četvrtak, 27.05.2004.

lojtra

denes skoro celi den nisem nižt delal al sem se da vam prav veli požteno nazmejal mižkini i njegvi babi. to je baž bilo smežno. mižkini se je jeden čerep pomeknul na štaglju i išel je to malo posložiti i rekel je baba dojdi sim i pridrž mi lojtru. ja to nizem nižt videl ali sam bogme dobro čul jerbo sem se malo po dvorižtu igral s đekicom. ja njemu hitim štapa i onda se on zabeži i dok ne rečeš ni kekz i on ga več donese natrak. i onda ja pak zamahnem z štapom al ga ne hitim i on to točno predozeti da ga ja nizem hitil i oztane sedeti. velim vam to je stražno pametni cucek. i onda sem to čul dok je mižkina to rekel babi i jož sem čul kak se nekakove bedaztoče spominjaju prek plota i samo odjemput je nekaj tak puklo kak da si letvicu prekoljil i samo sem čul kak je baba narekala joj meni joj meni mižko mižko moja kiđma moja kiđma mi je pukla i joj i joj akat ja na plot i imam kaj za videti. na lojtri je pukel vrlec i mižko se je vružil na babu i poklopil ju kak vol da je znebesa opal il z avijona. a mižko je klel jebomu konj mater i lojtri i ko ju je napravil a baž je budala jerbo ju je on napravil. a baba je samo narekala kiđma mi je pukla kiđma mi je pukla na četvorički gotova je moja karijera gotova je karijera. ja sem bil tak sretan kaj su mi vuva poskakivala od miline a đekica je tak zalajival kaj da se razme kaj se događa. al babi ni vrak nižt nije bilo jerbo dok je od mižkine žena zavikala da je obed gotof zabežala se je kak svinja na kopanju. a mižko je pital brankec jel mi onda ti pozudiš lojtru kaj to popravim a ja sem mu rekel bi drage volje mižko al nemrem jerbo sem ju baž prefarbal kaj ne ztrune. i otižel sem v hižu da me nebi jož nagovoril da mu idem ja čerepa menjat. al lojtru opče nisam prefarbal al mu ju nedam i baž mu ju nedam. jerbo dok mi vrne one lance kaj je zel dok je ižel v šumu onda se bumo dalje spominjali o tome kaj bi mu ja nekaj pozudil. pozdravljam.
- 22:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>