petak, 27.03.2009.

Zašto volimo Hrvatsku ?

Evo jednog divnog teksta, kome nisam mogao odoliti, a da ga ne podijelim sa vama, dragi moji virtuelni prijatelji. On je tako lijep u svojoj jednostavnosti i jasnoći izričaja, blizak mojim promišljanjima, a vjerujem i vašim. Autor je poprilično poznata javna osoba čiji stavovi zaslužuju mjesto na ovom blogu. Pa evo izvolite i uživajte u čitanju, kao što sam i ja uživao.

Zašto volimo Hrvatsku?

Nemojte pričati o tuđem nepoštenju! Mislite o svom -poštenju

Zašto volimo Hrvatsku? To nije političko pitanje, ni nacionalno, ni osobno, nego pitanje svih pitanja: ono će nam dobrim dijelom dati odgovor na ovozemaljski smisao našega života. Hrvatsku, držim, volimo racionalno i iracionalno. Racionalno znači razumski, tako da možemo objasniti zašto je tome tako. Iracionalno je ne-razumski, nešto što naprošto osjećamo i teško nam je objasniti razlozima, korisnošću ili računski.

Ljubav kao sloboda
Hrvati su 888 godina (od 1102. do 1990.) strastveno željeli samostalnost i nebrojeni su naraštaji dali svoje najbolje sinove u borbi za slobodu. Zašto ljudi toliko žele samostalnost, zašto zele slobodu? Budući da je hrvatska čežnja za slobodom starija od naših odnosa sa Srbima, jasno je da Hrvatstvo nije anti-Srpstvo (ni anti-Talijanstvo, ni anti-Mađaronstvo). Naša (i svačija druga) čežnja za slobodom proistječe iz čovjekova prirodnog osjećaja da će mu biti najbolje kad bude sam sebi gospodar. Tako i jest, premda naizgled ima i dobrih gospodara, te premda se ponekad život u ropstvu čini jednostavnijim od života u slobodi. Kad je čovjek svoj gospodar onda on vjeruje da najbolje živi. U tom se vjerovanju nalaze ponos i odgovornost, dva vrlo važna osjećaja: ponos štoga što samo ponosan čovjek može biti svoj gospodar, a odgovornost štoga što gospodarenje znači odgovornost. No, to su teme o kojima treba zasebno govoriti.

Razumsko Hrvatstvo
Imajući svoju državu, čovjek bolje živi. Plodovi njegova rada pripadaju mu potpuno, i kroz ono što sam stvori, oplemeni i uštedi, i kroz porez koji mu se vraća kao javna usluga upravo njemu. Nitko ga ne iskorištava, a čak ako ga tko njegov i iskorištava, to mu se barem dijelom vraća kroz javne usluge.
Zapravo samo u svojoj zemlji ima smisla kupiti zemlju, za njivu, vrt, ili grob, vrijedi sagraditi kuću i može se umrijeti okružen svima onima do kojih nam je stalo.

U vlastitoj državi, svi ljudi govore istim jezikom i na tom su jeziku sve knjige, natpisi, zakoni i sredstva javnog priopćavanja, a njime govore i susjedi, policajci, svećenici i političari. No, to nije sve, nego tek početak: imanje države omogućava pojedincu da združenim naporom sa svojim zemljacima postigne više nego što bi sam mogao. Zajedno se grade škole i stadioni, ceste i luke, parkovi i odmorišta. Zajedno se bolje branimo i predstavljamo, biramo i bivamo birani pa tako i posredno i neposredno odlučujemo o svojoj sudbini. Simbolično rečeno, samo u svojoj državi čovjek može postati predsjednik države. Zbog zajedničkih kulturnih, povijesnih i religijskih korijena ljudi imaju slične želje i stremljenja, pa se lakše sporazumiju i dogovore, lakše zajedno rade i trpe, i ljepše se zajednički raduju uspjesima, svojima, tuđim i zajedničkim.

(Neki bi rekli da se sve to može postići i u velikoj zajednici cijeloga čovječanstva, no to nije točno, zbog najmanje dvaju razloga. Prvo, čovječanstvo je toliko veliko i toliko raznoliko da se ne može udružiti kao narod u jednoj državi, a drugo - iako je više puta pokušano, npr. u komunizmu, to na svijetu zasad ne postoji, pa ne treba tražiti od male, slabe i tek oslobođene Hrvatske da pođe tim putom. Oni koji tako govore, najčešće Hrvatskoj rade o glavi. Uostalom, ne vidim kako bi se moglo postati građanin svijeta, a da se prije nije odredio i ispunio nacionalni identitet. Buduci da je to nama Hrvatima nijekano stoljećima, više to ne smijemo dopustiti dok nam je na ramenu glava.)

Osjećajno Hrvatstvo
"Živjeti u tuđini znači kretati se u praznom prostoru visoko iznad zemlje bez zaštitne mreže koju čovjeku osigurava njegova vlastita zemlja, u kojoj ima porodicu, kolege i prijatelje, gdje se lako može sporazumjeti sa svakim na jeziku koji zna iz djetinjstva" kaže veliki češki pisac Milan Kundera ("Nepodnošljiva lakoća postojanja"). Ta je rečenica prije svega osjećajna, premda je izgovorena običnim riječima, a bliska nam je i u svojoj zbiljnosti. Ne može čovjek zivjeti bez korijena, bez ljubavi, bez osjećaja koji se ne mogu i ne moraju objasniti razumskim argumentima. Zašto volimo svoju majku? Ima od nje i ljepših i mlađih i obrazovanijih žena, ali ne pada nam ni na kraj pameti da pođemo tražiti drugu majku. Zašto volimo "Hajduk" ili "Dinamo"? Naša ljubav (na žalost) nije povezana s njihovim dostignućima, niti sa stilom igre, pa zašto onda ne bismo navijali za neki bolji klub, koji igra stvarno bolji nogomet? "Naši su", rekao bi čovjek, no - što to zapravo znači? Ne poznamo osobno ni jednoga igrača, većinom su iz drugih krajeva zemlje (ili iz inozemstva) - po čemu su oni naši da ih toliko volimo?

Naši su po onom ne-razumskom osjećaju pripadanja, radosti prepoznavanja, prvim sjećanjima, mirisima djetinjstva, očevoj ruci koja nas je čuvala na prvoj utakmici... I volimo ih, iako baš nikako razumski ne možemo objasniti zašto ih volimo. Lijepo je voljeti. Lijepo je pripadati. Eto, i zato volimo Hrvatsku. Nismo mi izabrali da budemo Hrvati. Mogli smo se roditi i kao Nijemci, ili kao Nigerijci. Mi za svoje Hrvatstvo nismo ni zaslužni, ni krivi. Ono nam se naprošto dogodilo. I ne možemo ga promijeniti jednako onako kao što ne možemo promijeniti majku ili nogometni klub za koji navijamo.

Još ljubavi za Hrvatsku
Ako se sada doista usredotočimo na našu, današnju, zbiljsku Hrvatsku, vidjet ćemo da ima još mnogo razloga, razumskih i osjećajnih, zbog kojih je volimo, dapače, zbog kojih bismo je trebali još više voljeti. Prvo, ona je lijepa, neizmjeno lijepa, i, oprostite, vjerojatno jedna od najljepših zemalja na svijetu. Drugo, ona se nalazi na dobrom mjestu – u srcu zapadne civilizacije: okružena je starom Grckom, velikim Rimom i svetim njemacim carstvom. Firenza i Beč su na dohvatu nešto bolje šetnje, Prag i Švicarska bliski su susjedi, Sveti je otac preko kanala, a Sveti Stjepan u sjevernom dvorištu. Sjetite se samo Hrvata koji žive u Australiji: njima je prva susjedna zemlja Malezija, a udaljena je 5.000 km. Na ovom mjestu ne moram nabrojiti baš sve hrvatske vrijednosti; možda treba spomenuti obilje pitke vode, vrlo plodnu slavonsku ravnicu, ugodnu klimu, dobru hranu i - lijepe i pametne ljude. Ukratko, čovjek ima mnogo, i vrlo jakih razloga da živi u Hrvatskoj i da je snažno i strastveno voli.

Ljubav i odgovornost
No, ljubav ne može opstati sama od sebe, bez truda, vjere, odricanja i njegovanja. Voljeti Hrvatsku vrlo je potrebno, jer ćemo je tako bolje živjeti i očuvati je za sebe i svoje potomke. No ta je ljubav ujedno i
velika odgovornost, kao što je i svaka druga ljubav - prema Bogu, ženi, djeci, poslu. U ljubavi nije dovoljno samo voljeti. Ljubavi se mora uzvratiti - mora je se njegovati, hraniti i čuvati svime onime što je prispodobivo njezinoj snazi i dostojno njezine važnosti. Ljubav daje težinu jednoj strani vage; da bismo je održali, na drugu stranu moramo staviti odgovarajuću količinu odgovornosti. Ljubav bez dostojne odgovornosti ne može postojati. Bit rasprave o ljubavi jest rasprava o odgovornosti potrebama te ljubavi. Ljubav nosi obveze, a obveze se vraćaju kao korist i ljepota življenja. Proistječe da u Hrvatskoj nesretno žive oni koji je nedovoljno vole i oni koji je vole ali je nisu dostojni.

Ljubav i djela
Što treba i što se može učiniti u ime ljubavi za Hrvatsku? Može se i mora se učiniti mnogo, a to bi trebao odrediti svatko za sebe, prema svojim sposobnostima i svojem viđenju ljubavi za Hrvatsku. Ja ću ovdje sebi uzeti slobodu i nabrojit ću četiri bitne stvari, koje može napraviti svatko, bez truda i troška, bez učenja i mučenja, naprosto tako da uvijek misli koliko voli Hrvatsku.

1. Lijepa naša
Što češće pjevajmo našu himnu. I pritom držimo desnu ruku na srcu. Neprijatelji Hrvatske proglasili su da je to znak HDZ-a, ali nije. Ta je gesta previše važna da bi je svojatao itko osim hrvatskog naroda. Dok pjevate "Lijepu nasu" držite ruku na srcu. To rade svi uljuđeni narodi pa radimo i mi.

2. Hrvatski jezik
Hrvatski je jezik potiskivan, iznakazivan i progonjen srpskim imperijalizmom 150 godina. Kroz to se vrijeme pokvario i promijenio toliko da se više ne može vratiti točno na svoje prave korijene. No, može se bitno popraviti, sustavnim, stručnim i domoljubnim naporom. Za manje stručne, reći ću ovo: služite se 6. izdanjem Hrvatskog pravopisa autora Babic-Finka-Mogus (izdala "Skolska knjiga", Zagreb). Ustrajte da u školi Vašu djecu uče po tom pravopisu. Najbolji hrvatski jezikoslovci su profesori Stjepan Babić i Dalibor Brozović.

3. Ekologija
Svim silama, u svakoj prilici i u svakom času, čuvajte čistoću svoje Hrvatske. Tu nema kompromisa: kad god je prljate a da Vas nitko nije vidio - prljaju je i drugi kao i Vi, i bit će prljava i bit će osiromašena. Od bacanja opušaka, preko razvrstavanja smeća do stroge discipline u odlaganju krupnoga i kemijskog otpada - počnite od sebe (!) i strastveno se bavite održavanjem čistoće Lijepe naše. Učite djecu, opominjite odrasle, raspitujte se kod stručnih i nestručnih! U strasnoj navali onečišćenja, sve većem broju stvari koje su otpad i sve većem broju stanovnika (turisti!), samo mi možemo spasiti Hrvatsku da ostane čista i zdrava.

4. Poštenje
Kratko rečeno, poštenje je sve ono što nas uči sveta mater crkva i, kad se malo bolje zamislimo, svatko od nas zna što je pošteno a što nepošteno. Nemojte pričati o tuđem nepoštenju! Mislite o svom - poštenju. Od suzdržavanja od psovke, preko držanja riječi, do plaćanja poreza. Nema govora o varanju, sitnim kradama, zatajivanju, kašnjenju, neiskrenosti, laganju! Hrvatska - to smo mi! O količini laži, krađe i prjevare u Hrvatskoj - odlučujemo mi. Počnimo od sebe. Drugi će nas slijediti. Uostalom, uvijek je moćniji, uspješnji i bogatiji onaj koji je pošten, nego onaj koji je nepošten. Ako to ne vjerujete - pogledajte svijet oko sebe, ali dobro, pažljivo, u ukupnosti čovjekova življenja. I vidjet ćete da se raj, pakao i čistilište raspoznaju već na Zemlji.

Matko Marušić, MD, PhD
Editor-In-Chief, Croatian Medical Journal
mmarusic@mef.hr

p.s.
Zna li netko, što je sa našim Markom i njegovim blogom Glasnik Kristov ! ?

- 10:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 11.03.2009.

Tko nas vodi, ili što je nama bitno ?

Jako važna vijest nedavno dominirala završetkom centralnog dnevnika HTV-a, to je ono vrijeme koje pripada kulturi. Riječ je nastupu glazbene grupe 'Depeche mode', jer svi vi koji ste 'in' i držite do sebe to nikako nebiste trebali propustiti.
Isto je sada, ovih dana, samo je u pitanju grupa 'U2'. Možda je moja objektivnost ovdje upitna u smislu glazbenog ukusa, ali jeli ovo baš udarna tema za najveći dio populacije na koji se poziva HTV kao javna ustanova. Neke teme poput ove koju obrađuju iduća dva teksta, vrli trudbenici sa naše televizije nisu se potrudili obraditi.


Ovo je tekst sa : Don Blog
HPV - HOROR PAPILOVA VARALICA

Zna li se što je kampanja: "Da li znaš što je HPV ?" ? !

Uopće nije potpuno sigurno ni da HPV doista uzrokuje navedenu zloćudnu bolest, niti da postojeća cjepiva to sprječavaju! A poseban je problem, na što rijetki upozoravaju, što poslije cijepljenja redovito slijedi nagli porast adolescentskih trudnoća - prema iskustvu iz Velike Britanije - jer su djevojčice shvatile da su injekcijom HPV-a dobile dozvolu za seks!

Prije dva tjedna u jednom je tjedniku pompozno najavljena kampanja masovnog cijepljenja djevojčica sedmog (brojkom: 7.), ponavljam - SEDMOG razreda OSNOVNIH škola u Zagrebu (a to je "samo" četvrtina Hrvatske!) protiv tzv. humanog papiloma virusa (HPV), koji uzrokuje RAK vrata maternice! Kampanja je ovako "vrištala" s naslovnice: Virus HPV: Vodič za roditelje. Cjepivo protiv raka ili dozvola za seks. Dodano je ipak da je cijepljenje izazvalo oduševljenje, ali i zabrinutost stručnjaka!

Naglašeno je isticano da je cijepljenje BESPLATNO. Jer "cijena zdravlja" inače stoji 980 kuna puta tri runde. U toj reportaži donesene su izjave nekoliko majki (kao snažan "reklamni argument" za kampanju!), koje su fotografirane sa svojim "sedmašicama" i koje se silno zalažu za cijepljenje.

Jedne dnevne novine ovih dana pišu da se diljem Hrvatske posljednjih mjeseci provodi cijepljenje protiv HPV. Grad Zagreb je za to iz proračuna osigurao četiri milijuna kuna i upravo je raspisan natječaj za kupnju cjepiva. Ipak, to je izazvalo dosta bure u medicinskoj javnosti, jer jedni pitaju zašto se Grad odlučio za projekt jer cijepljenje protiv HPV-a nije u obveznom programu cijepljenja, a drugi se pitaju je li naručitelj natječaja pogodovao jednom od dvaju proizvođača cjepiva, i to onome koji prodaje skuplje cjepivo.

Prije nekoliko dana objavljeno je da su dvije djevojčice u španjolskoj pokrajini Valenciji završile u bolnici, jer su se osjećale loše nekoliko sati nakon cijepljenja jednim tipom vakcine. Nakon toga španjolsko Ministarstvo zdravstva naredilo je da se povuku sve doze cjepiva iz iste pošiljke. Kod nas se, navodno, ta serija cjepiva ne nalazi na tržištu. Itd... i tako bliže...

Međutim, sve to zajedno nije nimalo pokrenulo našu tromu javnost niti ima javnih znakova da su se roditelji zabrinuli. Dobro je ako su samo prezirno odmahnuli rukom prema HPV-u, ali to nije dovoljno. Čini se da stručnjaci u Splitu i Dubrovniku reagiraju s oprezom i upozoravaju na negativne strane kampanje. Jer, premda se sada kampanju naziva "pilot projektom", tko nam jamči da cijepljenje jednoga dana neće biti obvezatno za sve, pa i u školskom programu!?

Prvi problem je međutim u tome što uopće nije potpuno sigurno ni da HPV doista uzrokuje navedenu zloćudnu bolest, niti da postojeća cjepiva to sprječavaju! A poseban je problem, na što rijetki upozoravaju, što poslije cijepljenja redovito slijedi nagli porast adolescentskih trudnoća - prema iskustvu iz Velike Britanije - jer su djevojčice shvatile da su injekcijom HPV-a dobile dozvolu za seks!

Hvala Bogu da se oglasio naš ministar zdravstva dr. Darko Milinović, rekavši da ipak pozorno prati razvoj situacije s HPV-kampanjom u Hrvatskoj posljednjih pet-šest mjeseci. Značajno je da ministar ističe kako "ne bi trebalo masovno cijepiti djevojčice bez nacionalnog konsenzusa. U ovom slučaju još je niz otvorenih pitanja, a i Svjetska zdravstvena organizacija ima neke sumnje. Mislim da Hrvatska ne bi trebala eksperimentirati s ovim", kaže dr. Milinović i dodaje da se na tome problemu treba raditi sustavnije.

Zanimljivo, tek sada se doznalo da su prošle godine u tome "pilot projektu" najprije cijepljena DJECA hrvatskih BRANITELJA i djeca iz socijalno UGROŽENIH obitelji. Očito, netko je vrlo pakosno planirao tu "sustavnost", odredivši točno određenu populaciju za eksperiment, smatrajući da su upravo djeca hrvatskih branitelja najprikladnija za ulogu "pokusnih kunića".

Da je doista riječ o pravom pravcatom eksperimentu (kakav se ne vrši samo u Hrvatskoj, nego i u drugim "drugorazrednim skupinama" u svijetu!), doznao sam koncem siječnja od jednog zagrebačkog intelektualca svjetskog ugleda. On je, štoviše, uvjeren da je "netko naš" dobio novce od "nekoga izvana" kako bi se eksperiment u Hrvatskoj proveo "na širokoj platformi"...

Eto dakle dodatnog posla i za Ministarstvo zdravstva (pa i školstva!), ali i za istražne organe ("da svatko radi svoj posao" i "da profunkcioniraju institucije sistema"). No eto i utemeljena razloga za zabrinutost razboritih roditelja. Jer vrlo je sumnjivo što HPV-kampanjom uopće nije obuhvaćena najrizičnija skupina starijih tinejđerki, nego djevojčice od 13-14 godina! Sve to ozbiljno potiče na razmišljanje i široku javnu raspravu, budući da najnoviji HPV-slučaj neodoljivo "miriše" na brutalnu "papilova-kampanju" i širenje razvratne ideologije globalnog porno-lobija!


Vijest objavljena u medijima ovih dana / 10.03.2009.

U Velikoj Britaniji zavladala je velika zabrinutost nakon što je kod 1.300 djevojčica cijepljenih protiv raka vrata maternice primijećen niz negativnih nuspojava
Liječnici su potvrdili da su djevojčice u dobi od 12 i 13 godina koje su cijepljene protiv HPV-a patile od paralize, vrtoglavice, slabosti u mišićima, mučnine, visoke temperature i obamrlosti. Cjepivo su dobile u sklopu vladina programa kojim se nastoji spriječiti pojava raka vrata maternice kod žena što bi, prema nekim procjenama, trebalo spasiti 700 života godišnje, piše britanski Daily Mail.

Zbog brojnih nuspojava zatraženo je da se kampanja cijepljenja prekine, no zdravstveni stručnjaci iz britanske vlade inzistiraju na tome da je Cervarix potpuno sigurno cjepivo i da je broj od 1.340 prijavljenih slučajeva kod kojih su primijećene nuspojave očekivan s obzirom na to da je prošle godine to cjepivo primilo 700.000 djevojčica.

Također naglašavaju da je većina navedenih reakcija rezultirala samim činom cijepljenja, da nema veze sa samim cjepivom i da nema dokaza da je cjepivo uzrokovalo takvo ozbiljno stanje kao što je paraliza.

'Molim sve majke da se pobrinu za to da njihove djevojčice prime ovo cjepivo jer vjerujemo da je njegova dobrobit daleko veća od rizika. Jednostavno rečeno, ovo cjepivo može spasiti živote njihovih kćeri', upozorava Robert Music, direktor zaklade za pomoć oboljelima od raka vrata maternice.

Da bi cjepivo protiv HPV-a bilo učinkovito, mora se dati djevojčicama prije nego što stupe u seksualne odnose. U Velikoj Britaniji daje se djevojčicama u dobi od 12 i 13 godina, a roditelji imaju pravo odlučiti žele li da njihovo dijete bude cijepljeno. Cjepivo je osim toga ponuđeno i djevojkama od 17 i 18 godina, no njima nažalost nije garancija da neće oboljeti od te zloćudne bolesti. Cilj britanske vlade je da do 2011. godine sve djevojke ispod 18 godina budu cijepljene.


Sve najbolje stiže vam iz Londona kojim kruže autobusi 'Budite bez brige, Bog je mrtav' ili tako nekako, smisao je isti.

Prijatelji moji pozdrav !

- 14:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se