petak, 30.09.2011.
Čovjek je čovjeku vuk
Nedavno sam u lokalnim novinama pročitala članak o problemima krađe sa kojima se posljednjih godina suočavaju poljoprivrednici.
"Ne ostaviš li me na miru, tužit ću te za silovanje."
Riječi su to djevojke upućene čovjeku koji ju je zatekao u krađi na svom poljoprivrednom zemljištu. Mnogi od njih do te su mjere uplašeni trenutnim stanjem da se ustručavaju i progovoriti javno o tome, bojeći se da ih netko ne pretuče na vlastitoj zemlji.
Jesmo li zaista došli do te točke da možemo bez zadrške reći kako je čovjek čovjeku uistinu vuk? Ima li još u nama ljudskosti ili smo samo čahura čovjeka, odavno prazna iznutra?
Kaže Oprah, imamo li sretne susjede i sami ćemo biti 34% sretniji. Kako biti sretan kada nam i susjedi podmeću nogu pri svakom koraku? Kada nekadašnjem prijatelju sada samo užasne, ružne riječi prelaze preko usana?
Kada i vlastitu braću uspije zavaditi jedna žena ili komad zemlje?
Zar ne vidimo da odavno već ne živimo na pravoj adresi, već u dubokoj, mračnoj šumi u kojoj se oni beskrupolozni hrane slabijima?
Hoćemo li naći te preostale mrvice ljudskosti razasute po nekim davno zaboravljenim stazama života?
Hoće li se vratiti vrijeme kada će čovjek čovjeku opet biti - samo ČOVJEKOM???
- 18:02 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
