srijeda, 23.06.2004.

more

e jel sem denes pravu vest doznal. malo mi je nekak čudno al dok si od početka do kraja spremislim bogme je to ajnc a. došel je vjutro k meni jeden moj rođak po mami i rekel mi je čuješ branko imamo se nekaj važnoga za spominjati. ja sem mu rekel ajt martin sedni si ja nam potočim gemišta i bumo se spominjali. al da mi bu nekaj takvoga rekel nije mi bilo opče na pameti. veli on meni branko ti znaš da sem ja zidar i da zidam hiže i to se kaj treba i za kaj mi ljudi plate. ja sem rekel pa znam martin da si ti zidar i da ziđeš hiže. i veli martin ja bi ti branko trebal zutra rano krenuti zidat jenu vikendicu na more i onda su jož četri dečka trebala iti z menom. a velim ja njemu no martin ti si zutra trebal krenuti to je vredu. i onda je rekel martin al mi je jeden od tih dečkov obetežal i nemre iti ama baž nikam ni da je turska sila jerbo se opče nemre zdiči z kauča. a ja sem rekel viž martin kak je to zlo jedno dok čovek tak zbeteža. onda je rekel martin nežt kaj me je bogmeč jako iznenadilo. čujež branko mi idemo tam na dva tjedna pak sem si ja pomizlil jer bi ti išel z nama kaj bi nam pomagal mesto toga dečka i ja bi to tebi dobro platil. ja sem pomizlil u jebote ja to nemrem verovati kaj bi ja išel na more i samo su mi se vuva ožarila jerbo bi išel morem vam reči kak je šaka na debelo. je onda sem rekel martinu čuješ martin ja bi išel drage volje al kaj bu mama na to rekla. al je rekel martin mama je moja briga to se naj nižt o tome starati ja bum to se sredil. i onda je martin pozval mamu i se joj to tak rekel i onda je mama rekla pa el ste vi nori pak el znate vi gde je more nakraj sveta. nikam branko nepe jerbo to nije na dravu otiti kaj se ftopi tam i više ga ni nebu. al je martin onda mamu nagovaral i nagovaral i onda dok joj je rekel da si bum puno kuni naslužil onda je mama rekla pak onda nek ide ta dva tjedna jerbo nebu svet zato propal al ni dana jenoga duže. ja sem bil tak vesel kaj su mi skoro suze potekle kaj bum more videl jerbo je martin rekel da je to strašna voda kaj joj ni kraja ne vidiž i da je fest veča od drave. a plava kake nebo plavo. i se mi je rekel martin kaj si se moram zeti i ja sem jenoga punoga kufera natovaril. i onda sem otižel do đekice i rekel sem mu dragi moj đekica ja ti sad idem i nebu me dva cela tjedna a ti pazi na sebe i naj nikam iti z dvora da mi te neko ne preotme i još sem se skoro pol vure z njim spominjal i bilo mi je preveč teško pri srcu. a đekica me je tak milno gledel i bil je jako tužen kaj su mu skoro suze potekle na joči i ja sem znal da me razme. još se sad pem pozdraviti z davoricom i njegvima a davorici pedu sline na zube kak mu bu žal kaj i on nejde. i z vujcom se pem pozdraviti i svima. a mama celo jutro samo nareka kak je bila nora kaj me je puztila i da se samo nebi ftopila ja joj velim mama naj obnajrati pak sem dravu sto put preplival a drava teče a more stoji jerbo nikam ne teče. i sad sem ja več spreman i samo bum čekal martina da dojde z kombijom po mene i onda idemo. i tak ja sad dva tjedna nebum nižt natipkaval jer me nebu doma. martin je rekel da bu to začas prežlo i da bu došel doma crn kak akrap. ja sad lepo se pozdravljam i obečavam da dok dojdem doma onda bum se natipkal kak je bilo na moru i kak smo vikendicu zidali. lepi pozdrav uskličnik
- 11:05 - Komentari (20) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.06.2004.

z biciklinom

snočka sem baž imal jebadu. i pol. rekel mi je jen moj pajdaž kaj ide školu za velkoga trenera da bi bilo jako dobro kaj bi saki den malo bežal il se vozil na biciklinu jerbo je to jako zdravo za celi organizem i komdiciju kaj bi malo nabil. al sem si mislil da bi bilo dobro kaj bi mi malo i brenka splasla jerbo sam si prek zime bogme fest nakosal. i onda sem odlučil kaj bi saki den pred večer sel malo na biciklin i zapičil se malo v breg il nekam. i tak sem i fčera lepo sel na biciklin i pod šumu. baž mi je pasal sveži zrak a jož je i lipa počela cvetati i tak lepo miriži kaj mi dojde milina nekakova pri srcu kak je lepo. videl sem par zajcov kak beže po polju al sem bogme videl i jenoga srnjaka preveč lepoga. al su ti zajci baž bedasti. ak ti stanež i mirno stojiš na miru on dojde do tebe i opče ne skuži da si ti pravi živ žifcati čovek. i onda samo malko se pomeknež i on trkac v polje i više ga nebi ni da imaš raketlina v dupetu prižganoga nebi ga vlovil. al dok sem gazil doma več se je bogme bila i noč spuztila i bogme mi baž i neje bilo ugodno voziti se po šumi. i ja tak polako teram biciklina se brže kad ono odjemput se samo nežt stvorilo pred menom samo nekakova crna sena i ja direkt pravac šubeknul v nju. tak sem se spotrl kak se več dugo nizem. samo sem se jemput našel v zraku i zletel sem pravac prek guvernala i na šoder i još sem se dva metra sklizal po šodru samo je kamenje frcalo. a kad ono sem se pravac starome jendaršu med noge napeljal i zrušil sem ga kak kolca. jamo je zajauknul i zletel na zemlju kaj sem pomizlil da mu je mam kraj, al mu vraga i nižt nije bilo nek si je samo malo lakte zguljil. i onda dok je počel vikati na mene. jebo ti vrak duva čoravoga el ti ne glediš kud se napeljavaš da bog da ti noge vsele pijanduro pijana sat ti se ruke spotrgam. i nikak stati nek je samo klel i klel. onda sem mu rekel jendraš pa jer si se ti boksa najel pa jer ne vidiž da je crna noč i opče te nizam videl i kaj sad kaj se je dogodilo dogodilo se je i sel sem na bicklin i otprašil sem samo kaj ga nebi više slušal. i viže se nebum vozil na biciklinu nek bum ipak bežal. al nije to nižt jerbo sem si samo malo kolena zbrusil naspram onoga pred jeno par let. išel sam isto tak na biciklinu i došel sem do jenoga potoka al je isto malo sumrak bil. i mislim si ja kaj bum vraga gazil po vodi nek se samo brzo zateram z brega i dignem noge a biciklin bu sam prejuril prek potoka jerbo je šoder dole posipan jerbo tud ljudi s traktorima prehađaju. i ja zagazil požteno z brega i digel noge a kat tam je neki luđak idijocki hitil nekakvoga stupa betonskoga i ja direkt v stup i prek guvernala a bicikel za menom. zaronil sem z glavom vu šoder kak som dok se pod mulj navleče. biciklin na mene i jož me je pedala dezna pod rebra nabila kaj sem pomislil da mi pod pluča zbije. sega sem si nosa zguljil kaj mi je tjedan dana bil naotečen kak paradajz. a biciklin je mam za škart bil jerbo je pukel na pol kake treska. nisem se posle dva meseca vozil na biciklinu jerbo sam imal nekakvoga straha. onda je mama prodala jenoga bika a ja sem otižel v dučan i kupil si novoga novacatoga monten bajka. pravoga muškoga z štangom i osamnajst brzini. ide kaj zmaj dok se podmaže. pozdravljam.
- 13:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 19.06.2004.

film

danaz me je davorica baž svruztriral al onak požteno. doletel je k meni sav zvetren kak grom da ga je opičil pod rebra kaj sem propuha skoro osetil po nogami. a ja ga pitam davorica kaj je bilo al se je kaj dogodilo el je morti dedi loše il kaj. a on meni branko naj me nikaj pitati nek mam vužgi onoga svojega kompijutera pa da vidiš čudesa. a ja ga pitam kaj če ti kompijuter i bilo mi je to jako čudno jerbo on opče nema žifce za kompijutera jerbo jedino zna gda gda z menom kojiput malo tetriza igrati al ga to začaz razpizdi i onda otide doma. a on zvadi jenoga cedeja z žepa i dene mi ga pred nos. eto kaj če mi jerbo pogleč kaj sem nabavil. a meni opče nije bilo nižt jazno pa sem ga pital kaj je to. a veli on meni naj nižt spitavati nek mam vužgi kompijutera pa da viš veselja. al sem tek onda bil srdit jerbo mi nije štel reči. i velim ja njemu čuj davorica naj me zajebavati jerbo imam čudaj posla još za zbaviti i nemam sad čas za kojekakve bedaztoče il reči il nebum vužigal kompijutera za bezveze. a veli on meni al mi je to mam bilo malo sumljivo tu je jeden film na tome cedeju jerbo mi je tak rekel taj dečko kaj mi ga je prodal i dal sem mu 50 kuna i on je rekel da se tu ona pevaljka severina praši z nekakvim čovekom vu nekakvome čamcu na vodi. onda sem ga pital jer to ona kaj pjeva razte trava zelena a veli on baž ta. kaj sem se onda tak nazmejal kaj me je v čerevu počelo prebadati al za zbilja. pa davorica jer si ti lud il kaj je tebi, pak ona je pevaljka di bi ona glumila v takvom filmu. al se on baž nije dal krztiti. i samo je navaljival vužgi vužgi kompijutera jerbo je skroz naskroz gola kaj da ju je majka zrodila i tak je dozađival kaj sem moral vužgati kompijutera. a velim ja njemu e jesi budala kaj te je taj tip zajebal kaj si mu dal 50 kuna a mogli smo si za to 7 panov kupiti. a veli on meni buž sad videl da je to iztina jerbo je tak pisalo i večernjaku. onda sem si pomizlil pa ak je pisalo večernjaku onda bi moglo biti. onda sem se bogme i ja nabrusil na to kaj bum videl. i denem ja toga cedeja v kompijuter i lupim enter a on se okreče i okreče i taman smo pomizlili kak bumo sad vidli toga filma al on nižt ni da bi mrdnul. a veli davorica pa kaj je tom tvojem kompijuteru el ponorel. pa čekaj malo davorica da se zatera velim mu ja. i onda se je stalno zateraval i šrotal kak čekičar dok mama picekima kukuruzu šrota i pak spočetka i spočetka al nižt. kak sem tek onda bil srdit. a tek davorica. lupi ga branko, lupi ga kaj mu mam bode kraj jerbo neznaš ti kaj se se tu more videti. i još je sakakve prostote rekel al bolje da to tu ne natipkavam. i onda mi je stvarno dopizdilo i tak sem ga oplel šakom al on nižt. samo se je zateraval al nikak da krene film. i još ga je i davorica oplel dva put šakom al nižt. i onda je davorica rekel največu bedaztoču na svetu branko taj tvoj kompijuter ne vredi nižt jerbo je preslab kaj bi zvrtel toga filma ja bi ga sad nejrejši hitil pod most. i onda mi je stvarno pukel film. pa jel si ti lud davorica kak bi bil slab jerbo je to pravi pentijum z njemačke i ti buž meni to govoril a nisi nigdar ni videl pravoga kompijutera nek samo na televizoru i skoro sam i njega šubeknul v glavu kak me je rasrdil. i zvadil sem toga cedeja vun z kompijutera i rekel sem davorici. e davorica davorica jesi ti idijot a i ja sem jož veči kaj sem ti veroval takove bedaztoče. jerbo gdi bi severina glumila v takvom filmu pa nije ponorela jerbo je ona pevačica, nego je to tebe onaj kaj ti je prodal toga cedeja lepo zajebal i tu opče nema nižt na tom cedeju. i stvarno si jož ni sad nemrem sprežaliti onih 50 kuni kaj je davorica platil za glupozt. 7 panov smo mogli popiti za to a sad ih bu popil onaj budala kaj je davorici prodal toga smrdljivoga cedeja. da se bar tak napije kaj bi si nogu ftrgel i levu i deznu jerbo je to i zaslužil. i kak se je mogel zmisliti tak nežt i mam je na pravoga naivnjaka neletel kakov je davorica koji mu je se to poveroval. al bu njega dragi bog več kaznil jerbo je pravda spora al je bogmeč i doztižna. pozdravljam lepo.
- 16:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 18.06.2004.

veselje

ma gledel sem utakmicu. i kak onda nebi bil srdit a baž smo mogli pobediti. a mama je bila baž dozadna jerbo je stalno nekakove mušice naganjala po ekranu i nabijala jih z onim muvaljnikom i spitavala me bedaztoče. i onda mi se taman mota pred ekranom dok opadne gol. i onda dok to ponavljaju onda pak veli pa jer su nam pak dali gola gleč branko kak se mreža treze. a ja sem bil lud dok su nam ga zabili. i bil sem jako žifčan i onda me je pitala brankec a kaj danas ne igra onaj šumaher onda mi je mam cajgar bil na pol dvanajst i rekel joj mama pa el si ti luda il kaj ti je pa on ne igra nogometa nek utrkiva one aute divlje i onda sem ju steral nek ide spat. mam je bil mir. al onda dok su naši zabili al je to bilo vezelje. ja sem tak skočil i šubeknul se z glavom direkt v luster al me nije ni malčice zabolelo. a mama je dobežala kaj je branko el si ti lud a đekica je zalajal kak ludi. i malko sem si rasekel glavu al nije to nižt naspram veselja. onda mi je to mama malo zalejala z rakijom i dela mi flastera i otižla je pak spat. al dok su zabili drugoga e tu nema reči ja sem tak zaviknol goool goool i lupil sem šakom po stolu kaj zamalo nije stol pukel i onda je mama pak dobežala i počela se derati na mene kak se je splašila da je potrez i kak sem luđak i da sem ponorel a ja sem joj rekel mama čkomi jerbo ti ne razmeš kakve se velike stvari uprav događaju i štela me je na silu sterati spat a ja sem joj rekel ma kakvo spanje i potočil sem si jenoga gemišta za veselje. i onda je tak bilo kak je bilo al valjda bu drugi put bolše. a sad idem spat jerbo me je malo glava ipak počela boleti tam gdi sem se šubeknul v luster. laku noč.
- 00:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 15.06.2004.

pevec

nekakov ludi cucek se je malo prije zaletel v naše dvorišče i pravac drito na kokoš. i dok ju je ščepal za grkljana i zdrmal mam je spuztila dušu. a đekica se je odma zalaufal na njega i zdrmal ga za šiju dvaput al požteno i poteral ga vun s dvorišča i mislim da se je taj cucek tak splažil đekice kaj mu više nigdar na pamet nebu dožlo da dela takove bedaztoče nek si bu dvaput prije toga spremislil. a rekel je suzet jozip da se je taj cucek odnekut naklatil i veđ tri dana bazduče po našoj vulici i da ga bumo morali nekak onezposobiti. i tak smo mi oztali bez jene jako lepe kokice. al barem bode zutra fini obed jerbo je rekla mama kad nas je več takova nesreča zadesila da onda bumo bar jeli kak se spada i da bu složila sosa od paradajza i krumpera i finu juhicu da bu skuvala. u kaj bu to fini obed. al dok si malo bolje razmislim dobro je kaj je cucek priklal kokoš. al mi ju je ipak žal. a jemput dok smo bili mali ja i davorica i još jeden pajdaš ratko kaj više tu ne živi jerbo se je odselil u grad smo imali tvrđavu v grmlju kaj smo si sami napravili i saki den smo bili tam. i baž nije bilo nikakvi vočki za nabrati nigdi kaj bi se najeli i bili smo jako gladni i onda je davorica rekel dečki imam jako dobru ideju a mi smo pitali a kakvu a on je rekel mogli bi staroj kateni fkrazti jajca i speči kaj si malko utažimo glad i kaj nebumo gladni a mi smo rekli more. al sam ja onda skužil jerbo dok sem bil mali nisem bil baž bedazt i rekel sem je davorica a gdi bumo spekli jajca kad nemamo ni tavu ni sol ni nižt. i bilo bi bolje da mi fkradenmo staroj kateni jenu kokoš i da ju spečemo na ražnju i onda smo se tak i dogovorili i išli. a katena je jako gluva i dogovor je pal da se bumo potiho šuljali kaj nas ne oseti i to onak po indijanski. i onda smo se zamazkirali z liščem i namazali se zblatom kaj pravi indijanci a ratko je oztal vu tvrđavi kaj nakuri jognja za speči kokoš. došuljali smo se vu dvorišče od katene jerbo smo puzali po zemlji i pravac na kokošinjec. davor je išel prvi i otjemput je skočil i zalaufal se i prijel je kokoš za krilo a kokoš je počela pothitno kokodakati kaj da ju je grom stepel i zbunila je pevca a mi opče nizmo znali da je taj pevec od gluve katene tak zločest. a njemu je bilo za kokoš i on pravac na davoricu i skočil je na njega i sega ga je v času zdrapal z kanđami a davorica je počel vikati kaj sem pomizlil da mu se mandule spopucaju branko spasi me bu me priklal lud je pevec bu me priklal kak jariča. al je to čula več i stara katena mada je bila gluva jerbo je davorica vriščal kak luđak i zišla je s hiže vun. pečela je narekati kak nora vi ste razbojniki i ste razbojniki jedni hudi pomoč ljudi pomoč milicija. a ja sem pothitno zel jenu letvu i krenul sem pomoči davorici i kak sem zamanul direkt sem pevca oplel po tikvanji kaj mu je mam bil kraj i samo se je sklonul na zemlju. al kak sem zamanul tak sem i davoricu okrznol po nogi al je on zadreknul kaj da mu je koleno puklo. i onda sem brzo zgrabil pevca i bež prek plota a davorica za menom i kak ga je noga bolela taman se je na plotu zadel na čavla i nije mogel prek a katena je zela botu od leske i jož ga je dva put tak oplela po riti kaj sem si taman pomizlil da svisne od muke jerbo je joči zdrečil kak bik bezni. al je nekak onda uzpel pobeči na svu sreču jerbo bi ga luda katena morti i dotukla. al je vikala za nami znam ja čiji ste vi ju ču vaz prijaviti na miliciju. al dok smo se vrnuli kaj je tek onda čudo bilo. ratko je zakuril jognja i nekak mu se otel spod kontrole i viže ga nije nikak mogel obuzdati nego nam je cel tvrđava zgorela i celo grmlje z njom i više onda nizmo bili baž za nižt. i samo smo rekli si po redu fala bogu samo kaj nizmo i mi zgoreli. onda sem otižel natrak do katene i hitil joj pevca vu dvorišče i pobegel kak su me noge nosile brzo. bogme sem se još mesec dana posle lecal kaj nebi dožla milicija po mene i otpeljala me v režt jer onak mali tam bogme nebi ni preživel. al nije fala bogu niko došel al to valjda jerbo smo se dobro namazkirali pa naz katena nije prepoznala nek je samo srala da zna čiji smo.pozdravljam.
i kaj nebi neko slučajno kome rekel da smo to bili mi jerbo mu mam z vratom ofrknem. da se razmemo. lepi pozdrav.
- 19:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.06.2004.

utakmica

celi den curi kak z kabela. ja neznam kaj je sat to a trebalo bi biti vruče i sunčano jerbo je skoro leto dožlo al nikaj. i onda nizem ništ celi den delal jerbo se opče nemre z hiže vun kak je grdo vreme. gledel sem utakmicu i morem vam reči da je to jena obična bedaztoča jerbo naši nizu pobedili. al morti drugi put budu dok bu uzvrat il tak nežt. a pred jeno dve lete sem i ja igral nogomerta i to pravoga jerbo smo i dreze imali i sve. jen pajdaž od davorice je nagovoril davoricu kaj bi treniral za njegovu ekipu jerbo im je golman trebal kad je njihov otišel na bauštelu v njemačku, al je to v drugom selu. onda je davorica i mene nabrkal pak smo saki tjeden po dva put ižli na trening z njegovim motorbiciklinom. i onda smo igrali i utakmicu pravu kaj je i sudec sudil. ja i davorica smo bili rezerva a rekel je trener da je to zato jerbo smo dožli na frižko i jož nemamo komdiciju i da nam fali sape. a prav da vam velim ja sem mogel potegnuti kak raketlin da mi se je zapičil vrit dok je trebalo. a sudec je bil pravi idijot i stalno je za njih sudil. a trener mu je vikal kaje kretemčino si se prodal za dvajst dek janjetine i dve pive bumo se mi sreli na putu i ja te zatučem kak štakora i bil je živčan kaj mu je skoro pena letela na zube vun. i onda je jeden njihov jenomu našemu sklizil pod noge i ovaj se opče nije mogel diči i onda je rekel trener branko sad ti naztupaš a ja sem bil srečen kak da sem švarbicu nažel. al suca nizem mogel zmisliti, taman dok bi ja jenomu njihovome otel loptu ovaj bi mam zafučkal i moral sem im vrnuti loptu i kak bi onda zabil gola. i tak pet šezt put i onda mi je prekipelo i pital sam suca pa jer si ti normalen jer ne vidiž da to nije faul. a on meni žutoga kartona. onda sem dalje čkomel. al jeden kaj je igral za mene kaj su ga bobina zvali je čistam poludil dok mu je sudec ponižtil gola i navalil je na njega i rekel mu je jeboti konj mater pederčino a ovaj njemu mam crvenoga kartona i bobina mu je rekel ak mi daž kartona ja ti kiđmu ftrgnem i zel je kartona i prečenul ga je i na suca i oplel ga je šakom po glavi a sudec trk vu svlačijonu. a mi svi na bobinu nek se smiri. al sudec viže nije štel ziti van i utakmica je bila gotova. i još smo tak parput ižli i onda je davorica na jenoj utakmici lupil z glavom stativu dok je štel loptu vloviti i to fest jerbo je to tak puklo kaj se je na drugu stranu igraližta čulo. i viže nije štel iti pa nisem ižel ni ja jerbo nisem imal kak. od onda samo gda gda zdečkima na vrtu odigram si malo nogometa al pravoga posle viže nisem igral. jemput sem posle srel trenera vu birtiji i zamislite s kim je bil. z onim istim sucom kaj mu je rekel da ga bu zatukel kak štakora al mu nije ni vlas z glave ščupal nek su skupa pili pana i smejali se. al jih nizem štel nižt pitati kak su si sad tak dobri. pozdravljam.
- 20:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 11.06.2004.

na mekoti

denes je došel vujec od mame po mene kaj bi mu ižel malko pomoči krumpera okopati jerbo mu je stražno dračen. i onda smo seli na traktor i pravac na mekotu. vujec je zel motike i bogme jih je fezt nabrusil jerbo su bile kake britva. zel je i jenoga piceka kaj je vujnica spekla i jeno pet litri gemižta za poterati si dok nas sunce opiči malo. i tak smo počeli negdi okraj šezt vjutro kopati dok jož nema jakoga sunca. al smo okraj sedem več bogme i ogladneli požteno pak smo ižli jezt. i taman kak smo si seli pod jenoga hraztiča eto ti suzeda od vujca ženom je dožel po seno. i pravac knama. e jeboga i tvojega suzeda vujec i baž dok smo si seli jezt a veli vujec pa nebudu oni z nami jeli. al vraga čim je dožel veli joj kak imate lepoga piceka demi suzet samo krilce kaj malko oglobam jerbo smo se preveč žurili da nam kiža nebi seno popražila pak nismo stigli ni froštukljati. i eto ti za njim mam i žene njegove al bi i ona krilce. onda sem im rekel čujte mi tu mizlimo biti celi den i nema baž toga dosti za se skupa al oni kaj da to nizu čuli nek po nažemu piceku al sem bil srdit. i pojeli smo nažega piceka za deset minut. jedva sem nekak uzpel si bocke oglobati jerbo su meni bocke najbolše. i onda su se jebo im paz mater namerili na nežega gemižta. i skoro su nam se spili. jenoga za snagu jenoga kaj nebu kiže jenoga putnoga i onda jož jenoga putnoga a ta žena od vujcovoga suzeda more piti kak grbodeva samo natače v sebe. i onda su otižli seno nametat. a ja sem rekel vujcu vujec si videl kak smo oztali bez nažega piceka a on je rekel je a kaj se tu more brankec. onda sem mu rekel ja ti sat opče nemam viže ni volje ni jednoga dračička sprezeči z motikom nego bi najrejši otižel doma od jada al je rekel vujec pak jož malko bumo kopali pak pemo doma. i otjemput se je začulo javkanje a ja se okrenul a žena od vujcovog suzeta ja ruknola z voza pravac na zemlju. kad mi tam a ona se drži za nogu i javče a veli suzet pukla je noga kake steklo a ona javče kaj da su joj si spomrli. e onda sem joj rekel eto to ti je bog dal jerbo si nebaždarjena kake bačva spredrta el si morala tolkoga gemižta popiti kaj si tak pijana kaj si z prikolice opala a ona meni naj branko kaj se zdignem i te lupim po hrptu kaj se nigdar ne zdignež jerbo sem samo jenoga gemižta popila. onda sem joj rekel zdignež se bruz kad si pijana kak tuka a jož ti je i noga ftrgnjena ak to ne vidiž. onda je suzet rekel naj branko srati neg mi pomogni kaj ju zdignem na traktor. e bogme nizem štel ju zdiči ftruc kad me je zvređala neg sem otižel jož malo kopat a vujec i suzet su ju deli na prikolicu i otpeljal ju je suzet k doktoru. onda smo jož malo kopali i otižli doma a vujec je rekel da bu vujnica drugoga piceka spekla za zutra kaj to zgotovimo do kraja. samo kaj nebi ona stara prasica z lamgetom dožla po seno. al valjda nebu. pozdravljam
- 19:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.06.2004.

lud sem

jebo jim paz mater. jebo jim paz mater sat sem lud. lud sem. a ak poludim do kraja onda bu sega. najrejši bi otižel k lovcu po onu sačmu i se bi jih spotepel prek pleč z onim najdeblješim kuglicami od a do že. i mam bi bil kraj. a ak ponorim do kraja mam bu gotovo. i viže nebu ni jenoga mačka v celomu selu. idem sad nežt zmišljat samo kaj nebi ponorel. do kraja.
- 01:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

mački

jebate kaj je vruče. pa opče nemrem spati. samo se zvrčem na jednu pak na drugu stranu a znoj mi curi z mene kaj je skoro poplava po kauču. a vuni se nekakovi mački pod oblokom naganjaju veđ jednu vuru i si cucki laju na njih al oni ne trzaju. veđ sem tri put bil vani i zgađal se s kamenjem al nikak niti jenoga da opletem. i steraval sem ih al oni nikam. kaj da se kolju zavijaju mi točno pod oblokom i to je strahota jedna. jebo jim paz mater tu su se nažli sparivati. da bogda pokrepali si po spisku. idem spat lakunoč
- 00:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 08.06.2004.

do kraja

onda dok je ta velika gozpa otišla na drugo mesto sedet ja sem mam bil opužten do kraja jerbo viže na ništ nizem moral paziti i mam sem si zel bocku od purana i meknul sem vilice od sebe i s prstima sem jel jerbo se čovek jedino z golimi prstima more najesti kak spada, a nek dok zmrcvari mezo pak to onda na nikaj ne liči. a i imal sem odma dva mezta a ne jeno pak sem se mogel raširiti do mile volje i rekel sem mami samo mi naj ti nikakve predike držati jerbo te mam otpravim doma. a jen dečko kaj je nozil pijaču po sali mi je bil pajdaš al samo onak zviđenja i rekel mi je branko naj se nižt starati ti si mi pozebna briga i bum pazil kaj navek pred tebom bode friškoga gemižta. al mi je mama stražno išla na žifce jerbo mi je stalno dosađivala naj tolko piti naj tolko piti e jebež takve svate mislil sem si kaj sem moral iti po skrivečki pit saki čaz. a jen dozadnjakovič kaj je sedel blizo mene se je več bil fest napil i spuzal je na stol i gore je plesal i stalno mi je dodijaval ajde momče ajde momče odi gore bumo plesali i tak pet šest put onda sem mu rekel pazi mulec da ti nebi zubi plesali po laloki kaj mi dozađivaš stalno i nikak nisem mogel biti na miru i taman negdi okraj pol noči su plesali onak kaj jeden drugome ide spod ruk i nabijali so se po riti to je bilo za smej. ja sem se tak smejal kaj mi se je štucati počelo. onaj idijot kaj je plezal na stolu je stalno nekakvu ženu tak nabijal po riti kaj sem mizlil da joj koža pukne i onda se je ona okrenula odjemput i tak ga je šubeknola vnos kaj sem mislil da opane i više se nigdar ne zdigne to su bili kravali. onda je nekakova mala dožla do mene i pitala me je a kaj se ti nikaj ne zabavljaš al sem joj rekel kak se nebi zabavljal pa viš da mi suze idu kak se smejem. a na zubima je imala nekakovo železo, moram vam priznati da to još v životu nisem videl. i štela je na silu kaj bi ižel plesat žnjom al sem joj rekel dekla ja ti v tome baž i ne vidim nekakovo zadovoljztvo i rajše nebi išel i štela je kaj bi joj dal broja od mobitela al sem joj rekel ti mobiteli su ti bedaztoče jerbo ti oni moreju sve žifce spaliti i ja si to nigdar nebum kupil jerbo da nebi ponorel od toga. i onda mi je rekla pa sat svi imaju mobitele jerbo je to buduđnost a ja sem joj rekel čuj dekla nemaž ti pojma kaj je buduđnost. ja buduđnost več imam pri sebi doma jerbo samo vužgem kompijutera i morem otiti i na kraj sveta i naj ti meni govoriti kad ja znam kak se z internetom poztupa al je bogme rekla da to zna i ona i onda nek joj dam nekakov ajcik ju il nekaj takvoga al sem joj rekel čuj mala ja ti nemam te bedaztoče nek poztupam samo z emajlom jerbo je to buduđnost pak sem joj ga onda i zdiktiral. al sem joj rekel čuj ja neznam da ti bum baž nekaj natipkaval jerbo imam prijatelja v njemački i z njim se stalno dotipkavam a tu ima čudaj posla dok mu to sve ne natipkam. i onda sem ju pital a zakaj si si tu brnjicu dela na zube al mi je rekla da si to nije dela ona neg da joj je del zubar. i onda se je fala bogu meknola. al si mizlim da je puno bolje da ima to na zubima nek da si dene kak oni na televiziju brumbu v nos to si pak nemrem zamisliti kakove su to bedaztoče. i bili smo na svatima negdi do pol četri i onda je mama na silu štela kaj bi išli doma z jenim čovekom kaj je bil z našega sela z autom al se meni jož nije ižlo doma al sem moral jerbo je mama rekla da za jenu vuru bum tak pijani kaj se nebum poznal al ona navek samo sere jerbo opče nizem bil pijan i onda smo otišli doma.
- 13:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.06.2004.

na svatima

bil sem na svatima v subotu i morem vam reči da je bilo sega vraga tam. ženil se je jeden sin od maminoga bratiča. to je bilo i ti svati v jenom drugom selu i onda je mama štela iti pežke al sam joj ja rekel mama ja nebum hodal pet kilometri pa dok dojdem tam viže nebum za nižt ni za piti ni za jezti. i onda sem joj rekel ja vužgem traktora i tebe denem na malu prikolicu i začaz smo tam. to je jena mala prikolica kaj se inače svinje prevoze vu njoj al dok se opere šlaufom čist dobro zgledi i moreju se i ljudi v njoj prepeljati i sakaj drugo. al je mama rekla ja ni mrtva v njoj nejdem na svate jerbo mi se budu ljudi smejali. onda naz je suzet jozip otpeljal vu svojemu renolčeku četvorki. jebiga ja sem znal da je to bedaztoča jerbo bumo morali iti pežke doma. taman smo dožli pred cirkvu dok i svati i onda je mama otižla v cirkvu a ja sem oztal vani jer sem znal da su to nutri samo bedaztoče. i baž mi se i neda slušati popa kak melje glupozti a babe kak tule jerbo se cura raztaje od oca i majke. malo sem pred cirkvom se spominjal s mužikašima i pital sem bajzara jer znaju svirati ja sem rođen u ravnici i on je rekel da znaju a ja sem mu rekel ak to odzviraš ja ti mam donezem pivu i on je rekel da more. dok smo dožli vu salu ja sem samo gledel da si sednem blizu mužike i morem vam reči da sem nažel pravo mezto. i taman bi sve bilo kak spada al si je onda kre mene sela nekakova preveč velika gospa z škriljakom koji je nekakovo perje imal na sebi. i onda mi je mama prišepnola branko viš kakva je to velika gozpa si sela kraj tebe moraž biti priztojen i miren kak nigdar do sat vživotu. a ja sem si samo mislil a u kuraz pa kaj je baž tu sela. al me je preveč zanimalo pak sem ju pital čujež a kakovo ti je to perje na škrilaku jer to od kakove divljači a ona je rekla mladi gozpodine nije to nikakva divljađ to je pero od plemenite ptice pavuna il tak nekaj slično. a mama me je stalno zlaktom pod rebra nabadala da nek začkomim i onda nisem nižt viže govoril. i onda je dožla prva večera a ja sem bil več tak gladen kaj mi je sve v cerevima kruljilo i jedva sem čekal da počmem jezti. morem vam reči da ta gozpoda baž i nisu tak priztojna kak se o njima govori jerbo ova kaj je kraj mene sedela bila je stražno dozadna dok smo jeli. stalno me je zpitavala jer vi mladi gozpodine nikada nizte upoznali bomtona a ja sem joj rekel čuj ja nizem odovud nego z jenoga drugoga sela i toga bomtona opče ne poznam. al ona pak mladi gozpodine nikad nizte čuli za bomton. onda sem joj rekel ima pri nama vu selu jeden kaj se zove bizon jer to taj a ona je rekla onda ma dajte prozim vaz lepo a ja sem si pomizlil taman da me prozi da joj dam meso i onda sem prijel jeno krilce lepo povano i del sem joj v tanjer i onda je skoro ponorela i rekla mi je pa vi nizte normalni pa kako se to ponažate i več mi je stvarno ižla na živce pak sem joj rekel čuj gospa ni cucki dok jedu ne laju pak naj onda viže ni ti nek začkomi jemput da se bar najem vmiru. i onda se je zdigla i otižla je na jeno drugo mezto sedet. i sad je baž dožla mama v moju sobu nek idem mam spat i vikala je da si bum se joči skrivil kaj stalno bleščim vu tu sliku i sat moram iti spat samo kaj se viže nebu zderavala al bum zutra se napizal kak je bilo do kraja na svatima. lakunoč
- 23:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 04.06.2004.

ribe

denes sem se ižel malo prohodati z đekijom do goric jerbo je grdo vreme i nije mi nikaj za delati. mama je preveč finoga obeda složila jerbo je spekla ribe kaj mi je jeden pajdaž donezel kaj se zaozbiljno bavi z ribičijom i svaki den ide na dravu i nalovi i štuke i some i patuljaniče i sega vraga. a meni je najbolje jezti šarana. i dok jem ribe mam se setim dede od davorice kakve smo ž njim imali kravale. jemput sem dožel k davorici a ima tome več i leto dana i oni su baž jeli nekakove ribe i onda je mama od davorice rekla brankec odi jezt z nama al je mene bilo sram i onda jož jemput odi jezt, odi jezt i ja sam si sel zastol i zel si komada. al je deda od davorice rekel znam ja branko da ti fest morež pojezti i onda se je žuril kak lud jerbo je mizlil da nebu dosti rib za njega. al je rekel jotec od davorice stari naj si tolko v laloke rivati jerbo se zagutiž a deda je rekel ti buž meni rekel da se zagutim kaj sem pol drave rib pojel i znam za saku kožčičku gde se. i jož nije stigel ni zgovoriti i samo je začkomel i počel je z rukami lamantati kak ponoreni. hroptal je kak pajcek dok mu grkljana prerežež. mama od davorice je zavriščala gotovo je gotovo je japica nam vmirjaju a jotec od davorice je skočil i prijel dedu pod ruke.
davorica se je razbečal kak malo dete naj deda vmrti naj vmrti. al deda nikak da dojde k sebi. samo se je skvrčil i rival si prsta v zube i hroptal. onda ga je jotec od davorice polegel rastegnul mu laloku i porinol mu przta v grkljan kaj kozt zvadi al je samo vrtel przta i nižt onda je deda oztal bez zraka i vgrizel je zesvom snagom joca za przt a ovaj dok je zakukurikal. norc stari puzti przta ak te šubknem vglavu mam ti kraj bo, puzti przta dabogda se zagutil do kraja al deda ne pužta i onda jotec viže nije mogel zdurati kak ga je bolelo i stiznul je šaku i dedu pravac vnos. i deda je otprl zube. kakva je to zbrka bila mama i davorica su javkali naj deda vmrti jož ti nije čaz, a jotec si stiskal prsta a deda se je gutil. onda sem ja rekel davorici primi ga fletno za jenu nogu ja za drugu kaj ga okrenemo na glavu. bogme smo ga požteno stepli kaj je skoro se scurelo žnjega al kozt ni makac. onda je davorica popuztil i deda je opel na glavu a ja sem ga brže bolje prijel oko rebri i stisnol ga kak sem god jako mogel i onda je kozt pod velikim pritizkom zletela vun i mam je bil kraj. deda nije pol vure mogel dojti k sebi jerbo mu je glava naotekla i krv mu je z nosa curela kak luda a jož mu se i den denes vidi kak da mu je jedno rebro malko napuklo al k doktoru nije štel iti kaj ga nebi oztavili v bolnici na operaciji a toga ga je jako stra. tak se ja toga navek setim dok jem ribe i skoro kaj se ni sam ne zagutim dok se počnem smejati tome. pozdraf uskličnik
- 15:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 02.06.2004.

bizon

imali smo pravu epizodu malo prije na vulici. ja sem bil baž na dvoru i nekakve sem dezke zabijal ščavlima i več sem pomislil da bum se to hitil kvragu i čavle i dezke jerbo sem se bar bar pet put lupil po palcu kaj mi je več bil naotečen kak tikvanja jerbo mi je čekič fest zlizan i onda mi se saki čaz posmekne po čevlu i diregt fpalec. i več sem si pomizlil branko branko ak se još parput trezneš po palcu kak buš natipkival po kompijuteru il tetriza igral. ali sem nažel i još jenu igricu kaj imaž malu crvenu glavu koja mora se perece požderati pak se v slovo e zaleti i onda je gotovo. i pak spočetka. i onda se je samo otjemput čulo na vulici kak neko viče kome buž ti dovikival po putu jeboti paz mater a ja brzo na plot i da vidim kaj se događa. akat ono suzet mižkina i jeden čovek kaj ga bizon zovu a veli mama da zbog toga jerbo je tak širok kak bizon i ima jenu nogu krajšu za prst dva pak nosi nekakvu cipelu kaj zgleda kaj kopitoi zato ga zovu bizon. a mižkina dok si malo popije onda si stane za plot i dok ide kakva žemska po putu onda joj viče sakakve glupozti i dovikiva a to sem točno čul da je bizonki vjutro dok je dožel z dučana dovikival jerbo si je gostijoni popil pivu i to ga je mam šupilo. a njoj je vikal kak ti mala jer ti se je razcvetala i to mi opče nije jazno jerbo bizon i bizonka opče nemaju dece a kolko mi je za videti dok idem kraj njihove hiže da baž bizonka ni nikakovo cveče ne zaleva ni slično. i još joj je vikal jel ti šuma kaj narazla pak te srbi dok hodaž. i morem vam reči da mi je to bilo jazneše jerbo si mizlim ak je šuma narazla onda je bolja ladovina i onda dok po njoj hodaž ne curi ti znoj čez pleča pak te ne srbi. al je bizonka bila srdita dok joj je to rekel i onda je stala i rekla je mižkini konj jeden stari prosti pijanec i nemorut si ti da bog da ti jezičina fsehla. a mižkina se je samo smejal. onda je to bizonka valjda rekla bizonu i bizon je sat dožel i prijel je mižkinu za fraklec i dok ga je zdigel od zemlje pol metra ja sem mislil da mu bu glavu ščupal. a mižkina je samo zapomagal naj gozpon bizon naj ja sem se samo šalil i onda je bizon rekel zotim nema šale ja znam kakov si ti nemorut prozti i da si sakaj dozvoljavaž al si viže nebuž jerbo ti sat bum z glavom ofrknul. a mižkina se je skorom razbečal i cvilel je kak svinja pod nožom naj gozpon bizon naj me vmoriti nebum viže nigdar ni reč izustil i onda je dožel suzet jozip i rekel je bizonu nemojte gozpon bizon biti lud jerbo čevas odma milicija uvatiti i budete ocluživali zatvor doživotno. onda je bizon spuztil mižkinu na zemlju i hračnol se je dvaput mižkini vu facu i rekel mu je al jož samo jemput al znaž kaj je to jempu i jenu reč rečež mojoj ženi ja dojdem i viže te nebum nižt pital nek ti okrenem zvratom kak ptičici i mam ti bode klinkalo. i onda je zaskočil na biciklin i odjahal. a mižkina je zel rupčiča odbisal si je hračke znosa i kaje gad potmaljivi je zpustil glavu i pobegel vdvor. ja sem mislil da se upižam od smeja.
al se fala bogu nizem.
- 21:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>