utorak, 04.11.2008.

žirova kapica jedna konjzka glava i kak smo ja i davorica zigravali aztronaute

bil je jen den kak i saki drugi samo kaj je dežđ curel kaj da bi ga nešče zneba šlaufom spuščal. ja i davorica smo rdali jene žute jabuke kaj smo nakrali v tuđi goricaj i zmišljali kaj bi bilo za poduzimati nebili ostali v jeni veliki dosadi vu kakovoj smo bili do sad. i veli meni davorica čujež branko kaj nam je za poduzimati nebili se malko zabavili. još smo bili mali i neje nam se priličilo iti v jenu gostijonu pit pive i podjebavat konobarice kak si sad moremo tak nekakvoga prijuštiti dok smo veliki i dok imamo kune. ja sam sel na jen kauč i mam mi je sinola jena ideja na mozag kaj ju nebi zmislil ni jen znanztvenik z fakultetom i velim ja davorici čujež davorica nebili bila jena prava ideja da zememo žirove kapice spužemo na tavan i zajebavamo ljude dok idu po vulici. a veli meni davorica brankec to ti je jena prava ideja jerbo pada kiža i si se budu zgledali što to fučka i budu namokli. i tak smo se mi onda zaputili na vrt pod jen veliki rast i nabrali smo jenu punu vrečicu žirovih kapic. a dok jenu žirovu kapicu deneš med przte moreš tak zafučnoti žnjom kaj se mam celi juniverzum okrene na zadnje noge. bili smo mokri kak mali maček dok ga hitiž v sebtičku jamu i al je kiša taman vutom čazu bila stala. i jebada a kaj drugo nego nam je celi plan propal jerbo kaj nam vredi fučkati kaj bi se ljudi zgledali ako ne pada kiša i nišče ne namokne kak bezni miš. to je bila ta jedna pripovjezt o žirovoj kapici a o jenoj konjzkoj glavi i kak smo ja i davorica zigravali aztronaute bum natipkal jen drugi put jerbo sam žifčan i veđ mi se stvarno neče. pozdrav ot mene. branko
- 20:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>