utorak, 13.05.2008.

Odgovor jednoj Ledi

Čemu žurba, nama je raditi ono što nam je dano da radimo i to najbolje što umijemo, vrijeme nam ne smije biti imperativ, jer sve što radiš, radiš u ime 'dobra', a to je za vječnost, i to 'dobro' ostavlja svoj trag. Ne zamarajmo se trenutnim praktičnim stvarima, netko će se jednom pojaviti tko će posložiti kockice, i to u trenutku kada za to bude najbolje vrijeme. O vlastitoj važnosti i slavi nemojmo razbijati glavu, budimo tihi crvi koji pripremaju zemlju i ta zemlja će jednom dati obilan plod. A koliko je važna naša rabota, navodim jedan citat iz propovijedi biskupa, Ratka Perića sa proslave Sudamije 2008 u Splitu.


[…I kako su se brojni novokrštenici bili zagrijali za kršćanstvo, tako su se sada neki stali hladiti i vraćati na poganske običaje i zablude. Sve po načelu one čudne prirodne pojave: Kad se žaba ubaci u vrelu vodu, ona, oparena, odmah iskoči da se spasi. Ali kad se stavi u mlaku vodu pa se voda stupnjevito zagrijava, prije će se žaba posve skuhati negoli iz lonca iskočiti, jer ne osjeća granicu. Slično tomu: kad progon bukne, vjernici se bude. A kad se u kotlu ovoga svijeta ugrijavaju i grijehu prilagođavaju, izgore a da ni ne primijete. Odreknu se identiteta u diktaturi relativizma. Tako se i za cara Dioklecijana događalo kršćanima. Potrajalo tako oko 18 godina. Da je ostalo još 18, brojni bi se ugrijali i rastočili. No pod Dioklecijanovom upravom razbuktao se progon dotada neviđenih razmjera…]
- 11:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.