prometej je budala http://blog.dnevnik.hr/brico612

ponedjeljak, 25.02.2008.

ne, nije loše, samo je krivi trenutak

često volim ostavljati priče nedovršenima. možda zato što ne volim zatvorene cjeline ili zato što nikad u životu ne prebolim ništa, pa zato i završavati nešto ne bi za mene bilo poželjno.
nedovršene priče imaju neku privlačnost. to je život razbijen u milijarde sličica i osjećaja nekim nadnaravnim kaleidoskopom, kronološki nepovezana cjelina koja otvara nove svjetove. nadasve poticajno.

...

volim razmišljati, volim osjećaje koji traju

25.02.2008. u 11:45 • 5 KomentaraPrint#^

četvrtak, 14.02.2008.

"Conciousness is a terrible curse. I think. I feel. I suffer."

ponekad poželim da vrijeme stane, da mogu preslušavati glazbu, svirati, pjevati, gledati filmove, crtati, čitati, stvarati, trčati, pričati, voljeti, jebati, plivati, tuširati se, piti, razmišljati, pisati dok mi tijelo i glava dopuste (ne nužno tim redoslijedom).
nekako se bojim starenja i svega toga.

uvijek sam u životu imao premalo vremena za sve.
još uvijek ne prihvaćam život. ne znam hoću li ikad.

još jedan put molim! sve ovo!



inače, naslov posta je dio rečenice kojom se john cusack obraća čimpanzi u filmu „Biti John Malkovich“

14.02.2008. u 13:53 • 2 KomentaraPrint#^

utorak, 12.02.2008.

uvidimo li svoje greške na vrijeme, možemo učiniti više nego što mislimo,… za druge. mislim da je to najvažnije

baš je tužno i licemjerno kako volimo ljude koji se bliže kraju. uvijek ponavljamo istu grešku, a uvijek sebi obećamo da više nećemo. možda je to u našoj ljudskoj prirodi. zbilja ne znam. bojim se toga.
kada bi ljude voljeli uvijek kao što ih volimo pred njihov kraj, svijet bi bio puno ljepše mjesto za život.

usta su mi već izgorena, ali opet ću se opeći na žlicu vruće juhe.

12.02.2008. u 20:38 • 7 KomentaraPrint#^

da ljudski rod ima sposobnost partenogeneze, svi muškarci bi izumrli

tehnički rečeno, sova je bila sydov guru koji se glasa samo kad ju upitaš za mišljenje. inače stoji na mjestu i kruži vratom oko svoje osi nabijajući, pritom, trave koje je sama uzgojila i osušila na mirisnom šumskom vjetru, u svoju lulu (sa uzorcima starohrvatskih bogova u bliskom odnosu sa grčkim nimfama) koju je vrlo rado dijelila sa sydom.
syda su sovine trave činile pospanim i sklonim izvikivanju svakakvih rečenica koje su migoljile iz njegove glave u pomanjkanju svijesti, a odnosile su se na njegove boje koje je tada bjesomučno lovio po zraku i izgledao kao marioneta ambicioznog i natripanog lutkara.
sova je voljela takvo stanje njegove podsvijesti, jer je mislila jer je mislila da u tome može naći odgovore na sydova pitanja. jedini problem je bio u tome što je njegova podsvijest bila ponekad još gluplja nego on sam.



danas je syd posadio prvu boju u jednu od rupa (predviđenih za grane) u svome deblu koje je nazivao domom.
bila je to boja kave. podsjećala ga je na njegovu vječnu borbu protiv lijenosti i letargije.

12.02.2008. u 00:02 • 1 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 11.02.2008.

kada bi životinje skupljale ljudska govna i od njih pravile gnojivo, što bi s njime gnojile i kako bi ga nazivale?

danas je sydov kaleidoskop bio izrazito mutan, pa ništa nije mogao vidjeti kroz mjega. buljio je čitava dva sata podgrijavajući nadu na četvrtom od mogućih šest stupnjeva, ali nije uspio isplivati kroz mulj svog kaleidoskopa. možda se nije ni previše trudio.

poslije je izašao vani i vidio ovce koje su jele travu pred njegovim domom.
bilo mu je žao što ne može pričati s njima jer ne zna blejati u stihovima sa pravilnim ritmom. baš šteta.
izgledale su jako sretno.

11.02.2008. u 00:11 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 06.02.2008.

stvari nisu onakve kakvima se čine, a brzopletost je vrlo gadna osobina

jučer se syd divio jednoj ptici i baš dok je mislio o tome kako je prekrasna, ona mu se posrala na jednu od misli koju je stavio u izdubanu rupu na drvetu iz koje treba izrasti grana.

kako syd nije bio shvatio simboliku te poruke (i još uvijek ju ne razumije) tako je uzeo praćku i gađao pticu onim neugodnim dijelom svoje osobnosti.

kasnije je shvatio da je velika budala.

ptica se možda nikada više neće vratiti u njegov dio šume.

06.02.2008. u 22:10 • 1 KomentaraPrint#^

smisao života

stara sova: možda je 42 zaista smisao života. na glupo pitanje se može dobiti još samo gluplji odgovor.

syd je zbunjeno pogledao staru sovu.

zajedno su popušili lulu mira i otišli svaki u svoju rupu

prometej je stvarno bio budala pomisli syd

06.02.2008. u 04:46 • 0 KomentaraPrint#^

možda se češkam po glavi iz čiste navike ili nesigurnosti, a ne zato jer sam zamišljen

Sydov mozak je već bio pretrpan fluorescentnim bojama što su vrludale od jednog do drugog uha stvarajući pritom strašan vrtlog misli među kojima je teško bilo uhvatiti jednu i posaditi je u duplje na drvetu bez grana.

Syd se pogledao u ogledalo, ali ono što je vidio nije ga nimalo zadovoljilo. Želio je vidjeti sebe i želio je sve boje obojiti u sjajno-zelenu koja će ga voditi kroz šumu, ali kada je otvorio prozor, umjesto stakla je stajao ogroman kaleidoskop koji je svaku fluorescentnu boje raspršio u milijune tonova.

Razmišljao je o novom početku ili samoubojstvu.

Kaleidoskop je bio neprobojan. Nije ga mogao razbiti ni kamenom, ni svojim univerzalnim grabljama (koje su već otupile od češljanja boja), niti histeričnim izvikivanjem joyceovih rečenica.

Novi počeci su političke izmišljotine.

Joyceove rečenice mu neće pomoći.

Još jednom je izašao vani neobrijan, nepočešljan, i nesređenih misli

Syd: „Dobro jutro stara sovo!“

Nije ga čula, noć je njezin dio dana.

06.02.2008. u 00:59 • 1 KomentaraPrint#^

Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se