Evo da odradim svoj zadatak pošto sam prozvana od Zmajke i Vere.
MOJ AUTOPORTRET
Ne ću da budem ikome slična
u mome pjesničkom radu,
želim da budem samo svoja
i to mi smiruje dušu i daje mi snagu.
Ne stvaraju se u meni pjesme
da opjevam motiv,
jer ja sam slatkorječiva
i onda kad nemam pjesnički motiv.
Ja ljubim, i u pjesmama mojim
srce kuca za drage ljude i srodne duše.
Zato se bavim pjesmama ovim
što iz pera moga niknu,
ja lutam praznim bijelim papirom
i misli lete i u meni dugo ideja zori,
mučena pjesmom ja vas sve jednako volim.
Usne mi krasi osmjeh vječni,
i kad me vedrina k nebu vine,
Oh ! kako me opiju te prekrasne vedre visine.
Al opet:-ja sam za društvo stvorena
i mrzim gorčinu i samoću,
zato se bavim pjesmama
da prostrem vam dušu svoju.
Text: BW.
|
Ti si izvor moje sreće
u sutonu plavom
gdje žubore bijele vode.
Zvijezde jutra
još su vlažne
od kristalne rose,
i neće izgubiti
svoj zlatni sjaj.
Volim te na ovoj čistoj
i vlažnoj površini,
gdje tvoji koraci prekidaju
pjesmu noćnog vjetra,
što kruži nebom i pjeva.
|