve grozote, kroz povijest prolazilo čovječanstvo, kada je sami život bio horor sudbine i stanja ljudske svijesti...
Nekada je umjetnost kroz razne oblike i pravce prikazivala i opisivala anđele, naše priče i pjesme bile su protkane njima, a sada nas žele šokirati provokacijama, slobodom, vulgarnošću i bezobraznostima. Jer kažu, time će nas osvijestiti, trgnuti nas iz jedne monotonije, iz jednog začahurenog razmišljanja i shvaćanja...
Sjetim se, prije nekoliko godina, moj najbolji prijatelj, pitao me da li vjerujem u anđele.
- Da... Zašto? - odgovorio sam, i upitao, a u mislima sam bio negdje drugdje.
U početku je oklijevao, ali je spomenuo kako mu je jedan čovjek rekao da je vidio anđela. Ispričao je detalje... Slušao sam što je govorio, premda je mene mučilo nešto drugo, nešto što se zove moj realni svijet i njegovi problemi, za koje možda mislimo da jesu, a u biti to nisu...
- Nije ti smiješna cijela ova priča!? - pogledao me upitno, prateći reakcije moga lica.
- Ne... Nije mi smješno.
Znao sam da je on taj čovjek koji je vidio anđela, jer strah od ismijavanja bila je na oprezu. Jer tako lako i brzo znamo nekoga ismijati, samo zato što ne možemo shvatiti nešto što sami nismo doživjeli, samo zato što smo uskraćeni za neke spoznaje.
I nisam taj neki "moj izmišljeni najbolji prijatelj" kojeg je strah da će ga neko ismijati i prozvati ludim...
Isto tako, on mi je pričao, kada je bio u crkvi, u Međugorju, da je čuo nekakav unutarnji (ili vanjski glas) kako mu govori da se ne boji, da će sve biti u redu. Ispričao mi je sve što mu je taj glas rekao. A doista, u to vrijeme, pogađale su ga mnoge nepogode, teško je bilo biti u njegovoj koži. To što je tada ispričao u potpunosti se i dogodilo...
I nisam taj neko koji svoje doživljaje želi ispričati kroz priču najboljeg prijatelja...
I zato, pozivam sve one koji ovo čitaju da razmisle o anđelima, da ih se ne boje prizivati, da ih nije stid pisati o njima, da ih stave u svoje stihove i priče, u svoju dušu i srce. Neka ih unesu u svoje govore, u svoje živote...
Ne želim manipulirati, jer ne želim biti gospodar nad Vašim životom, nad vašim razmišljanjem i shvaćanjima... Vaša je sloboda, i ona treba ostati takvom...

Oznake: krila naše duše

23.04.2015. u 20:58 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 07.04.2015.

ZNANOST vs RELIGIJA

Često mogu čuti kako govore da znanost pobija religiju, kako nam ona otvara oči da smo sami gospodari i stvaraoci našeg vlastitog svijeta... Pozivaju nas da se osvijestimo, da se otrijeznimo, da konačno progledamo i da odbacimo dogme koje nas sputavaju, koje spriječavaju naš razvoj...
Međutim, kako gledam čudesni, fascinantni razvoj tehnologije sve više shvaćam da doista postoji nešto iznad nas, uočavam kako živimo u jednom čudu, a ono je svijet, život, Svemir..., ta neograničenost i raznolikost svega i svačega...
Ako nas svako malo iznenadi i ostavi bez daha nešto iz svijeta tehnoloških inovacija onda ne znam zašto nas ne bi moglo iznenaditi samo postojanje Boga, odnosno društava i svjetova u prostranstvima svemirske beskonačnosti. Ali, ako ta nazvana beskonačnost ipak ima svoju konačnost, onda je to kraj jednoga a početak nečeg drugog.
Nisam fanatik, niti obožavam te nekakve "Zvjezdane staze" ili pristalica SF tematika, jer ne mislim da je ono što oni prikazuju mogućnost nekakve istine...
Pitanje je da li je živi svijet nastao iz prostih jednostaničnih organizama, ili možda vodimo porijeklo sa nekog drugog svijeta. Jer, ako je Bog protjerao prve ljude iz Raja, što je onda on i gdje se nalazio. Sigurno ne negdje u oblacima, kao što ni sam Bog nije u oblacima, jer bi on u tom slučaju bio doista jedna imaginarnost...
Kod znanosti i znanstvenika primjećujem jednu zatvorenost, prezir i ismijavanje prema svemu onome što ne može stati u njihove kalupe poimanja, prema svemu onome što kruti i neumoljivi zakoni fizike i matematike ne mogu logički shvatiti i protumačiti. Tako vidim da se ponašaju poput inkvizicije prema tadašnjim (sadašnjim) znanstvenicima koji su tada (sada) pobijali (pobijaju) teorije znanosti u tim (u ovim) vremenima.
Evo, uzeću primjer svjetlosnih kugli... Nedavno sam mogao vidjeti u jednoj tv emisiji spominjanje bliskog zračnog susreta pilota bivše države sa neidentificiranim okruglim svjetlosnim pojavama. Kada su dobili odobrenje od zapovjednih struktura da otvore paljbu te svjetlosne kugle su drastično promijenile smjer i ubrzanje tako da piloti nisu mogli reagirati...
Znanstvenik koji je gostovao govorio je kako je riječ zapravo o svijetlosti koja se odbija pri nekakvim odgovarajućim kutovima, tako da se ne radi o nekakvoj neobjašnjivoj, za znanost nedokučivoj pojavi...
Međutim, svakodnevno mali obični ljudi, daleko od objektiva, mikrofona i pogleda medija svjedoče o tim svjetlosnim kuglama. Tako je moj otac prije dosta godina dva puta, u različitim vremenima i u različitim godinama, noću, imao bliski susret s njima. To nešto, ma što god da je bilo, jest nešto oprezno i ima određen nivo inteligencije...
Prije neke tri godine, radnik na autocesti je pričao kako je njegov kolega, također noću, dok je radio na bageru, vidio svjetlosne kugle na približno onim mjestima gdje ih je vidio i otac, a nisam mu niti spominjao ovu priču, niti je tema bila o njima. Njihovo kretanje i ponašanje je opisao identično očevom opisu. I drugi su ljudi ispričali iste priče.
Sigurno je da se ne radi o nekakvim insektima. Jako je mala vjerovatnost da se radi o nekakvim noćnim životinjama. Da je riječ o nekakvim dronovima, onda se postavlja pitanje da li su oni još postojali prije više od tridesetak godina. Ako su postojali tada znači da su nas špijunirali sa tada nepoznatom tehnologijom, i onda se otvara pitanje te vječite priče o nečijoj zavjeri...
Kažu kako se znanosti boje samo oni koji je ne razumiju...
Međuti, takvi zaboravljaju da postoje dobri i loši znanstvenici, da postoje oni koji je financiraju isključivo iz humanih i dobrih namjera, ali da postoje i takvi kojima je jedini cilj ostvariti nekakvu vrstu moći nad drugima.
Kao vjernik, zar bi Vam mogao reći da se ne bi trebali bojati religije, jer postoje dobri svećenici i vjernici, kao i oni koji nisu dobri, kojima u interesu nije Bog i duša nego njihova apsolutna nadmoć i njihova gladna i nezasitna duša koja posti od dobrote...
Zar bi me Vi ateisti mogli ubijediti da se ne moram bojati Vas (ne od tebe osobno), kada znam da ima mnogo Vas dobrih. Ali, ima i takvih koji jesu opsjednuti i zaraženi sotonom, i kojima je cilj uništenje čovječanstva... A opsjednutih ima u znanosti, u religijama, u ateističkim društvima, u društvenim pokretima i ideologijama...
Zato ljudi moraju biti okrenuti prema dobroti i težiti k duševnoj svjetlosti koja će nas osloboditi od mračne strane naše duše, savijesti, razuma i razmišljanja. Uvijek je dobra i poželjna iskrena i dobronamjerna kritika, koja je potrebita da nas drži na zemlji, koja nas opomnije da ne zalutamo, da ne zastranimo... To konačno mora shvatiti i znanost, kao što su religije pod prisilom morale shvatiti...
Nisam pripadnik nekakvih javnih ili tajnih sekti. Nisam neko tko bi mijenjao temelje svoje ili nečijih drugih vjera. Nisam onaj koji traži neke druge ideale ili vjere, jer se ne mogu pronaći u svojoj vlastitoj...
Ja sam samo jedan mali obični i grešni čovjek, kršćanin katolik...


Oznake: duša i razum na putu dobrote i svjetlosti

07.04.2015. u 20:50 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2016 (5)
Listopad 2016 (19)
Rujan 2016 (6)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (5)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (4)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (4)
Veljača 2015 (7)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (5)
Veljača 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga ISTINA-OBIČNA KRPA KOJOM ČISTIMO NAŠU PRLJAVŠTINU

mahhrvatskahrvatska

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se