Branitelj

Danas slavimo blagdan Gospe od brda Karmela. To lijepo brdo u Palestini uz obalu Sredozemnoga mora bijaše mjesto odakle je prorok Ilija vatreno branio vjeru u Izraelu. Gdje su naši branitelji naše vjere, vjere u sve što život znači, vjeru u sebe, vjeru u domovinu, vjeru u ljubav, vjeru u Isusa Krista, jedini istinski odgovor na sva postavljena i nepostavljena pitanja današnjeg vremena.

Psalam 139 23-24
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj, ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim!

26. srpnja, u Kosovu kod Knina je Blagdan sv. Ane, nakon kojega je sutradan 27-og, jedne davne godine, izvršen masakr nad hodočasnicima koji su se vraćali svojim kućama. Dakle taj i takav dan i takvi ˝junački podvizi˝ se slave kao posebno junačko dijelo, da je čak određen kao dan ustanka u ondašnjoj srboslaviji.

Ove godine i ova Hrvatska obnavlja srušeni spomenik gnusnom činu gore spomenutom, a pridružuje se i podržava četničku proslavu, jer to u svojoj biti neće biti ništa drugo nego to, koliko god četničku ikonografiju prikrivala zvijezda petokratka, koja je isto tako znak zločina. Dakle sve ljepše od ljepšeg?

Ove godine također, neke stranke i udruge organiziraju hodočešće sv. Ani upravo na sjećanje i ukazivanje na naprijed spomenuto. Ne znam koliko smo još spremni i koliko smo u stanju brojnošću podržati ovu manifestaciju istine, ali predlažem upravo to da brojnošću na ovom hodočašću pošaljemo poruku i da budemo znak, da ovo hodočašće bude upravo samo to, hodočašće samo, nikako politička manifestacija po svojim vanjskim i verbalnim obilježjima, a broj hodočasnika da govori sam za sebe.

Tko je to na ovaj način u stanju organizirati, jeli moguće poručiti sindikatima da gube više od beneficija iz Zakona o radu, jeli moguće poručiti seljacima da gube više od nekoliko lipa po kilogramu pšenice, jeli moguće poručiti brojnim kupljenim čelnicima braniteljskih udruga da su još jednom pozvani opravdati svoje mirovine. Jeli i kada je moguće ponovo pokrenuti svijesni dio puka, jeli moguće pokrenuti otpuštene policajce iz 2000-te godine, jeli moguće pokrenuti umorne ljude jer i pisac ovih redaka je umoran i da nije ljudi poput autora kojeg nudim u nastavku, ni ovog zrnca ljubavi koji se provlače kroz ove retke nebi bilo.
Marko, Hvala ti!

HRsvijet.net / MF Bitka za Hrvatsku

KOLUMNA ČETVRTKOM MARKA FRANCIŠKOVIĆA: Bitka za Hrvatsku
Četvrtak, 15 Srpanj 2010 10:54

Bitka za Hrvatsku je u tijeku. Bitka je to mitoloških proporcija. Bitka koja se vodi u svim dimenzijama, na svim razinama egzistencije. Bitka punog spektra, kako je nazivaju globalisti – i dobro je nazivaju jer to tako je. Bitka je velika, nemilosrdna i žestoka i bitka je u tijeku. Bitka koja izgleda izgubljenom, ali nije. Bitka za slobodu nikada ne može biti izgubljena. Sloboda je ono najdublje u sebi što imamo. Sloboda je naš ljudski naziv za osjećaj koji daje ona Božanska iskra koju nosimo u sebi. Silom nam se sloboda ne može oteti. Bitka je prava. Bitka je krvava. Bitka je opasna.

Zahvalan sam i sretan sam što živim u ovom vremenu i na ovome mjestu. Zahvalan sam na poslanju koje imam. Zahvalan sam što god da se sa mnom dogodi. Ne tražim od Boga ono što ja hoću. Tražim da me uzme i povede, da me iskoristi da se ispuni Njegova volja. Potrebne su molitve za mene, za sve nas skupa, tako da po Providnosti možemo odraditi ovaj važan i težak posao koji stoji ispred nas. Pisano je u Bibliji, a također i povijest to potvrđuje, da nije dovoljno da dobri ljudi stanu na noge i odrade pravu stvar. Ne, ti ljudi trebaju druge da se mole za njih, da traže od Boga da udahne život u poslanje koje odrađuju. Jer Bog nam govori da kada se udružimo, kada smo zajedno, onda smo nezaustavljivi, onda smo nepobjedivi. Onda smo Njegovi i On je s nama tu, uz nas. Onda i jedino tad može se dogoditi duhovna obnova i nacionalni preporod neophodan da se urade potrebne stvari. Onda će globaliste obuzeti strah pred jednim malim narodom. Kada vide tu iskru vjere u našim očima, ali i tutanj naših riječi kao i snagu naših mišića. Tada će shvatiti da imamo snagu, da smo očvrsnuli i uspravili se, da se više ne bojimo njih i njihovih laži, opsjena, prevara. Sve te sile koja se želi prikazati bogolikom, ali nije. Nije ni blizu, nije ništa. Obična iluzija koju smo razobličili i više nam ne predstavlja ništa.

Mi ćemo tada, u tom trenutku oslobođenja od robovanja strahovima pred pozemljarima i njihovim idolima, postati odlučni uništiti njih sve skupa koji su se okomili na cijeli svijet da ga osvoje i tu smo im se našli na putu njihovog uzdignuća prema nebesima. Nećemo više biti plašljivi kolebljivci, slugani i molitelji, nego ljudi, muškarci i žene, stisnutih zubi i napetih mišića, ali bez bijesa i mržnje prema njima upravo zato jer smo ih prozrijeli i znamo svu njihovu bijedu i slabost. Jednako kako sada poznajemo svu svoju veličinu i jakost. Jakost pronađenu u Stvoritelju koji je obećao čuvati svoje ljude, koji je obećao spasiti narode koji mu se utječu i jednostavnim činom vjere u obećanje mi smo preko noći sačuvani. Opstajemo. Živimo. Ne mogu nas uništiti.

Posvećeni smo cilju ratne pobjede u potpunosti. Posvećeni smo uništenju Novog svjetskog poretka koji nam dolazi da nas porobi, da nas odvede u babilonsko ropstvo jednako kako su naši genetski praočevi srušili ondašnji silni i neosvojivi Babilon da bi poslužili kao alat Providnosti u povratku Židova u svoju zemlju. Ništa nam ne može odvući pažnju od tog cilja, od te misije; nikakvi trikovi, nikakve laži, manipulacije – sve je postalo razvidno. Zna se što se mora uraditi, kojim putem se mora ići i od toga se ne odstupa dok se poslanje ne izvrši. A poslanje je jednostavno: ne treba nigdje ići, nikoga osvajati ili ubijati. Dovoljno je samo opstati i preživjeti i samim tim opstankom, samim time što smo preživjeli i što smo slobodni, poražen je Veliki Babilon, taj Novi svjetski poredak, taj ''proces globalizma'', kako se umiljato predstavlja.

I to je tako veličanstvena stvar, da smo ovakvi kakvi jesmo, sa svim svojim manama i nedostacima, još uvijek sposobni izvesti takve stvari. I znaju to oni jako dobro i plaše se tog trenutka preokreta i svim silama žele to spriječiti, ali neće im uspjeti jer samo je jedna volja ona koja se ispunjava, a to nije njihova ni njihovog boga. Tom ocu laži kojem su se poklonili ne smije se vjerovati makar i sve do sada govorio istinu i ispunjavao obećanja – na kraju svega dolazi velika laž koja je ujedno i njihova propast. Mi smo opasni jer imamo istinu i nosimo tu istinu u našim srcima i dušama i neprijatelj to zna.

Zato ne treba biti u strahu. Mora se shvatiti da velika iskušenja i silne nevolje dolaze svima skupa i samo će se povećavati na svim razinama. Nanotehnologija, genetički inženjering, nuklearno oružje, napredne tehnologije, robotika. Sve skupa uključeno u ratove, u nadgledanje i kontrolu svih aspekata života, u bezgotovinsko društvo izvedeno iz globalne krize i sveopćeg financijskog kolapsa. Sve je to već ovdje, a samo će se i dalje pojačavati i sve više ubrzavati. Kao što možemo svjedočiti posljednjih godina kako se nered povećava i stalo ubrzava.
Ali upravo to, sve te velike nevolje, to je pravi test nas samih. Test da se vidi od čega smo sastavljeni, da se vidi kakvi smo uistinu. To je veliki test našoj generaciji da pokaže da li je dostojna ovog trenutka. Naša generacija, svih nas koji smo živi i zdravi i sposobni za borbu, stavljena je pred izazov kakav nikada ni jedna generacija nije imala u povijesti čovječanstva. Nikada nije bilo ovako nečega što sada imamo. Naši preci nisu mogli ni zamisliti ovo što se nama sada događa i sa čime se suočavamo. Vidimo da se otkrivaju stvari koje su bile navješćivane tisućljećima. Živimo u legendarnom vremenu, epskom vremenu, vremenu epskih proporcija, epskih bitaka i junaka, te ovisno o onome što ćemo uraditi određujemo budućnost ne samo nas kao naroda, nego i budućnost ljudske vrste u cijelini. Koja je to fantastična stvar. Ovo je prilika koja se ne smije propustiti. Ovo je prilika koje je neopisiva riječima.

Kao što sam na početku rekao, sretan sam i zahvalan što živim u ovo vrijeme na ovom mjestu. Zahvalan što sam dobio priliku biti djelom dosad najvećeg boja u povijesti ljudske vrste i što sam stavljen na tako veliko iskušenje jer time se od svih nas traže i velika djela, a velika djela slijede i velike nagrade. Nikada Bog ne daje križ koji mi ne bi mogli primiti. Samo ako to želimo i ako vjerujemo da možemo. Zahvalan sam i zato što sam na pravoj strani. Na strani poniženih i malenih. Na strani Hrvata i Domovine.

Kada pogledam sa čime se sve suočavamo prolaze me trnci: kontrola uma, genetske manipulacije, trovanje vode i hrane, trovanje zraka, toksična cjepiva za djecu, itd, itd. Činjenica je da se može lako vidjeti kako je društvo otrovano i umrtvljeno tim sredstvima kontrole i upravljanja ljudima. Oni od nas koji se koliko-toliko probijamo kroz sve te zamke laži i otrova uspijevamo samo zahvaljujući duhovnoj razini borbe. Nije moguće ne vidjeti duhovnu dimenziju svega skupa i duhovnu zaštitu koja se daje. I nikakvo oružje osmišljeno protiv nas, oružje napravljeno da nas uništi, neće uspjeti ako je to volja Božja. Ali, također je volja Božja da mnogi od nas nastradaju u ovoj bitci. Nema prave bitke bez žrtava, a pogotovo ova neće biti takvom. To mora biti jasno i bez samozavaravanja po tom pitanju. Kao što mora biti jasno da se ne treba plašiti onih koji mogu ubiti tijelo, nego onoga tko može ubiti dušu.
Svi imamo jedan život za živjeti i jedan život u ovom univerzumu da nešto s njime napravimo. Dovoljno je pogledati svu grandioznost i ljepotu svijeta u koji smo stavljeni i da ne dozvolimo da nam taj naš život koji imamo ostane neiskorišten. Ne mogu dozvoliti da se moj život ne pokaže vrijednim. Ne možemo dozvoliti da se naš narod hrvatski ne pokaže vrijednim ovog malenog djelića zemlje kojeg imamo.

Ne možemo dozvoliti da propadne ova jedna prilika da budemo prava ljudska bića, da volimo Boga i da volimo dobrotu. I znam da većina ne želi da se ta prilika propusti i da većina ne želi biti dijelom globalnog sustava zla.