srijeda, 05.10.2005.

moja prikolica stara

je moja je prikolica veđ stvarno stvarno jako stara. se so dezke sprle. lepo mi mama navek veli čujež brankec idemo narivati prikolicu na guvno kaj nebu stala na dežđu al se meni to navek neda nek bi ja neke druge stvari delal il gledel televiziju il preobrtal tetriza a ne kaj bi prikolicu narivaval po dvoru kaj si jož i mižiče raztegnem. ja si mizlim a kaj joj bode ak bu stala vani nek nikaj. pak joj nebudu valjda štakori gume zoglodali kat štakori niti nemaju takove zube nek su štakori jena jako odurna živina. a kat ono samo otjemput ja vidim da je se otižlo k vragu na prikolici i se mi se je prebilo v glavu. dožel je taj dan fčera i dezke su se sprle. fčera smo ja i mama išli po nekakva drva v grm i mama je spuzala na prikolicu a noga joj je samo prepala i onda nesmo išli nikam jerbo je mama bila jako splašena poradi te stvari i takovoga doživljaja. i ja sem onda skužil kak je moja prikolica stara i da bum moral pothitno dezke spremeniti. lepo zrušim jenoga boriđa il slično drevo ot približne kvalitete a davorica mi posudi motorku i lepo to otpeljam na pilanu i pilar mi jih lepo napilji i kupim šarafe i ja i davorica to začaz spremenimo jerbo se na takovoj prikolici viže nemre niti nikaj voziti a začaz bu došlo i kukuruzno branje pak mi sa kukuruza scuri po putu do doma a za kaj sem ju onda i sadil. pak nesem ja kune na azvaltu našel kaj bi se samo tak z kukuruzom nahitaval mada je za nikaj. meter kukuruze niti za sedamdezet kuni. što je to jož videl za nikaj kukuruzu dati. nek stoji v košu pa makar sprla i makar bum kuril z njom ja ju za te nofce nedam i točka uskličnik nek ju rađe svinje pojedu kaj jim se čerevo rezleti ot prežderavanja na sto strani sveta. a gorice sem lepo pobral vu nedelju jer smo vu subotu pri davorici brali a on ima čudaj više čokotov nek ja. lepo smo spekli rožtilja a deda ot davorice se je do poldan tak napil kaj ga je tata ot davorice otpeljal doma spat jerbo je par put tak zružil med trsje kaj je to bilo za novine poslikati. i sat samo čekam da zavri. bi moral iti prigledati morti veđ i je. i onda bumo pravoga možta pili. a jož tek dok dojde martinje i možta spretvori vu vino e to bu doživljaj. i dok bumo kostanje pekli. pozdrav sat ot mene prijateljzki nek idem delat.
- 09:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>