četvrtak, 07.07.2011.
Priča o čovjeku IV
" Sumnja je često paničarila.
Slutila je kako Nemir ljubi drugu. Ljubi drugu naspram nje, velike i moćne Sumnje. Nisu to trpjele Tjeskobna i Očajna. Ispadima je Sumnja kvarila njihove dane. Stoga joj potvrdiše crne slutnje. Odaše joj tajnu.
Tajnu o Nadi...
Tada se Sumnja preobrazi u Ljubomoru. Ova ju osvoji svojom silinom.Tjeskobna i Očajna stopiše se pod naletom te siline, načiniše Tijesnu.Ljubomora je bila prava mora. Bila je strašna. Strašnija od Sumnje... Njena sjena bila je mračna. To mračnija i tješnja što se bližila noć. Tijesna je vjerojatno bila jedina sjena na svijetu koja je radila danonoćno. Dani su prolazili u snivanju zlih planova. Sumnja je odlučila poraziti Nadu. U biti, Ljubomora je odlučila uništiti Nadu...Kazniti Nemir...
Stoga ona zovne veliku pticu, pticu Šaptalicu. Ta je bila Sveznadarova priležnica. Dolazila je kad bi je tražili, baš kao i sam Sveznadar.
A inače je lutala okolo i svojim šapatom budila zbunjenost. U sve se miješala... o svemu je šaputala...nije znala šutjeti...
Tako je ptica Šaptalica poslušala Ljubomoru i odletjela na dolac Sna... U rumen suton ugleda Nadu, utrnutu, al treptavu. Bijaše to tajanstven prizor...treptava Nada, rumen dolac i suton... A nad svime široka i teška krila ptice. Smjesti se Šaptalica uz Nadu i zacvrkuće:
HA HA HA
Luda Nado nadalice
Sklopi oči sanjalice
Utrni treptaj, ne trudi se
Hladno je, a nemaš žara
Ne čekaj više Sveznadara
Otkrit gdje je nećeš moći
Sveznadar ti neće doći!
Nada kao da je nije čula. Nada nije željela čuti. Čučala je. Šutjela. Čekala je sve do zore, a onda nestala tamo odakle običava izlaziti ozarena Hrabrošću. Šaptalica se začudi... Sljedećeg predvečerja primicala se opet Nadina prilika dolcu. Šaptalica uzletje nad njom i odmah zaklikta:
HA HA HA
Luda Nado nadalice
Sklopi oči sanjalice
Utrni treptaj, ne trudi se
Hladno je, a nemaš žara
Ne čekaj više Sveznadara
Otkrit gdje je nećeš moći
Sveznadar ti neće doći! "
- 22:06 -
