03.04.2015., petak

MONETARNA SFERA

Monetarna sfera,njen sadržaj, mehanizmi, međuzavisnost i domet njenog utjecaja na realnu sferu, predmet su brojnih povijesnih kontroverzi u koje bez složenih analiza nije moguće ulaziti. Podsjetiti ću tek kako su ulogu novca potencirale one ideje i teorije koje su pristup temeljile na ekonomiji potražnje, dok su suprotno stajalište zauzimali oni idejni pravci koji su pristup temeljili na ekonomiji ponude zagovarajući neutralnu ulogu novca u ekonomskom procesu. Razdoblje proteklih tridesetak godina pripada drugima(monetarizam, neoliberalizam) negdje do 2008 godine(financijska kriza), nakon toga aktivna se uloga novca počinje opet isticati i u teoriji i u praksi.

Monetarna sfera u Hrvatskoj se već od 1994 godine, kada je uvedena nacionalna valuta kuna, razvija na konceptu ponude kao gotovo posvuda u svijetu, što je odredilo njen domet(utjecaj) na ekonomske procese, njen sadržaj, ciljeve i mehanizme. Središnja banka(HNB) zakonom je utvrđena kao potpuno neovisne institucije čiji jedinstveni cilj je bio održavanje stabilnog valutnog tećaja a preko njega uravnoteženog agregata cijena, Naime liberalna škola(tzv.čikaška) polazila je prema vodećem ideologu Friedmanu od stajališta kako je inflacija( prema njima najveća napast sustava) monetarni fenomen, odnosno kako je tzv. Filipsova krivulja koja je zaposlenost vezala uz inflaciju i bila do tada vladajuća teza glede uzroka inflacije, lažna teza, budući da se u dugom vremenskom razdoblju ponuda radne snage formira na temelju demografskog a ne financijskog ciklusa. Navedeno je važno istaknuti zbog toga što sve do danas u analizi i kritici HNB-a nije bila naglašena njena teorijska komponenta, već isključivo operativni model njenog funkcioniranja.Također u analizama financijskog sustava u cjelosti nije uzeta u obzir činjenica što je u vrijednosni sustav zemlje bila, i još je ugrađena, tako zvana devizna klauzula koja je utjecaj Greshamovog zakona(slaba valuta u prometu istiskuje jaku dok se ova tezaurira) snažno potencirala.Potpuno je razumljivo kako je pitanje devizne klauzule bilo prejudicirano odnosno preneseno iz starog sustava(stara devizna štednja), također kako je ono zbog jednosmjernih deviznih transfera(doznake iz inozemstva) predstavljalo objektivan i materijalni i sustavni problem, međutim unatoč svemu ono je trebalo biti razriješeno,odnosno devizna je klauzula trebala biti ukinuta. Mogućnosti za takvo rješenje su postojale u trenutku uvođenja kune, ali i kasnije, upravo i zbog toga jer je tećaj nacionalne valute potvrdio visoku stabilnost. Činjenica je kako stratezima monetarne opcije kod nas devizna klauzula nije smetala jer je potencirala ovisnost o stranim valutama, odnosno smanjila je utjecaj domaće valute na potražnju i ponudu novca, a time i na njegovu cijenu . S obzirom na navedene okolnosti uloga HNB-a bila je u odnosu na novčana gibanja neutralna- alokacija novca bila je voluntaristička a utjecaj HNB odnosila se isključivo na vrijednosni sustav, te vanjsku i unutarnju likvidnost.Cijena kapitala bila je determinirana globalnim tržištem, odnosno prosudbom rejting institucija. Alokacija kapitala bila je prepuštena bankama i slobodnom tržištu što je pogodovalo uvozu i potrošnji ali i špekulantskim tendencijama. U realnom je sektoru, posebice proizvodnom, forsirana deindustrijalizacija što je rezultiralo propašću cjelovitih sektora gospodarstva i posljedično dovelo do trajne nezaposlenosti. Kako je u takvim okolnostima funkcionirala HNB? Emisija novca bila je determinirana dvijema sastavnicama: gotovim novcem koji se autonomno generira, dakle bez utjecaja HNB-a i obveznom pričuvom banaka kod HNB-a koju ona regulira. HNB djeluje na otvorenom tržištu trgujući devizama čime regulira tećaj a preko njegove vrijednosti i visoke devizne komponente i agregat cijena.Na funkciju tog mehanizma odlučujuće utjeću obvezne pričuve koji su u našem slučaju bile iznimno visoke.Također za operacije na otvorenom tržištu središnja je banka(HNB) imala na raspolaganju visoke devizne pričuve čija uloga se ovdje pokazala marginalnom budući da su se intervencije HNB-a u dugom razdoblju kretale u okviru manjih oscilacija. Devizne pričuve su generirane visokom ponudom deviza na domaćem tržištu(jednosmjerni transferi, uvoz kapitala) i bile su strategijski podređene očuvanju vanjske likvidnosti zemlje. Valja naime podsjetiti kako su u prvom desetljeću 2000-te godine zabilježeni valutni udari na valute nekih velikih zemalja što je istaknuto kao argument u prilog držanju velikih deviznih pričuva.Mehanizam o kojemu je riječ imao je dakle ugrađene snažne protuinflacijske amortizere budući da je oko 15% bankovnih depozita, u prosijeku, bilo zaleđeno u obveznim pričuvama, čime je tećaj ex ante bio apreciran.Uz sve rečeno vrijeme do 2008.bilo je obilježeno obiljem kapitala na globalnom tržištu, uz to zbog visoke cijene kapitala u tranzicijskim zemljama, pa tako i u Hrvatsoj vanjska likvidnost sustava bila je osigurana, naravno uz ekspanzivni rast inozemnog duga
Monetarna politika koju je vodila HNB bila je determinirana protuinflacijskim ciljevima pa je na tome počivao i njen modus operandi uglavnom funkcionalno prilagođen intervencijama na otvorenom tržištu. Ta praksa dopunjena je tijekom vremena trgovanjem s trezorskim zapisima, ali oni su korišteni uglavnom(zbog niskog obujma) radi smanjenja volatilnosti cijene kapitala.Nastupom financijske krize uloga Središnje banke se mijenja posvuda s tim što se tako zvane konvencionalne metode zamjenjuju nekonvencionalnim čija su temeljna obilježja prudencijalne prirode i s naglašenim otklonom prema strateškim rizicima.Metode i mehanizmi vezani uz nekonvencionalni pristup razvijaju se relativno brzo na području poslovnog bankarstva u svijetu , međutim promjene su vrlo spore kod profiliranja središnjih banaka. Potrebno je ovdje istaknuti golemu razliku koja se javlja u odnosu na stupanj funkcionalnosti sustava središnjih banaka u zemljama anglosaksonskog područja(uključujući Japan) i ostalih zemalja.Prve od spomenutih zemalja imaju istaknutu ulogu tržišta kapitala u financijskom sustavu, dok druge koriste mehanizam bankovnog kredita kao novčanu polugu.Iskustva pokazuju kako u razdoblju konjukture ta razlika u mehanizmu središnje banke nije naglašena, međutim u razdoblju krize ona značajno utjeće na stupanj funkcionalnosti sustava.Naime nastupom krize anglosaksonski model omogućuje brzu implementaciju novca u pravcu potrošnje i investicija, dok se u drugom modelu (europski ) to ne događa upravo zbog toga jer je sustav implemetacije novca posredovan bankovnim sustavom.Monetarni je detant upravo zbog toga bio uspješan u anglosaksonskim zemljama, dok je u europskim zemljama on još uvijek prijeporan. Središnja banka manevrom u bazi novca(gotov novac+ obvezne pričuve) snažno utjeće na novčau masu u cjelosti (m4) stoga su gibanja tih vrijednosti u našem primjeru predmet krače analize:


Stopa rasta
2001-2007 2008-2013
Monetarna baza(gotov nov.+ob.prič.) 18,0 3,0
Monetarna masa(m4) 14,0 1,9
Obvezne pričuve banaka 23,4 6,3
Trans.novac(gotov nov.+dep.nov.) 15,9 -1,3
Gotov novac 13,4 1,7
Depozitni novac 17,5 -1,2
Kreditni plsmani – trgov.društv. 15,5 -0,7
_- stanovništvu 25,0 0,0

Evidentno, gibanje novčanih kategorija reflektira promjene u gospodarstvu u cjelosti tijekom vremena.Transakcijski novac, koji predstavlja uporabnu funkciju novca, posebice pak u okviru njega agregat depozitnog novca, koji očitava novac plasiran u proizvodnju, raste u razdoblju konjukture brže od gotovinskog novca koji odražava uporabu novca u potrošnji i novčane mase u cjelosti, što u uvjetima konjukture prisiljava HNB na jačanje novčanih pričuva banaka, zbog čega neki analitičari drže kako je politika HNB u razdoblju konjukture bila restriktivna.Naime vidljivo je, kako je u tom razdoblju monetarna masa rasla sporije od monetarne baze što predstavlja argument u potpori takve teze.Međutim kreditni plasmani istiću očitu disproporciju u konačnoj uporabi novca budući da je njihov rast izrazito ekspanzivan, što je zbog straha od inflacije središnju banku pritiskalo u pravcu restrikcija.
Dekonjuktura nije međutim dovela do promjena u monetarnoj politicui HNB-a. Unatoč negativnim trendovima ta je politika ostala antiinflacijska i ciljana fiksnim tećajem neovisno o deflacijskim trendovima koji su već odavno zakucali na naša vrata. Baza novca stoga je nastavila rasti s tim što su obvezne pričuve rasle brže od svih ostalih novčanih agregata.Neprijeporno, konjuktura koja se postupno ocrtava u EU traži redefiniciju monetarne politike u cjelosti, na prvom mjestu u samoj emisiji novca, dakle ulozi HNB-a.

U Zafrebu, 02.04.2015. Branimir Lokin

- 08:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.04.2015., srijeda

BLOKADA EKONOMSKOG SUSTAVA

Blokada ekonomskog sustava je ona sustavna pozicija u kojoj sustav nije u stanju ni unaprijediti, niti pak održati gospodarsku aktivnost(dugotrajna recesija). U okolnostima blokade sustava njegovi mehanitmi ne djeluju integralno u okvirima zadanih ciljeva, njihove se funkcije autonomno kumuliraju i u konačnici isključuju. Zakonito blokada se sustava javlja u uvjetima kada ne postoji koncepcijski i strategijski definirana opcija ciljeva, ili pak kada jedno društvo i ekonomija ugrađuju prilagođene vanjske ili općenito nametnute im podređene ciljeve i njima prilagođene sustavne opcije. Najopasnije je kada se blokada sustava pripisuje uzrocima materijalne prirode gdje se tako zvanim strukturnim reformama pokušava odgovoriti na sustavne neprilagodbe što se gotovo u pravilu događa tako zvanim zemljama u tranziciji.
Hrvatska funkcija sustava u stanju blokade ulazi počevši negdje od 2012godine, naime nju je moguće obilježiti trenutkom kada je konjukturni trend gospodarstva koji je zabilježen nakon krize prekinut mjerama porezne presije. Naime od tog se trenutka sustavni mehanizam sve naglašenije dezintegrira i ulazi u sve dublju sustavnu blokadu.Politika tako zvane države profita kojom se žele javne funkcije u najvećoj mogućoj mjeri tržišno profilirati rezultira padom aktivnosti, nezaposlenošću i socijalnom disfunkcijom što progresivno povećava troškove javnih sektora i gubitke gospodarstva (negativni multiplikator), istodobno potiskujući standard stanovništva ispod granice siromaštva.U takvoj konstelaciji odnosa fiskalna politika ne ostvaruje ravnotežu troškova i prihoda što produbljuje deficit javnog sektora, istodobno čineći gospodarstvo i državu sve ovisnijima od inozemstva i financijskog sektora.
Na području monetarne politike dolazi do blokade u sustavu cirkulacije novca budući da su procesi razduživanja intenzivni, a kreditni se lom proteže na treću godinu dok uštede stanovništva dosežu enormne iznose i to u devizama, što ulogudomaćeg novca degradira do razine funkcije razmjenskog činitelja(Gresham) Istodobno zbog toga a i zbog obilja novca na svijetskom tržištu, te neoptimalnih (obilnih) internih pričuva, kao i sve izražajnijih deflacijskih tendencija, javljaju se silni gubici u novčanom sustavu.U takvim okolnostima Središnja banka okrenuta još uvijek antiinflacijskom programu nema mogućnosti za financijski manevar pa se formiraju izraziti suficiti u financijskom sustavu koji se kanaliziraju u enormne bankovne dobitke(raskorak financijskog i realnog trenda) Disfunkcija na području monetarne politike najbolje se potvrđuje viškovima novca u bankovnom sustavu koji dosežu dnevnu vrijednost oko 7- 9 milijardi kuna već drugu godinu za redom. Također monetarna politika ne uspjeva smanjiti disproporciju između cijene kapitala i profitne stope, pa kapital sve više bježi iz Hrvatske
Potpuno je razumljivo kako u takvim okolnostima nije moguće voditi ni razvojnu niti socijalnu politiku. Deblokada sustava moguća je jedino jačanjem konjukture, međutim uslijed blokade sustava otvara se circulus viciosus krize i sustavne disfunkcije koji prijeti dugoročnim stanjem.
U Zagrtebu 31 03 2015 B. Lokin



- 09:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se