ponedjeljak, 28.03.2005.

nebili fkral davorica korpicu i kak smo ono hitali jajca

fčera je bil uskrz. i tak sem se najel šunke i hrena kaj tjeden dana se nebum mogel zdiči z kauča i kaj bi malko došel k sebi. u kaj sem se najel. vjutro sem bil pri meži i baž je bilo super za pet jerbo pop neje kak nevek mazal ljudima joči z kojekakovemi bedaztočami nek je bogmeč preveč lepo predekoval o isusu i tak se po redu. mama je napekla kolači za jenu prikolicu i diganoga z oreji i nekakove z čokoladom i pitu mađaricu. a za obed je bila prava fina juvica z rezanci i kokož jena obična. stare babe so nosile korpice z sačim i sakakvima čudezima kaj jih pop posveti pa kaj budeju ljudi jeli svetu ranu a ne bilokakvu i običnu za uskrz. u dok smo bili mali ja i davorica navek smo se priupitavali kaj je se vnutri v tima korpicama za jezti. a davorica je navek govoril ja bum brankec jemput tođno fkral jenu tu korpicu pa da vidiž onda. al nikak kaj bi fkral. onda sem ga ja stalno spitaval no davorica gda buž fkral korpicu gda buž fkral. i tak jemput dok smo bili mali a bil je vuzem i mi smo dva išli k meži i veli meni davorica ja bum brankec denez fkral korpicu pa kak god težko pa da vidimo mi kaj ima tu vnutri. a pitam ja njega a kome buž fkral. a veli on babi cukarovi jerbo je ona več stara i jedva hoda z onim svojim štapom i nebu nikaj skužila. al je ta baba več vmrla prije jeno par let jerbo je bila stara kake biblija il čak i sto let. i tak smo mi dožli v cirkvu i bila je velika gužva a rekel je davorica da je to baž dobro i da nebu nišče nikaj videl. i tak sem ja stal pri stupu a davorica se je otšuljal kak pravi prafcati vinetu il bilo koji drugi indijanec ot svojega zanata i lepo je stal pri korpici i onda se je počel onak postija spužčati vu kolenima i prijel je korpicu za ručku i taman da ju bu zdigel i zdimil kat ti vražja baba cukarova skužila a ja opče neznam kak jerbo su si govorili da je na pol čorava i prijela je štapa i tak je opandrčila davoricu po prztima kaj sem ja tođno pomizlil da mu na pol puknu i raztrežče se kake trezka od rastova dreva. davorica je tak zajauknol kaj se je cela cirkva okrenola a pop je samo rekel moliču one u zadnjim redovima da se ponažaju priztojno iz razloga danažnjeg blagdana. davorica je samo zbežal z cirkve vun a ja mam za njim. samo so mu suze krenole na joči a przti so mu bili kak da ji je v žbice ot biciklina porinol naotečeni. a velim ja njemu davorica elte jako boli. a veli on meni jebo joj paz mater čoravu kak me je ošinola kaj sem se zvezde videl. onda više nesmo ižli v cirkvu nek smo mam otižli doma jezt šunku. tak je to bilo dok davorici neje uzpela njegova ideja nek je skoro bez przti oztal. a jedno leto smo tak jeno dva dana pozle uskrza spobrali sa jajca ofarbana i ja pri sebi i davorica pri sebi jerbo smo se dogovorili da bumo ljude zgađali. i tak smo imali za jeno pol kante jajci i veli meni davorica idemo v dvor ot staroga franca pokojnoga i skrijemo se za ogradu i dok nešče pe po vulici samo ga stepemo z jajcem v glavu. i tak smo mi polako krenuli kat ti eto naz zataj čaz pret hižom ot mladena železničara i veli meni davorica u brankec si videl kak je mladen lepo hižu ofarbal na žuto. a velim ja njemu mogli bi hititi sakoj po jeno dva tri jajca na tu žutu farbu i bris kaj nez nišče ne vidi. a veli davorica u baž bi mogli. i tak smo odnesli kantu z jajcima vu dvor ot staroga franca pokojnoga za plot i zeli smo si sakoj dva jajca i vrnoli smo se pret hižu ot mladena železničara i veli meni davorica sat branko sat ga opiči. i mi prijeli sakoj jeno jajce i diregt opičili na pol hiže. samo je tak lepi flek oztal kaj bi ga čovek taman z aparatom za fotografiju naslikal i dal ga okviriti. i mi zeli sakoj drugo jajce i davorica zamanol i pravac diregt potrefil vu oblok a žena ot mladena kaj da je bila pret oblokom kak ga je brzo otprla kaj ja nesem stigel ni zamanoti z svojim drugim jajcetom i veli davorica bež branko bež kak te noge nose. i mi bris. a žena ot mladena je samo vikala za nami vi šatani jeni šatanski dočičete vi meni. mladen mladen odi glet čudo. više nesmo imali volju niti ljude iti zgađat nek smo sa jajca shitali vu jeno drevo i pobegli doma. samo fala bogu kaj mladen neje nigdar došel k nama doma jerbo bi onda tek vidli svoga vraga. samo je žena ot mladena jemput vlovila davoricu i navlekla ga za vuva kaj jih tri dana pozle opče neje osečal. i jož mu je rekla sreča tvoja kaj nam je farbe oztalo kaj smo to sprefarbali. a mene nigdar neje vlovila jerbo ja dok sem ju negdi videl na putu ja bi se mam hitil vu grabu pa makar i vode bilo vnutri il se skril nekam za plot kaj me neje mogla videti. al smo bili mali i to se ne pamti. idem sat jož malko jezti kolačov kaj je oztalo. pozdrav prijateljzki.
- 17:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 23.03.2005.

avijon i banane na vrtu

baž sem si nekaj denes razmišljal tak malko. jerbo mi je preveč bilo dozadno a meni su banane jako dobre za jezti. i tak sem si ja pomizlil u jebate brankec. jerbo sem ja sebi rekel brankec al tak ne uobičavam nek si velim ja il bilo kak drugač dok mi čez glavu tak nekakove mizli prebegavaju i išču puta za vun. i velim ja tak sebi v glavi u jebate brankec kakova je meni ideja pala na pamet. i mizlim si ja tak sam sebi kak bi to bilo baž super da se na moj vrt zruži nekakov ot oni avijoni tranzportni veliki kak pol vulice kaj preletavaju ot jene zemlje vu drugu i prevažaju kojekakove stvari koje se nemreju voziti vu kamijoni il bilo kojem srectvu druge fele. i da taj avijon vu sebi banane prevaža. jerbo su meni banane baž prefeč fine i dok si jih kupim onda jih samo jem i jem i nemrem jih se nikak najezti kak so mi preveč fine. a da se na moj vrt jeden takov avijon vruži il da samo opane z neba i da ž njega se banane scure vun kolko ih god vnutri ima. u al bi to bilo veselje. al da se ni slučajno nebi vužgal kaj bi ekzploderal kak oni na televiziji jerbo to nebi bilo dobro jerbo bi se banane zgorele i jebež ga onda i celoga toga pozla. i kaj si opče more nešče takovu glupozt i zamisliti. nek ak se več i mora vužgati onda nek se zruši na nečiji drugi vrt a ne baž na moj jerbo mi jebada takove fele opče ne treba vu ovo vreme dok imam drugoga pozla. i kaj bi ja to onda moral razčižčavati i čiztiti i to. e nebi brankec to delal. i tak da taj avijon opane a onaj čovek kaj ga je vu moj vrt nateral da ostane živ i celi i zdravi jerbo da se njemu kaj dogodi jož bi mi se banane zgadile a to opče nebi bilo dobro. si zmislite to da ja imam pun vrt banani a da jih nemrem jezti kakova bi ti nesreča bila. i tak se taj avijon zruži i ja bi mam otbežal na vrt a tam se žuto ot banani. mam bi pojel jeno stodvajzt komada a to se nebi niti osetilo jerbo se vu takvima avijonima prevaža bar bar oko pecto miljona komadi il jož dve hiljadarke i više jerbo kaj bi avijon bezveze benzina trošil za sto dvezto komadi banani jerbo mu se to opče nebi splatilo prevažati. jerbo neje avijon kak moj traktor kaj bi trošil po dvajspet litri nafte nek on potegne bar bar trizto litri sam tak. i dok bi si ja malko pojel onda bi brzo otbežal po davoricu i rekel bi mu davorica el znaž kaj je novoga a on bi sigurno rekel a kaj je novoga brankec. onda dok bi mu rekel kak je na moj vrt avijon z bananami opal on bi načizto opal v nezvezt jerbo su i njemu banane preveč fine. i onda bi mi vutome iztome danu nanosili bar bar oko dvezto miljona banani v podrum kaj se ne pokvare i kaj bumo jih mogli jezti celo leto. tolko je to banani. za celo leto. i onda bi lepo otišel do popa i dal bi vu cirkvi preglasiti da ko got oče nek dojde na moj vrt banane jezt i to bi se skupilo čudaj ljudi i si bi jeli banane i to bi bila prava fežta i pol. a ja i davorica bi lepo pive pili i gledeli bi kak ljudi jedu banane i to bi bila prava stvar za televizor nasnimiti. super bi to bilo. samo ko zna kut ti avijoni se halabajzaju i koji su njihovi pravi puti. ja znam gda gda avijona visoko na nebu videti al što zna kaj taj prevaža. morti baž i banane što bi ga znal. e tak bi to bilo i tu pogovora nema. samo kaj se to meni nemre dogoditi nek se navek dogodi onima kojima banane nesu dobre i to onda sve pot kvar otije. tak je to. a sat lepo pozdrav ot mene prijateljski.
- 16:03 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.03.2005.

kak se je skadelo

dožlo je lepo vreme i sunce greje. ja sem znal da bo to kat tad pa i prije. nema tu pogovora nek je to tak. pak nemre zanaveke biti samo sneg i zima. ja sem mam fčera zel đekicu i rekel sem mu čujež đekica viž kak je lepo vreme dožlo i sat se mi idemo malko sprešetati da vidimo kak stoje stvari. i tak malko sim malko tam kad eto ti nas. i tak smo se jož malko sprešetavali i za jeno dve vure eto ti naz pravac doma. i mizlim si ja idem baž sat malko natipkati kak je vuni sveže i frižko i kak je zrak lepi kaj se more taman z punemi plučima udenoti v sebe i onda spuztiti zraka vun i mam ti se celi mozek sprečizti. i tak ja sednem za svoj kompijuter da bum nekaj natipkal i stiznem ja onoga maloga gumba kega je potrebito stiznoti kaj se kompijuter vužge a kat ti tam samo nekaj pukne i skadi se z kompijutera kake čudo. ja sem se tak splažil kaj sem se odrinol z obadve noge i stolec se je samo prekrenol i ja sem bugnol kak deska pravac na leđa i z glavom vudril vu stol. mam sem se zvezde nebezke videl i meseca i pol. jerbo sem pomizlil sat dok ta egzplozija krene sat me zatuče kak maloga jariča. a v sobi mi je tak smrdelo kaj su to bila čudeza. kaj da je nešče pravac nasredini moje sobe jognja vužgal i nahital na njega se one stare gumije spredrte kaj so svoje još zdavnja dale na azvaltu i poljskome putu il bilo gde gde traktor more prejti vu prvi brzini il drugi il bilo koji drugi. tak je to smrdelo. ja sem se samo zdigel i brzo sem spuknol kabla z utiđnice da nebi još kaj egzploderalo il bilo kaj kaj mi jož hiža odleti vu zrak. i kaj bi drugo. mam sem ižel zdrafka zvat. i velim ja njemu na telefon čujež zdrafko imam problema z kompijuterom. a veli zdrafko kaje brankec pak si dobil viruza. a velim ja njemu u jebate zdrafko a kaje to. i onda mi je zdrafko se objaznil kakovoga ja problema imam. meni je taj jeden nekakov viruz dožel i ja opče neznam ot kut. i obloke zapiram dok me nema vu sobi i vrata i se. a dok sem ja vu sobi onda nije mogel nikak dojti nek je morala to mama nekak zajebati pak je njoj vušel dok neje gledela jerbo navek nekaj spreluvtava a bezveze. i sat mi je pravu jebadu napravila. i taj je vrak se nekak zavlekel vu moj kompijuter i se mi je pojel i zgrizel i kojekaj čuda napravil. ko bi ga znal kaj je se vu stanju taj napraviti. i velim ja zdrafku el buž došel k meni. a veli on evo samo si nekaj pojem i mam idem. i tak sem ja onda gledel čez ono steklo kaj sem si zalepil al toga viruza opče negdi neje bilo. i onda mi je sinolo prava ideja v glavu. i ja trkac v kujinju i zemem onoga spreja kaj je mama kupila za muve po stanju tuči i mizlim si ja ak ga ovo ne zatuče nebu nikaj. i taman da bum pošprical kat eto ti dožel zdrafko k meni i veli on meni branko pak kaj delaž. onda sem mu rekel kaj sem nakanil al se je on samo nasmejal i rekel je branko naj biti smežni a kak bi to tak napravil to tak nejde. bogme si mizlim da je to stvarno prava bežtija ak ga se ni stim nemre sterati vun z kompijutera. onda sem rekel zdrafku čujež zdrafko taj je vrag onda moral i nekakve mi žičice pregrizti vnutri kad je to tak egzplodiralo. a veli zdrafko a kaj je egzplodiralo. a velim ja njemu pa vnutri vu kompijuteru i samo se je nekaj skadelo odzač. a veli zdrafko pa brankec kaj mi nesi odma to rekel jerbo onda neje viruz. a velim ja njemu a nek kaj. a veli zdrfako e onda ti je moralo zgoreti napajanje. a velim ja njemu u jebate zdrafko a kaj je to. jel to puno kožta dok se popravi. a veli zdrafko ma ne kožta sto kuni samo bu sreča ak neje jož kaj za sebom povleklo. a to napajanje dok zgori lepo more za sebom i jož nekaj znutri povleči prek kabla il kak veđ kaj i to zgori i onda je tek jebada. tak mi je zdrafko rekel. a velim ja zdrafku bogme sa sreča kaj neje taj viruz jerbo bi mi taj kojekaj i bedaztoče različite napravilil kable spregrizel. a veli zdrafko daj brankec kaj si smežen nebi on tebi kable spregrizel nek bi ti se slike i slova pojel i to kaj natipkavaž. e onda mi tek neje bilo nikaj jazno. nek si mizlim kakova je to budala taj viruz kaj slova ždere. čega se tu morež najesti ničega a pogotovo dok slovo i pojež pak to je sama kozt i koža vutom slovu i taj je viruz morem vam reči baž bedazt. a velim je zdrafku i kaj bumo sat. a veli on ja ti posle idem v koprivnicu i ak očež ja ti tam kupim napajanje kakovo ti treba pak bumo probali zameniti i mam bumo vidli el jož kaj zgorelo. a velim ja njemu ma nedaj bog jerbo bi me mama zatukla da mora nofce dati. i taman i eto ti mame v sobu nahrupila na vrata kak nekakov bizon na filmu indijanskom. i veli ona a kaj pak frčete dečki. a velim ja njoj znaž mama pravo se je zlo dogodilo jerbo mi je nekaj zgorelo vu kompijuteru veli zdrafko. a veli mama a jel to puno kožta kaj bi se popravilo. a velim ja njoj veli zdrafko da sto kuni. a veli mama ja ti mam dam ti sto kuni kaj ti zdrafko popravi jerbo je mir božji vu hiži dok sediž za tom slikom i bleščiš vu nju. i tak mi je mama dala sto kuni a ja sem bil srečen kak da sem švarbicu našel. i onda sem se lepo dogovoril z zdrafkom i lepo sem ižel z njim i z njegovim jugičom vu koprivnicu kaj kupimo to za napojiti kompijutera. i došli smo vu jeden mali dučan a vnutri je bilo tolko sega kaj nesem opče znal kaj bi gledel. bilo je vnutri ne jeden nek pet šezt kompijutera i to pravi. kaj bi jih se čovek samo nagledel. al sigurno niti jeden neje bil kak moj jer moj je z njemačke a tam je se najbolje. i onda je zdrafko rekel jenome dečku kaj tam sedi jer imate napajanje a taj je dečko rekel imamo i onda sem ga ja kupil za devedezet sedam kuni i jož su mi pravac tri kune oztale. a to je samo jena kutija i z nje kabli vise. i onda si je jož zdrafko moral kojekaj obaviti i onda smo si spili ja jenu pivu a zdrafko soka kat vozi i pravac doma. zdrafko je zataj čaz spremenil napajanje i vužgal kompijutera i on sat dela kak vurica. zato sat i morem to se natipkati a da je strgan jož nebi mogel. eto tak je to bilo fčera al nema veze jerbo se to živima događa. pozdrav prijateljski ot branka.
- 09:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 09.03.2005.

i nek se zna

štakor je fcrkel. samo tolko i nek se zna. i to baž denez vjutro negdi okraj pol devet devet. taman mu je pret pol vure baba zlata skuvala prežganu juvu i vnuter mu namrvila frižkoga kruva i onda je išla glet jer morti kaj pojel a on je samo ležal na meztu kake mrtev. i neje se pomical niti za milimeter. onda ga je baba zlata onak malko zdrmala sim tam al on niti da bi. se pomeknul il bilo kaj drugo k tome sliđno. onda je malko vužgala rolja jerbo si je mizlila da se morti otmrzne il da mu mozek spredela al neje čak niti to pomoglo. i negdi okraj dvanajzt vur je dožla po mene kaj mi je to se spripovedala i rekla mi je dečec ja te prosim kak se bog prozi kaj bi ga išel zakopati kak se spada. najreši bi ju poslal bok zna kam al mi ju je bilo žal jerbo je tak ručala kaj da su joj si spomrli. onda sem lepo zel štija i rekel sem joj ajt baba zlata idemo to zbaviti kaj bu več jemput mir za se veke nebezke. onda sem ga zakopal i jož mi je i držalo ot štija tak lepo puklo jerbo je zemlja bila trda kake vrak ot te zime silne i zmržnjena. al se to ne računa. baba ga je dela vu rupu i ja sem ga zametal. onda je baba zlata zmolila očenaža i rekla je nek mu je leka crna zemlja. onda sem joj rekel je baba zlata baž mu bu leka morež si mizliti kad je meni štijača pukla na pol ot te silne nepodopžtine. onda je baba zlata rekla da mu sat ide složiti križa a ja sem lepo otižel doma jerbo ja vutima bedaztočami neču sudelovati jerbo ja nesem malo dete il kaj sliđnoga. i tak sem onda malko bil vuni i malko sem se z đekicom igral. da to samo vidite. ja njemu hitim gruđvu snega a on onda išče išče i išče i nemre najti jerbo je saj sneg beli kake sneg i onda laje jerbo je srdit a to je baž zanimljivo promatrati i tak. i onda dok najde kam je gruđva opala jerbo navek najde jerbo ima noza pravoga kaj oseti se na kilometer. onda kopa kak nori. i taman ja da bum otišel se gret v hižu kat ti eto babe zlate i veli ona meni čujež brankec nekaj bi te štela pitati. a velim ja njoj a kaj baba zlata. a veli ona meni znaž meni je micek bil jako dragi a on je sad vmrl pak sem si ja mizlila kaj bi otižla k popu i kaj bi dala za njega mežu služiti. onda sem joj rekel da neznam al da si mizlim da pop baž i nebu štel za štakora mežu služiti. al onda mi je prava ideja sinola v glavu i rekel sem babi nek samo veli da je to za miceka a nek ne veli da je micek njezin pravi prafcati štakor fkrepani. i onda je baba zlata rekla da bu tak i napravila a ja sem si taman pomizlil da ona baž i neje čizta v glavi nek da joj nekakove crne ofce prezkaču sim tam sim tam pak joj mozga spomute. i taman dok mi je to prežlo čez mozag đekica se je v mene tak zaletel kaj me je skoro vružil na zemlju. i onda sem si taman pomizlil. viž viž vraga nek ide baba zlata za miceka mežu zaplatiti jerbo bi i ja za đekicu izto tak napravil da mu se nedaj dragi bog i si sveci nebezki skupa z blaženom djevicom marijom i petrom i apoztolima nebezkima sima skupa otjemput i da mi se nekaj dogodi jerbo je on meni najbolši cucek na svetu i to sto pozto i tu pogovora nema. tak vam je to. a sad pozdrav ot mene i laku noč.
- 19:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.03.2005.

micek

dožla je denez vjutro k meni stara baba zlata suzeda treča hiža ot mene poprek puta a ja sem taman jož spal kak zaspan. i doje pravac mama v moju sobu i veli ona meni branko branko jel spiž. a velim ja njoj spim vraga kat si me zbudila a kaj očež. a veli ona meni dožla je baba zlata i nekaj te hitno treba. a jasem si taman pomizlil sat sigurno oče kaj bi joj z dučana kakove bedaztoče donezel il sliđno i to mi je mam dožlo poprek glave i takove bedaztoče kaj me idu budit za glupozt. i velim ja mami sigurno je to pak nekakova glupozt nek joj reči nek ide doma i da dojem pozle k njoj. a veli meni mamm no zdigni se branko i odi joj pomori viž da je stara i to. i tak sem se ja lepo zdigel mada mi se opče neje dalo i lepo sem se oblekel i velim ja babi no baba kaj očež reči sat. a veli ona meni odi dečec ako boga znaž. odi ja te prosim kak se bog prosi. a velim ja njoj no baba reči kaj očež več jemput. a veli ona meni odi k meni kaj buž videl kakove probleme imam. i tak sem ja lepo otižel k njoj. a baba zlata je sama na celome svetu i nigdi nikoga nema i tak sama živi več sto let il tridezet i osem i ko bi to več se popamtil. i nema joj niko pomoči bilo kaj kaj joj treba nek navek k meni doje dozađivat. dok sem došel v hižu mam kaj me neje znoj zdeni oblejal. jerbo je pri njoj takovo čudo kaj da je opala atolzka bomba il kaj sliđnoga. a velim ja njoj baba pa kaj malko ne pozpraviž te prnjke i to sve. a veli ona meni no brankec kaj bi pospravljala kat bu zutra pak se tak kak i je. a velim ja babi zlati a kaj to tak smrdi tu pri tebi kaj da suzet boltina prek tvoje kujinje gnjoja na polje prevaža. a veli ona meni a to me je stizlo po noči pak mi se neje ižlo vun na tu zimu pak sem vu ovu kutiju se zbavila a nesem ju jož vun znezla. a meni je mam bilo prek pol noči i samo kaj mi neje dožlo na bljuvanje kak mi je bilo težko vu želucu. jerbo je to tak smrdelo kak čudo jeno. kaj da cucki bezni po gnjoju droba ot pajceka krepanoga razvlače. onda sem joj rekel prvo ti baba to znesi vun onda se bumo dalje spominjali. joj dok je prežla kre mene skoro kaj se nesem vružil kak pokošen ot kozilice il sliđno. i dok se je vrnola velim ja njoj no baba zlata reči kaj si me zvala kaj me trebaž. a veli ona meni joj branko stražna me je nesreča zadesila. a velim ja njoj a kakova nesreča. a veli baba zlata moj micek opče viže neče nikaj jezti. neče jezti velim ja njoj. a veli ona neče ni da ga zlatom prosiž. a velim ja njoj a jel zmršavel kaj. a veli ona je jako. onda sem ju pital a kolko dugo neče jezti. a veli baba več dva dana. onda sem ju pital i kaj bi ja sat trebal ž njim. a veli baba ja sem si mizlila kaj bi ti njega malko pogledal pak bi morti znal kaj mu je i kakovi bi mu medikamendi trebali. i tak ja velim babi čujež baba ja ti nesem nikakov veterinar il dogtor kaj bi mačke lečil. a veli baba pak branko pak to neje maček. a velim ja njoj a nek kaj nek maček. a veli ona odi sim kaj buž videl. i tak je baba došla do peči one jedne kaj na plinzku bocu ju prikapčiž pak si čaja skuvaž il kaj slično i lepo je otprla rolja a ja imam kaj za videti. vnutra v rolju je bil jen takov odurni štakor kaj sem se ja zamalko zbljuval ot zla kaj mi je vu glavu vudrilo. a veli baba zlata branko pak micek neje maček nek je to moj mali mišek pogleč kak je lepi. a štakor je samo zbečil one svoje joči odurne i zube nakesil kaj sem si taman pomizlil e sat dok skoči na mene i prime me za vrat i samo mi onu malu žilicu pregrizne kaj mi krf sprevađa levo dezno i ja mam skrvarim do kraja i gotovo. a velim ja njoj baba pak jel si ti ponorela il kaj. neje to nikakov mišek nek je to štakor kake do lakta velik pak kaj ga držiž v rolju. a veli baba pa držim ga v rolju kaj mu malko nakurim dok je baž stražno zima. onda sem joj rekel čujež baba ja ti toga štakora nebum lečil jerbo nemam ni volju a niti žifce al kolko mi je za videti da jož i nebo zdržal dugo jerbo je zbečil joči i samo kaj ne fkrepa. a baba mam vudrila v plač i narekat joj branko zleči ga zleči ga ako boga znaž a kaj bum ja bez njega on je meni se na svetu. onda sem joj rekel čujež baba ja bi njega zlečil al stvarno neznam kak. nek mu probaj dati jenoga plivadona il kaj sliđno pak mu bode bolje. nasitno mu ga zmrvi i deni vu vodu i gotovo. i ja neznam kak bi ti drugač pomogel. a veli baba zlata a kaj ak mu to ne pomore. e onda sem joj rekel e baba zlata onda ga lepo deni vu jenu kutiju i odnesi ga pravac k nekakovome veterinaru pak ga bu onda on zlečil jerbo on ima i inekcije i slične naprave ot toga značaja. i onda sem se samo fletno okrenol i zletel sem z hiže vun kak so me noge nosile brzo jer nebi jož dugo zdural ot te silne mučnine i smrada koji mi je čez nos vudiral pravac vu želudec. i dok sem došel doma mam sem si legel jož malko spat kaj mi se mozak prečizti. bum pital babu zlatu zutra kak je štakor pa vam natipkam ak baž koga i zanima. pozdrav ot mene sat i prijateljski. branko.
- 18:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 01.03.2005.

mobitela

baž je sat malko prije zajec otižel ot mene. imal je velike potežkoče morem vam reči. fčera je lepo dožel k meni mam zaran i veli on meni u jebate branko tak sem se smrzel kaj so mi bubreki skroz naskroz zleđeni niti jih ne osečam. i veli on meni daj mi potoči jenoga lončička vinčeka kaj mi se to nekam kvragu otledi. onda sem mu ja natočil i on je to šubeknol v šusu na jen dva tri. i veli on meni čujež branko ja sem poradi jene druge stvari dožel k tebi. a pitam ja njega a poradi kakove stvari. a veli on e poret ove i zvleče z žepa jenoga pravoga prafcatoga mobitela crnoga kaj se je samo svetlucal. a velim ja njemu u jebate zajec pa gde si to nabavil. a veli on meni je to sem si zaslužil. a velim ja njemu a kaj če ti to. a veli on meni je nemaž ti pojma brankec kakove so to moguđnoszti i kaj se morež z tim napraviti. a velim ja njemu a koje su moguđnozti. a veli zajec meni pa lepo samo dok me nešče treba da mu nekaj napravim il nekaj samo me nazove ili mi pošalje ezemez poruku. a velim ja njemu a kakova je to poruka. a veli zajec je to ti je jena pozebna poruka ot pozebne vrzte kaj ti je mam se vnutri objažnjeno i mam znaž kak treba poztupati. a velim ja njemu čujež zajec ja mizlim da je to jena velika bedaztoča i te tvoje specijalna poruke jerbo ja samo otijem za svoj kompijuter i natipčem emajla i on brzinom večom ot strele samo otije kam ga got ja zaputim il v njemačku ak treba i to ti je prava poruka a ne nekakva ezem il bilo kakva. a veli on meni ma nemaž ti brankec pojama kaj je moderna tehnoložka prectava il k tome sliđno. onda sem ga pital no reči mi zajec otkud si dobil toga mobitela. a veli zajec e jezem se bogme vražje namučil kaj sem ga zaslužil jerbo sem mariju ot đurđe palamđurđe sinu mesec dana drva cepal za peč. samo imam jeden problem i zato sem i dožel k tebi kaj bi mi nekak pomogel. a pitam ja njega a kakov imaž problem zajec. a veli on meni je on je meni dal toga mobitela al je negdi zagubil punjađa i sat mi se je skroz naskroz spraznila baterija koja je vunjem i više ga neče pokretati niti nikaj. a velim ja njemu a jel ga nemrež ni vužgati. a veli on ma niti da bi mrdnol z mezta. i tak sem ja onda malo toga mobitela prijel v ruke i malko sem si razmizlil i onda je meni jena prava prafcata ideja sinola v glavu i velim ja zajcu. čujež zajec imam ti ja jenoga malko starežega akumulatora. neje baž da je ganc novi al mizlim si da bi ti dobro poslužil. jerbo je on meni bil na traktoru i onda sem ga odnesel v gorice kaj mi je vu kleti jena mala žaruljica svetlila al ga opče neje strožila i sat bi tebi bil baž za korizt. a veli zajec meni pak jel ti mizliž branko da bi to bilo dobro kaj bi meni punilo mobitela. a velim ja njemu zajec pak jesi ti ponorel a kaj ima bolje za puniti mobitela nek akumulator. a veli zajec meni a ti mizliž da je to dobra struja. a velim ja zajcu pak elektrika ti je elektrika i tu pogovora nema nek je se to izta struja kak struja i vutom opče nema nikakove razlike. i tak sem ja lepo otižel po tačke i del sem na njih akumulatora jerbo je to bil fezt veliki akumulator vezna pravi prafcati za traktor. i našel sem jene dve male žičičke i spojil sem jih jenu na pluz a drugu a kam bi drugam nek na minuz kak pravi elektriđki majztor privučeni. i lepo sem objaznil se zajcu kak on te žičičke samo lepo porine vu svoj mobitel jenu na pluz a jenu na minuz i kak mu bu to punilo. i jož sem ga pital el si skužil zajec kak sem ti objaznil jer sem si pomizlil da nebi kaj zajebal kakov je saj sfrkan vu glavi. i jož ga lepo pitam esi siguren da si skužil jerbo ti jož jemput objaznim a on je kak pravi mulec lepo rekel a kaj nebi skužil brankec se mi je jazno. pluz na pluz a minuz na minuz. i tak sem ga lepo i otpravil doma. i mizlite da nije zajebal stvar. kat eto ti njega k meni mam denez zaran okraj sedem vur. nabijal je na vrata kak da je v glavu opičen. i ja sem mu lepo otprl vrata i pitam ja njega a kaj je bilo zajec. a veli on meni kaj bi bilo vrak je bil nek sem si lepo mobitela vnižtil. a kat ja pogledal i imal kaj za videti samo mu je baterija lepo otpala z one plaztike i se je otižlo k vragu. e jesem onda vikal na njega. i opče mi neje jazno kak more biti tak bedazt. jerbo sem mu lepo objaznil da pluz ide na pluz a minuz na minuz a on je norc se to spreobrnol pet šezt put i zajebal stvar. i jož sem ga lepo fčera pital jel mu jazno i da mu jož jemput objaznim i rekel je da mu je. i kaj bi sat čovek rekel natu njegovu glupozt. a veli on meni ma brankec pa ja sem tođno onak napravil kak si mi ti rekel pluz na pluz a minuz na minuz. al je vraga tak napravil nek se je lepo pravil pameten i sigurno je štel nekakove svoje pokuze sprobavati nebili kakovu novu tehnoložku vrztu zmislil i sat je lepo oztal bez mobitela. a tak lepi mobitel veliki kak šaka i pol i crni kake novi kaj bi si ga čovek samo poželil. a mogel je i te nekakove poruke slati i gdi bu više takovoga nabavil. pri vragu. al kak bi rekli stari ljudi neje to za takovoga bedaka koji se vuto nižt ne razme nek ga je mam moral skuriti. i onda sem mu lepo rekel eto viž zajec kak se je to stvar skomplicirala i ti si lepo oztal bez mobitela sporadi svoje glupozti. a zajcu su samo suze navrle na joč kake malome detetu i onak je z jadnim glasom rekel eto viž brankec kak ja nemam sreče a mezec sem dana za njega drva cepal i namučil sem se kake vrag. a velim ja njemu eto zajec nek je tak valjda bog štel. i sace ž njim lepo morež zgoditi i kraj. eto tak je to bilo zajcom i ž njegovim novim mobitelom fčera i denez. a sat lepi pozdrav ot mene jerbo je zima kake v ledenjači. bok i pozdrav prijateljzki ot branka.
- 10:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>