utorak, 28.06.2005.

otrov je otrov a ne nafta

ja neznam kak je vama al meni je tak vruče kaj mi se mozeg saki čaz zblokera i onda viže opče neznam niti kaj sem štel niti kam sem krenol. jož bi si čovek taman mogel i pomizliti da me pamet oztavlja da sem malko stareži al nesem onda me niti ne ostavlja nek je to se ot te silne vručine. mama je negdi okraj tri vure popoldan dožla z polja. bila je kake luda jerbo si je sigurno malko gotnola vina v goricama vusput. vikala je kak si vragi da ju napaztuju il po tikvanji da joj z črvima na daljinzki upravljađ upravljaju. kak bumo oztali bez krumpera i kak bumo fcrkli ot gladi i pokrepali kak cucki i mački. jerbo je krumper pun zlatic i da ga pothitno treba požpricati a meni se to tak neče jerbo se bojim kaj se nebi otroval. jerbo to neje šala i z otrovima se igrati. to ti samo jena mala kapljička opane na jezik i mam si otrovan i vružiš se dole kaj da te je nešče plasiknol po glavi i nema te viže. samo ti pene nastupe na zube i gotovo. malko se zdrmaž sim tam kak cucek na vetru dok ga zdenom vodom polejež i kraj. nema te viže branko a onda nek si ja mizlim. il da ti malko otrova na kožu kapne mam ti se dlake skure i kožu do kozti se poždere jerbo otrov je otrov a nafta za traktor e to je veđ druga partija. to tak lepo diži kaj bi si čovek mam malko gotnol. a to je nesreča jedna. jerbo te ta nafta samo mami z tim svojim mirisom rajskim al da bi ju čovek popil onda bi mu sega želuca zglodala. a jož da onda na to čovek poždere jenu šibicu vužganu onda bi mu samo čerevo ekzploderalo i razletele bi mu se kozti na se strane sveta i cereva bi mu otkazala v šubu dok nabrojiž do tri sekunde. jerbo dok naftu vužgeš ona gori kak da si ju z benzinom polejal i to točno znam i tu pogovora nema jerbo sem se na svoje joči uveril. al neznam koj bi to idijot bil kaj bi tak naztupil z takovem poztupkom i takovu bedaztoču napravil. pa to nebi niti jen debil napravil za opkladu. tak je to jerbo otrovu neje za verovati a ni nafti. to so jedne jako opazne stvari samo za prave majztore. jerbo nafta je nafta a otrov je otrov i tu pogovora nema. a ja to tođno znam. onda sem rekel mami da pem zutra po zajca kaj on požprica zlatice jerbo je on jeden specijalizta ot otrova izto kak doktor za dok te čerevo boli il dok ti je zub v kvaru. a onda je za to zubar specijalac a ne obični dogtor. bum se zdigel mam vjutro negdi okraj pet i mam pem po zajca dok jož neje vruče. z traktorom. otidemo prvo do goric i natočim nam jenoga pet litraka i jož natočim malko zajcu kaj si zeme doma vina jerbo kat nam bu pošprical krumpera i onda mu pokažem gde so zlatice i on bu šprical a ja bum imal brigu na druge stvari. nebili slučajno njemu otrov opal na kožu kaj ga mam zdenom vodom oblejem. i bumo lepo pomalko pili gemižte a on to požprica začaz i to bu posel. a dok bu to gotovo onda bumo lepo ižli doma. pozdrav ot mene prijateljzki.
- 22:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 22.06.2005.

to neje šala

denez je jen jako lepi den. i jož je k tome i praznik i to pravi prafcati. i ljudi opče nejdu na posel nego su lepo si doma i pečeju rožtilja i uživaju f suncu i lepome vremenu. i onda sem i ja malko spekel rožtilja kat su i si drugi pekli i tak smo se najeli ja i mama a đekica je se kozti oglobal i baž je bilo super. ja baž točno i nesem znal kakov je to denez praznik i onda sem lepo otižel k susedu jozipu i pital sem ga a on je meni onda lepo se objaznil i onda sem se ja sega setil kaj sem se v školi vučil. to je bil jeden ludi čovek kaj se je zval hitler i on je bil pravi švabo. i onda je on lepo samo jen den popizdil jerbo mu je nekaj lupilo v glavu i štel je potuči celoga sveta i kaj bi on bil glavni gazda na celome svetu. i onda je skupil jenu vojsku pravu i tenke i avijone i sima je dal jenoga šmajsera i to onoga pravoga švabskoga. i to su bili švabe i dal jim je naređenje nek samo tuču i tuču ljude i nek osvoje celoga sveta. i tak su oni lepo njega poslušali jerbo nesu znali da je čovek šenol i ja opče neznam kam su gledeli kaj to neso skužili jerbo ja budalu nanjušim na tri metra. il na pet metri ak baž treba. i tak so oni samo ubijali ljude po celome svetu pa i crnce. je al so onda došli k nama i tu so se lepo zajebali švabi. e da su znali kaj jih čeka nebi oni nigdar dožli tu. jerbo je tu bil druk tito i onda je on lepo rekel njima a kam bi vi nemoruti jeni, kaj bi vi šteli. samo je stal pred njih i rekel je oneme ludome hitleru a kaj bi ti štel dečec jerbo prek hrvacke nebuž prešel. i onda su se lepo skupili si partizani na denežnji den pret nekolko let i ftrgli su švabima kičmu. kak malome jariču. strgali su jih poprek na poprek. jerbo so partizani izto imali pužke i samo su pucali a švabe so padali i padali. to sem se videl z svojima jočima na jenome filmu. tak je to bilo. i se su jih potukli a hitler dok je to videl onda se je lepo ubil z pižtoljem pravac slepočnicu. i tak mu i treba. kat je bil tak bedazt. i zato se denez slavi takov den i to je praznik. meni je to baž drago kaj je druk tito bil takov čovek kaj je sve švabe razjuril na denežnji den kaj sem ja lepo mogel peči rožtilja. i sega sem se setil jerbo to neje šala. pozdrav sat od mene prijateljzki i uskličnik
- 18:04 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 18.06.2005.

zmija

ja sem taman nekakove šarafe šarafil z šarafcigerom i jož si mizlim jer bi prišarafil toga zadnjega šarafa il bi si išel popiti jenu pivu kaj mi bode malko lekše šarafiti jerbo je denez bilo tak vruče kaj bi i vragi z pekla morali piti limunadu z frižidera kaj se malko razlade dok bi došli malko na ovaj svet. i taman vutom čazu eto ti babe zlate k meni v dvor. navaljila je kak da joj štagelj gori i tak je zavriščala kaj đekica skoro neje dobil mozgovni udar ot straja jerbo je baš dremal pot brezom. i pitam ja nju pa kaj je baba zlata kaj si tak nahrupela el si morti ponorela kaj mi đekicu frazt prime. a veli ona meni odi branko odi ako boga znaš čudo je to jeno. a velim ja njoj a kakovo čudo baba zlata. a veli ona meni zmija kake drevo debela mi je v dvor došla odi kaj vmoriš tu neman jerbo me zakolje. u a ja sem si mam pomizlil da to mora biti ona anagonda kaj na televizoru mam celoga čoveka pogotne na ekz. samo raširi one svoje laloke i poždere čoveka vu sekundi jerbo tak vele na televizoru. a velim ja njoj baba zlata a otkud je došla. a veli ona neznam ja brankec samo se je otjemput stvorila vu dvoru i pravac na mene. ja sem mam zel jene rasove i nazval sem mam davoricu na telefon nek zeme motorku jerbo nek se vrak igra z tom zmijom a ja se nebum. a velim ja babi zlati odi z menom kaj mi pokažeš gde je zmija. a veli ona nejdem ja v dvor da je baž zlatna zmija nek ti je tam pot košom. i samo kaj sem zišel na put kat eto ti suzeda jozipa i veli on meni a kam čež z tim vilama brankec pa kaj jož nizi osužio sjeno. a velim ja njemu ma kakovo seno suzed nek se je jeno veliko zlo naleglo vu dvoru ot babe zlate zmija i to prava anagonda z zubima do zemlje. a veli jozip daj brankec naj biti smežni jerbo tu nema takvih zmiji nek samo u đungli žive. a velim ja njemu e suzed pa kaj ti misliž da sem ja bedazt. znam ja da su takove zmije samo vu đungli a kaj ak je slučajno ova opala z avijona jerbo kaj ti misliž a kak ta sa živina doje v zoložki vrt nek z avijonom. a v zagrebu ima zoložki vrt i to tođno znam i sigurno ju je jeden avijon tam vozil i onda su se samo slučajno otprla ona mala vrata ot avijona i zmija pravac vu dvor ot babe zlate opala. a sused jozip se je samo nasmejal onak smežno kaj da je dobil sunčanicu. i vutom čazu je i davorica dobežal z motorkom. u kakovi bi to bili krmenadli da ju uspemo nekak onezpozobiti i zrezati z motorkom. a veli davorica gde je zmija brankec. a velim ja njemu vu dvoru ot babe zlate pod kož se je navlekla bežtija jena. a veli davorica a el velika. a velim ja njemu rekla je baba zlata kak drevo debela i to mora biti samo anagonda i nikaj drugo. a veli davorica i kakov je plan. a velim ja njemu ja sem mizlil kaj bi ju ja z rasovami fpičil pravac v joči i onda kaj nebi više vidla i onda ti samo skočiž na nju i zapiliž ju za vrat. a veli jozip dečki pa nemojte biti smežni. a velim ja njemu sused kaj vi znate kak treba z takovemi bežtijami poztupati jerbo vi nemate takovoga fakulteta. a veli davorica a kaj ak nam ne uzpe taj plan. a velim ja njemu onda bi bilo najbolje kaj bi joj zmešali nekakovoga otrova il deherbana kaj bi ona to popila i mam bi fcrkla. a veli jozip ajte dečki idemo mi gledat tu zmiju. a velim ja njemu najte suzed jozip se igrati z takovemi stvarima jerbo vaz ja neču imati na duži. a veli jozip samo vi odite a ja ču za vama. i tak sem ja onda stiznol rasove kak sem got mogel čvrzto vu šaku i davorica je pripravil motorku kaj ju samo vužge nabrzinu i polako smo došli v dvor. šuljali smo se onak polako kak pravi ninđa v papučami poztija. kak pravi bruz li. i došli mi tak polako do koša a zmije nigdi. a velim ja davorici onak poztija pazi davorica sigurno se je nekam skrila i sat pripaziva kaj naz samo zaskoči i zakolje. a veli davorica samo nek ona skoči ja joj mam žilicu prepilim i mam joj bu kraj dok skrvari. i tak smo mi nju izkali i izkali a nje nigde. i samo otjemput veli suzet jozip a glete dečki gde je vaša zmija. a ja se okrenol onak fletno kak kauboj na peti i stiznol rasove i navaljil na zmiju. a veli jozip no se malko smiri brankec pa to je jedan običan slepiđ. i ja pogledal a to stvarno zmija. jena obična mala. rekel je jozip da on mizli da je to slepiđ a davorica je rekel da je beloužka. a velim ja njima el vidite vi kak naz je lepo zajebala baba zlata a rekla je da je to prava anagonda. a veli jozip a jezam vam ja rekao dečki da tu nema takovih zmija. a veli davorica a kaj bumo z njom. a velim ja njemu ti delaj ž njom kaj očež a ja idem doma. onda je suzet jozip otišel po jenu kantu i narival je zmiju vnuter i odnesel ju je na vrt kaj se ona luda baba zlata nebu više bojala a ja sem joj rekel da je luda i da ju bar oče zmija pojezti kat je tak bedazta i ne pozna el to anagonda il obični slepiđ il beloužka nek samo glupozti pripoveda i dela paniku med svetom. a velim ja davorici e davorica kakovoga smo sat mogli rožtija peči samo da je to bila prava zmija. onda smo si popili sakoj dve pive i davorica je otižel doma a ja sem i dalje išel jož malko šarafit. a đekica je i dalje spal. takova je to bila bedaztoča z tom zmijom malko vekžom ot glizte a ne z onom pravom ameriđkom ot stodvajzt metri. pozdrav ot mene i bok.
- 23:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 11.06.2005.

videl sem jenoga konja pravoga

kacam bijo u dučanu kupijo sam jenoga deterđenta i jenu pažtetu picečju. al je bila fina jerbo sem ju denes pojel. a mama je rekla dok je davorica došel po mene nepež ti branko nikam a ja sem samo otišel. a nije to i ne prectavlja razliku jeden bambuz il nitijeden. ja imam jenoga miža i on je baž smežni jerbo ima jenu strelicu kaj preletava po ovome telvizoru sim tam i ja samo malo trznem z rukom i onda jena strelica preleti po ekranu kaj ju nebi ni đekica mogel stiči niti da ima motora na pogon ot pecto snage. a rekla nam je konobarica dečki el ne vidite da je fajrunt i idite doma jerbo ste se narolali a ja sem njoj rekal daj jož jenu rundu al ona neje šteola niti čuti i ja bi ju mam pluznol samo da sem štel. i onda smo otižli doma. al dok sem denez sel na traktor al sem se vozil kaj minister ot jene službe. nebi min jož išli doma al je davorica rekel brankec ja bum bljuval al si zamislita kakova bi to bila neugodnost i onda smo otižli. onda smo jenome čoveku malo nabijali na rolete al je on rekel ja vaz potučem kak cucke pak smo pobegli al je to bila prava zanimacija i ja sat idem spat. lepo vaz potdravljam ot srca branko to sem ja.
- 01:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.06.2005.

v bunkeru

fčera je dožla prava ekipa k meni. ja sem baž malko stal na dvoru i gledel sem v nebo. al nije bilo zvezdi jerbo je bil den. a niti meseca. samo sem čul kak nešče stižče gasa i motor je rondal kak bezni i onda je tak prikočil pret mojima putnima vratima kaj su se gume zcvilele i prašina je letela po celoj vulici. i ja glet kaj je sat to a to darko. i onaj njegov bratiđ željkina ludi i još jeden njegov pajdaš kaj ga nesem poznal. bil je tak smežni. mali kak patuljek dok si one drvene noge zaveže a zvrkast kak mali jarič. samo je pobegaval sim tam. i imal je kak nekakovu grbu na leđima kak one hijene na televiziji kaj očeju se poždrti. dok sem pital darkiča a ko je to a on veli a to ti je žnjora. i velim ja darkiču a otkud tebe voda nosi. a veli on meni z goric. došli smo po tebe i sat jož idemo po davoricu i bracinu i idemo fežtat. a pitam ja njega a kaj bumo fežtali a veli darkič praznik rada. a velim ja njemu e darkič esi ti bedazt pak je to bilo pred mesec dana. a veli on meni e jebiga brankec kat mi onda nesmo imali čaz. a veli žnjora je kat smo onda fežtali ozmoga marta i onak se je po hijenski nasmejal kaj da mu je šarafciger zapel v grlu kaj sem mam pomislil da mi mozag zblokira ot toga beznoga zvuka kak i mamin mlinec za kavu dok sem ono nahital šarafe v njega dok sem bil mali. baž mi to i neje bilo preveč jazno al sem rekel darkiču da onda idem kat su baž došli po mene. i tak si ja zel jenu veztu z jelenima jerbo je fčera bilo preveč zima a veli meni mama a kam te vrag nosi. a velim ja njoj pak el ne vidiž mama da su dečki došli po mene kaj bi jim nekaj pomogel. prvo smo otižli po davoricu i onda po bracenu. davoricu je jedva mama puztila al ju je uzpel nagovoriti kat neje bilo joca doma. i dok smo dožli po bracinu lepo smo si pri njemu sakoj jenoga pana spili i da bumo ižli dalje a veli željkina je dečki sat bumo imali jeden problem. a velim ja nemu a kakov problem. a veli željkina el ti branko ne vidiž kolko nas ima. a velim ja njemu pa kak nebi videl kolko nas ima. ima nas ti i ja i darkič i bracena i davorica i žnjora. a žnjora se onak bezno digne i na mene navaljil. kak si to rekel kak si to rekel kak se ja zovem a velim ja nemu pa žnjora tak mi je darkič rekel. a žnjora načistam pobesnil kak je bil besni i se mu je krv v glavu prevudrila i veli on meni naj kaj ti se zube v grlo zasipljem i tebi i darkiču jerbo ja nesem nikakov žnjora i to više da vas ne čujem da me tak zovete. a posle mi je rekel darkič da on je žnjora al da ga tak nesmemo zvati pret njim nek samo dok njega nema jerbo se on jako rasrdi. a velim ja njemu no dobro smiri se žnjora nesem znal. a veli željkina no kaj se mam peniš žnjora pa neje čovek znal. i onda sem ga pital a kak očež da te zovemo. a veli on meni onak kak se i zovem i onda je rekel nekakvo tak smežno ime kaj si nebi ni genijalec mogel ga zapamtiti a kamoli ja. i veli žnjora a dok sem bil mali si su me zvali rambo pa me tak morež i ti zvati. a velim ja njemu a tak te bogme nebum zval jerbo je to jeno ameriđko ime a mi živimo doma a ne v ameriki nek te bum zval onak kak se i zovež. a dečki su se samo smejali. a veli željkina je sat kat smo to rešili sat moramo rešiti i jož jeden problem a to je da je nas šest a v jugič stane samo petorica. a velim ja njemu u jebate željkina a kaj bumo sat. a veli on je dečki nešče se bu moral v bunkeru voziti. a veli žnjora je onaj koji je zadnji i došel a to je bracena. a veli darkič daj naj biti smežni gdi bi bracena stal vu bunker viž kak je velik. a veli željkina je žnjora ti si najmenši i ti buš moral v bunker a veli žnjora njemu ma esi se ti z mozgom posvadil i pak mu je samo krv prevudrila v glavu. ja v bunker nejdem ni mrtev. i nije se dal vnuter ni za živu glavu kaj smo ga morali pol vure nagovarati. i dok smo popili jož sakoj dva pana i jenu podravku jerbo pana više neje bilo i tek je onda jedva nekak priztal. dok je željkina otprl bunkera e to da ste čudo vidli. mene nebi nišče vnuter ni z rasovami narival. nutri je bilo lanci crni od ulja i alata za jen kamijon popravljati i kleme. a smredelo je vnutri po benzinu i jenoj salami pokvareni kaj je željkina veđ mesec dana ju v nutri prevažal jerbo je zabil za nju pa je moral novu kupovati. hitili smo ju cucku ot bracine al ju neje štel pojezti nek je samo onak ponjužkal kak dok se maček popiža i otižel je nazaj v kučicu spat. alojzije tak se žnjora zove i to mi je sat sinolo v glavu kak metek v pol čela. al bum ja i dalje natipkaval žnjora jerbo bum sigurno začaz pak zabil kak se zove i više se nebum mogel setiti. i tak smo nekak uzpeli ga narivati v bunker i morali smo se trojica nasloniti na vrata kaj smo jih uzpeli zaprti. a žnjora je samo javkal vnutri. i seli smo v jugič i željkina je krenol a jugič je tak ružil kaj sem ja mizlil da mu mašina otpane. a veli željkina je malko se sat bu mučil dok ne krenemo kat je veliki teret. a velim ja njemu samo se požuri željkina jerbo da se žnjora na zaduši ot onoga silnoga smrada. a veli žnjora z bunkera čkomi norc jer ak te ja primem mam ti z vratom ofrknem jerbo sem lepo rekel da me tak ne zovež. a veli darkič onak postija e dečki idemo ga sat stalno zvat žnjora jerbo nam nikaj nemre. i onda smo saki čas ga zvali žnjora jesi dobro žnjora el ti smrdi a on je bil načisto lud. vikal je kak naz bu se potukel i zagutil i z motikom zatukel i nabijal je po sicu kak je got mogel al smo mi znali da nam nemre nikaj jerbo je bil zaprt v bunkeru a bracena se je nalaktil na onu desku kaj neje mogel nikak vun. željkina se je smejal kaj so mu suze tekle na joči. još nisem nigdar čul kaj bi nešče bil tak srdit. željkina je taman skrenol na jeden put kaj neje zasvalteran i veli njemu darkič je ak nas taj auto na breg spelja to bu pravo čudo. al dok je jugič zaprašil samo se je prašina za nami digala i bil je pun auto prašine začaz kaj smo jedva dihali. a žnjora je samo začkomel. a veli bracina njemu kaje žnjora si se malko umoril kaj više ne vičež. a žnjora ništ. a veli darkič je dodijalo mu je vikati pa si malko počiva. a veli davorica dečki najte se zajebavati morti se je zadušil jerbo niti mi nemremo ot te silne prašine dojti do zraka, željkina mam stani. a veli željkina no kaj bi stajal pak smo gore za dve minute i samo je stiznol po gasu kaj prije dojdemo. a veli darkič žnjora žnjora jesi dobro. a žnjora ništ. a velim ja rambo rambo el čujež jerbo sem mizli da se morti neče z nama spominjati kat ga zovemo žnjora al on niti da bi se glasil. a veli bracina željkini mam zastavi auta čovek se je zadušil. a veli željkina ma kaj bi se zadušil nek samo zajebava a ak sad zastavim kak bum više krenol v breg z takvim teretom i stiznol po gazu kak lud. kamenje je samo frcalo na se strane a jugič je išel sim tam i tak je rondal kaj sem mizlil e sat dok se egsplodera i mam bu kraj. i veli darkič samo otjemput evo nas. i željkina brzo zastavil auta i mi si van i otprli bunkera. samo je prašina zletela vun a žnjora je bil tak prašni kak da je vu pesku gliste kopal. i niti da bi se mrdnol. a veli željkina žnjora žnjora esi dobro a on nikaj. bil je tak crveni i mokri kak da je z rolja zišel i samo je z očima obrtal. i brzo smo ga zvlekli vun i polejali zdenom vodom kaj je malko došel k sebi. popil je mam litru gemižta nadušak kaj je mogel pravo ime disati jerbo su mu se si kanali očiztili ot prašine. samo je rekel e sat da morem sat bi vas se potukel. i onda smo spili par gemižti i mam je bila bolja atmozvera. fežtali smo skoro do pol noči. žnjora se je tak napil kaj opče neje znal za sebe i neje mogel niti stati na nogami a dok smo ižli doma bracena neje dal kaj bi ga pak deli v bunker da ne vmerne do doma. onda je željkina zel one lance z bunkera i žnjoru smo prijeli za noge i ruke i hitili smo ga na paketsic na krovu i željkina ga je dobro ovezal z lancima kaj ne opane. i lepo se je tak vozil i bil je na zraku do doma. pozdrav sat od mene.
- 11:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.06.2005.

ventilator

tak negi okraj pol tri tri kat eto ti davorice k meni. fčera je to bilo. i veli on meni čujež brankec jesi za akciju ili nesi. a velim ja njemu jesem davorica jerbo mi je strašno dozadno i neznam kaj bi napravil ot sebe nek samo televiziju gledim a nema nikaj pot milim bogom nek samo bedaztoče. i veli meni davorica imam jednu pravu ideju. a velim ja njemu a kakovu ideju imaš. i veli meni davorica tođno ovak. ja sem ti denez brankec išel z traktorom v gorice i onda mi je jena prava ideja sinola v glavu jerbo je bilo jako vruče. a velim ja njemu a kakova ideja. a veli davorica ja sem se setil kaj bi mi na moj traktor ugradili jenoga ventilatora v kabinu kaj bi puval dok bi bila vručina. a velim ja njemu u jebate davorica to je baž super ideja i ak to pri tebi uspemo složiti onda bumo i pri meni. a veli meni davorica branko naj biti smešen kaj bi pri tebi slagali ventilatora kat tvoj traktor opče nema kabinu. i to je iztina al ja bum tu kabinu kak got teško nabavil. i tak smo mi lepo otišli k davorici a on je več imal spremnoga jenoga maloga ventilatoriđa ot lima kaj je deda našel na smetju dok je kocenje vozil a ventilatoriđ još dela anjc a jerbo ga ja deda sprobal. i tak smo lepo zeli bušilicu i davorica je na kabini zbušil dve rupe izte veličine i namestili smo ventilatora kaj bu davorici puval taman pravac v glavu onak odozgora. prišarafili smo ga z šarafima kaj nebi slučajno otpal i davorici med noge mam bi mu jajca otpilil na jen dva tri. zato smo ga z dva šarafa prišarafili i z drotom obvezali kaj se nemre niti pomeknoti. jerbo nek se vrag igra. kaj mislite samo otjemput šaraf popuzti a ventilator se s celom snagom okreče i pravac bi na davoricu navaljil i kak bezna bežtija bi mu jož i nosa otpiljil il kaj sličnoga. e i dok je to bilo gotovo još je davorica zvlekel dve male žičičke i nekak je kvragu ih zmotal za jene žice kaj ideju pravac na akumulator i ja sem to lepo z izolirkom omotal i veli meni davorica ajde branko imaž čazt kaj prvi sprobaš. i ja sel na traktor i prepeljal se čez celu vulicu. e da vidite vi koja je to milina. ti samo voziš i voziš a ventilatoriđ onak polako puše i puše kak da ti bik puše za vratom il krava. i to je jena prava ideja za budučnost i tak ljudi i budu živeli v budučnozti i saki bu imal jenoga ventilatoriđa i v autu i v traktoru i v avijonu i sakačkim napravama ot bilo koje kvalitete kaj jih ljudi još nesu ni zmislili. i to je bil jen pravi užitak za vožnju. i tak sem ja lepo naparkilal traktora k davorici v dvor i velim ja njemu davorica to je prava stvar ja bum mam jož denes sikak probal nagovoriti mamu kaj bi i mi kupili kabinu za traktor i onda i pri meni složimo ventilatoriđa el more. a veli davorica ma more brankec nema problema i to so reči pravoga pajdaša. samo neznam gde bum nabavil tak lepoga ventilatora nek bum i ja moral iti na smetje kocenje vozit pa ga morti i ja najdem sam tak kak i deda. i veli meni davorica e sat sem ja na redu kaj ga sprobam. i spuzal davorica na traktor i taman da bu krenol kat eto ti dede i veli on njemu stoj davorica. a veli davorica a kaj sat pak ti očež deda. a veli deda el to moj ventilator el neje. e baž je. e pa onda je red da se i ja vozim s tebom na traktoru. i jož ga je davorica sakak štel nagovoriti kaj bi deda posle se vozil al je deda rekel il sad il ti ga mam ftrgnem i hitim z kabine proč vun. i tak se je i deda narival v kabinu i oni so krenoli. prvo je davorica zapeljal gore čez vulicu malo je kormanil lepo dezno kaj bu videl kak zrak šiba sim tam. i onda se je okrenol i pak nazaj. stiznol je traktora pun gaz i taman dok so došli pret hižu a ja stal na mostecu i gledim. i vidim ja da davorica nebo stal nek ide još jeden krug. a ja digel ruku onak v zrak kaj jih kakti pozdravim prijateljzki. i nekak kvragu kak jim je bilo tesno v kabini kat se je i deda narival tak se je davorica nekak nameščal i ja sem samo videl kak se je davorica malo nadigel i eto ti vraga. ventilatoriđ je samo kak se je okretal nekak kvragu davorici prijel lasi i zvrtel jih na meztu. to je se trajalo samo jeden čaz. samo sem videl kak se davorica nadigava nebili se nekak namestil i ventilatoriđ kak se je vrtel i vrtel i naglo ga je prijel kaj se jadni davorica neje ni snašel. deda se je prijel za glavu a davorica je zavriščal kaj sem ga ja na mostec čul. samo mu se je glava nagnola na stranu i z nosom je oplel vu šajbu kaj sem mislil da ju prebije na poprek. si so mu se lasi zapleli vu ventilatoriđ. i kak je davorica bil v šoku ot te silne nemilice više neje opče znal kam bi kormanil i samo se je traktor zanesel i deda je nekak prikočil a traktor prek grabe z jenim kotađom a prek mosteca z drugim i pravac v tarabe ot one babe mutave kaj je fčera celi den narekala za sprlemi deskami. deske so se razletele na se strane kugle nebezke i v zrak i v nebo. to je samo puklo kak da helikopder opane na susedov štagelj i deda je valjda jož nekak prikočil i traktor je stal na pol metra od bunara. i samo sa sreča kaj je stal jerbo da je v bunar prepal mogel se je davorica i ftopiti skup z dedom. deda je z čelenkom oplel pravac vu šoferšajbu kaj je malko i napukla, to sem tek posle sprimetil. a ja sem se brzo zabežal i kaj jih spasim jerbo znam ja da ak počene nafta cureti z traktora on mam egsplodera kak na filmu. i samo se se razleti, motor na jenu a auspuv na drugu stranu i nema više ni davorice ni dede nek bi jih milicajci morali z lopaticami skupljati po selu. deda je i sam zišel vun i samo se je za čelenku držal i veli on meni el si videl branko nemilice i čuda velikoga a krv mu je samo potekla spod prsti. je to je bilo v redu al se davorica nikak neje moge osloboditi toga vražjega ventilatora jer so mu se si lasi spleli. i baž se je to sad moralo dogoditi dok se davorica neje pol leta šišal a neje se moglo dogoditi naprimer dok bi se davorica vračal ot frizera. nek je to se jena nesreča velika kaj se takve stvari baž v krivo vreme događaju. i ja zišel v traktor i velim ja njemu davorica jesi dobro. a veli on meni pomagaj mi branko samo mi nekak pomogni a suze so mu tekle ne joči kak malome detetu. a velim ja njemu a kak da ti pomognem nek moram iti po škare kaj ti lasi odrežem. a veli meni davorica nejdi nikam jer ak jotec doje pretrgne me na pol nek imaž tu v traktoru jenoga staroga noža i z njim mi odreži lasi. i ja zel toga noža i davorici sem prepiljil lasi sam tak. bil je malko hrđav al mu lasi više ionak neso za nikaj bili. davorica je jož samo malko zajafkal i se je bilo gotovo dok nabrojiž do petnajz šesnajzt. došel je mižkina kaj smo traktora zvlekli vun i mam k davorici v štagelj kaj smo lima nekak naravnali dok se jotec neje vrnol. ventilatoriđ je vredu i dalje se polako okreče samo ga treba malko ščiztiti od las. rekel je davorica da ga hiti prek hiže kaj ga više nigdar nebo al si ga onda rađe ja zemem pa dok kupim kabinu kaj ga zmonitiram. sad sem baž sem malo prije došel ot davorice. mati mu je lasi obrezala škarami kaj se skoro i ne vidi nek samo na jenom meztu gde so mu malko spukani a deda se opče ničega ne seča i ja si to opče nemrem ni zamisliti kaj se onakove situacije nebi sečal. veli mama od davorice da ak se nebu ni zutra sečal da budu morali iti v bolnicu v koprivnicu i to na hitnu jerbo da deda nebi imal potrez mozga. ja sem mamu celi den nagovaral kaj bi i mi kupili kabinu al ona neče niti čuti. al ak bu tak ja ju sam napravim od oni stari dezki kaj jih imam na vrtu i na traktor ju poztavim. pa nek si ona onda misli. jož mi bode i lekše na drevo ventilatoriđa namonterati. davorica je celi den tarabe od one mutave babe slagal jerbo je rekla da pozove miliciju onda sem mu malko i pomogel. tak je to bilo al ne prectavlja nikakovu razliku kad je se dobro zišlo. pozdrav ot branka za sada i bok.
- 19:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>