...kako je Brevis saznala da je trudna...
Hvala vam, puno vam hvala na čestitkama i lijepim željama! Iskreno hvala!
Sad kad me pucaju hormoni, svaka vaša lijepa riječ tjera mi suzu na oko! ;)
Kao prvo, hvala Satine i Laprdavoj na pomoći oko potrage za kaleidoskopom. Našla sam ga i uživam u njemu kao dijete. ;)
Onda ću Vas zamoliti za pomoć.
Kako da ovo
stavim ispod naslova? Da nakon unosa novog posta uvijek bude na početku.
E pa da napišem napokon nešto.
Uf, kad se sjetim!
Najdraži i ja smo planirali bebu ove godine, spomnula sam to par puta, ali jednostavno nisam ni u snu sanjala da bi se to moglo dogoditi tako brzo; praktički iz prve! Weeee!
Pa, zapravo bila sam nekako uvjerena u svoju trudnoću nakon prvog dana izostanka... ma znate već... Svrati ovdje tu i tamo poneki muškarac, pa da... ma kaj, naučeni su oni na svašta... nije mi dolazila menga. Frendice su umirale od smijeha kad sam rekla: "Sigurno, sigurno sam trudna! Da, kasni mi samo jedan dan!" Onda je kasnila još nekoliko dana. To se nikad nije desilo. Nikad! Uvijek je bila tu na vrijeme, uvijek baš kad sam ju očekivala. A jesam sretnica!
Tih par dana bila sam užasno nervozna i vrtila sam hrpu filmova u glavi. I onda mi je puko film! Otišla sam u apoteku i kupila test. Bila sam sama doma. Nikad to više ne bi ponovila. Nikad više bez osobe kojoj beskrajno vjerujem i s kojom mogu podjeliti osjećaje! Obavila sam potrebnu proceduru i prepustila stvar kemiji. Mislim da mi je to bilo najdužih pet minuta, ikad. Jesam ili nisam? Što ako jesam, što ako niam? Pa planirali smo, al ipak, ma znam trudna sam, a kaj ak nisam, al moram bit... Hrpa pitanja, hrpa misli jurila mi je glavom. Napokon, prošlo je vrijeme koje je na kutijici navedeno kao potrebno za ispravno proveden test. Uzela sam ga u ruke i bojažljivo pogledala! Evo, evo što sam vidla!
Pojavile su se obje crte, trudna sam! Šok! Hrpa suza, hrpa pomješanih osjećaja! Stvarno, tada nisam znala da li sam sretna ili tužna, no suze su samo tekle. Sada sam sigurna da su to bile najsretnije suze mog života! Nazvala sam, tuka, Najdražeg, a on siroće nije znao kaj se dogodilo. Prvo je pomislio da se nekaj dogodilo. Al nije odma pomislio na tak lijepe vijesti. "Truuudna sam" rekla sam jecajući, a on je to prihvatio ko da je to nekak najuobičajena stvar, ko da mu to velim svaki dan.
Ma kužim, sigurno je to neki zajeban osjećaj kad niš ne osjetiš, nikakvu promjenu, niš, a netko ti veli da ćeš postat tata! I on je počeo više razmišljati o svemu, no nije mu sve još bilo jasno. Ipak, počeli smo se navikavati na situaciju i moje stanje.
Naručila sam se kod doka, a on je samo potvrdio ono što sam znala proteklih desetak dana! Bila sam presretna! "Evo, evo vidiš kako srce kuca" Prekrasan, prekrasan osjećaj. "Beba ti je stara 5 tjedana i 2 dva dana! I ima 0.22 centrimetra." Odlično! Sve je u redu. Najdraži je tek nakon pregleda shvatio i prepustio se osjećajima. Presretan je. I ja sam!
Pratimo promjene i veselimo se 10. mjesecu. Mene ipak muče neke stavri. Stalno sam pospana, ujutro, navečer, popodne... uvijek. Mirisi. Zapravo, istančan njuh. Sve mi smrdi i to me užasno nervira. U zadnjih par dana osjetila sam i mučnine no za sad je sve pod kontrolom. Glavno da sad oboje uživamo u slatkom išćekivanju!
E da skoro sam zaboravila... ovo nam je doktor dao za uspomenu!
|
