petak, 31.03.2006.

jerbo još neje vreme

je mama je otišla na groblje. al se je sejeno malko zdobrovoljila. ja sem njoj lepo rekel. ja sem svoj čovek i mene nišče nebu zajebaval. lepo mi je pred neki den il je to veđ skoro i dva tjena prešlo. lepo je počela onak lepo okraj mene kak cucek okoli mazne kaše dok si jemput prije jezika spekel. je brankec kak si ti več veliki i ovo i ono i el se ja ne mizlim ženiti il sliđno. i tak veli ona meni baž je to subota bila. zutra bu dožla jena moja stara kolegica jož dok sem bila mlada kaj sem žnjom na bestricu išla. a velim ja njoj a kaj bi ja imal po tom pitanju. el da se meknem ot hiže kaj se vi bote naspominjavale. a veli ona meni nikam ti nepež nek buž doma kaj bu ona vidla kak ja imam lepoga sina. i tak je mama onda celi den kolače pripravljala il sliđno i celu je hižu dela vred i su pražinu zbrisala. i kad eto ti nedelje mam dok se je razdanilo. kat otjemput nešče nabija na vrata a mama skočila kaj da ju je nešče z vručim žaračom vrit fpičil. a veli mama a gle branko marica je i svoju kčerku dopeljala kaj se malko bolje upoznate. a meni to opče neje bilo jazno kaj bi se ja žnjom upoznaval kat ja nju opče niti ne poznam. a velim ja njoj a kak se ti zovež. a veli ona meni ja sem žaklina. a velim ja njoj u jebate a ko ti je tak smežno ime nadenol. a veli ona neje to nikaj smežno ime nek je to francuzko. al je meni sejeno bilo smežno makar bilo i pravo ameriđko kat čoveka tera na smej. i taman da bum išel malko do davorice se prešetati jerbo kaj bum ja te ženzke bedaztoče poslušal. a veli mama nikam nepež. esi ti ponorel kam bi išel a gozte imamo. onda sem moral sedeti za stolom i jezti žnjima kolače i piti kapuđino kaj mi je mam zlo dožlo v glavu ot tolkoga cukora. a veli marica i onda deca a kak se vi slažete. a meni to nikaj neje bilo jazno. a veli mama no branko pak se nekaj spominjaj z žaklinom. a velim ja njoj a kaj se bum spominjal kat nemam inzpiracije. a veli mama pak ju nekaj pitaj a ne kaj samo čkomiš kak da ti je krava jezika odgrizla. a velim ja njoj čujež žaklina a jel ti znaž preokretati jenoga tetriza. a veli ona koga vraga. i onda mi je mam bilo zlo. nek kaj bi se ja žnjom spominjal kat niti tetriza nezna preokretati. a velim ja mami čujež mama ja bi sat stvarno trebal iti jerbo kaj se davorica nebu srdil na mene. a veli ona meni esem ti lepo rekla da nepež nikam nek si tu sedni i lepo se spominjaj z žaklinom kak čovek. a velim ja njoj mama a kaj bi se ja ž njom spominjal kat ona opče nema pojma o ničem a nezna niti tetriza preokretati. i onda sigurno nezna niti kaje to internet ili emajla pozlati a to je jena modernistiđka stvar bez koje čovek viže niti srat nemre iti i ako ona o toj proceduri nezna nikaj onda je lepo zaostala i kaj se ja z takvom imam za spominjti neg nikaj. a žaklina mam briznola v plač jerbo sem za nju rekel da je zaoztala i čak viže neje štela niti kolače jezti a do onda je stalno imala pune zube jerbo su joj stražno bili fini jedni z kremom. i skoro mi je se pojela. a veli meni mama vun z hiže ajt proč ti jen nemorut bezobrazni el se tak z takvom lepom deklom spominja. a ja sem to jedva dočekal i mam sem šmugnol k davorici kaj nebum moral te bedaztoče poslušati. al sem videl z davoričinoga dvora da su mam za menom i žaklina i njezina mama prehujale na biciklinima kaj da jih si vragi teraju jerbo valjda više neje bilo kolačov. a dok sem došel doma onda je tek bila jebada. mama je vikala na mene kak nigdar. da kakaov sem ja nemorut i bezobražnjak i jen neotesanec jerbo mi je ona tak lepu deklu našla za ženiti a ja se ponašam kak svinja v kocu. i onda mi je mam bilo jazno po kakovom je poszlu ta marica došla k nama a ne kaj bi se prisečale kak je bilo negdar na bestrici. al meni to ne pada niti na kraj pameti kaj bi se ja išel ženit i kaj bi me nešče zajebaval potom pitanju dok bi štel z davoricom na jenu pivu otiti jerbo ja još nikaj nesem tolko star kaj bi bil za ženiti. a još se nesem prav niti naživel i čudaj toga još imam za prejti. a kak bi me tek dečki zajebavali dok bi se išel ženit da sem jen papučar il sliđno a ja v životu nesem nigdar papuče niti nosil nek samo sandale. to niti pomizliti to vam garantiram jerbo sem ja svoj čovek kaj na svojima nogami stoji i z menom se nišče nebu pošikaval a kamoli jena kaj se tak smežno zove žaklina. a dok si bu tebalo deklu najti onda si ju bum ja sam nažel i to nikakvu z francuzke il slično nego pravu jenu domaču podravku koja razme neke stvari uskličnik pozdrav sat od mene prijateljski. branko
- 11:18 - Komentari (16) - Isprintaj - #

utorak, 28.03.2006.

nabrzinu

ja bi natipkaval. al nesmem jer mi mama neda. nek je rekla da se spotere i przte mi spotrga. jerbo sem napravil jenu veliku glupozt al se to mene ne tiče. ja sem svoj čovek. nek moram ovak pozkrivečki dok nekam otije il k suzedi po ulje dok joj sfali. nek samo smem gledeti televiziju i to na kratko jerbo je bezna. i samo moram delati kak mravec dok si jenu hižu zida bez majstorov nek mora se sam. tak vam je to. a sad fletno moram v dučan al to je dobro jerbo si vusput jenoga pana spijem na biciklinu dok idem doma. a pod boltine tižljarčevoga plotom si jenu flašu skrijem ot pive kaj ne moram plačati jenu kauciju nek samo prikočim na brzinu tak kaj se se gume zakade i onda samo zemem praznu flašu kaj imam. i navek ona baba vu dučanu laje kak sem blatnu flašu donezel al kaj ja morem kat je takva situacija. a ak bu pak lajala ja joj ju hitim v glavu i to je to. pa da me baž i pop v cirkvi preglasi. takva je sat situacija a vreme je lepo.
- 11:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 10.03.2006.

kak su neztali moji sloni

i eto ti sat i vraga. ja si lepo denez malko nakuril v sobi kaj mi nebu zima jerbo se denez nemre nikaj delati kat dežđ curi ot ranoga ranja. i ja lepo vužgal svojega kompijutera i da bum malko jenoga tetriza preokretal il kaj sliđno kat se ja malko zapeljal po tome jednome internetu i imam ja kaj za videti. a moji sloni više nema. kaj da su v zemlju prepali. i ja spužčal slova gore dole al nigdi da bi pisalo nikaj o jenima slonima. i mam je meni sinolo v glavu kaj je meni zdrafko rekel. to mora biti on jen viruz bežtija prokleta mi se v moj kompijuter navlekla i slone mi poždrla da bog da joj lampe vsele. i kaj bum ja drugo nek mam po zdrafka kaj mi moje slone povrne jerbo je on jen stručnjak po pitanju kompijutera i sliđnih tehniđkih procedura. i saci aj pomizlim pak nemrem samo tak saki čaz iti po zdrafka kaj got se na mojemu kompijuteru zgotovi a kaj mi ni računati nikaj neče ni nižt a dok ga negdi v selu sretnem neče niti na pijaču iti jerbo on ne pije alkohola kak niti jeden pravi struđnjak kaj mu nebi ruke drvtale dok po kompijuterima pretipkava. i tak sem ja zel jenu pivsku flašu i nuter sem fine rakije nalejal i z plutenim čepom začepil. i onda sem malko pričekal dok mama neje otižla vun z hiže i fletno sem jenoga piceka z škrinje zvadil i del vu vrečicu i jenoga kišobrana i pravac k zdrafku se zaputil. a veli meni mama a kam čež po takvome čudu el ne vidiž da curi kake z kabla. a baž je vutom čazu curelo kak da je nešče toga kabla vu trofaznu struju vuštekal. a velim ja mami naj me nikaj pitati moram bežati k zdrafku kaj mi slone povrne. a veli mama koga vraga. a velim ja njoj neje nikakov vrag vu pitanju nego sloni su mi neztali z kompijutera i tođka. onda je mama samo rekla esem ja znala da ti taj tvoj komputer bode il predi il pozle su pamet pomutil. a kaj bi joj onda i išel objažnjavat kat ona o tome opče nema pojma i jož bi sto let trebalo prejti kaj bi bila takov struđnjak za kompijutere kakov sem ja. i tak ja dožel lepo k zdrafku i velim ja njegovoj mami gozpa dober den a veli ona meni dober den branko a kaj trebaž. a velim ja njoj čujte gozpa ja bi hitno trebal zdrafka po jenome pitanju. a veli ona baž je otišel v dučan al sat dojde. a kakov je problem vu pitanju jel ti morem ja kak pomoči. a velim ja njoj nemrete gozpa jerbo su to važne stvari v pitanju kaj vam bum objažnjaval nek da mi je jen viruz slone pojel. a veli ona meni em naj reči branko da je veđ i na slone prešlo. a velim ja njoj prešlo je kat vam velim ja vužgal kompijutera a moji sloni viže nema kaj da su vu zemlju prepali. i eto ti zdrafka. a veli on meni o brankec kaj je bilo el ti je morti modem pregorel. a velim ja njemu kakov modem nek su mi moji sloni neztali pak sem mu se lepo objaznil. a velim ja njemu kaj ti mizliž zdrafko jel bi to tebi bil problem moje slone povrnoti. a on je samo rekel neznem nek moram videti problem. onda sem mu dal onoga piceka i rakiju a veli on meni pak jel si poludel branko znaž da ja ne pijem alkohola. a veli njegova mama no puzti zdrafko kad je veđ donesel nek bode jerbo rakije navek treba i za rane inficerati. i tak smo mi onda krenoli. a dok smo dožli zdrafko si je samo sel za kompijuter i veli on meni e da vidimo sat branko kaj se tu more poduzeti. a velim ja njemu poduzmi ako boga znaš samo kaj mi se moji sloni vrnu. i tak je malko natipkaval i pretipkaval i veli on meni e sad jož samo da napravimo kopipazte i to je to. i tak je on miža samo sim povlekel i tam i eto moji sloni na iztome meztu gde so i bili. samo ona plava slova neje mogel nikak povrnoti. jerbo ga je taj problem jož i ot prije mučil a rešenja nema. i sat su moji sloni lepo tu. pozdrav prijateljzki od branka i dabog da se ne ponovilo uskličnik bok.
- 16:35 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>