ponedjeljak, 21.11.2005.

kokožja avantura

zdigel sem se vjutro kak i saki drugi den i popil sem jen kakao vruči z dve žličice šečera. i onda mi je bilo jako dozadno i mizlim si ja idem malko poglenuti kaj davorica dela jerbo ga nesem videl več ot subote. i tak ja polako zapregel svoje noge i pravac niz vulicu. i mizlim si ja sat ak davorica spi ja samo dojem k njemu v sobu i zakukuričem kak pravi pevec kaj bu davorica mam pomizlil da je več pravo jutro i onda on skoči i šubekne se z glavom pravac v jen luzter. i tak sem ja zašel v njegovo dvorišče a davorica več se bil zdigel i tak je propala moja perfekcionalna ideja. i velim ja njemu o bok davorica a kaj delaž. a veli on meni o bok brankec naj me nikaj pitati. a velim ja njemu a zakaj da te nikaj ne pitam. a veli meni davorica zato jer sem tak jaden kaj neznam kaj bi sebom. onda sem ga pital pak zakaj si jaden davorica. a veli on meni viž brankec ja se vjutro zdignem i idem pižat tu na dvor i tak ja polako pižam i nekaj sem si študeral kadli meni zapel pogled pravac na onoj lepoj beloj kokoži el vidiž brankec kak je lepa. al je stvarno bila lepa kokož kaj bi ju čovek mogel samo zamizliti vu snu. a velim ja njemu a kaj z tom kokoži davorica. a veli meni davorica malko ju bolje pogleč brankec pak buš videl. i tak ja malko bolje pogledal kad nikaj. idem ja malko bliže al vražja kokož pobegla. a velim ja davorici pa kaj je tu tebi čudno kokož kak kokož. e znal sem ja da buž ti to težko primetil kad nisi struđnjak a da ju malko bolje pogleneš videl bi ti kak se ona zvrača. malko na levo malko na dezno. i tak se ja malko bolje zagledel vu tu belu kokož kak pravi struđnjak kad ja imal kaj za videti. kokož tak hoda hoda i samo malko se zanaša prvo na levu pak onda na deznu stranu. al mora čovek biti baž pravi struđnjak kak ja i davorica kaj bi to sprimetil jerbo to nemre sašče. i velim ja davorici čujež bogme se ona zvrača. esem ti rekel brankec. a velim ja njemu čujež el ti mizliš da bi to mogla biti ona vražja ptiđja gripa. a veli davorica meni e viž brankec toga se baž bojim. a velim ja njemu pak el bi taj vrag ot te gripe kaj ju pokaživaju na televizoru mogel k nama dojti. a veli davorica eto viž brankec zgledi da je došel i to baž k nama. i to je baž jena velika bedaztoča. i kaj bumo mi sat. a meni je jena kokoš najbolja za jelo. a tek picek onak lepi pohani a pogotovo bocke. ja bi sto bocki povani mogel v šubu pojezti dok se ne razpuknem. a velim ja davorici e moj davorica to je baž jeno veliko proklectvo jerbo je piščetina prava stvar za jezti. a veli on meni to ti meni veliž branko a ja pernatu živinu obožavam jezti. a kaj bu sat ak jih nebumo mogli jezti pa kak bumo živeli. i velim ja davorici a kaj ti mizliž davorica kaj bi sat bilo najbolje z tom tak lepom kokoži napraviti. a veli davorica a kaj drugo nek ju zatuči predi nek se i druga živina zarazi. a velim ja njemu a kak ju bumo zatukli. a veli davorica nemam pojma a kaj ti mizliš. ja sem videl na televizoru kak oni njima z vratom samo ofrknu i kokož mam izpuzti dušu al to opče neje prava stvar. nek si ja mizlim da bi bilo najbolje da mi nju požteno znaričemo kaj mam krepa jerbo ja tu betežnu kokož nebum z prztima primal. a veli meni davorica viž brankec to je jena prava ideja. ti odi lepo z gornje strane a ja pem z doljnje i samo se zabežimo i ko ju stigne prvi samo ju nabaci drugome na nogu. i tak smo mi zauzeli jene svoje pozicije kak pravi nogometaži slaven belupo na televiziji i mi se zabežali i davorica je stigel kokož i samo ju je tak ritnol iz sve snage i pravac prema meni. a kokož je samo zakokodakala i ja ju lepo z nogom zaštopal i ritnol sem ju z deznom i pravac vu guvnena vrata. kokož je pak zakokodakala iz sve snage i tak je bugnola vu guvnena vrata kaj sem ja pomizlil da dezke prebije na drugu stranu. i onda je samo opala na zemlju i niti dabi se pomeknola. a velim ja davorici mora biti da je izpuztila dužu. i utom čazu eto ti pevca jerbo je čovek došel glet kaj se to z njegovima ženami događa i dok je videl kak smo mu njegvu lepu belu kokož znaritali pravac na davoricu navaljil z onim svojim beznim kljunom i štel mu joči skopati. a velim ja njemu bež davorica bež kak te noge noze i mi pobegli za plot. a veli meni davorica si ti videl tu bežtiju branko a kaj je njemu dožlo. a velim ja njemu mora biti da je i on dobil ptiđju gripu. a veli davorica em naj biti smežni branko ot gripe živina onemoča a pevec je lut i mora biti da je on dobil beznoču i to sigurno ot lisice. a velim ja davorici čujež davorica onda bi mi morali i njega znaritati i to požteno. a veli davorica esi ti pobenavel kaj naz zakolje z onim svojim ožtrim kljunom ja pret njega z golemi rukami nejdem. onda smo si lepo nasekli jene bote ot lezke i našiljili vrje i pravac na pevca navaljili. davorica ga je uzpel taman jemput ošinuti i to onak požteno kadli eto ti mame ot davorice navaljila na naz kaj da je i ona dobila jenu beznoču. i veli ona nama nemoruti jeni nemorucki strela vaz ožegla pa kaj to delate kaj delate. a veli davorica njoj mama pak el ne vidiž da je kokož dobila ptiđju gripu pak smo ju morali zatuči a pevec je dobil beznoču pak moramo i njega. a mama dok je vidla svoju lepu belu kokož kak leži bez duše pod guvnenim vratima fletno je ščupala leščenoga pruta z davoričini ruk i tak ga je oplela prek pleč kaj je zajafkal kaj da ga sto vragi kolje z železnima zubima. a on bež i pravac. i utome čazu eto ti lovca na putna vrata i veli on nama ljudi a kaj se događa el morti lisica dožla kaj tak kokoši kokodaču. a veli mama ot davorice lovec sam te je bog donesel daj mi mam pužku pužku mi daj kaj jih potučem. a ja dok sem videl da vrak šalu bere i da je mama ot davorice načistam obnorela fletno sem preskočil plota i bež doma kak me noge noze. lepo sem zaključal vrata i nikoga v nuter ne puščam pa da mi baž i milodare nosi jerbo mi je život mijo. i samo daj bože kaj nebi davorica nastradal jer ak je onaj ludi lovec dal pužku mami ot davorice kaj ga nebi slučajno streljila a to bi mogla biti prava jebada. pozdrav ot mene i ak bu kaj novoga potom pitanju ja mam natipkam. bok. branko.
- 13:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 15.11.2005.

račun telefonzki

denez skoro kaj me neje šlag omanol. tak sem lepo pomalko pijuckal kapuđino kat eto ti požtara pravac na moja vrata. i velim ja njemu bok požtar, a veli on meni budimi pozdravljen branko. a velim ja njemu a el ima kaj novoga. a veli meni požtar em nema nikaj novoga branko nek sem ti samo računa telefonzkoga donezel. onda sem mu rekel no sedni si malko požtar kaj ti jenoga gemižta potočim kaj hujiž kak mladi veter. a veli meni požtar branko pa kaj si smežni znaž da ja na dužnozti opče ne pijem alkohola. onda sem mu rekel no dobro požtar pak ti ja onda potočim malko možta. a veli požtar no ak je možt onda daj malko. i tak smo si malko seli i popili sakoj jenu kupicu možta a velim ja njemu čujež požtar znam ja da ti znaž sakakove novotarije jerbo se ti skoro k sakoj hiži zavračaž. pak el onda nema baž nikaj novoga. a veli on meni branko da me režež z nožom za kruva rezati al ja stvarno neznam nikaj novoga. al vraga nezna. kak je znal dok je ono dražen broje na traktoru preštampaval pak ga je mam miliciji prijavil kaj je draš imal pravu jebadu. i tak sem mu onda potočil jož jenu kupicu i požtar je otdimil za sekundu. i tak ja zemem toga računa telefonzkoga i lepo otprem kovertlina a kat ono dobro kaj me neje šlag omanol. na računu je lepo pizalo crno na belome stodevedeztosem kuni i triztri lipe. i meni onda stvarno više nikaj neje bilo jazno. tolki su to nofci za platiti a kaj bode nato mama rekla. ja sem brzo narival nazaj toga računa vu kovertu i lepo sem ju naslinil i zakeljil kaj je bila kak nova i mam sem si legel na kauč i gledel sem televizora. i vutome čazu eto ti mame v hižu i veli ona meni a kaj je bil požtar brankec. a velim ja njoj donezel je računa telefonzkoga. a veli ona a kolko je. nedaj bog da je viže ot sto kuni. a velim ja njoj neznam mama jerbo nesem gledel. a veli mama a kak nesi gledel a kovertlin je otkeljen. al je to jeno pravo proklectvo i z tom pluvačkom kaj opče neče držati dok treba. a velim ja njoj neznam mama onda se je valjda sam otlepil. i mama lepo otprla kovertu i zvadila računa vun i samo kaj neje pot stol opala. i veli ona meni branko a kaje to. a velim ja njoj a koje mama. pak gle čuda branko taj je račun pravo na stodevedezetosem kuni i triztri lipe naglašen. a velim ja njoj em naj biti smežna mama pak to nemre biti. em kaj nebi moglo biti em kaj nebi moglo biti kat tak tu piže a to si se ti kriv. a velim ja njoj a kak bi ja bil kriv mama. kak ja. a veli meni mama ak neg što bi bil kriv baba mižkinina morti nek ti. to je se onaj tvoj kompijuter napravil i kaj se po onome emajlu prikapčivaž. a velim ja njoj em mama naj bit smežna to pravac nemre biti. a veli ona meni kak nebi moglo biti kad tak tu piže i točka. i ja vam morem reči da je ona bil načiztam i napoprek luda. luda kak sila nečizta i kaj mi je se nazdevala bolje da vam ne natipkavam. a velim ja njoj mama to je morala biti nekakove grežka jerbo si lepo rekla da je kuvertlin bil otprt i nešče je račune zamenil. je zamenil tvoju glavu blentavu nek je pravo na mene naglašen i lepo piše da sem to ja. a velim ja njoj mama pak to nikak nemre biti jerbo mi nesmo nigdar imali vekšega računa ot stodezet kuni i to ono dok je mižkina kravu kupuval pak je čoveka tijam v pitomaču zval a znaž gde je to privragu. al je mama samo vikala ti si kriv ti si kriv ti ga buž i platil. ja opče nesem znal kaj mi je za delati nek sem lepo zel računa i rekel sem mama ja se sat idem žalit. a veli mama a kome se bož žalil. kaj kome požtaru a kome bi drugome. ja njega tak lepo dočekam i možta mu potočim a on meni takovoga računa v ruke uvalil kaj nebi čovek ni svojemu najvekšemu neprijatelju takvu neugodnozt priskrbel. i ja na biciklin i pravac za njim. i lepo dok sem zavinol za čošek kat eto ti požtara. lepo sem mu digel ruku i viknol mu bok požtar. a on je samo digel ruku i viknol mi bok branko. i lepo sem se v birtiju zaputil kaj si jenoga pana spijem. znam ja da sem to ja kriv za računa a što bi drugi bil. nek je to bilo ono jemput dok sem jene lepo slike ot goli žen našel pa sem do pol pet vjutro ta čudesa pregledaval a sat je kucnuo čaz da mama to i plati. a lepo joj bum rekel dok doma dojde da je požtar rekel da je to sigurno nekakova grežka al sikak nek platimo kaj nebi milicija došla i lepo nam zela telefona i žice sprerezala. jerbo se zotim stvarima neje za zajebanciju. a onda na kaj se bumo spominjali na struju morti a to nejde. pozdrav ot mene i prijateljzki i dabogda se neponovilo nigdar više jeno takovo zlo ot telefonzkoga računa. branko.
- 12:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 12.11.2005.

nek si prečitaju jeno natipkavanje ot važnosti

krava ide muuuuuuu. ofca ide beeeeeee. maček ide mijau mijau. cucek laje. a miž ide nekak smežno kaj nebi čovek mogel potrefiti takovo natipkavanje ni za kuglu zemaljzku. i to je to. jena celokupna situvacija u približnome domačinztvu. osim još i jene svinje. svinja rokče i tu pogovora nema. je al kak rokče nek po svinjzki. to je jeden posve različit govor z kojim se te svinje razumevaju. ja otidem k davorici v štalu i tak se malko nalaktim na onu jednu njegovu pregradu i imam kaj za videti dok malko bolje pospromatram. jena svinja otide do kopanje i samo si poje malo šrota. i onda otije do druge kopanje i popije si malko vode. i to je jena celokupna svinjska filozofija i tu razumevanja nema nek je takav svinjski život ot te jene svinje. i onda ona na kraju dojde pot nož i cakum pakum samo ju mesar razreže po polovici i mama ju pozpravi v škrinju do sledečega pečenja v jene lepe vrečice. i onda ljudi kak mi imaju kaj za jezti celu zimu. ja sem si tak malko razmišljal i o tima svinjami. kaj je njoj za život nek jezti šrota i ščavu i piti vodu nek kaj se zdeblja i onda pot nož. e a da je svinja samo malko pametneža vraga bi ona jela jerbo bi znala da se zdebljati nesme jerbo je to njezin kraj. a buduđnost slobodno more prekrižiti z jenom olofkom. a da svinja opče nikaj pot zub ne dene gdi bi onda bila svinja pitam vaz lepo. bila bi jena obična crknjetina jerbo se bez jela nemre živeti a bez pila pogotovo i to je tak. tu pogovora nema. samo bi lepo zgubila na kilaži i onda bi joj se lepo vidla rebrica i vrušila bi se kak tarabe ot babe frčkove dok jih je ono davorica vrušil. i lepo joj na izto doje jela ona il nikaj. al na primer ja da sem svinja sigurno bi zmizlil nekakovu kombinaciju kaj bi lepo zajebal svojega gozpodara jerbo bi ja bil jena posebna svinja ot kvalitete na razmišljanju. ofca il koza je jena približna situvacija i tu se nema kaj natipkavati potom pitanju samo kaj nju čeka raženj i malko luka i da vidiž posebnozt takovoga jela. e al mački to su jena pozebna živina. pozebno prepredena. mačku lepo naleješ mleko il daž salamu a to maček bilo koje vrzte obožava a posebno kobasice. i dok se naje požteno ide spat. ja sem rekel mami dok smo mi imali jenoga pozebnoga mačka ot prave kvalitete dok ga neje onaj vandrač blaž pilar pregazil z svojim beznim traktorom i da mu se po spizku i kaj bi mu se pila zaštekala u jednome trenutku. crni se je zval. mama viž ti tu filozofiju i da je čoveku biti maček. samo bi po cele dane spal i užival. a kaj bi se toga njiovoga spomenka nafčil to opče nebi bilo težko samo idež mijau mijau kak pravi maček i si te mački v celi okolici razmeju i kaj im očež reči. kak je doma il kaj si jel i tome sliđno. i ja sem to več otkad skužil jož dok sem bil mali. al ja da sem maček ja bi bil pravi prefriganec. nebi se dal ot frižidera fkraj pa da baž pečeni štakori z neba cure na ledinu. štakor je štakor i jož k tome pečeni al salama je salama i tu pogovora nema. znam ja te tvornice i koje delaju salamu. to je se najvrhunzka kvaliteta. samo pravo svinjzko mezo ak baž neje kravlje. a tek zimska to je salama. i kaj je onda naspram toga jeden pečeni štakor. nek kaj bi se za plot skril samo da mu neso nogice zgorele. zato je najbolje biti maček i točka uskličnik cucek je veđ jena pozebna procedura. tu čovek mora imati zadatke. kaj nebi kakovi lopovi v dvor zašli i kukuruzu pokrali il kaj sliđno. cucek mora imati jake zube i noge do zemlje kaj dok se zalaufa kaj mu niti vrak nemre pobeči pa da baž šprint noge ima. zato je tu jedna razlika naspram cucki naspram mački. cucek je cucek a maček je maček i to je ta razlika ako nešče nebi skužil kaj sem štel reči. a da sem miž to sikak nebi štel. miž i ovak i onak sikak najebe sat el ot cucka il ot mačka. nema to veze ko njega skosa smrt je smrt a ot koje pozljedice to njemu opče neje bitno dok se bežtija koja ga je pogotnola podrigne. kaj to mižu znači nek nižt kad je sikak mrtvac. jedino na crtiču miž navek zajebe mačka al to ni pravi život i tu se nema kaj svačati za razpravu. to je samo jena karikatura dok je jen čovek zel bojice i nacrtal. ne velim ja da to neje smežno i da miž neje heroj potom pitanju al što to ozbiljno svača nek samo deca i jeni idijoti koji ne razmeju takove igrarije z bojicami. zato i piše dok crtič prejde the end jerbo to televizor oče reči kaj nebi čovek to svatil kak za ozbiljno nek samo jenu malko vekšu zajebanciju. eto to sem ja štel naglasiti. a ko to prije neje znal i bolje nek se v jenu rupu zakopa i pokrije z zemljom. to je takva filozofija glatka kake led i ot kat se je prvi čovek zrodil ot pamtiveka. a fčera je bilo martinje i onda smo jene takve spomenke naglašavali a posebno ja i davorica. ja sem samo jeno sto gemižti popili a si drugi kudikamo viže. nisem ni dugo oztal nek do pol četri i onda pravac doma i čez jarek a si su drugi oztali. branko
- 10:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>