31.12.2015., četvrtak

između inflacije i deflacije


DEFLACIJA: POSLJEDICA KRIZE RASTA

I dok u Hrvatskoj zasićenoj političkim kontroverzama traju prijepori oko izbora vlasti ekonomska orjentacija političkih elita jedinstvena je i glasi :zemlji su potrebne strukturne reforme u pravilu sektorske naravi s tim što bi fikalni i monetarni sustav trebali biti izvedeni iz isto takvih sektorskih politika. Riječju, sve postaje lako kada se dogovore te politike koje slijede neoliberalni koncept redukcije troškova, odnosno interne devalvacije kao formule stjecanja unutarnje konsolidacije i međunarodne konkurentnosti.Nije zgorega primjetiti kako osim Njemačke ta strategijska orjentacija Europsku Uniju drži u stalnoj podkapacitiranosti, odnosno kako SAD, V. Britanija, Japan i mnoge druge zemlje koje su je odbacile već odavna postižu respektabilan gospodarski rast.
U Hrvatskoj gospodarska kriza potvrđuje duboku ukorjenjenost- rast je dugoročno negativan ili u najboljem slučaju stagnantan (osim kratke aktualne recentne epizode), pad potrošnje izostankom rasta, ali zbog jačanja fiskalnog pritiska alarmantan je, nezaposlenost je iscrpljujuća ne samo ekonomski već i demografski cjenjeno; investicije su rudimentarne, unutarnji i vanjski dugovi ulaze u eksplozivnu fazu, što zajedno rezultira padom korištenja kapaciteta, u industriji od 75%iz predkriznog razdoblja na 45% danas. Skupini negativnih i upozoravajućih makroekonomskih pokazatelja u zadnje se dvije godine pridružuje trend pada nacionalnog indeksa cijena(deflacija) što prema mnogim teorijskim i empirijski prosudbama upozorava na dugoročne posljedice krize koje negdje mogu trajati i preko desetak godina(Velika ekonomska kriza 30-ih, V. Britanija dvadesetih godina, Japan aktualno i dr.). Valja podsjetiti kako deflacija zajedno s inflacijom i dezinflacijom predstavlja fenomenološki nominalnu promjen nacionalnog gospodarskog indeksa i razumljivo samim tim reflektira deformacije cjelovitog gospodarskog korpusa.Inflacija naime predstavlja pojavu napuhavanja realnog indeksa, deflacija ispuhavanja, a dezinflacija prelazni tijek u jednom ili drugom pravcu te jedinstvene pojave, s tim što je upravo dezinflacija predstavlja teorijski poželjno stanje ravnoteže cijena.Hrvatska je već duboko zagazila u stanje deflacije, istodobno i idejno i funkcionalno(u operativi sustava) inflacija se još uvijek predstavlja najvećom opasnošću glede stabilnosti sustava.Generatori deflacije duboki su i moglo bi se ustvrditi korjeniti: pad standarda rezultirao je padom potrošnje stanovništva dominantnom kategorijom BDP-a; pad te potrošnje uzrokovao je kontrakciju investicija i nastavno otpuštanje radne snage, ali i pad nadnica;u sferi je financija zbog pada prihoda s jedne strane i rezistencije dugova(nominalno iste vrijednosti)došlo do gubitka u sustavu na svim sektorima(Fišerov učinak), s dodatnim udarom na investicije i zaposlenost.I konačno, dezinflacija stvaranjem viškova kapitala obara cijenu kapitala,što u konačnici blokira monetarnu politiku koja objektivno emisijom novca može pokrenuti dezinflaciju.U Hrvatskoj su svi generatori deflacije u potpunosti profilirani s tim što monetarni manevar središnje banke nije moguć zbog visokog stupnja imobilnosti kapitala(8-9mlr kuna).
Kako izaći iz deflacijskog grotla?Najprije je držim potrebno ostvariti demokratsko načelo idejne i funkcionalne otvorenosti sustava što kao metodu djelovanja zorno mogu pokazati promjene na političkoj i društvenoj sceni koje su upravo danas u takmičenju za vlast otvorene.Držim osobno kako je teza o strukturnoj krizi koja se već sedam godina brutalno nameće demantirana u svim svojim obilježjima. Treba sukladno tome ustvrditi kako se Hrvatska ne nalazi u strukturnoj krizi već u krizi rasta, što razumljivo traži potpuno drugačiji pristup ekonomskoj politici u odnosu na danas vladajući(uostalom pozitivni pomak trenda rasta ostvaren je zahvaljujući tek manjom rehabilitacijom potrošnje na socijalnom planu). Teorijski radi se o poznatom konceptu ekonomije potražnje koja počiva na logici ciklusa i rehabilitaciji potrošnje na svim razinama.Zaokret o kojemu je riječ valja upozoriti ima golema ograničenja ponajprije na području reguliranja inozemnih i tuzemnih dugova Naime upravo zbog dugovnih opterećenja ekonomska je politika okrenuta jačanju porezne presije, što naravno limitira svaki potez okrenut rehabilitaciji potrošnje Stoga je proces smanjenja opterećenja potrošnje u prvom koraku jedino moguć postupkom reprogramiranja i otpisa dugova koliko tuzemnih toliko i inozemnih.Držim kako visoka unutarnja i vanjska likvidnost to omogućuju bez većih sustavnih rizika.Širi prikaz koncepta dužničke relaksacije iznio sam na savjetovanju ekonomista u Opatiji 11.11. 2015 godine.

U Zagrebu, 01.11.2015. B.LOKIN

- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se