Branitelj

U svojoj nemoći nudim vam jednu drugu moć,
moć Isusa Krista preko onih koji Ga bolje poznaju, koji su mu bliži i vrše Njegovu riječ.
To su ljudi okupljeni u Zajednici Molitva i Riječ koji sa svojim utemeljiteljem prof. Tomislavom Ivančićem već 35 godina obogaćeni i potaknuti Duhom Svetim ozdravljaju naš duh a s time i dušu naše domovine Hrvatske. Naprijed je tekst poruke sa proslave njihove 35. godišnjice utemeljenja.

PORUKA
s proslave 35. obljetnice osnutka Zajednice Molitva i Riječ

Suočeni sa suvremenim krizama čovječanstva, a ponukani svojim sadašnjim djelovanjem kako u Hrvatskoj, tako i u većini europskih zemalja, mi, sudionici proslave 35. obljetnice osnutka Zajednice Molitva i Riječ (ZMR) u Davoru, 18. rujna 2010., upućujemo poruku Crkvi i društvu.

Prvo. Odmah na početku ističemo – bolji svijet je moguć. Provođenjem reevangelizacije Crkve moguć je povratak Europe kršćanskim korijenima, ali prije toga mora se dogoditi povratak Crkve vlastitim korijenima, kako bi se oslobodila teških suvremenih sablazni u svojim redovima i iscijelila rane grijeha, materijalizma, formalizma, nevjere i nemoći te bila duša svijeta, sol zemlje i svjetlo u mraku besmisla, nemorala i neuvjerljivosti.
Svijet vapi za Isusom Kristom, njegovim spoznajama i njegovom moći u suvremenim lutanjima, ideološkim zavođenjima i nemoćima, on čezne da postane moralan, čovjekoljubiv i osmišljen. Naše tridesetgodišnje iskustvo na seminarima za evangelizaciju Crkve uvjerilo nas je da, provođenjem modela prvokršćanskog katekumenata, ljudi mogu doživjeti osobni susret s Isusom Kristom u sili Duha Svetoga, a iz tog iskustva vjere izrasti u novo djelovanje u novom mentalitetu i životu.
'Bez mene ne možete učiniti ništa', rekao je utemeljitelj Crkve, Isus iz Nazareta, a to znači da s Njime možemo sve. 'Ne idite iz grada dok se ne obučete u Silu odozgor', također su Njegove riječi, jer je Duh Sveti svemoć Crkve i svijeta.
Model prvokršćanskog katekumenata liturgijski je obnovljen u obredniku 'Inicijacija – Red pristupa odraslih u kršćanstvo', a katehetski obrađen u knjizi prof. Tomislava Ivančića 'Susret sa živim Bogom'. Sa svojim iskustvom takvog rada spremni smo pomoći u prvim koracima reevangelizacije župa i crkvenih zajednica.

Drugo. Ponavljamo: bolji svijet je moguć. Ali trebamo biti svjesni da je čovjek 'bolestan na smrt', kako kaže Sřren Kierkegaard. Čovjeka treba liječiti i stalno ozdravljati, jer je neprestano napadan bolestima i zlom. 'Žao mi je naroda' – govorio je Isus iz Nazareta. Zato je liječio svaku bolest i svaku nemoć, i tražio obraćenje od zla na dobro.
Čovjekova temeljna bolest je bolest njegove osobnosti, savjesti, karaktera, slobode, svijesti, intelekta i religioznosti. Čovjek je duhovno bolestan, a time se u njemu ugrožava i raspada čovjek, njegov identitet, njegova obitelj, društvo i smisao. Bolešću svoje duhovne dimenzije, odnosno duhovne duše, čovjek prestaje biti čovjek i postaje 'biće na smrt', kako kaže Martin Heidegger. Ta bolest je najteža, ona je izvorna bolest, iz nje nastaju somatske i psihičke bolesti, a ona ubija čovjeka baš ukoliko je čovjek.
Čovjeka najprije treba liječiti na duhovnoj razini, kako bi se efikasnije liječile somatske i psihičke boli, i kako bi mogao postati slobodan, prosvijetljen, moralan, čovjekoljubiv i kreativan. Tako ćemo u svim strukturama društva dobiti duhovno i moralno zdrave ljude, a time i zdravu kulturu, istinitu znanost, moralnu politiku, čovjekoljubivo zdravstvo, uzornu socijalu, dobre međuljudske odnose i pravednu međunarodnu suradnju.
Zajednica Molitva i Riječ već 20 godina razvija model za ozdravljenje čovjekove duhovne dimenzije pod imenom hagioterapija. Njezina je zadaća antropološki istražiti čovjeka, otkriti patologiju njegove duhovne duše i pronaći odgovarajuću terapiju za traume, bolesti, rane i nemoći njegove duhovne dimenzije.

Rasprostranjenost tog modela u svijetu znak je njegove efikasnosti i uvjerenosti u njegovu potrebu. Brojni centri za hagioterapiju u Hrvatskoj i u svijetu već godinama rade sa hagiopacijentima i veoma su traženi. Terapijska djelatnost hagioterapije jednako je uspješna u radu s pojedincima, sa skupinama, ali i u ozdravljenju čitavih društava. Taj znanstveni i terapijski model, koji je utemeljio i razvija prof. Tomislav Ivančić, dostupan je svakom čovjeku, djetetu i odraslom, religioznom i nereligioznom, kršćaninu i ateistu te pripadnicima drugih svjetonazora.
Izjavljujemo da smo spremni pomoći djelatnicima u svim strukturama društva, kao i pojedincima, kako bi sami iskusili zdravlje duhovne duše i osposobili se za pružanje duhovnog zdravlja drugima.

Duboko smo uvjereni, da reevangelizacijom Crkve te djelovanjem na ozdravljenju čovjekove duhovne dimenzije dolazi ne samo do zdravog čovjeka i društva, nego da se time otvaraju putevi u neslućene mogućnosti čovjekova razvoja u dobru, istini i povjerenju. To su putevi u novi svijet, do novog čovjeka. Ova izjava je naš prilog izgradnji tog boljeg svijeta.

U Davoru, 18. rujna 2010.

Zajednica Molitva i Riječ (ZMR), Centar za bolji svijet (CBS), Centar za duhovnu pomoć (CDP) Zagreb, Centri za hagioterapiju (CH) Slavonski Brod, Osijek, Rijeka, Virovitica, Split, Bjelovar, Centri za hagioterapiju Njemačka, Austrija, Italija, Slovenija, BiH, Švicarska, Belgija, Nizozemska

Utisci nakon dana provedenog u Davoru
na proslavi 35. godišnjice ustanovljenja Zajednice Molitva i Riječ

Što reći nakon ovakvog jednog dana, možda je šutnja najbolji izbor, te duboka kontemplacija, da se svaki trenutak današnjeg dana duboko usadi u našu svijest. Gledajući to mnoštvo ljudi ujedinjenih u vjeri, jutarnje misno slavlje, popodnevne govornike i njihov žar, čovjek ne može a da ne pomisli o postojanju tog paralenog svijeta koji postoji tu pored ovog našeg užurbanog, u mnogo čemu dezorijentiranog, svijeta kojeg nam predstavljaju naši mediji, kojeg nam uporno serviraju naši političari uz svesrdnu podršku i dirigentsku palicu stranih tutora.

Koliko je taj mikrosvemir, kojega smo danas bili dio, toliko različit od onoga kojega svakodnevno živimo, odnosno bolje istaknuti razliku između onih koji su sa Kristom svaki dan, više ili manje primjerenom ovom danu, ili za one koji za Njega uopće nemaju vremena. Osobno se pitam, čime sam ja zaslužio, ovako neznatan i nedostatan, da budem dio ove obljetnice Zajednice MiR, i da svjedočim svemu što sam danas doživio, mogu samo biti beskrajno zahvalan Kristu što me pozvao među moju braću i sestre po Njemu i da promišljam o razlozima zašto je On to učinio i kako da Mu to na najbolji način vratim.

Živeći svoj svakodnevni život u aktivnostima sa kojima ipak pokušavam dodati svoju kap u ocean dobra Majke Tereze, nameće se misao kako je ovo što se danas događalo, ne tako davno, bio dio svakodnevnice i nije se doživljavalo kao izuzetak i fenomen. Pred 50-ak i više godina, današnji prevladavajući model ponašanja suvremenog čovjeka (ostanimo u granicama zapadne kulture) tek je bio u naznakama i imao je svoja ograničenja kao dio subkulture. Međutim danas smo mi sa svojim vrijednostima subkultura i moramo ponovo osvajati prostor ljudskog duha i svojim svjedočenjem i djelovanjem vratiti prije svega sebe, a poslije toga sve oko sebe, jedinoj istinskoj vrijednosti.
Vrijednosti života u Isusu Kristu!

Amen. Aleluja!

PRIPADANJE

Ne osjećati da pripadate nekomu ili nečemu, … da ste dio nečeg većeg, višeg, sveobuhvatnijeg od vas, kada je jedino promišljanje i cilj – golo samoodržanje, tada je prvi sotonski cilj postignut. Odvojeni ste od matice od smisla, od pripadanja nečemu većem od sebe koje vas je u stanju zaštititi i učiniti svojim. U suprotnom dio ste neke neodređene amorfne mase kojoj su zakonitosti gibanja i ponašanja daleko od vašeg poimanja i dohvata, vaš duh, vaše emocije, intelekt tu ne nalaze dom bez obzira koliko vi tu istinu gurali od sebe. Sa tom istinom vam slijedi susret, to manje bolan ako se dogodi što prije. To manje bolan ako se čovjek dogodi što prije, ako se Bog dogodi što prije!

Zašto tolika ovisnost o našim zemaljskim voditeljima, zašto dozvoljavamo da nas toliko nerviraju, da nam budu toliko značajni, o Bože moj a tako su beznačajni do bola, tako su ništavni, a sebe smo učinili ovisnim o njihovim odlukama, a naš duh se buni, naša duša pati, pati jer to nismo mi, jer smo prepolovljeni, jer nismo cjeloviti, jer ne slijedimo Boga u sebi.

Vrlo česta su razmišljanja kod običnog puka, dajte nam rada, urednog života, ne zanimaju me neke prošle ideologije i što se dogodilo prije pedeset i sto godina, a upravo to što se događalo prije pedeset ili sto godina uredilo je njegov život sada i određuje život djece današnjeg čovjeka. I to je još jedan od od sotonskih ciljeva: prepustite politiku i upravljanje nama, mi će mo se za sve brinuti, vi samo slijedite obrasce ponašanja od nas postavljenih, neizrečena je ali perfidno ugrađena poruka u mozak čovjeka suvremenog svijeta.

ISKLJUČIVOST

Isključivost je odlika današnjeg vremena. „Kod mene je istina i pravo, ja znam kako treba. Mi znamo, dođite k nama, mi će mo vas voditi“. Prethodni navodi odjekuju našom svakodnevnicom, našim novinama, televizijom i ostalim medijima i tko je bučniji i glasniji, tko osvoji veći medijski prostor, njegova je i istina. Kako žalosno i tužno. Ovaj primjer ilustrira „pitanje svih pitanja, Europa da ili ne?“ Jeli moguć dublji pogled na ovo pitanje, jeli moguć širi, kršćanski pogled na ovu temu. Jeli Europa zaista sama sotonska sljedba. Zbog buke i fanfara zloduha ne čujemo molitvu pravednih, zar da ih ostavimo njihovoj sudbini . Osudimo, pomognimo uništiti grijeh, spasimo griješnika i one koji mole izbavljenje među njima.

Jeli Europa istomisleća, jednoznačna činjenica, oko koje više nema rasprave da je ona zaista to, ili tamo još ima snaga koje baš ne veslaju u pravcu u kojemu nam se čini da taj brod ide. Jeli bježanje iz Europe predaja Europe drugim upravljačima te u tom slučaju i odricanje od odgovornosti za sve što se sa Europom ubuduće bude događalo. Vlastitu snagu i odgovornost ne nalazimo u snazi brojki koje Hrvatska predstavlja u Europi nego u snazi naravnih vrijednota koje nisu samo Hrvatske, već je to snaga Europske povijesti i tradicije, i sasvim je sigurno da te vrjednote imaju svoje slijedbenike u toj istoj Europi te ne žele ostati sami jer znaju da je istina i Bog samo jedan i žele tu istinu živjeti bez obzira koliko aviona palo i sotonskih zasjeda joj stajalo na putu.

Gospodine želio sam ti pokazati slike gladne djece u Africi, slike ubijene nerođene djece, slike gole djece u naručju svojih golih roditelja, koji zajedno s njima čekaju smaknuće, nisam bio u stanju to da Ti prikažem.
S druge strane isto tako sam ti želio pokazati slike pretilih kućnih ljubimaca, zbrinutih, u toplo obučenih kućnih ljubimaca, kućnih ljubimaca u palačama.
Umjesto toga Gospodine vraćam ti jedan tekst koji si stavio pred mene, da ga Ti Gospodine pošalješ dalje, da ga udijeliš onima koji čeznu, a ne znaju da čeznu za Tvojom blizinom.
…
Obilovati
Došao je da život imamo. U izobilju da ga imamo. I da budemo rasipni životom koji od njega dolazi. Htio je da se pritom ne uznemirujemo što ćemo jesti. Što piti. U što se obući. U čemu se voziti. Kakvim se mobitelom koristiti. Kako osmišljavati dokolicu. Kako se uklopiti među uglednike svog vremena. Kako si osigurati ne samo bezbrižno sutra, nego dosjetljivošću preduhitriti svaku moguću materijalnu oskudicu. Htio je da se ne izmorimo nevjerom. Da ne iscrpimo dušu samodostatnošću. I da nam oči budu ispunjene svjetlom.
Ne prašinom.
…
"Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti."

Evo me, Gospodine.
Došao sam tražiti tvoju blizinu.
Čeznem za tvojom moći koja liječi.