kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Image Hosted by ImageShack.us

the opening of the trunk

moment of inner freedom
when the mind is opened & the
infinite universe revealed
& the soul is left to wander
dazed & confused searching
here & there for teachers & friends


by James Douglas Morrison

Image Hosted by ImageShack.us

she looked so sad in sleep
like a friendly hand just out of reach
a candle stranded on a beach
while the sun sinks low
an H-bomb in reverse

by James Douglas Morrison

THE DOORS..............
Image Hosted by ImageShack.us

we live anticipating Death
by Death we're restraining our Freedom
without Freedom, we die

by me

Image Hosted by ImageShack.us

Free Hit Counters
Free Hit Counters

MALO O MENI:

ime: Tina
nick na netu: the lizard queen
Volim: doorse, Jima, slušat muziku, čitat, pisat pjesme, „svirat“ gitaru, izležavat se
Najdraža grupa: The Doors
Najdraža knjiga: Divljina, riders on the storm, stepski vuk
Naj film: kosa, rekvijem za snove
msn: thelizardqueen_3@hotmail.
com

LINKOVI:

blog.hr
forum.hr
monitor.hr

wild love
arion














THE END

This is the end, beautiful friend
This is the end, my only friend, the end
Of our elaborate plans, the end
Of everything that stands, the end
No safety or surprise, the end
I'll never look into your eyes
Again

Can you picture what will be
So limitless and free
Desperately in need
Of some stranger's hand
In a desperate land

Lost in a Roman wilderness of pain
And all the children are insane
All the children are insane
Waiting for the summer rain, yeah

There's danger on the edge of town
Ride the king's highway, baby
Weird scenes inside the gold mine
Ride the highway west, baby
Ride the snake
Ride the snake, to the lake, the ancient lake, baby
The snake is long seven miles
Ride the snake
He is old and his skin is cold

The West is the best
The West is the best
Get here and we'll do the rest
The blue bus is calling us
The blue bus is calling us
Driver, where you taking us

The killer awoke before dawn
He put his boots on
He took a face from the ancient gallery
And he walked on down the hall
He went to into the room where his sister lived
And then he paid a visit to his brother
And then he, he walked on down the hall
And he came to a door, and he looked inside
"Father?"-"Yes, son?"-"I want to kill you,
Mother, I want to..."

Come on, baby, take a chance with us
Come on, baby, take a chance with us
Come on, baby, take a chance with us
And meet me at the back of the blue bus
Still now
Blue bus
Oh now
Blue bus
Still now
Uuh yeah

This is the end, beautiful friend
This is the end, my only friend, the end
It hurts to set you free
But you'll never follow me
The end of laughter and soft lies
The end of night we tried to die
This is the end


25.08.2006., petak

Koje je knjige poezije Jim napisao?



Morrison, James Douglas. "The Lords". Los Angeles: Western Lithographers,
1969. Private publishing of 100 copies.

Morrison, James Douglas. "The New Creatures". Los Angeles: Western
Lithographers, 1969. Private publishing of 100 copies.

Morrison, James Douglas. "An American Prayer". Los Angeles: Western
Lithographers, 1970. Private publishing of 100 copies.

Morrison, James Douglas. "An American Prayer". New York: Zepplin, 1983.

Morrison, James Douglas. "The Lords & The New Creatures". New York:
Simon and Schuster, 1971.

Morrison, Jim. "The American Night". New York: Villard Books, 1990.

morrison, jim. "wilderness"
- 19:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.08.2006., četvrtak

Koje knjige postoje o Doorsima?


Clarke, Ross. "The Doors. Dance On Fire". Chesington, Surrey:
Castle Communications PLC, 1993.

Dalton, David. "Mr. Mojo Risin', Jim Morrison The Last Holy Fool". London:
Spade & Archer, 1990.

Densmore, John. "Riders On The Storm". New York: Delacorte Press, 1990.

Doe, Andrew, and John Tobler. "The Doors in Their Own Words". London:
Omnibus Press, 1988.

Hopkins, Jerry. "The Lizard King, The Essential Jim Morrison". New York:
Macmillan/Collier Books, 1993.

Hopkins, Jerry and Danny Sugerman. "No One Here Gets Out Alive". New York:
Warner Books, 1980.
(Also available on CD and cassette. Warner Bros. Audio Video Entertainment
Copyright 1995)

Huddleston, Judy. "This Is The End, My Only Friend/Living and Dying With
Jim Morrison". New York: Shapolsky Publishers, 1991.

Jahn, Mike. "Jim Morrison And The Doors". New York: Grosset & Dunlap, 1969.

Jones, Dylan. "Dark Star". London: Bloomsbury Publishing, 1990 (American
edition, New York: Viking, 1991)

Kennealy, Patricia. "Strange Days, My Life With and Without Jim Morrison".
New York: Dutton, 1992.

Lisciandro, Frank. "An Hour for Magic". New York: Delilah Books, 1982.

Lisciandro, Frank. "Morrison, A Feast of Friends". New York:
Warner Books, Inc. 1991.

Lisciandro, Frank, ed. "Wilderness: The Lost Writing of Jim Morrison,
Volume 1". New York: Random House and Vintage Books, 1988.

Mooney, Jim, ed. "Light My Fire". New York: Zepplin, 1978.

Riordan, James and Jerry Prochnicky. "Break on Through, The Life and
Death of Jim Morrison". New York: William Morrow/Quill, 1991.

Ruhlmann, William. "The Doors". London: Bison Books Ltd. 1991.

Seymore, Bob. "The End. The Death of Jim Morrison. London:
Omnibus Press, 1990.

Sugerman, Danny. "The Doors: The Illustrated History". New York: William
Morrow & Co./Quill, 1983.

Sugerman, Danny. "Wonderland Avenue". New York: William Morrow & Co., 1989.

Taylor, Derek. "It Was Twenty Years Ago Today". New York: Fireside
Books, 1987.

Tobler, John and Andrew Doe. "The Doors In Their Own Words". London:
Omnibus Press, 1988.

Fowlie, Wallace. "Rimbaud and Jim Morrison". Duke University Press, 1994.

Crisafulli, Chuck. "Moonlight Drive". Carlton Books Limited, 1995

p.s. ja imam dvije,...... jer toliko ih se i može nać na hrvatskom..........
mogli su barem prevest još koju........ al eto, kad se pruži prilika, uzet ću na engleskom....meni svejedno............pozdrav wild love i arionu
- 11:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.08.2006., nedjelja

albumi..........



THE DOORS ( siječanj 1967)

Break on through/ Soul Kitchen/ The crystal ship/ twentieth century fox/ alabama song (whisky bar)/light my fire/ back door man/ i looked at you/ end of the night/ take it as it comes/ the end

STRANGE DAYS ( listopad 1967)

Strange days/ you're lost little girl/ love me two times/ unhappy girl/ horse latitudes/ moonlight drive/ people are strange/ my eyes have seen you/ i can't see your face in my mind/ when the music's over

WAITING FOR THE SUN ( srpanj 1968)

Hello, i love you/ love street/ not to touch the earth/ summer's almost gone/ wintertime love/ the unknown soldier/ spanish caravan/ my wild love/ we could be so good together/ yes, the river knows/ five to one

THE SOFT PARADE ( srpanj 1969)

Tell all the people/ touch me/ shaman's blues/ do it/ easy ride/ wild child/ runnin' blue/ wishful sinful/ the soft parade

MORRISON HOTEL ( veljača 1970)

Roadhouse blues/ waiting for the sun/ you make me real/ peace frog/ blue Sunday/ ship of fools/ land ho/ the spy/ queen of the highway/ indian summer/ maggie M'gill

LA WOMAN ( travanj 1971)

The changeling/ love her madly/ been down so long/ cars hiss by my window/ LA woman/ l'america/ hyacinth house/ crawling king snake/ the wasp/ riders on the storm/

AN AMERICAN PRAYER ( studeni 1979)

Awake/ ghost song/ dawn's highway/ to come of age/ black polished chrome/ latino chrome/ angels and sailors/ the movie/ curses and invocations/ american night/ roadhouse blues/ lament/ the hitchhiher/ an american prayer/ babylon fading/ bird of prey

( Jimova poezija s kasnije snimljenom glazbom)



- 11:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #

09.08.2006., srijeda

faq vol. 1

Image Hosted by ImageShack.us

1.Tko su bili članovi grupe The Doors?

James Douglas Morrison (b. 8.12.1943, Melbuorne, Florida – d. 3.7.1971 Paris, Francuska)
vokal

Raymond Daniel Manzarek (b. 12,2,1939, Chicago, Illinois)
klavijature

John Paul Densmore (b. 1,12,1944, Santa Monica, Califirnia)
bubnjevi

Robert Alan Krieger (b. 8,1,1946, L.A., California)
gitara

2.Kako su Doorsi dobili ime?

Ime The Doors je bila Jimova ideja, a inspirirano je citatom Williama Blakea: „If the doors of perception were cleansed everything will appear as it is, infinite.“ ( ako su vrata percepcije otvorena, stvari će se pokazati onakvima kakve uistinu i jesu, beskrajne). Jim je i sam volio govoriti: „ There are things known and things unknown, and in between are The Doors“ ( postoje stvari poznate i stvari nepoznate, a između su The Doors).


3. Kako i kada su Doorsi osnovani?

The Doors su osnovani 1965 u Los Angelesu, California. Jim Morrison i Ray Manzarek su se poznavali s UCLA-a gdje su studirali filmsku umjetnost. Ljeti 1965, Ray je bio na plaži Venice kad mu je Jim prišao. Jim je sjeo i stali su pričati o tome kako su proveli ljeto. Jim je rekao da je pisao pjesme. Ray ga je pitao da mu otpjeva jednu. Jim mu je otpjevao par stihova Moonlight Drive-a. Ray je bio impresioniran riječima i predložio je da osnuju rock bend. Jim je rekao da je to bila njegova ideja već dugo vremena.
Prva postava benda bili su Jim i Ray, zajedno s dva Rayeva brata, Jimom i Rickom. Nije bilo basista ni stalnog bubnjara. Jednostavno bi uzeli nekoga kad bi trebali nastupiti. Onda je Ray upoznao Johna u the Third Street Meditation centru u L.A.-u. Obojica su bili učenici Maharishi Manesh Yogija koji je otvorio centar 1965. Ray je pozvao Johna u bend kao stalnog bubnjara. U kasnoj 1965, Rick i Jim Manzarek napustili su bend. Bezuspješno su slali demo snimke, sve dok nisu potpisali za Columbia Records. No, Colubmia Records nija pokazala nikakvo zanimanje za daljnje razvijenje benda. I pored toga, sad su morali zamijeniti Ricka koji je svirao gitaru. Ray se sjetio još jednog tipa iz Maditation centra koji je svirao gitaru. Bio je Johnov prijatelj i zvao se Robby Krieger. Bend je sada bio potpun. Ray Manzarek, John Densmore, Robby Krieger i Jim Morrison postali su The Doors.

- 19:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.08.2006., nedjelja

jim bio

Image Hosted by ImageShack.us

Jim Morrison je rođen 8. prosinca 1943. u Melbournu, Florida. Pohađao je Junior College, Florida University, i na kraju školu filmske umjetnosti na U.C.L.A. Tu je upoznao Raya Manzareka i stvoren je prvi dio legende o Doorsima. Nakon diplomiranja u školi filmske umjetnosti Jim je provodio dane oko Venice Beacha i jednog je dana na plaži sreo Raya. To je mjesto gdje su stvoreni The Doors. Jim je uvijek bio više pjesnik nego pjevač i to je prouzročilo magiju. The Doors su preuzeli Jimovu poeziju i pretvorili je u glazbu.
“Možete reći da je slučajnost to što sam tako idealno pogodan za posao koji radim. To je osjećaj užeta koje je bilo zategnuto 22 godine i odjednom pušteno. Ja sam u prvom redu Amerikanac, u drugom žitelj Kalifornije, u trećem građanin Los Angelesa. Uvijek sam bio privučen idejama o pobuni protiv autoriteta. Sviđaju mi se ideje o kršenju ili slamanju uspostavljenog poretka. Zanima me sve o pobuni, neredu,kaosu – osobito radnje koje mi se čine putem do slobode – vanjska pobuna je način postizanja unutarnje slobode. Radije od počinjanja iznutra, ja počinjem izvana – dolazim do mentalnog kroz fizikalno.”
“Ja sam strijelac – ako astrologija ima ikakve veze s tim – kentaur – lovac – Ali glavna stvar je to što smo mi The Doors. Mi smo s zapada. Cijela stvar je poziv na zapad. Zalazak sunca – to je kraj. Noć – more. Svijet koji mi predlažemo je novi Divlji Zapad. Čulni zli svijet. Čudan i koji progoni, staza sunca, znaš? Do kraja. Bar naš prvi album. Svi smo usredotočeni na kraj zodijaka. Pacifik – nasilje i mir – put između starih i mladih.”

PUNO IME: James Douglas Morrison
DATUM I MJESTO ROĐENJA:8.Prosinca1943. Melbourne, Florida,USA
OSOBNI PODACI:, smeđa kosa,sivo plave oči
MJESTO STANOVANJA:Laurel Canyon, L.A. lijepo noću
POHAĐANE ŠKOLE:St. Petersburg Junior College, Florida univ. U.C.L.A.
BRAČNI STATUS: samac
ULOGA U BENDU:GLavni pjevač
NAJDRAŽE GRUPE: Beach boys, Kinks,Love
NAJDRAŽI PJEVAČ:Sinatra, Presley
NAJDRAŽI GLUMAC/GLUMICA:Jack Palance, Sarah Miles
NAJDRAŽI TV SHOW:vijesti
NAJDRAŽA BOJA: tirkizna
NAJDRAŽA HRANA:meso
HOBI: utrke konja
SPORT: plivanje
ŠTO TRAŽI U DJEVOJCI:kosu, oči, glas, hod
ŠTO VOLIŠ RADITI NA SPOJU: razgovarati
PLANOVI/AMBICIJE: snimati filmove

- 19:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.08.2006., subota

ray bio

Image Hosted by ImageShack.us

Ray Manzarek je rođen 12. veljače 1939. u Chicagu. Otišao je u Los Angeles kad je imao 21 godinu i pohađao školu filmske umjetnosti na U.C.L.A. Bio je suosnivač Doorsa, zajedno s Jimom Morrisonom. Ray je u bendu svirao klavijature i bas. Bio je klasično obučeni pijanist, pod utjecajem jazza, bluesa i rocka.
“Odrastao sam u Chicagu i s 21 godinom otišao u Los Angeles. Moji roditelji su me učili svirati klavir kad sam imao devet ili deset godina. Mrzio sam klavir prve četiri godine – dok nisam naučio svirati – tada je postalo zabavno, a to je bilo baš kad sam prvi put čuo crnačku glazbu. Imao sam 12 ili13 godina, igrao bejzbol na igralištu; netko je na radiju slušao crnačku glazbu. Od tad sam bio ovisan. Slušao sam Ala Bensona i Big Bill Hilla – oni cu bili DJ-ovi u Chicagu. Od tad sam svu glazbu koju sam slušao slušao na radiju. Moje sviranje se promijenilo; pao sam pod utjecaj jazza. Naučio sam svirati stride klavir lijevom rukom, i znao sam da je to to; stvari sa beatom – jazz, blues, rock.”
“U školi me najviše zanimao film. Činilo mi se da kombinira moj interes za dramu, vizualnu umjetnost, glazbu, i novac. Prije nego sam napustio Chicago, bio sam u kazalištu. Ovih dana, mislim da mi želimo da naše kazalište, naša predstava bude veća od života. Mislim da će cjelokupna atmosfera na kraju doći. Vjerojatno će se Cinerama i dalje razvijati.”
“Mislim da su The Doors reprezentativna Američka grupa. Amerika je zemlja u kojoj useljenici asimilaraju, a to smo i mi. Pod utjecajem smo bezbrojnih izvora koje smo spojili, mješajući suprotne stilove u našu vlastitu stvar.Mi smo kao sama država. Amerika autsajderu sigurno djeluje kao besmislena mješavina. Ona je baš kao The Doors. Mi dolazimo iz različitih područja, različitih glazbenih područja. Sastavljeni smo uz mnogo znoja, mnogo borbe. Sve što ljudi kažu o Americi može se reći za The Doors.”
“Svaki od nas je slobodan istraživati i improvizirati unutar strukture. Jim improvizira s riječima.”

PUNO IME:Raymond Daniel Manzarek
DATUM IMJESTO ROĐENJA: 12. veljače 1939, Chicago,Illinois, USA
OSOBNI PODACI: plava kosa, plave oči
OBITELJ: roditelji Raymond i Helen, braća Rick i Jim
MJESTO STANOVANJA: hollywood
POHAĐANE ŠKOLE: UCLA
BRAČNI STATUS: oženjen
INSTRUMENTI: bas, klavir
NAJDRAŽA GRUPA: nema novih dobrih grupa
NAJDRAŽI PJEVAČ: Muddy Waters, Jacques Brel
NAJDRAŽI GLUMAC/GLUMICA: Marlene Dietrich, Orson Welles
NAJDRAŽI TV SHOW: dokumentarci, vijesti, sport
NAJDRAŽA BOJA: plava
NAJDRAŽA HRANA: ostruge, puževi, rebarca
SPORT: tenis, plivanje
ŠTO TRAŽIM U DJEVOJCI: kompatibilnost, realizam
ŠTO VOLIM RAADITI NA SPOJU: večerati, gledati filmove, šetati, ići na plažu
PLANOVI/AMBICIJE: filmovi


- 16:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.08.2006., petak

robby bio

Image Hosted by ImageShack.us

Robby je rođen 8. siječnja 1946. u Los Angelesu, gdje je bio pod utjecajem bluesa, folka, flamenca i rock’n’rolla. Pohađao je UCLA kao i Jim Morrison i Ray Manzarek. Robby je poznavao Raya što ga je dovelo do toga da se pridruži Doorsima. Budući da je napisao mnoge poznate pjesme Doorsa, postao je veoma važna nit.
“Prva glazba koju sam čuo, a koja mi se svidjela bili su Peter and the Wolf. Slučajno sam sjeo na ploču i razbio je( imao sam oko 7 godina). Onda sam počeo slušati rock ‘n’ roll – mnogo sam slušao radio – Fats domino, Elvis, The Platters. Počeo sam surfati s 14 godina. U mojoj kući je bilo mnogo klasične glazbe. Moj otac je volio koračnice. Imao sam klavir kući. s 10 sam godina učio svirati trubu, ali iz toga nije bilo ništa. Onda sam počeo svirati blues na klaviru – bez ikakvih lekcija. Kad sam imao 17 godina, počeo sam sviati gitaru.Koristio sam prijateljevu flamenko gitaru. Uzimao sam satove flamenka nekoliko mjeseci. Prebacivao sam se s folka na flamenko, pa na rock’n’roll. Ploče su me privukle bluesu. Malo novijeg rock’n’rolla, poput Paul Butterfield Blues band. Da Butterfield nije počeo svirati električnu gitaru, ja vjerojatno nikad ne bi ušao u rock’n’roll.”
“Nisam planirao rock’n’roll. Htio sam svirati jazz; upoznao sam neke ljude koji su kombinirali r’n’r i jazz, a ja sam mislio da mogu zaraditi baveći se glazbom. U r’n’r možete shvatiti sve što i u jazzu ili ništa. Nema nikakvih ograničenja osim beata. Imate više slobode nego u bilo čemu drugom osim jazza – koji izumire – što se tiče zarade. U The Doors imamo i glazbenike i pjesnike, a svi poznaju umjetnost ovog drugog, pa možemo napraviti sintezu. U slučaju Tima Buckleya ili Dylana imate ideje samo jednog čovjeka. Mnogi današnji bendovi uopće nisu bendovi. U pravom bendu svi članovi među sobom stvaraju aranžmane.”

PUNO IME: Robert Alan Krieger
DATUM I MJESTO ROĐENJA: 8. siječnja 1946. LA, California,USA
OSOBNI PODACI: smeđa kosa, zelene oči
OBITELJ: roditelji Stu i Marylin, brat Ron
MJESTO STANOVANJA: Laurel Canyon
POHAĐANE ŠKOLE: Uni High, Menlo UCLA, Cal at Santa Barbara.
BRAČNI STATUS: samac
INSTRUMENT: gitara
NAJDRAŽA GRUPA: nijedna
NAJDRAŽI PJEVAČ: Van Morrison, Jimmy Reed, James Brown
NAJDRAŽI GLUMAC: Brondo, WC Fields
NAJDRAŽI TV SHOW: nijedan
NAJDRAŽA BOJA: sve
NAJDRAŽA HRANA: kikiriki
HOBI: glazba
SPORT: surfanje
ŠTO TRAŽIM U DJEVOJCI: dušu
ŠTO RADIM NA SPOJU: što više moguće
PLANOVI/AMBICIJE: producirati

- 13:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.08.2006., srijeda

john bio

Image Hosted by ImageShack.us

John Paul Densmore, rođen 1. prosinca 1944. u Santa Monici u Californiji, je bubnjar i pisac. Pohađao je Santa Monica City College i Cal State Northridge.
“Sviram već šest godina. Učio sam svirati klavir kad sam imao deset godina. Pokušali su me natjerati da sviram Bacha. Pokušavali su dvije godine. Kad sam bio u osnovnoj školi dobio sam svoj prvi set bubnjeva. Svirao sam simfonijsku glazbu u srednjoj školi ( timpane, tubu ), onda sam svirao jazz tri godine. Običavao sam svirati u Comptonu i Topanga Canyonu. Od prošle godine tu je rock’n’roll i ovi kreteni.”
John Densmore je otišao iz svijeta rock’n’rolla u osamdesetima, u svijet plesa i nastupao je s Bess Snyder i Co. radio turneje po Americi dvije godine. 1984. u LA Mama Theatru u New Yorku, debitirao je kao glumac u Skins, predstavi koju jemsam napisao. 1985. dobio je nagradu LA Weekly Theatre za Methusalem. produsera Tima Robbinsa. Predstava Rounds, kojoj je bio su-urednik, dobila je nagradu NAACP 1987.1988 igrao je sporednu ulogu u Band Dreams and Bebop u Gene Dynarski Theatru. Glumio je u mnogim TV showovima a njegove filmske uloge su: Get crazy s MAlcolmom McDowellom, Dudes režirane od PEnelope Spheres, i nedavno The Doors, režiran od Olivera Stonea. Napisao je svoju autobiografiju Riders on the storm, a kao bubnjar i član The Doorsa, primljen je u rock’n’roll kuću slavnih u siječnju prošle godine.

PUNO IME: John Paul Densmore
DATUM I MJESTO ROĐENJA:1. prosinca 1944. Santa Monica.California
OSOBNI PODACI: crna kosa, plave oči
OBITELJ:Roditelji Ray i Margaret, Sestra Ann brat Jim
MJESTO STANOVANJA: 10610 Wilkins Avenue, LA California
ŠKOLE: University high, Santa Monica City coll., LA city coll.,
BRAČNI STATUS: samac
INSTRUMENTI: bubnjevi klavir timpani
NAJDRAŽA GRUPA; beatles
NAJDRAŽI PJEVAČ: Van Morrison, Jimmy Reed
NAJDRAŽI GLUMAC/GLUMICA:Charles Bronson, Claudia Cardinale
NAJDRAŽI TV SHOW: stari filmovi, rock’n’roll emisije
NAJDRAŽA BOJA: plava
NAJDRAŽA HRANA:povrće, kineska, zen makrobiotika, meso riba
HOBI:slušanje glazbe
NAJDRAŽI SPORT: tenis, košarka
ŠTO TRAŽIM U DJEVOJCI: osjećajnost
ŠTO RADIŠ NA 1. SPOJU: razgovaram
PLANOVI/AMBICIJE: glazbena produkcija ili menadžment

- 20:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.08.2006., utorak

the doors bio

prvo...... službene elektrine biografije

Image Hosted by ImageShack.us

The Doors su donekle anomalija u rock panteonu. Nisu bili dio acid-rock pokreta mira i ljubavi u San Franciscu. Nisu imali veze s engleskom invazijom, ili što se toga tiče, konvencionalnom pop glazbom. Čak su i u svom rodnom gradu Los Angelesu smatrani svjetovima daleko od pretežitog folk – rock utjecaja The Byds, Buffalo Springfield i The mamas and the papas.
The Doors nikad nisu sudjelovali ni u kakvom pokretu. Zaista, u razdoblju tolikih karijerista, njihova vizionarska putanja tragala je za orbitom smještenom prilično izvan rock norme. Njihov put je bio vođen izuzetnom grupnom vizijom i odlučnošću da proguraju omotnicu poezije, duhovnosti, razuma i psiho – seksualnog istraživanja u popularnu glazbu što je dalje moguće.
Od svojih početaka tijekom ljeta 1995. na Venice Beach u Californiji, The Doors su uistinu bili bend – inzvanredno stapanje kreativnih energija. Mnogo pozornosti je bilo usmjereno na Jima Morrisona, što njegov izgled i talenti očigledno opravdavaju. Međutim, Jim je bio u potpunosti svjestan da se magija Doorsa nikad ne bi mogla dogoditi bez sretnog spajanja Johna Densmorea, Robbya Kriegera, Raya Manzareka i Jima Morrisona u jednu kreativnu cjelinu.Nije tajna zašto Jim nikad nije odlučio napraviti solo karijeru; tri ostala glazbenika su bila toliko sklona Jimovoj misiji da to uopće nije dolazilo u obzir. Robby Krieger je, na primjer, bio sposoban pisati glazbu i stihove koji su zvučali više Morrisonovi nego sam Morrison. Između ostalih, “ Light my fire”, “ Love me two times” i “Love her madly”.
Postoji velika šansa da bez Kriegera, Manzareka i Densmorea Jimove pjesme ne bi nekad dospjele s papira, na probu, na pozornicu, u studio i, usprkos svemu, k uzastopnim generacijama koje otada otkrivaju The Doors kao “novu” grupu.
Ray Manzarek, klasično obučeni pijanist, odrastao u Chicagu s dubokom ljubavlju prema bluesu, pisao je teme za mnoge pjesme i svirao ne samo pijanističke dionice, več istovremeno ( lijevom rukom) pokretao bend melodički vođenim bas dionicama. John Densmore, jazz bubnjar s nepobjedivom sposobnošću šamaničkog ritma i teatralnog tajminga... neumorni motor benda. Robby Krieger, tajno oružje ze pisanje tekstova, koji je mogao svirati bilo koju gitaru, od klasičnog flamenka do bottle-neck bluesa, stvarajući stilove i zvukove nikad prije čuvene na ovom planetu. I, Jim Morrison, bariton, probrano električni pjesnik s urođenim darom za kompoziciju i dušom mistika. Zajedno, ovi su ljudi oživjeli pjesme Doorsa – bili su jednaki dijelovi glazbenog dijamanta.
Bend je uzeo ime od pjesnika-vizionara-umjetnika Williama Blakea, koji je napisao:” When the doors of perception are cleansed, things will appear to man as they truly are...infinite.” (Kad su vrata percepcije otvorena, stvari će se pred čovjekom pokazati onakve kakve uistinu jesu...neograničene.) Engleski pisac Aldous Huxley je bio dovoljno impresioniran Blakeovim citatom da svoju knjigu naslovi The doors of perception. Morrison je bio toliko povezan s oba djela da je predložio The Doors. Svisu se složili da će to ime, kao i inspiracija za njega, savršeno prenijeti ono što jesu i jasno izraziti ono za što se zalažu.
Grupa je pripisana Electri Recordsu, tada maloj glazbenoj kmpaniji, u srpnju 1996. od Jaca Holzmana, osnivača Electre. Do travnja 1971. The Doors su snimili šest studijskih albuma i dvostruki album live nastupa. Oboje, i The Doors i Electra su postale svjetski poznate institucije.

Image Hosted by ImageShack.us

Neiskazani cilj benda je bio postići glazbenu alkemiju – spojiti rock glazbu s egzistencionalnom poezijom i improvizacijskim kazalištem. Jim je bio uvelike pod utjecajem pjesnika 19. stojeća Arthura Rimbauda i poslušno je prenosio Rimbaudovu filozofiju bendu. Rimbaud je zagovarao “ sistematic rational derangement of all the senses in order to achieve the unknown” ( sustavno racionalno remećenje svih osjetila da bi se dostiglo nepoznato).
Morrison je bio čovjek koji nije htio, nije mogao i nije znao kako kompromitirati sebe ili svoju umjetnost.Bio je spreman ići do kraja ili umrijeti pokušavajući, krajnje ekstatični risk taker. Manzarekov, Kriegerov i Densmoreov doprinos ovom stadiju keativne ekstaze ne smije biti podcijenjen. Da bi glazbena čarolija bila uspješna davali su spremno i velikodušno – snaga improvizacije koja je vodila Morrisona na pozornici tražila je od ostale trojice ne da sviraju samo dogovorene aranžmane, već da savršeno prate Jimove neplanirane kreativne zamisli u jednoj od najtežih glazbenih pothvata – umjetnosti intuitivne pratnje.
Izjava za novine: “ For me, it was never really an act, those so-called performances. It was a life – and – death thing, an attempt to communicate, to involve many people in a private world of thought. ( Za mene, to nikad nije bila gluma, te takozvane performance. To je bila situacija života i smrti, pokušaj komunikacije, uključenja što više ljudi u privatni svijet misli.)
Tijekom kasnih 1960-ih bendovi su pjevali o jubavi i miru, dok je acid prošao. Ali za The Doors je bilo drugačije.Noći su pripadale Panu i Dionizu, bogovima pijanke i preporoda, a pjesme su prizivale njihove snažne strasti – edipska noćna mora u “ The end”, zadihani galop u “Not ot touch the earth”, propast u “Hyacinth house”, ekstaza “Light my fire”, mračni teški prizvuk “Can’t see your face in my mind” i zamamni gubitak svijesti u “Crystal ship”. I kao s Dionizom, Doorsi su se spremno nudili kao žrtvu da budu raskidani, da krvare, da umru, te da budu ponovno rođeni za još jednu noć u još jednom gradu.
Biti pjesnik za Morrisona je značilo više od pisanja pjesama. Značilo je prihvaćanje tragedije koju nam je namijenila sudbina i ispunjavanje te sudbine s zadovoljstvom i plemenitošću.
Na kraju, nakon osvajanja Amerike, okovan od sudova i zakona zemlje koju je volio, pobjegao je u Pariz, tradicionalni dom mnogih umjetnika emigranata, da nastavi svoj život kao pjesnik. Ali njegovo tijelo je bilo previše istrošeno, njegovo srce preslabo: već je vidio i činio i pio previše. Živio je život pod vlastitim uvjetima, reaped the rewards, a sad je došlo vrijeme za naplatu. Njegov duh je bio umoran. Smrt je jednostavno bila bliža i lakša od povratka u Ameriku, k beskrajnom nizu pozornica. Jim Morrison preminuo je u Parizu 3. srpnja 1971. Njegova posljednja želja bila je da bude zapamćen kao pjesnik.
Pamela Morrison je običavala pričati priču iz najranijih dana The Doorsa. Svirali su svoju prvu gažu u klubu The London Fog. To je bio zadnji nastup te večeri i bila su samo tri čovjeka u klubu, dva pijanca i Pamela. Bend je bio usijan. Jm je bijesnio i eksplodirao s nadljudskom strašću – transcedentalna izvedba. Pam je bila zapanjena. Dugo nakon dolaska kući nije mogla govoriti. Jim je upitao: “Što je bilo, dušo?” Pam je odgovorila: “U klubu je bilo troje ljudi za vrijeme nastupa. Ali ti si izgarao kao da nastupaš za tisuće ljudi. Zašto si išao tako daleko, riskirao toliko mnogo za tako sitnu publiku koja je bila jedva svjesna tvoje prisutnosti?”
Jim ju je pogledao i polako odgovorio:”Nikad ne znaš kad nastupaš zadnji put.”
S obzirom na snagu energije koju su Doorsi generirali prije 35 godina taj zadnji nastup je mogao biti nekoliko generacija poslije.

- 15:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

i'm back!!!!!!!!!!!!

evo me!!! vratila san se... morala sam. nisam mogla više izdržat, falio mi je blog.....još kad sam vidila ovaj dizajn.....
sad moram sve ispočetka, al nema veze, nemojte se ljutit što će se ponavljat oni staari postovi. red je da se krene od početka .........

Image Hosted by ImageShack.us

- 00:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #

design by v4MP1r3