18.04.2016., ponedjeljak

MONETARNI SUSTAV-GLOBALIZACIJA NA RASKRIŽJU

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća zbog zastoja ali i ograničenja u razvoju svijetskog gospodarstva što se vezivalo uz strogu kontrolu platnobilančnih kriterija(saldo) i s tim povezanih asimetrija svijetskog gospodarskog sustava, prihvaćena je liberalna teza o slobodnom, neogranićenom kretanju kapitala.Radilo se o teorijskoj tezi prema kojoj je slobodni kapital uvjet slobodnog tržišta budući da njegov mehanizam omogućuje realokaciju gospodarske aktivnosti na najbrži i na najdjelotvorniji naćin. Naime kapital najučinkovitije pronalazi nisku troškovnu strukturu, poglavito onu vezanu uz nisku cijenu radne snage, niske državne i resursne troškove, te tržišne prednosti. Toj odluci pridonijela je i dodatno, snažna ekspanzija dolara kao vodeće svijetske valute u uvjetima raskida dolarske povezanosti sa sustavom zlatnog pokrića(1971).Naime dogodio se tada duboki i neočekivani paradoks: umjesto da fluktuirajući dolar u nastalim uvjetima prepusti dio svijetskog novčanog tržišta ostalim valutama što se očekivalo, njegov utjecaj na globalno tržištenovca i kapitala dodatno je proširen.Samim tim svijetski je monetarni sustav postao sudbinski determiniran dolarskom komponentom u dugom vremenskom razdoblju.Valja podsjetiti kako su stvarajući svojom gospodarskom ekspanzijom nako Drugog svijetskog rata visoke pričuve u monetarnom sustavu SAD su monopolizirale svijetsko tržište novca i kapitala sve do sedamdesetih godina.Međutim u tim je godinama ekspanzivni tijek dolarskog novca nadvisio svoju zlatnu podlogu koja je onda napuštena a dolar je počeo fluktuirati prilagođavajući se platnobilančnom pravilu i svim posljedicama koje iz njega proizlaze. Godina 2008. ubrzo je to pokazala.Prosuđivalo se već u razdoblju gospodarskog booma devedesetih i na početku dvijetisućite godine, kako je svijetsko gospodarstvo pregrijano, posebice u brzorastućim zemljama uglavnom zemljama BRIKS-a, također vjerovalo se kako će kriza nastupiti u tim zemljama, međutim ona se dogodila u SAD-dakle najrazvijenijoj zemlji svijeta i to u formi monetarne krize. Razlog je tome bio upravo dolar.Naime za razliku od japanskog slučaja gdje je neoptimalna potrošnja izazvala decenijsku krizu višak američke štednje,ali i autonomna dolarska kreacija izvezeni su preko dolara u sva područja svijeta pa je njegova kriza započeta na domicilnom tlu ubrzo disperzirana diljem globusa.Prezistencija kriznog udara u samom SAD-u rezultirala je ekspanzivnom politikom dolara, što je rješilo američku krizu barem kratkoročno,međutim taj je potez otkrio snagu dolara koji je predodredio ponašanje kapitala u globalnom kontekstu.Pokazalo se kako unilateralne mjere ne mogu donijeti opće rezultate, odnosno kako je svijetski monetarni sustav postao autonomna komponenta gospodarskog sustava.U zadnjih nekoliko godina rastu distorzije koje izaziva upravo dolar kao eksponencija tog sustava.O čemu se ovdje radi? U uvjetima kada su SAD-e , ali i globalna ekonomija općenito,pod utjecajem cikličkih udara nužna je visoka integracvija monetarnog i fiskalnog sustava, što znaći kako su nacionalni sustavi prinuđeni na stalnu prilagodbu tećajnih vrijednosti, što se doima kao valutni rat.Kada dakle dolazi do deficita tekuće platne bilance provodi se deprecijacija, obrnuto aprecijacija.U slučaju dolara kao vodeće svijetske valute to znaći snažne promjene njegovih intervalutarnih vrijednosti ali i kapitalnih tijekova-kada dolar deprecira kapital bježi u ostale valute, kada aprecira ostvaruje se priljev kapitala u dolarsku valutu.Također kada SAD provodi ekspanzivnu monetarnu politiku(niska cijena kapitala) kapital odlazi u brzorastuće zemlje, da bi kada se ta politika okrene kovencionalnim metodama(povećana cijena kapitala) porastao kapitalni odljev.Asimetrija o kojoj je riječ posljedica je dubokih disproporcija koje su nastale u svijetskom gospodarstvu što nalaže konceptualna rješenja koja još nisu na vidiku(novi Bretton Woods). Pojava koja dodatno opterećuje svijetski monetarni sustav jest stalni rast unutarnjih dugova koji se događa u svim zemljama neovisno o stupnju razvijenosti i stanju konjukture.Taj fenomen neoliberali pripisuju upravo ekspanzivnoj monetarnoj politici koja svojim intervencijama ne dozvoljava proces prirodnog uravnoteženja ponude i potražnje, suprotno pobornici monetarnog intervencionizma pak dokazuju kako monetarna intervencija ublažava asimetrije nastale uslijed upravo regulatorne intervencije u sustav potrošnje.
U razdoblju od sljedećih petnaestak godina polazeći od makroekonomskih i demografskih kriterija moguće je očekivati nastavak dominacije dolara kao vladajuće svijetske valute,međutim nakon toga predvidivo do 2050. biti će uspostavljen bipolarni monetarni sustav temeljen na dolaru i jenu.Euro će u tom kontekstu imati sekundarnu ulogu poglavito zbog očekivanog dugoročnog sekularnog gospodarskog rasta u Europskoj Uniji
U Zagrebu, 18. 4.2016. B.Lokin



Oznake: plaža


- 09:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #